Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Dokrajčiti Budvu

Objavljeno prije

na

Planskim uređenjem priobalnog neizgrađenog prostora opštine Budva bavile su se lokalne i republičke vlasti od polovine prošlog vijeka pa do današnjih dana. Donošene su brojne studije o turističkoj valorizaciji vrijednog prostora, državne strategije i planovi, angažovani su stručnjaci iz zemlje i svijeta pa čak i UN pod čijim je pokroviteljstvom uz učešće domaćih i međunarodnih arhitekata i planera izrađena posebna studija turističkog razvoja ove regije, Projekat Južni Jadran. Sve vizije i smjernice urbanog razvoja Budve nadmašila je svojom originalnošću preporuka Vlade premijera Igora Lukšića koju je protekle sedmice objelodanio ministar održivog razvoja i turizma Predrag Sekulić.

Ministar je šokirao javnost kada je, tokom predavanja studentima Arhitektonskog fakulteta u Podgorici kazao, kako je prostor Budve uništen i da ga treba prepustiti da do kraja propadne.

,,U redu, prostor Budve je devastiran. Mislim da je to lijepa zamjena za jednu brutalnu riječ – uništen. Nekako devastiran mnogo pitkije zvuči, lakše izgovaramo. U svakom slučaju mislim da taj prostor treba prepustiti njemu samom, onome što je uradio jedan profesor beogradskog univerziteta. Znate, ne razmišljaju svi profesori na pravi način. Mislim da profesori veoma pažljivo razmišljaju o svom prostoru, a o tuđem možda malo manje”, kazao je, kako prenose Vijesti, ministar Sekulić

Ovoj skandaloznoj izjavi jednog državnog zvaničnika nema ravne u svijetu, niti ima grada, uz to turističkog centra neke zemlje, za koji se sa državnog vrha izdaje direktiva da ga, urbanistički devastiranog i ranjenog, treba dokrajčiti.

,,Naša ideja je da ukoliko imamo pet, šest ili deset tačaka na primorju koje su devastirane da to pustimo da ide do kraja. Znači, ako se nijesmo brinuli o Budvi zašto bismo se brinuli o brdu iznad”, objasnio je Sekulić budućim arhitektama na koji će način Vlada podstaći uništenje Budve, Svetog Stefana, Pržna ili Petrovca, jer su to „tačke”, odnosno primorska mjesta koja su planovima iz korijena promijenila svoj izgled.

Ministar Sekulić ovom pričom želi da opravda urbanistički haos kome je doprinio i da pripremi javnost na drastičnu degradaciju brda Spas iznad Budve, na izmjene netom usvojenog plana kako bi se omogućila gradnja na stotine hiljada kvadrata stanova i apartmana na padinama zelenih pluća grada, uzvišenju koje je do juče uživalo status zaštićenog spomenika prirode.

Uz besjedu o rušilačkoj strategiji Vlade glede atraktivnih lokacija na primorju, ministar je za degradaciju Budve kao glavnog krivca označio profesora Arhitektonskog fakulteta iz Beograda Miodraga Ralevića, koji o „tuđem” prostoru nije vodio računa.

Pred opasnim Miodragom, porijeklom iz Vasojevića, ustuknula je po Sekuliću država Crna Gora, Vlada i ministarstva, te lokalna uprava u Budvi, pa je nesavjesni profesor, neometan, okupirao i uništio grad svojim skicama i planovima.

Studenti arhitekture znaju proceduru u postupku donošenja plana, odgovornost naručioca i nadležnog ministarstva. Bez ministrove saglasnosti – nema plana, pa je teško razumljivo kako je pod krovom univerziteta ministar Sekulić mogao izreći, blago rečeno, glupost, da je za uništenje grada isključivi krivac angažovani planer, ma ko to bio.

Ako Predrag Sekulić jednog dana postane ministar zdravlja, što nije nemoguće ako se ima u vidu njegov svestrani talenat za obavljanje poslova partijskog direktora, ministra kulture i sporta, uređenja prostora, turizma, mogao bi, po istoj logici predložiti da teške bolesnike ne treba liječiti nego ih prepustiti ,,njima samim”, da ispuste dušu.

Ministar drži predavanje o planskom uništenju grada koje po njemu nije moguće spriječiti, te da i sam ,,vrlo svjesno snosi dio krivice za ono na šta će Budva tek da liči…Kažem svjesno zato što čini mi se da nijesmo imali drugog izbora”.

Naravno da nisu. Zaustaviti ucrtavanja zgradurina i solitera pogodilo bi interese građevinske mafije koja najveći profit ostvaruje kroz izgradnju na ekskluzivnim lokacijama budvanske rivijere. Ministar Sekulić i njegov prethodnik Branimir Gvozdenović bili su državni promoteri i zaštitnici interesa moćnog građevinskog lobija, onoga što su trebalo da spriječe.

Vlada diže ruke od najvrednijeg prostora Budve koji je djelimično očuvan, između magistralnog puta i mora, od plaže Mogren do Zavale u zahvatu DUP-a Budva-Centar koji je izradio Arhitektonski fakultet u Beogradu, odnosno pomenuti profesor Ralević.

Saglasnost na plan kojim je Budva planski definisana kao grad kula i solitera dalo je Ministarstvo uređenja prostora i tadašnji ministar Branimir Gvozdenović koji je od takvog koncepta imao i lične koristi, a usvojili su ga odbornici Opštine Budva.

Izmjene i dopune DUP-a kojim je dodatno uvećana spratnost objekata na lokacijama čiji su vlasnici bliski vrhu DPS, potpisao je ministar Sekulić. U pitanju su brojni soliteri Duška Kneževića na više lokacija u Budvi ili Jovana-Galja Popovića vlasnika firme Fab Live koji je izgradio prvu kulu sa 15 spratova i dvije od 10 na Slovenskoj plaži u Budvi i mnogih drugih investitora i partijskih prvaka.

Na uništenju Budve, Ralević i Sekulić radili su i dalje rade složno. Za sanaciju Budve dovoljno je obustaviti započetu primjenu Ralevićevih planova i donijeti nove, po mjeri mediteranskog grada.

Ako beogradski profesori ne „razmišljaju o tuđem prostoru”, šta reći za domaću struku koja je svesrdno pomogla betoniranje budvanske rivijere i paštrovskih sela od Jaza do Buljarice.

Od 2007. donijet je niz planova za ovaj prostor među kojima Prostorni plan Opštine, GUP Budva-Bečići i na osnovu njih planovi nižeg reda, razorni i kobni DUP Budva-centar, Bečići, Pržno i Petrovac, na koje se ministrovo „stručno” predavanje i odnosilo.

Mladim arhitektama koji su imali ,,čast” da slušaju mudrosti ministra Sekulića, predaju profesori koji su ocjenjivali predloge planova profesora Ralevića. Predsjednik recenzione komisije za izradu PPO Budve kojim je izvršena pogubna prenamjena prostora bio je profesor i osnivač fakulteta Aleksandar Keković, dok je za detaljne planove ta uloga pripala profesoru Svetislavu Popoviću.

Na istom fakultetu kao gostujući profesor predaje i Aleksandar Mako, dekan beogradskog Arhitektonskog fakulteta, koji uživa svojevrstan monopol u poslovima izrade planova za osjetljivo područje budvanske rivijere.

Rad ove profesorske elite koja je bez profesionalne etike aminovala planove koji su kulama i soliterima, stambeno-poslovnim kompleksima i centrima zazidali najvrednije prirodne resurse ove regije, ministar Sekulić sada ocjenjuje katastrofalnim.

Urbanističko orgijanje u Budvi svesrdno podržava pravosuđe. Nekoliko građana Budve pokušalo je da zaštiti svoja prava i imovinu obraćajući se Ustavnom sudu Crne Gore predstavkama sa dokazima da plan DUP Budva-centar nije u skladu sa planovima višeg reda, da je u koliziji sa odredbama zakona o uređenju prostora kao i sa propisanim normama i principima planiranja. Uzalud.

Vijeće Ustavnog suda odbacilo je sve inicijative uz isto obrazloženje, kako je procedura donošenja planova u potpunosti ispoštovana. Žalbe građana su odbijene po osnovu mišljenja nadležnog ministarstva i lokalne uprave u Budvi, institucija koje su planove i donosile. Budvani su pravdu potražili na Sudu za ljudska prava u Strazburu koji je žalbe prihvatio pa će se o urbanizmu turističke prijestonice raspravljati i izvan granica Crne Gore.

Branka PLAMENAC

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo