Povežite se sa nama

Izdvojeno

IZABELA MATOŠ, MULTIDISCIPLINARNA UMJETNICA: Cvijet na raskršću

Objavljeno prije

na

Ona se igra, reciklira, crta, siječe. Eksperimentiše sa zvukom. „ Ne mogu da se zatvorim u jedan način rada. Moji radovi su kao latice jednog cvijeta. Jednostavno, ja sam i crtež i slika i grafika, što god…“ Posebna, jedinstvena, kreativna. Izgleda, kao da je za nju život scena, a svijet pozornica….  Sve,  vrelog popodneva kasnog hercegnovskog ljeta u razgovoru sa Izabelom Matoš, liči na neki performans

 

Na tarasi uz more,  u blizini hercegnovskog Škvera, na kafi smo sa Izabelom Matoš, umjetnicom. Za nju kažu da je ”multidisciplinarna, multimedijalna, polivalentna…” Izabela, opet, ne voli kvalifikacije, definicije, kalupe…Radila je i radi sa tekstilom, vješta je sa kistom i olovkom, radi murale, vodila je i vodi kreativne radionice…Ona se igra, reciklira, crta, siječe.Eksperimentiše sa zvukom. „ Ne mogu da se zatvorim u jedan način rada“ kaže. „ Moji radovi su kao latice jednog cvijeta.Jednostavno, ja sam i crtež i slika i grafika, što god…” Posebna, jedinstvena, kreativna. Izgleda, kao da je za nju život scena, a svijet pozornica. Izabelino lice i čvrsta brada, nalik  likovima sa platna  Gustava Klimta, njen osobni način govora, pokret ruku, prezime Matoš koje nosi…  Sve, ovog vrelog popodneva kasnog ljeta u razgovoru sa njom, liči na neki performans.

Da li je ime dobila po onoj Matoševoj bijeloj  Izabeli o kojoj je pisao, ” bijaše lijepa, slijepa kao sreća, kao sudbina… ”, pitanje je koje se nekako nametalo.

”  Za Gustava Matoša čula sam tek u školi .Otac ga nikada nije pominjao.Nekako je sve izgledalo kao da je to tabu tema o kojoj se ne treba govoriti…” priča Izabela i sjeća se da  kroz srednju školu i tokom onih ratnih godina, nije bilo lako nositi prezime velikog pjesnika. Danas u Francuskoj, gdje poslednjih deset godina živi i stvara, često je pitaju o njenom prezimenu. Odgovori im da je pripadalo i jednom  hrvatskom pjesniku i piscu, ali da ima i onih,  nacionalista,  koji na ovo prezime gledaju sa negodovanjem .

Ono što u kući nije čula pokušala je da sama otkrije. Voli da piše, otac je dobro pisao, možda ipak postoje krvne veze sa velikim Gustavom, razmišlja. „ Možda je moja imaginacija, ali mislim da nije. Kad sam se prvi put popela na zagrebački Gornji grad i vidjela statuu Gustava Matoša  kako sjedi, izgledalo je kao da gledam lik svog oca.”  Nažalost, veze sa hrvatskim dijelom familije Matoš od 1991.godine su  pokidane.  Ali Izabela ne odustaje. Planira da kontaktira Aleksandra Matoša koji živi u Parizu i koji dobro poznaje porodično stablo.

Rođena je 1977. u Dubrovniku, djetinjstvo je provela u Herceg Novom gdje je njenom ocu kao vojnom licu odredjen premještaj. Diplomirala je na Visokoj školi likovnih i primijenjenih umjetnosti u Beogradu, na odsjecima aranžer dekorater i nastavnik likovne kulture. Živjela je u Argentini, Turskoj, uvijek vodjena ” željom za nekim drugim, novim,  drugačijim iskustvima”. Ovog ljeta opet je na kratko  u Boki, mjestu koje je ” formiralo i koje je ostavilo trag na životnom i umjetničkom tkanju…”

Studij fizičke hemije  Izabela je prekinula na trećoj godini.Tri mjeseca morala je napustiti studentsku  labaratoriju, u kojoj je provodila dosta vremena,  jer je bila ozračena.  U to vrijeme, slučajno, pažnju joj je privukla zgrada Više škole primijenjenih umjetnosti i objava da će se prijemni ispit na ovoj školi održati za sedam dana. Te 1998. pozajmila je četkicu i tempere i konkurisala na odsjeku za dekoratera i aranžera.Na prijemnom nije bilo pitanja iz istorije umjetnosti, te je to i bio razlog da izabere ovaj odsjek. „Sedam dana je bilo prekratko vrijeme da se za takav ispit spremim”, sjeća se.

Crtala je i bojila unutrašnji prostor, uradila zadatak u crno bijeloj tehnici, slikala i crtala mrtvu prirodu i onda je na prijemnom  čula prve pohvale za kreativnost.’ Posao je dobila već na prvoj godini studija. Uredjivala je enterijere i beogradske izloge, radila scenografije… Zatim je  nastavila studije na nastavničkom odsjeku i prepoznala veliko zadovoljstvo u pedagoškom radu.” Sretna sam kad nekog mogu naučiti da prepozna kreativnost u sebi, da ohrabrim ljude da stvaraju…”

U Boku se vratila 2002 . Kompanija  Mješovito  angažovala je Izabelu Matoš kao dekoraterku u njihovim prodavnicama po cijeloj Boki i Luštici. „ Nakon dugo vremena ponovo sam bila kući. Decembar, ono naše žuto vrijeme, jugo, ali ja sam bila sretna…” Prodavnicu, Novljanima poznatu pod nazivom  ISART, otvorila je u starom gradu 2003.U ponudi su bile njene slike i crteži, unikatni nakit i gardaroba, ali je ovaj postor, sa kamenom popločanom baštom i cvijetom magnolije u središtu, postao i mjesto okupljanja novskih umjetnika i izložbeni prostor za njihove radove. Unikatni i lični pečat nastaviće i u radnji’ ARTIM koju je  takođe otvorila,. I ovdje je Izabela slikala, šila, crtala, radila sa perlama, oblikovala žicu sve  pred znatiželjnim pogledima posjetilaca. I ovaj njen prostor postao je  kultno umjetničko mjesto u gradu .

U ovaj mediteranski grad donijela je i realizovala ideju umjetnosti dostupne svuda i svakome.Iskustvo koje je stekla tokom boravka u Buenos Airesu, gdje svuda na ulici neko nešto pravi i stvara, radi i prodaje, van galerija i institucionalnih prostora. „ Napustila sam zatvoreni prostor s idejom da ostanem u ateljeu u galeriji, ali na otvorenom“, objašnjava Izabela.  Kaldrmisana hercegnovska ulica po njenom projektu i pod njenim vođstvom, dva ljeta bila je ta galerija na otvorenom .Organizovane su dječije slikarske radionice, pokrenut Strip festival. Jedan je od pokretača, zajedno sa grafičarem Vanjom Vikalom,  festivala  Sinestezija  koji se dva ljeta održavao na tridesetak lokacija po starom gradu i šetalištu.Na ulicima se slikalo, saniralne su  zapuštene fasade, iscrtavali se grafiti i murali…

Nemiran duh i saradnja sa NVO  Avenir, organizacijom koja se bavila njegovanjem i promovisanjem francuskog jezika i kulture,  odveo je Izabelu na francuske obale Atlantika. Učešće na Festivalu teatra srednjih škola, održanom u Nantu, promijenio je njeno prebivalište. ” Prijavim se sa svojim radovima na jednu grupnu izložbu, prihvate me. Napravim muzičku grupu, počnem da učim francuski jezik i ostanem… ”, objašnjava Izabela.

Njeni originalni i nekonvecionalni umjetnički postupci  brzo su prepoznati:  Izabela je nastavila da se  uspješno ostvaruje na lokalnoj art sceni. Instalacijama, izložbama, performansom, scenografijom, zvukom…U toku je izložba njenih akvarela, a u najavi i predstavljanje tapiserija na kojima radi. „  Prostor gdje će biti izložene je lokalna crkva, sa božanstvenim vitražima”. Aktivno vodi i kreativne radionice. Polaznike,  bebe i djecu do tri godine, uči da dodirom, ukusom i mirisom prepoznaju likovnu priču ili organizuje zajednički kreativan rad roditelja sa djecom.

Mahnula nam je na rastanku rukom na kojoj je dominirala velika tetovaža. Crtež tigra okruženog andjelima koji u njega ušivaju krila.” Ponekad se osjećam snažno kao ovaj tigar, a nekad sam nepodnošljivo slaba”, objašnjava Izabela Matoš simboliku crteža na svojoj ruci. Omaž je to njenim prijateljima od kojih je imala veliku podršku.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

PRERASPODJELA MOĆI POSLIJE 30. AVGUSTA 2020.: Borba za duvansko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preuzimanje duvanskih poslova nakon smjene DPS vlasti okupilo je kriminalce, policajce i kontroverzne biznismene – neke nove i neke stare. Tužilaštvo je na potezu. Ili je duvanska priča (ponovo) u rukama neke od druge dvije grane vlasti

“Biće sada velike borbe”, kazivao je jedan dobro upućen i pronicljiv čovjek nedugo nakon avgustovskih izbora 2020. i smjene višedecenijske DPS vlasti koja je uslijedila. Na iznenađenje svojih sagovornika, on nije najavljivao juriš oslobodilaca na zarobljene institucije kriminalno-koruptivnog sistema, već bitku za preuzimanje i kontrolu njegovih poluga moći. Sa naglaskom na uhodane švercerske kanale pod patronatom (djelova) bivših vlasti.

Ubrzo je stigla potvrda da se stvari kreću u tom pravcu. Unutar tridesetoavgustovske većine, već početkom 2021. godine, krenule su prve međusobne optužbe o interesima njihovih zvaničnika u različitim tranzitnim poslovima. Ponajviše duvanskim. Pandorinu kutiju otvorio je Nebojša Medojević pa su mu se, uskoro, pridužile kolege iz tada vladajuće koalicije, prozivajući saborce iz vlasti koji, navodno, nijesu odoljeli izazovima unosnih duvanskih poslova.

U tom su kontekstu pominjani članovi porodice nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića, potpredsjednik vlade nadležan za sistem bezbjednosti Dritan Abazović i njegova URA, ministar finansija Milojko Spajić… Sve skupa sa nekim policijskim zvaničnicima i sveštenicima SPC.

Te su priče dobile svojevrsnu potvrdu nakon hapšenja Rada Miloševića (URA), nekadašnjeg direktora Uprave prihoda i carina, u decembru 2022., nakon gubitka milionski vrijednog tovara zaplijenjenih cigareta. Nestanak dupke punog kamiona koji je zaplijenjene cigarete prevozio iz carinskog skladišta u Podgorici ka spalionici u Nikšiću registrovale su, umjesto domaćih pripadnika sistema bezbjednosti, strane partnerske službe. Uhapšeno je, uz Miloševića, 20-tak osoba među kojima je popriličan broj državnih službenika, a SDT do danas nije okončalo istragu koja je, u međuvremenu, “proširena” makar dva puta. Dok se čeka epilog tog slučaja, Milošević tvrdi da mu je “sve namjestila” ANB.

U aprilu prošle godojne, nakon hapšenja predsjednika opštine Budva Mila Božovića (NSD, odnosno, nekadašnji DF), priča o učešću novih vlasti u starim švercerskim poslovima dobila je još jednu dimenziju. I veći nivo, pošto se Božović tereti za učešće u švercu kokaina. Ali, ni ta priča još nema sudski epilog.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo