Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kum do kuma

Objavljeno prije

na

Razno je na svadbi menadžerke grada Budve Milene Marović, ćerke potpredsjednika DPS-a Svetozara Marovića, i gradonačelnika Cetinja Aleksandra Bogdanovića u Splendidu podsjećalo na Holivud. Što na blještavilo, što na filmove o kumovima. Mediji su zabilježili da su među četiri stotine zvanica bili politički i poslovni vrhovi Crne Gore, da je Splendid za svadbu mladenaca posebno ukrasio veliku kongresnu salu, kao i da su goste zabavljali Miroslav Ilić, Zoran Kalezić, Ana Bekuta, Aca Lukas, mlade Zvezde granda. Ako iko, Miroslav ilić je bio pravi izbor. Za mladinog oca, recimo: „Vino točim, a vino ne pijem / srce imam osjećanja krijem”, za najvažnijeg gosta: „Znam da znaš, ali to prećuti / znam da znam da znaš, ali se ne ljuti”.

Upućeni kažu da je uloga starog svata tradicionalno kontradiktorna. On je šef parade i zapada ga i da zavodi red i da brine da zabava ne izgubi na ritmu. Idealan, reklo bi se, opis pozicije predsjednika DPS-a Mila Đukanovića; ne na svadbi nego onako uopšteno gledano. Rujno vino na svadbi je pio sa nekadašnjim ministrom turizma Predragom Nenezićem, kolašinskim biznismenom Zoranom Ćoćom Bećirovićem, doskorašnjim vlasnikom lanca elitnih hotela budvanske Avale i Bjanke i Lipke u Kolašinu, i vlasnikom Vektre Draganom Brkovićem.

Imalo se tu o čemu razgovarati – te Bepler & Džejkobson, te ski-liftovi, Rusko selo, drugi fini poslovi. Možda je bilo odveć bučno da se usaglasi nova politika oko hercegnovskih hotela ili pljevaljskih šuma, ali možda se nešto moglo i prišapnuti dok neko ne naruči novu pjesmu. Doduše, nije baš moralo. Većina posla je ionako obavljena i vodi se pod šifrom – ko se snašao, snašao se. Milionske investicije nestale su u magli, milioni su na sigurnom. Kao i njihovi vlasnici.

Svadbovao je i Igor Lušić. Sigurno je strašno patio zbog izbora muzike, kao i zbog brige – kako da njegovi ministri, osirotjeli zbog mjera štednje podnesu vanredne svadbene troškove. Te za poklone, te za haljine gospođa ministarki, skoro da će morati da gladuju.

Među zvanicima su bili i politički direktor DPS-a Branimir Gvozdenović, ministar poljoprivrede Tarzan Milošević, direktor Uprave policije Božidar Vuksanović, guverner Centralne banke Radoje Žugić, potpredsjednik Skupštine Crne Gore Željko Šturanović, gradonačelnici Budve i Bara Lazar Rađenović i Žarko Pavićević, kao i bivši budvanski gradonačelnik Rajko Kuljača.

Šta ti je život, samo dva dana nakon što je udao šćer Svetozar Marović je saznao da mu je brat osuđen na četiri godine zatvora. Bivši predsjednik opštine Budva Rajko Kuljača osuđen je na pet godina zatvora. Prvi je osuđen za zloupotrebu službenog položaja, a drugi za isto to samo produženo. Poslanik DPS-a Đorđe Pinjatić osuđen je na tri godine zatvora za zloupotrebu službenog položaja putem pomaganja.

,,Ubačen sam u priču da bi se prezime Marović pojavljivalo radi nekih daljih koraka u Crnoj Gori. Izdržaću ja četiri godine, ako neko drugi to potvrdi, ali lično mislim da su svi građani nesigurni u ambijentu gdje se na osnovu takvih činjenica donose takve presude”, prokomentarisao je osuđeni Dragan Marović.

Ko teroriše ljude iz Budve, ko Maroviće „ubacuje” i u koju priču, ostalo je, kao i dosad, neizrečeno.

Jednako je ljutit bio i poslanik Pinjatić. On je kazao da je neko ,,isporučio njegovu glavu”, samo zato jer je poslanik i što je to potrebno u procesu evropskih integracija. Požalio se i da je izgubio svako povjerenje u crnogorsko pravosuđe. Ko isporučuje glave il’ ko diriguje procese – opet ne znamo.

Zanimljivo je kako se ljudi iz vlasti sjete principijelnosti kad ih štogod zaboli. Tako je Pinjatić primijetio da je za ,,propust” sličan onome koji je napravio Rajko Kuljača, Gzim Hajdinaga u Ulcinju kažnjen sa 10.000 eura. Samo – kako se to Pinjatić nije sjetio da pita prije presude.

Da je Pinjatić, a mogao je, pred očima mu je bilo, učio od Svetozara Marovića, ne bi sad naglo gubio povjerenje u pravosuđe i stresirao se. Jeste Marovića na kratko, kad su mu uhapsili brata, napustila tradicionalna smirenost: „Pošto i sam vjerujem da sam, od početka, politička meta u svemu što je prethodilo i trajalo u svemu ovome, molim da mene privedu, osude po kratkom postupku i pošalju u najtamnije zatvore, ako je to dobro za Crnu Goru i u skladu s njenim zakonima”. Vrlo brzo je, međutim, stvar počeo da posmatra iz šire ravni. Eto, sve manje vjeruje ljudskoj pravdi, ali vjeruje u božju, koja, ,,čeka sve nas, bez obzira na to da li se sudili, tužili ili se branili, bili veliki ili mali predsjednici i ministri”.

U međuvremenu je Marović izrazio zavidnu dozu divljenja prema svom partijskom šefu i razjasnio građanstvu kako je svaki državni posao koji je Đukanović obavljao bio koristan za Crnu Goru. Poslanik SNP-a Milan Knežević primijetio je da je Đukanović Marovića, po svemu sudeći – restartovao.

Da se ne propusti, budvanskim funkcionerima presuđeno je jer su, rekao je sud, pribavili imovinsku korist firmi Zavala invest, na štetu opštine Budva, od 821.000 eura.

Ono kad se Svetozar Marović probudio bogatiji za milion teklo je ovako: Dragan Sekulić imao je firmu sa osnivačkim kapitalom od jednog eura i nenovčanog dijela u iznosu od 129.324 eura. Potom je Sekulić dobrovoljno prenio 80 odsto osnivačkog kapitala na novog osnivača Marovića. Onda se malo trgovalo zemljom na Zavali i, kad je Marović odlučio da istupi iz kompanije, ugovoreno je da mu Sekulić plati milion eura u roku od pet godina. Valjda su se međusobno voljeli.

Količina miliona koji su sasuti u džepove moćnika iz vlasti u ogromnom je neskladu sa dosad dosuđenim kaznama. Ima tu, dakle, do mile volje mjesta za pogodbe. Sve i da presuda ostane ovakva – četiri godine možda i nijesu veliki ulog za opstanak imperije. A još sistem netaknut i Evropa zadovoljna. Kud ćeš bolje.

Drugo je promenada sa Prvom bankom. Tamo nema žrtvene jagnjadi. Uprkos silnim dokumentima koji isplivavaju ovih dana, taj brat ostaje nedodirljiv. Logično, kao što je posvjedočio ovih dana jedan od bankarskih činovnika: napad na Prvu banku je napad na Crnu Goru. Sljedstveno tome svi se računamo u stanovnike, državljane i, dabome, poreske obveznike Prve banke.

Kako god, sad kad je svadba gotova, ostaje pitanje može li se kako završit sa tom Verom Vang da napravi kolekciju zatvorskih uniformi. Nije beg cicija.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo