Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

DPS mjeri krvni pritisak

Objavljeno prije

na

Svakog novog dana u Crnoj Gori neko novo čudo neviđeno. DPS ima i svoje ljekare. Mlade. Dobro što sve živo u ovoj zemlji DPS strogo kontroliše, što ima svoje sudije, svoje novinare, vjerne glasače… Ali, ljekare? Ko nije čuo, neka zna – narednog vikenda Odbor DPS-a Podgorice organizuje besplatno mjerenje krvnog pritiska i nivoa šećera. Na znanje se daje preko Fejsbuk stranice da mjerenje izvode „mladi ljekari DPS-a”. Pa, izvolite. I zapitajte se, prije nego priđete glasačkoj kutiji u oktobru, ko vam dvije decenije sistematski krv pije i diže pritisak i nivo šećera. Možete zahvaliti DPS-u što ovako brine o zdravlju nacije i preduzima interventne mjere da birači živi i zdravi dočekaju izbore. Pod uslovom da ne pušite kleopatru, koja se švercuje iz Duvanskog kombinata.

To što se cijelo ljeto, kao u dušegupkama, bolesni tiskaju u drvenoj baraci pored Kliničkog centra, DPS i njegove mlade ljekare ne zabrinjava. Ili što zdravstveni radnici Kliničkog centra još nisu dobili avgustovske naknade za prevoz. Javno mjerenje krvnog pritiska je preče. I nekako humanije zvuči.

U međuvremenu možete razmišljati i o nekoliko prostih pitanja. Da li su se ti mladi čuvari ljudskog zdravlja zakleli Hipokratu ili DPS-u? I šta ako, recimo, neki opozicionar padne šaka takvom mlađanom DPS ljekaru?

Vlast se razmeće i raznim drugima dobročinstvima. Evo, Vlada hoće da stručno osposobi blizu 5000 mladih visokoškolaca. Oni koji to pripisuju predizbornom marketingu vječne partije na vlasti ozbljno su naljutili DPS-ovog omladinca Iliju Mlinarevića. Samo što napredni omladinac nije digao ustanak protiv opozicije. Stranka koja ima ovakve mlade udarnike ne treba da brine za svoju svijetlu budućnost.

Normalno je što je baš u ovakvu Crnu Goru i baš sada, kako javljaju naši izvori, dobježao ili preko nje prepriječio put do novog skrovišta ugledni narko bos Naser Keljmendi, prijatelj crnogorskih visokih krugova, pred policijskom potjerom iz Bosne. Revnosni čelnici crnogorske policije hitro su to demantovali. Onda Keljmendijev advokat otkriva da je njegov klijent već dva mjeseca ovdje i niko ga ne traži. Ništa čudno. I ranije su se u Crnoj Gori baškarili razni sumnjivi tipovi, a policija uvjeravala da su to medijske dezinformacije. Takvima je najbezbjednije da kupe stan tik uz zgradu policije.

A zašto Keljmendi i ne bi malo odahnuo u Crnoj Gori. DPS-ov mlađani portparol Časlav Vešović u junu se pohvalio da se ta partija ponosi ,,finansijskim angažmanom Keljmendija tokom referendumske kampanje”. Vraća li se to Keljmendi da na oktobarskim izborima podupre veću vladajuću partiju? Kad dobročinstvo jednom uđe u krv, ne možeš više bez njega. Kao ni bez prijatelja iz vrhova vlasti.

Još malo o DPS-ovim velikim djelima. Vijest od srijede: šestoro mališana iz rožajskog sela Crnča uče u školi koja se nalazi u Srbiji, u selu Bovanj. Škola je otvorena samo zbog te djece. Srbija im plaća i školovanje. Lijepo od države koja je, prema žalopojkama vlasti, i dalje krivac za sve što ne valja u Crnoj Gori. Mještani Crnča kažu da su shvatili da pripadaju Crnoj Gori tek kada ih je posjetio Milo Đukanović. Kad se Milo kolima zaglavio u seoskoj kaljuzi – naredio je da se napravi seoski put. Možda će, kad čuje za ovaj slučaj, Dobročinitelj narediti da se u Crnču sagradi i škola.

Ne bi, inače, bilo loše da predsjednik DPS-a malo zađe u crnogorske osnovne škole. Evo, Udruženje Roditelji žali se Zaštitniku ljudskih prava i sloboda da su vrtići pretrpani. U Podgorici, Baru, Budvi, Tivtu…. U grupama i preko 50 mališana. Duplo više od propisanih standarda. Ni onaj vrtić što ga je Keljmendi u Ulcinju sagradio po sudskoj tužbi nije mnogo popravio zabrinjavajuću situaciju. Udruženje još javlja da je Institut za javno zdravlje kontrolisao više od 65 podgoričkih predškolskih i školskih objekata i studentskih domova i utvrdio niz sanitarno-higijenskih nepravilnosti rizičnih po zdravlje. U pismu Udruženja ne piše, ali podrazumijeva se – ako se nešto tu ne uradi prije izbora, ko zna kad će. Znate za onaj epitaf: ,,Vjerovao je političarima. Slava mu”.

Živima preostaje da ne gube nadu. Evo kiša nas spasi od paklenih vrućina nakon stotinu dana. Ima li spasa od DPS-ovog dobročinstva, koje traje evo dugih 7700 mrklih noći.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DANAS, SJUTRA

Toplomjer

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je preče: barometar (26), da ubrza naš put EU, ili toplomjer, ne bi li postavili dijagnozu, i uzeli adekvatnu terapiju?

Premijer je započeo konsultacije oko dokumenta Barometar 26 koji, kaže, ima za cilj da obaveže vladajuće i opozicione partije, „da sarađuju u cilju uspješnog zaključivanja pregovora o pristupanju EU do kraja 2026. godine“. Vlada je u četvrtak, pred odlazak ovog broja Monitora u štampu, usvojila Dokument. No, sudeći po komentarima nakon prve ture razgovora, suštinski jedinstvenog stava oko Barometra 26 među vladajućim partijama nema. Albanski forum oglasio se ranije saopštenjem u kojem navode da se oni već pridržavaju ponuđenih principa. Za razliku od drugih. „Jedna je politička grupacija pokazala da za njih potpisi i riječ ne znače ništa“. Jasno, iz koalicije koju predvodi ministar Nik Đeljošaj prstom upiru u ZBCG, sa kojom već sko-ro mjesec razmjenjuju javne optužbe i prijetnje. Od poslednje opomene do polomljenih zuba.

Nije Đeljošaj jedini koji smatra da lideri ZBCG krše potpisani Sporazum vladajuće većine, namećući svoja rješenja za društveno -polarizujuća pitanja (termin preuzet iz Barometra 26). Ali ćute. Predsjednik parlamenta, kaže, ovih dana čini sve što je do njega da ,,nevino utamničene građane Crne Gore i pripadnike naše vojske vrati svojim kućama i porodicama”. Podsjetimo, riječ je o trojici Nikšićana uhapšenih u Dečanima zbog poruke Kosovo je Srbija sa registarske tablice njihovog vozila. Sloboda govora, insistiraju njihovi istomišljenici u Crnoj Gori, uvjereni da su u Republici Kosovo dužni trpjeti ono što im je dozvoljeno na domaćem terenu. Za više detalja izguglati – Dario Vraneš ili Marko Kovačević.

Da pripomognu, NVO Srbi u Crnoj Gori najavljuje 19. decembra skup u Tuzima, kod spomenika „srpskog Đurađa Kastriotića“ (u ostatku svijeta poznat kao Đerđ Kastriot, odnosno Skenderbeg), koji će biti posvećen „trojici mladića iz Crne Gore koji su bili u obilasku srpskih svetinja na Kosovu, a otela ih je parapolicija tzv. Kosovske…“. Nije nevažno: ovlašćeni zastupnik te NVO je rukovodilac Regionalnog centra Pošta CG Podgorica, kojem, uz Glavni grad, pripadaju Cetinje i Danilovgrad. Na to je mjesto, tvrde upućeni, došao kao kadar Demokrata. Po dubini.

O planiranom poslu su, kažu iz NVO Srbu u Crnoj Gori, obavijestili Upravu policije. Pošto se iz UP i MUP-a nijesu oglasili – da kažu kako je najavljeni skup zabranjen ili dozvoljen (sloboda govora) u Tuzima se pojavio proglas koji građane Malesije poziva na budnost i zajedničku odbranu. „Ovo je direktan napad na naše dostojanstvo i jedinstvo kao autohtonog naroda u Crnoj Gori…“, piše u njemu. Ministar Šaranović (takođe Demokrata) ćuti.

Njegov partijski kolega, ministar odbrane, takođe je zaokupljen sudbinom uhapšenih vojnika. Samo, Krapović je fokusiran na ono što treba da se desi kad se „NATO vojnici“ (citat sa transparenta podrške ispred Skupštine) vrate kući.

Na dnevnom redu su pitanja: kako su NATO vojnici bili nesposobni za službu (bolovanje) a nijesu za hodočašće; zašto putovanje u inostranstvo nijesu prijavili nadležnima, na šta ih obavezuje Zakon o VCG; konačno, da li su oni i njihove starješine znali za odredbu istog Zakona prema kojoj je lice u vojnoj službi „dužno da se uzdržava od javnog ispoljavanja svojih političkih uvjerenja“?

Ministar poručuje kako se ništa neće raditi preko koljena. ,,Niti će bilo kome biti skidane glave…“. Na moguću ostavku ni ne pomišlja. Nijesu ovo jedini razlozi zbog kojih je javnost nestrpljivo i s nadom očekivala najavljeni susret pomirenja predsjednika države i vlade. Dok se najava nije pretvorila u još jednu razmjenu verbalne paljbe iz srednjoškolske svlačionice. Zdravko Krivokapić, bivši premijer, njihov politički izumitelj, opet Spajiću i Milatoviću pokušava dočarati da su osuđeni na saradnju. Ili marginalizaciju. Zasad odjeka nema.

Ništa se ne dešava baš slučajno. Evo je Andrija Mandić podigao zastavu našeg glavnog evropejca. Istovremeno je primijetio kako polazišta njegove partije i koalicije postaju dominantna u Evropi i svijetu. Uči Zapad. Ne tako davno, ovakva Mandićeva izjava bila bi dočekana sa podsmjehom. Danas su te riječi upozorenje – ne smrkava se brzo samo kod nas. Za dozivanje pameti, još malo je vremena.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Kriva je EU

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne bi mi, ali traži EU. Mi smo htjeli, ali ne da EU. Iako je ispunjenje uslova za pridruživanje Evropskoj uniji proglašeno za prioritet svih prioriteta, izvršna vlast sve češće EU propise i standarde koristi kao izgovor za nepopularne odluke. I nove državne namete.  Dok euroskeptici trljaju ruke

 

Iz Vlade je stigao dokument pod nazivom Barometar 26. Ponuđena platforma,  navodi se u tom tekstu,  ima za cilj da „afirmiše zajedničku obavezu“ parlamentarnih partija – pozicije i opozicije –  „da sarađuju u cilju uspješnog zaključivanja pregovora o pristupanju EU do kraja 2026. godine“.

Plan je, otprilike, sljedeći: parlamentarne partije bi se obavezale da podrže sve ono što dođe iz Vlade. Konstruktivna rasprava bila bi moguća (dozvoljena) ali se od aktera očekuje da „izbjegavaju retoriku koja bi mogla dovesti u zabludu ili izazvati podjele u vezi sa procesom pristupanja EU“. Zauzvrat, nudi im se razmjena „relevantnih informacija o tekućim reformama iz evropske agende  između izvršne i zakonodavne vlasti“. I posebni mehanizam razrješenja za osjetljiva, identitetska i ostala društveno-polarizujuća pitanja.    

Način na koji je opisan predviđeni model djelovanja kroz pomenuti mehanizam asocira na mogućnost da bi eventualni dogovor političkih lidera mogao imati veću težinu od Ustava i važećih zakona. Počev od ideje da se „kompromisi koji bi zadovoljili sve reprezentativne identitetske grupacije u Crnoj Gori“ traže u radnim grupama pod nadzorom predsjednika parlamentarnih partija. Izgleda da su u Vladi previdjeli da  većina građana koji su na prethodnim parlamentarnim izborima iskoristili svoje biračko pravo, nije glasala za svoje reprezentne identitetske grupacije, već za partije koje su, makar deklarativno, građanske. Očekujući od njih da se u svom radu pridržavaju  propisa i ograničenja. Ili da ih mijenjaju na zakonom propisan način.,ukoliko su im smetnja.

Barometar 26 djeluje kao vladin,  preciznije, premijerov odgovor na rastuće zahtjeve dijela vladajuće većine predvođenih koalicijom Za budućnost Crne Gore Andrije Mandića i Milana Kneževića.  Oni insistiraju da se, suprotno koalicionom sporazumu, na dnevni red stave pitanja dvojnog državljanstva, službenog jezika, državnih simbola… I riješe na njima prihvatljiv način, makar se pri tome kršio Ustav Crne Gore. Dok se  na promijeni.

Umjesto da se jasno suprotstavi tom naumu, Spajić nudi model/mehanizam  njegovog rješavanja na mala vrata. Uz parlamentarni konsenzus. Indikativno je da je koalicija ZBCG ignorisala ponuđenu platformu. Iz opozicije su ocijenili kao pokušaj skretanja pažnje sa  problema sa kojima se suočavaju premijer i a vlada. Propalo, znači?

Zadržimo se, ipak, na onom dijelu tog dokumenta u kome se od političkih aktera traži da „izbjegavaju retoriku koja bi mogla dovesti u zabludu ili izazvati podjele u vezi sa procesom pristupanja EU“.

Iz Vlade, u kontinuitetu, slušamo najave tipa: cijena električne energije moraće da poraste, jer to od nas traži EU; građani će plaćati još skuplje gorivo, pošto će Vlada – na zahtjev EU – formiranje strateških rezervi naftnih derivata finansirati uvođenjem dodatne takse od tri centa po litru goriva; roba koju građani kupuju iz inostranstva, preko interneta, biće carinjena i oporezovana (PDV) od početka naredne godine, zbog usklađivanja domaćih sa propisima EU; iz istog razloga se, u doglednoj budućnosti, očekuje uvođenje viza za turiste koji u Crnu Goru dolaze iz Rusije i Kine.

Ne bi mi, ali traži EU. Mi smo htjeli, ali ne da EU. Vlada je povećala plate, a inflaciju smo uvezli (isto iz EU)… Iako je ispunjenje uslova za pridruživaje Evropskoj uniji proglašeno za prioritet svih prioriteta, izvršna vlast sve češće EU propise i standarde koristi kao izgovor za nepopularne odluke. I nove državne namete. Euroskeptici trljaju ruke.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Šta nam fali

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državi ništa ne fali, kaže premijer Spajić. Stvarno, ništa osim: para, bezbjednosti, istine, pravde, zakonitog postupanja i poštovanja građana od strane vlasti

 

Državi ništa ne fali, insistirao je premijer Milojko Spajić na medijskom predstavljanju budžeta za narednu godinu. Na koje je, skupa sa pratnjom iz Vlade, stigao bez prijedloga budžeta, sa slikovnicom od 30-tak strana koja je trebalo da zamijeni nedostajući dokument. I uz napomenu novinarima da ne ulaze u detalje predloženog budžeta, koji je u tom trenutku bio tajna, nego da pogledaju samo prve stranice na kojima se nalaze tabele planiranih prihoda i rashoda. Za sve druge detalje, tu je Vlada da pojasni.

Ima stvarno dosta toga što ne fali.  Troškova koji će se finansirati iz državne kase, recimo.  Zato će Vlada, da bi izmirila obaveze koje dospijevaju u narednoj godini, morati da obezbijedi 1,13 milijardi eura . A do kraja 2027. godine još  dva do dva i po puta toliko. U međuvremenu, javni dug će, prema vladinim projekcijama, porasti za milijardu eura.

Sljedstveno, neće nam manjkati ni troškova na ime popune državne kase. Iako su doprinosi na račun zdravstvenog i penzionog osiguranja ukinuti, odnosno smanjeni, to ne znači da je država postala jeftinija. Samo što to ne plaćamo na mostu nego na ćupriji. Preciznije, u trgovinama.

Od planiranih prihoda u narednoj godini od približno 2,9 milijardi, država računa da će joj skoro dvije trećina tog iznosa (1,8 milijardi eura) donijeti naplata akciza i poreza na dodatu vrijednost. Ako pretpostavimo, na osnovu dostupnih podataka, da će turisti platiti približno četvrtinu tog iznosa, ili čak trećinu, jasno je da će ostatak namiriti građani Crne Gore. To će nas tokom naredne godine koštati, opet približno i u prosjeku –  oko dvije, dvije i po hiljade  eura. Po glavi stanovnika (doslovno), bez obzira na uzrast i radni status.

Ne manjka nam ni poluinformacija i neistina.

Vladina slikovnica  je, navodno, trebala da nam pokaže gdje smo, u ekonomskom smislu, i kuda ćemo ići naredne godine. Inflacija smanjena, glasi jedan od međunaslova u brošuri, propraćen  iskazom: „Godišnja inflacija na nivou od 1,2 odsto, najniža od marta 2021. godine“. Pa tvrdnja koja najavljuje „smanjenje inflacije na prosječno 2,9 odsto u periodu 2025-2027“. Kako, ako je 1,2 manje od 2,9?

Dok pokušavate da riješite  matematički problem, tu je i informacija prema kojoj će inflacija u ovoj godini biti ne 1,2 nego 3,7 odsto. Ili više nego tri puta veća! To, logički, objašnjava najavljeno smanjenje prosječne inflacije u naredne tri godine. Ali, istovremeno, podstiče sumnje da se „egzaktnim“ podacima koje iznose premijer i njegovi najbliži saradnici ne treba vjerovati bez ozbiljne provjere.

Prigodna Vladina prezentacija sadrži i tvrdnju o otpočinjanju najvećeg investicionog ciklusa u istoriji Crne Gore. Koju, opet, demantuju prateći podaci. Možemo se nadati da će Vlada održati obećanja i započeti gradnju desetak dionica autoputeva i brzih cesti, izgraditi skijališta na sjevernim obroncima Bjelasice, nove bolnice, škole i vrtiće diljem države. Ali, ti projekti su za sada, uglavnom, samo spisak lijepih želja. Sa kojima se u kapitalnom budžetu susrijećemo iz godine u godinu. I uglavnom samo tu, na papiru. Teren ih još nije prepoznao.

Za ilustraciju pomenimo primjer budućeg Univerzitetsko kliničkog centra u Podgorici. Za projekat vrijedan skoro 200 miliona eura naredne godine biće izdvojen cijeli milion. To, valjda, dovoljno svjedoči koliko je taj projekat odmakao u realizaciji.

Osvrnimo se i na tvrdnju kako je povećanjem plata i penzija unaprijeđen standard građana. Da li je? Ako jeste, zašto podaci pokazuju da nam kupovna moć, iz godine u godinu, ostaje približno ista.  I otkud onda toliko drame oko najavljenog povećanja iznosa prosječnog računa za struju u iznosu od jedan euro mjesečno? Zbog čega je premijer morao da pronađe fantastično rješenje o kome, uzgleda, još nije obaviješten ni ministar finansija.

Stvarno, ne fali nam ništa. Osim para, bezbjednosti, istine, pravde, zakonitog postupanja i poštovanja građana od strane vlasti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo