Povežite se sa nama

INTERVJU

DR BILJANA ĐORĐEVIĆ, DOCENTKINJA NA FPN-U I NARODNA POSLANICA U SKUPŠTINI SRBIJE: Afere u Srbiji  teško da mogu biti okidač radikalnih promjena

Objavljeno prije

2 sedmice

na

Afera Jovanjica je sigurno već uticala na promjene odnosa moći unutar SNS, u kartel partiji gdje se stalno dešavaju borbe za moć koje javnost samo nazire a nema prilike da transparentno isprati

 

MONITOR: Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, kaže da još nije donijeta odluka vladajuće većine o raspisivanju izbora. Koalicioni partner vladajuće SNS, SPS i Ivica Dačić, smatraju da ne bi trebalo ići na one izbore koji bi bili vanredni. Dačić je bio skeptičan i u vezi ulaska SPS u najavljivani Pokret za državu. Da li je koalicija sa Naprednjacima postala rizična za „večiti“ SPS i lično Dačića?

ĐORĐEVIĆ: Koalicija sa naprednjacima sve vreme umanjuje podršku SPS, jer im SNS preotima biračko telo, i bilo je jasno da je na prošlim izborima SPS činjenicu da nije imao svog predsedničkog kandidata naplatio proruskom strategijom za parlamentarne izbore koja je razbesnela Vučića. Narodni pokret za državu je najavljen ubrzo nakon konstituisanja parlamenta sa namerom da u sebe usisa SPS kao i da sve one koji ostanu po strani proglasi levim ili desnim ekstremistima. Međutim, ta Vučićeva inicijativa je za sada doživela fijasko jer pokret nije napravljen i to verovatno baš zbog nećkanja SPS-a. Pitanje je da li je Vučić od ove ideje odustao jer ovog pokreta za izbore nema, pa bi ta činjenica možda i bila znak da ih neće uskoro ni biti. Međutim, on je fleksibilan i ima više spremnih strategija što mu pozicija onoga koji je privatizovao medijski prostor i javne resurse omogućava.

MONITOR: Zdravko Ponoš, predsjednik stranke Srbija centar, tvrdi da se Vučić boji izbora, ali socijalne mere koje je nedavno Vučić predstavio-oročene su na decembar kada je i posljednji mogući datum održavanja izbora ove godine. Šta Vučić „šteluje“ prije nego što će donijeti odluku?

ĐORĐEVIĆ: Vučić s vremena na vreme pokušava da osigura svoje biračko telo, kako one najsiromašnije čiji egzistencijalni strah namiruje jeftinijim parizerom, tako i srednju klasu zamrzavanjem kamata na stambene kredite u narednih 15 meseci. No, podsetila bih i da je doneta odluka o davanju 10 000 dinara majkama dece do 16 godina neposredno nakon dva masakra u školi Ribnikar i selima Malom Orašju i Duboni, kada su verovatno fokus grupe Vučiću pokazale da se majke ne osećaju bezbedno da pošalju svoju decu u školu, te je ovo pokušaj da se i njihov strah amortizuje novcem. Ovo je svakako priprema za izbore ali održavanje na vlasti je i jedina politika ove vlasti već više od decenije. No, kod Vučića se uvek radi i o držanju svojih partijskih aktivista poslušnim odnosno u pripravnosti kako se ne bi opustili i osećali sigurnim u svojim pozicijama.

MONITOR: U opoziciji se stalno govori o ujedinjavanju. Dolazi, međutim, do dinamike usitnjavanja-ukrupljavanja. Ostaju i pozivi za jednu kolonu opozicije, kao i oni da bi učesnici protesta Srbija protiv nasilja trebalo da formiraju čvrst proevropski blok. Da li je i mogućnost vraćanja cenzusa na pet procenata podstakla predloge za približavanje?

ĐORĐEVIĆ: Nije prijatna ta dinamika usitnjavanja-ukrupljavanja jer stvara nepoverenje kod građana koje se preliva čak i na nas u Zeleno-levom frontu koji u toj dinamici direktno ne učestvujemo, već strpljivo gradimo svoju političku organizaciju i stalno rastemo. Naš predlog iz dokumenta Put do pobede bio je formiranje izbornih platformi i predizbornih saveza zasnovanih na programsko-ideološkoj bliskosti i/ili potencijalnom sinergijskom efektu saradnje različitih organizacija opozicije. To je dovoljno širok princip da može da prihvati više kolona ukoliko se ne može postići smisleni dogovor ili sinergijski efekat po birače, jer je besmisleno ujedinjavanje koje odbija građane. Ako postoji podozrivost između političkih organizacija o tome da li uopšte jedna drugu doživljavaju kao opozicione, ne mogu biti na istoj listi. Usaglašavanje oko sporazuma o tome kako smeniti režim i držanjem reči o postignutim principima može biti dokaz koliko je ko spreman da radi ka postizanju tog cilja.

Vraćanja cenzusa na 5 posto  zahteva koaliranje, ali je impuls za ukrupnjavanjem ovoga puta više diktiran saradnjom proevropskih partija u parlamentu i pri organizaciji protesta Srbija protiv nasilja.

MONITOR: Nerealno je bilo očekivati da će vlast pristati na ispunjavanje uslova protesta protiv nasilja. Ipak protesti se nisu ugasili, a opozicija je počela sa opstrukcijom rada Skupštine Srbije što ju je dovelo u situaciju da ne može da raspravlja o prijedlogu Zakona o rebalansu budžeta. Onemogućavanje rada Anketnog odbora o okolnostima pod kojima su se desila dva masovna ubistva čini se da je opoziciji najviše naškodio. Djeluje da se nekako olako pristalo na to?

ĐORĐEVIĆ: Rad Anketnog odbora je ciljano onemogućen jer je predstavnicima režima bilo jasno da što se duže priča o masakrima i propustima sistema pre i posle tragičnih događaja, to rasplamsava proteste i slabi njihovu poziciju. Roditelji su brutalno zloupotrebljeni obmanama o tome kakvu bi štetu mogao da napravi Anketni odbor. Nije bilo prilike da se ikome objasni šta Anketni odbor ne može biti, no i pored toga bilo je apsolutno moguće angažovati stručnjake koji bi vodili računa da Anketni odbor ne zadire u pitanja kojima se bave tužilaštvo i sudstvo. Ne bih rekla da je opozicija olako pristala na to, ali je uhvaćena u zamci odnosno faktički je ucenjena da ne pokušava alternativno održavanje sednica Anketnog odbora bez kvoruma kako to ne bi izgledalo kao udar na roditelje. Takođe, takav Anketni odbor ne bi imao službenu podršku i ne bi mogao da izradi sadržajni izveštaj od pomoći za davanje preporuka kako da kao društvo odgovorimo na činjenicu da je sistem zakazao. Režim je sve nas sa predumišljajem sprečio da zajedničkim naporima popravimo taj sistem koji je zakazao.

MONITOR: Srbiju potresa afera „Jovanjica“ koja ovih dana stiže do kulminacije izjavom inspektora Slobodana Milenkovića da mu preti fizička likvidacija. Ovome je prethodila smena njega i inspektora Dušana Mitića sa visokih funkcija u MUP-u. Može li ova afera uticati na radikalne promjene odnosa moći u Srbiji?

ĐORĐEVIĆ: Afera Jovanjica postoji već gotovo četiri godine i sa svakim novim otkrićem raspetljavamo kriminalno-političku hobotnicu i razmere osionosti svih na vlasti koji su umešani u ovaj slučaj. Ona je sigurno već uticala na promene odnosa moći unutar SNS, u kartel partiji gde se stalno dešavaju borbe za moć koje javnost samo nazire, a nema prilike da transparentno isprati dok joj se mažu oči nekim drugim skretanjima sa aktuelnih afera. Afera već ima toliko da su zasigurno do sada morale imati efekte mobilizacije ljudi za promene ali, nažalost,  mnogi građani Srbije nemaju prilike da uopšte išta čuju o tim aferama i dok je tako, čini mi se da će one same po sebi teško biti okidač radikalnih promena. Ono što građani znaju je kako žive i pre će se pobuniti zbog pitanja šta ova vlast radi da bi oni živeli bolje, odnosno da li možda baš zbog ove vlasti oni žive gore nego što bi mogli. Tu mislim na siromaštvo, nejednakost i egzistencijalnu brigu zbog inflacije koja je treća u Evropi, ali i osećaj nebezbednosti u školama i sveopšteg nasilja u javnom prostoru koji je ophrvao sve roditelje u zemlji.

MONITOR: Predsjednik Evropskog savjeta, Šarl Mišel, kazao je da bi zemlje Zapadnog Balkana trebalo primiti u EU do 2030-e. Sa time se  nije složila Evropska komisija. Po Vašim saznanjima, šta Evropski zeleni misle o tome?

ĐORĐEVIĆ: Postoji institucionalni rivalitet Evropskog saveta i Evropske komisije pa se čini da je ovo mišljenje Šarla Mišela jedna pokazna vežba kako to može da izgleda kada se ne komunicira institucionalnim kanalima u skladu sa dogovorenim strategijama, zbog čega su Evropski zeleni za sada ostali uzdržani. Očekujemo uskoro raspravu oko novog izveštaja o proširenju ,kao vidu jedne opšte strategije o proširenju kada će, verujem, Evropski zeleni biti vrlo jasni. Do sada su oni bili zagovornici proširenja i to kao širenja prostora demokratije i slobode – dakle, uz insistiranje na fundamentalnim standardima poštovanja ljudskih prava i vladavine prava za zemlje kandidate, a ne puko geopolitičko prestrojavanje po cenu negovanja autoritaraca na vlasti kakvog imamo mi u Srbiji.

 

Pobjeda u Beogradu bi bila izuzetno značajna

MONITOR: Najneizvjesnije je da li će biti vanrednih izbora za Beograd. Koliko bi pobjeda opozicije u Beogradu bila motor za dalje promjene i uticala na promjene u drugim gradovima i opštinama?

ĐORĐEVIĆ: Mi u Zeleno-levom frontu verujemo da pobeda dolazi odozdo. Zbog toga bi pobeda opozicije u Beogradu bila od izuzetnog značaja, i to ne zato što su Beograđani bitniji od ostatka zemlje, kako neki nepošteno komentarišu insistiranje na beogradskim izborima, već zato što je ta pobeda izvesna i zato što bi bila ohrabrenje za one čija je borba na lokalu van Beograda mnogo teža. To bi ohrabrenje izazvalo lavinu pobeda i u nizu drugih lokalnih samouprava, a nova gradska vlast u Beogradu bi im bila važan saveznik. Tačno je da se mnoge ključne stvari ne mogu rešiti na lokalu jer je Srbija izuzetno centralizovana, ali je to korak ka oslobađanju ljudi i decentralizaciji moći. Što više ljudi širom Srbije mora da bude deo te promene i učestvuje u lokalnoj vlasti da bi se dala potpora borbi na republičkom nivou.

 

Zapadni lideri ne znaju kako da spriječe preigravanje Vučića i Kurtija

MONITOR: Nastavlja se tzv. dijalog Kosova i Srbije. Kosovo je već pod nekim vidom sankcija EU, a uticajni krugovi u parlamentima Ujedinjenog kraljevstva i EU traže i pooštravanje odnosa prema Srbij. Da li su sujeta i strpljenje zapadnih lidera previše pogođeni kosovsko-srpskim političkim preigravanjem?

ĐORĐEVIĆ: Umesto da se rešavaju brojni životni problemi ljudi koji na Kosovu žive, stvaraju se novi problemi poput izbora održanih u četiri opštine na severu Kosova i sada pregovaranja oko toga kako da do novih izbora dođe ,odnosno da se Srbi vrate u institucije. U međuvremenu, Srbi se iseljavaju sve više, a i inače retkim povratnicima na Kosovu se spaljuju kuće dok se Kurti hvali kosovskom demokratijom. Bojim se da zapadni lideri ni sami ne znaju šta kredibilno mogu da ponude kao štap i šargarepu kako bi sprečili to preigravanje, kako Vučića tako sada možda još i više Kurtija, u situaciji u kojoj pitanje Kosova nije jedino pa ni najvažnije za njih. Sporovi o tome koji akter treba da bude sankcionisan, presecaju i same spoljnopolitičke odbore ovih zemalja i govore o jednom previranju oko toga kako zadržati Srbiju u svojoj geopolitičkoj orbiti.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

SINIŠA GAZIVODA, ČLAN TUŽILAČKOG SAVJETA I ADVOKAT: Mora se odustati od političke kontrole pravosuđa

Objavljeno prije

6 sati

na

29 Septembra, 2023

Objavio:

Političkim elitama do sada je bio prioriet da kontrolišu pravosuđe i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlast treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima

 

MONITOR: U autorskom tekstu Pravosudna reforma u deset tačaka naveli ste ono što treba uraditi kako bi se Crna Gora nakon 20 godina pravosudne reforme bar približila nezavisnom i profesionalnom pravosuđu.  Po vama, i dalje smo daleko od tog cilja jer nije bilo reformskog i odlučnog zahvata. Zašto ga nije bilo, već samo, kako ste rekli, kratkoročnih i prelaznih rješenja?

GAZIVODA: Kada obratimo naročitu pažnju na period od obnove nezavisnosti i početka puta ka učlanjenju u Evropsku uniju, vidjećemo da je jedan dio posla zaista urađen, naročito u dijelu harmonizacije zakonodavstva sa evropskim pravnim okvirom. Međutim, kada je došlo do toga da se moramo baviti prevođenjem tim odredbi sa papira u stvarnost, onda smo se zagubili u tim kratkoročnim i prelaznim rješenjima, odnosno pokušajem da glumimo reformu i to naravno nije dalo rezultate. Prema tome, probali smo sve samo nijesmo probali suštinsku reformu i ja sam, u tekstu koji ste pomenuli, nastojao da iz svoje vizure konkretizujem u deset tačaka što je to što treba uraditi. Važno je napomenuti da se u međuvremenu promijenio i kontekst, imamo jasnu poruku da bez rješavanja pitanja iz poglavlja 23 nećemo riješiti ni jedno drugo poglavlje.

MONITOR: Može li se taj reformski zahvat izvesti bez odgovornih i za to odlučnih političkih klasa, imajući u vidu da, između ostalog, na važna imenovanja zbog neuspjelih političkih dogovora čekamo godinama?

GAZIVODA: Ne može. Reformski zahvat se može izvesti samo ako to bude prioritet. Usudiću se da kažem, jer to mogu i da argumentujem, da je na temu pravosuđa političkim elitama do sada bio prioriet da ga kontrolišu i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlasti treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima. Takođe, treba se uzdržavati od populističkih mjera koje samo podižu očekivanja građana i nerijetko čak i ometaju pravosudne organe u poslu i fokusirati se na teške zadatke koji zahtijevaju ozbiljnu posvećenost. U tom kontekstu bih napomenuo da mi na današnji dan nemamo Strategiju reforme pravosuđa, odnosno da je posljednji strateški dokument iz ove oblasti istekao 2022. godine, a u međuvremenu nije ni napisan novi, a kamoli da se započelo sa njegovom realizacijom.

MONITOR: Tokom pregovora o formiranju nove vlade često se ističe da je neophodna stabilna vlada kako bi došlo do tih imenovanja.  Zar ta imenovanja ne treba da budu pitanje konsenzusa? 

GAZIVODA: Suština Ustavnih izmjena iz 2013. godine, koje su uvele da se sudije Ustavnog suda, članovi Sudskog savjeta i vrhovni državni tužilac biraju kvalifikovanom većinom, upravo je bila u tome da se širim konsenzusom dođe do najboljih kandidata. Poenta je bila da se spriječi mogućnost da parlamentarna većina sama bira podobne kandidate, te da opozicija učestvuje u procesu kako bi se osiguralo da izabrani kandidati imaju nesporan integritet i nesporne profesionalne kvalifikacije. U dosadašnjoj praksi taj cilj je izigravan pa se često umjesto dijaloga do izbora određenih lica dolazilo partijskom pogodbom. Tvrdnja da vladu treba da podržava najmanje 49 poslanika kako bi se došlo do imenovanja u pravosuđu, pokušaj je da se ustavne odredbe o kvalifikovanoj većini u potpunosti obesmisle. Ukoliko to bude pristup onda postoji velika opasnost da ove pozicije uđu u raspodjelu partijskog plijena između koalicionih partnera koji čine vlast i to bi bio nesumnjiv korak unazad u pravosudnoj reformi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NIJAZ SKENDERAGIĆ, LJEVIČAR IZ SARAJEVA: Populizam najgore vrste je u modi

Objavljeno prije

6 sati

na

29 Septembra, 2023

Objavio:

Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima

 

MONITOR: Pred dvije godine ste odbili ponuđenu kandidaturu za gradonačelnika Sarajeva ispred SDP BiH, partije čiji ste osnivač i dužnosnik bili. Nedavno ste izjavili da više ne želite biti potpredsjednik Saveza antifašista i boraca NOR-a BiH. Djeluje da se još više distancirate od javnog života i angažmana. Koji su razlozi?

SKENDERAGIĆ: Ja volim biti timski igrač. Danas su na društveno-političkoj sceni uglavnom solisti koji misle o sebi  u superlativima uz odsustvo bilo kakve vrste samokritike i kritike. Populizam najgore vrste je u modi. To ne vodi nigdje. Više nego ikad nedostaju lideri, vizionari kojima će borba za opće dobro biti ispred ličnih interesa, borbe za fotelje i lične koristi.

MONITOR: Često se referirate na vrijednosti NOB-a i socijalističke SFRJ pa i na ličnost Josipa Broza Tita, kao zanemarene i omalovažavane. Smatrate da sadašnji lideri istovremeno kritikuju i podražavaju Tita. Šta je zaostavština toga vremena i ideologije koju bi, i danas, trebalo uzimati u obzir u političkom i javnom životu?

SKENDERAGIĆ: Zaostavština NOB-a, socijalizma, ali i Josipa Broza Tita na ovim prostorima – pa i u samoj  Bosnu i Hercegovinu je, uistinu, ogromna. Sve ove tekovine su uveliko utjecale na  sva društva u republikama i na njihov preobražaj u moderna, s tim da bi tu fokus stavio na Bosnu i Hercegovinu, iz razloga što je ratom razorena republika tridesetak godina poslije bila domaćinom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Taj samo jedan primjer – a ima ih mnogo više, uveliko govori sa kolikim entuzijazmom se radilo na obnovi zemlje i na njenoj pretvorbi iz ruralne i razrušene u modernu državu. Svakako kada govorimo o Jugoslaviji, NOB-u, socijalizmu nikada ne bih stavljao znak jednakosti kao što neki uporno stavljaju, između tih pojmova i Josipa Broza Tita. Tito je uistinu bio simbol tog vremena i generacije, ali nikako ne može biti samo on odgovoran za sve dobro ili loše u tom vremenu, a bilo je i jednog i drugog. NOB, socijalizam i Jugoslaviju su stvarali i oblikovali njeni narodi. Za njena civilizacijska dostignuća zaslužan je svaki borac koji je sa opancima i sa korom hljeba krenuo u antifašističku borbu i što je svrstao Jugoslaviju na pobjedničku stranu historije, ali i svaki profesor, direktor, radnik, doktor, seljak koji je dao svoj doprinos da Jugoslavija postane napredna i moderna država. Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima. Također, tu su brojni univerziteti, bolnice, ceste… sve su to vrijednosti koje treba njegovati i razvijati  i u današnje vrijeme. Današnjim liderima nedostaje moralna i politička odgovornost koja je postojala u jugoslovenskom socijalizmu.

MONITOR: Vas smatraju pripadnikom liberalnog krila SKJ. Liberali s kraja 1960-tih u Srbiji su pod pritiskom odstupili sa vlasti (Nikezić, Perović, Tepavac) kao „anarho-liberali“ i „tehnokrate“ istovremeno, a nacional-liberali u SK Hrvatske (Dapčević-Kučar, Tripalo) smijenjeni su, uz odlazak još hiljada rukovodilaca u institucijama, SK i privredi. Da li je uopšte bilo moguće biti „liberalno krilo“ jedne komunističke partije, pa i SKJ?

SKENDERAGIĆ: Kao i svaka društvena pojava tako i komunizam kao ideologija ima svoj evolucijski tok. Smatram da su liberalne ideje bile plemenite i u interesu građana i Jugoslavije, ali mislim da nije bilo razumijevanja sa obje strane po tom pitanju. Možda su došle prerano, a možda smo i shvatili prekasno da nam je potrebna reforma, ali svakako mislim da jugoslovenski komunizam nije bio sovjetski model komunizma već autentični politički model koji je imao svoja dostignuća, ali i domete.

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Objavljeno prije

1 sedmica

na

22 Septembra, 2023

Objavio:

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava

 

MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?

RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.

Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.

MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?

RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.

Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.

MONITOR: Ko sve treba da snosi odgovornost zbog ovog slučaja?

RADULOVIĆ: Odgovornost postoji na strani gotovo svih institucija čiji rad je vezan za bezbjednost i pravosuđe. Na strani Uprave policije i ANB-a postoji odgovornost zbog toga što se ovakva kriminalna djelatnost vršila na takvoj loakciji. Prosto je nevjerovatno da strani državljani u centru grada, na 30 metara od Vrhovnog, Apelacionog i Višeg suda, u neposrednoj blizini državnog tužilaštva, Ustavnog suda, Skupštine, Vlade, Centralne banke, iznajme stan i više od mjesec dana vrše takve radove, odnosno prokopaju tunel do depoa Višeg suda u kome se nalaze ključni materijalni dokazi iz najvažnijih krivičnih predmeta. Da li možete zamisliti da se to desi u nekoj uređenoj državi i da ove službe, prvenstveno kontraobavještajna djelatnost, o tome nemaju pojma?

Takođe, postavlja se pitanje kako su strani državljani znali gdje se tačno nalazi prostorija do koje su prokopali tunel i kako su znali šta se u njoj nalazi. Šesnaest i po godina se bavim advokaturom i nebrojeno puta sam bio u zgradi Višeg suda, na brojnom suđenjima, ali je ne znam tačno gdje se taj depo nalazi i šta je u njemu. Niti me to zanima, niti ja to uopšte treba da znam. Sa druge strane, i prije i nakon ovog događaja, danima slušamo gdje je ta prostorija i šta se u njoj nalazi, kako je obezbijeđena i slično. Bez tih informacija izvršioci nijesu mogli izvesti ovu akciju, a te informacije su saznali zahvaljući slučajnim ili namjernim propustima rukovodstva Višeg suda. Namjerni propusti bili bi osnov za krivičnu odgovornost, a slučajni za objektivnu. U svakom slučaju, odgovornost postoji, ali je izostala kao što izostaje godinama. Osim toga, izjave i ponašanje predsjednika suda, kao i premijera i predstavnika izvršne vlasti nakon ovog događaja predstavljali su ozbiljno ometanje i ugrožavanje istrage, što je dodatan razlog za odgovornost. Na kraju, izvršna vlast, kako aktuelna tako i one prethodne, odgovorne su za ambijent i loše uslove u kojima pravosuđe radi.

MONITOR: Skupština je u blokadi već šest mjeseci, vlada je u tehničkom mandatu, još se čekaju izbori u pravosuđu. Kakve to sve posljedice ostavlja na društvo?

RADULOVIĆ: Skupština je u blokadi šest mjeseci, ali i kada nije bila u blokadi ona nije vršila svoje nadležnosti. Podsjetiću da mi već četiri godine nemamo VDT-a u punom mandatu, a već pet godina nemamo sve članove Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika. Kada se prisjetimo kako je tekao postupak izbora sudija Ustavnog suda i kako je ta institucija bila jedno vrijeme u blokadi, onda je jasno da živimo u partitokratskom društvu u kome je sve podređeno interesima poličkih partija i njihovih lidera, političkoj trgovini i korupciji koja je odavno dominantan model ponašanja političara. Posljedice takvog sistema mi živimo decenijama i one će biti sve teže i ozbiljnije ako izbori u pravosuđu ne dovedu do toga da pravosuđem upravljaju profesionalci sa integritetom. Do tada ćemo imati nasljeđe koje nam je ostavila Vesna Medenica i njene kolege i prijatelji, koji su istovremeno i zajedno sa njom upravljali crnogorskim pravosuđem.

MONITOR: Specijalno tužilaštvo otvorilo je više važnih procesa protiv visokih funkcionera pravosuđa. Ipak, može li današnje pravosuđe te postupke dovesti do kraja na adekvatan način?

RADULOVIĆ: Ja vjerujem da može ako se suzbije uticaj onih aktera koji su bili dominantni u pravosuđu u vrijeme vladavine Vesne Medenice, od kojih su brojni i danas akteri najznačajnih postupaka koji se vode pred crnogorskim sudovima, uključujući i postupak protiv nje. Sve dok su su takvi kadrovi uključeni u te postupke i dok i dalje koriste ranije koruptivne šeme i veze, postoji ozbiljan rizik da se i ti postupci završe neslavno poput, na primjer, postupaka protiv Svetozara i Miloša Marovića i ostalih pripadnika budvanske kriminalne grupe.

Mnogo je aktera iz tih postupaka koji su i danas akteri u aktuelnim postupcima, umjesto da Medenici prave društvo na optuženičkoj klupi i da im profesionalno pravosuđe obezbijedi pravo na pravično suđenje koje su oni uskratili mnogima.

MONITOR: U kakvom je stanju danas pravosuđe, i šta je osim izbora nedostajućih funkcija neophodno preduzeti?

RADULOVIĆ: Osim izbora u pravosuđu na način koji bi na ključnim pozicijama doveo profesionalce sa integritetom, neophodno je uspostaviti sistem odgovornosti u kome će svako odgovarati za kršenje zakona.

Takođe, mislim da bi u kompletnom pravosuđu trebalo sprovesti sistem vetinga koji bi doveo do oduzimanja imovine svima u pravosuđu koji ne mogu dokazati njeno zakonito porijeklo i udaljenje takvih kadrova sa pozicija na kojima su bili i na kojima su sada. Vjerujem da bi značajan broj takvih sami napustili funkcije kada bi se postupak pokrenuo kako bi izbjegli dokazivanje zakonitosti porijekla imovine, a kako se desilo i u Albaniji kada je taj proces pokrenut.

MONITOR: Kolika je  odgovornost političara za to stanje?

RADULOVIĆ: Ključna odgovornost je na njihovoj strani jer su oni kreirali i oni održavaju ambijent u kome su korupcija, nepotizam, klijentelizam i partijska poslušnost dominantni modeli ponašanja. Zaštita partijskih i ličnih interesa, kao i zaštita nezakonito stečene imovine, prepreka je reformi pravosuđa i uspostavljanju društva vladavine prava jer bi u takvom drušvu brojni političari ostali i bez slobode i bez imovine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo