Izdvojeno
IZABELA MATOŠ, MULTIDISCIPLINARNA UMJETNICA: Cvijet na raskršću

Ona se igra, reciklira, crta, siječe. Eksperimentiše sa zvukom. „ Ne mogu da se zatvorim u jedan način rada. Moji radovi su kao latice jednog cvijeta. Jednostavno, ja sam i crtež i slika i grafika, što god…“ Posebna, jedinstvena, kreativna. Izgleda, kao da je za nju život scena, a svijet pozornica…. Sve, vrelog popodneva kasnog hercegnovskog ljeta u razgovoru sa Izabelom Matoš, liči na neki performans
Na tarasi uz more, u blizini hercegnovskog Škvera, na kafi smo sa Izabelom Matoš, umjetnicom. Za nju kažu da je ”multidisciplinarna, multimedijalna, polivalentna…” Izabela, opet, ne voli kvalifikacije, definicije, kalupe…Radila je i radi sa tekstilom, vješta je sa kistom i olovkom, radi murale, vodila je i vodi kreativne radionice…Ona se igra, reciklira, crta, siječe.Eksperimentiše sa zvukom. „ Ne mogu da se zatvorim u jedan način rada“ kaže. „ Moji radovi su kao latice jednog cvijeta.Jednostavno, ja sam i crtež i slika i grafika, što god…” Posebna, jedinstvena, kreativna. Izgleda, kao da je za nju život scena, a svijet pozornica. Izabelino lice i čvrsta brada, nalik likovima sa platna Gustava Klimta, njen osobni način govora, pokret ruku, prezime Matoš koje nosi… Sve, ovog vrelog popodneva kasnog ljeta u razgovoru sa njom, liči na neki performans.
Da li je ime dobila po onoj Matoševoj bijeloj Izabeli o kojoj je pisao, ” bijaše lijepa, slijepa kao sreća, kao sudbina… ”, pitanje je koje se nekako nametalo.
” Za Gustava Matoša čula sam tek u školi .Otac ga nikada nije pominjao.Nekako je sve izgledalo kao da je to tabu tema o kojoj se ne treba govoriti…” priča Izabela i sjeća se da kroz srednju školu i tokom onih ratnih godina, nije bilo lako nositi prezime velikog pjesnika. Danas u Francuskoj, gdje poslednjih deset godina živi i stvara, često je pitaju o njenom prezimenu. Odgovori im da je pripadalo i jednom hrvatskom pjesniku i piscu, ali da ima i onih, nacionalista, koji na ovo prezime gledaju sa negodovanjem .
Ono što u kući nije čula pokušala je da sama otkrije. Voli da piše, otac je dobro pisao, možda ipak postoje krvne veze sa velikim Gustavom, razmišlja. „ Možda je moja imaginacija, ali mislim da nije. Kad sam se prvi put popela na zagrebački Gornji grad i vidjela statuu Gustava Matoša kako sjedi, izgledalo je kao da gledam lik svog oca.” Nažalost, veze sa hrvatskim dijelom familije Matoš od 1991.godine su pokidane. Ali Izabela ne odustaje. Planira da kontaktira Aleksandra Matoša koji živi u Parizu i koji dobro poznaje porodično stablo.
Rođena je 1977. u Dubrovniku, djetinjstvo je provela u Herceg Novom gdje je njenom ocu kao vojnom licu odredjen premještaj. Diplomirala je na Visokoj školi likovnih i primijenjenih umjetnosti u Beogradu, na odsjecima aranžer dekorater i nastavnik likovne kulture. Živjela je u Argentini, Turskoj, uvijek vodjena ” željom za nekim drugim, novim, drugačijim iskustvima”. Ovog ljeta opet je na kratko u Boki, mjestu koje je ” formiralo i koje je ostavilo trag na životnom i umjetničkom tkanju…”
Studij fizičke hemije Izabela je prekinula na trećoj godini.Tri mjeseca morala je napustiti studentsku labaratoriju, u kojoj je provodila dosta vremena, jer je bila ozračena. U to vrijeme, slučajno, pažnju joj je privukla zgrada Više škole primijenjenih umjetnosti i objava da će se prijemni ispit na ovoj školi održati za sedam dana. Te 1998. pozajmila je četkicu i tempere i konkurisala na odsjeku za dekoratera i aranžera.Na prijemnom nije bilo pitanja iz istorije umjetnosti, te je to i bio razlog da izabere ovaj odsjek. „Sedam dana je bilo prekratko vrijeme da se za takav ispit spremim”, sjeća se.
Crtala je i bojila unutrašnji prostor, uradila zadatak u crno bijeloj tehnici, slikala i crtala mrtvu prirodu i onda je na prijemnom čula prve pohvale za kreativnost.’ Posao je dobila već na prvoj godini studija. Uredjivala je enterijere i beogradske izloge, radila scenografije… Zatim je nastavila studije na nastavničkom odsjeku i prepoznala veliko zadovoljstvo u pedagoškom radu.” Sretna sam kad nekog mogu naučiti da prepozna kreativnost u sebi, da ohrabrim ljude da stvaraju…”
U Boku se vratila 2002 . Kompanija Mješovito angažovala je Izabelu Matoš kao dekoraterku u njihovim prodavnicama po cijeloj Boki i Luštici. „ Nakon dugo vremena ponovo sam bila kući. Decembar, ono naše žuto vrijeme, jugo, ali ja sam bila sretna…” Prodavnicu, Novljanima poznatu pod nazivom ISART, otvorila je u starom gradu 2003.U ponudi su bile njene slike i crteži, unikatni nakit i gardaroba, ali je ovaj postor, sa kamenom popločanom baštom i cvijetom magnolije u središtu, postao i mjesto okupljanja novskih umjetnika i izložbeni prostor za njihove radove. Unikatni i lični pečat nastaviće i u radnji’ ARTIM koju je takođe otvorila,. I ovdje je Izabela slikala, šila, crtala, radila sa perlama, oblikovala žicu sve pred znatiželjnim pogledima posjetilaca. I ovaj njen prostor postao je kultno umjetničko mjesto u gradu .
U ovaj mediteranski grad donijela je i realizovala ideju umjetnosti dostupne svuda i svakome.Iskustvo koje je stekla tokom boravka u Buenos Airesu, gdje svuda na ulici neko nešto pravi i stvara, radi i prodaje, van galerija i institucionalnih prostora. „ Napustila sam zatvoreni prostor s idejom da ostanem u ateljeu u galeriji, ali na otvorenom“, objašnjava Izabela. Kaldrmisana hercegnovska ulica po njenom projektu i pod njenim vođstvom, dva ljeta bila je ta galerija na otvorenom .Organizovane su dječije slikarske radionice, pokrenut Strip festival. Jedan je od pokretača, zajedno sa grafičarem Vanjom Vikalom, festivala Sinestezija koji se dva ljeta održavao na tridesetak lokacija po starom gradu i šetalištu.Na ulicima se slikalo, saniralne su zapuštene fasade, iscrtavali se grafiti i murali…
Nemiran duh i saradnja sa NVO Avenir, organizacijom koja se bavila njegovanjem i promovisanjem francuskog jezika i kulture, odveo je Izabelu na francuske obale Atlantika. Učešće na Festivalu teatra srednjih škola, održanom u Nantu, promijenio je njeno prebivalište. ” Prijavim se sa svojim radovima na jednu grupnu izložbu, prihvate me. Napravim muzičku grupu, počnem da učim francuski jezik i ostanem… ”, objašnjava Izabela.
Njeni originalni i nekonvecionalni umjetnički postupci brzo su prepoznati: Izabela je nastavila da se uspješno ostvaruje na lokalnoj art sceni. Instalacijama, izložbama, performansom, scenografijom, zvukom…U toku je izložba njenih akvarela, a u najavi i predstavljanje tapiserija na kojima radi. „ Prostor gdje će biti izložene je lokalna crkva, sa božanstvenim vitražima”. Aktivno vodi i kreativne radionice. Polaznike, bebe i djecu do tri godine, uči da dodirom, ukusom i mirisom prepoznaju likovnu priču ili organizuje zajednički kreativan rad roditelja sa djecom.
Mahnula nam je na rastanku rukom na kojoj je dominirala velika tetovaža. Crtež tigra okruženog andjelima koji u njega ušivaju krila.” Ponekad se osjećam snažno kao ovaj tigar, a nekad sam nepodnošljivo slaba”, objašnjava Izabela Matoš simboliku crteža na svojoj ruci. Omaž je to njenim prijateljima od kojih je imala veliku podršku.
Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO
Komentari
FOKUS
MJESEC DO POPISA: Priprema, pozor, prebrojavanje

Više od 80 pitanja neći će se u upitnicima skoro 4.000 popisivača kada krenu na svoj posao. Sve je izvjesnije da će to biti 1. novembra. Kao i da će ih mnogi dočekati kao nezvane goste. Uz malo truda i dobre volje koja nije pokazana, sve je moglo biti mnogo bolje. Umjesto vjerskog i nacionalnog prebrojavanja mogli smo imati pravi popis
Kako se približava termin održavanje Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova, sve JE više onih koji smatraju da ga treba – odložiti. Jedni predlažu na mjesec, drugi kažu do daljnjeg. Odnosno, dok se ne steknu uslovi, tenhički ali i politički, za njegovo nesmetano održavanje.
Iz Vlade insistiraju da se popis održi u terminu koji su oni zimus zacrtali svojom Uredbom. Dakle, od 1. do 15 novembra.
“Mislim da smo dovoljno uradili da ne postoji ni teoretska šansa da bilo kome na pamet padne da pokuša da omete ovaj proces”, rekao je ministar finansija Aleksandar Damjanović na sjednici Vlade sredinom septembra, priznajući da u Monstatu (državna statistika radi pod ingerencijom Ministarstva finasija) još nijesu završene sve pripremne radnje neophodne za nesmetano i tačno sprovođenje popisa.
Potom je i premijer Dritan Abazović, pritvrdio da do odlaganja popisa neće doći. “To se neće desiti. Ne pravimo od toga bauk. Od 1. do 15. novembra je popis i to je to.” Konačno i iz Monstata je saopšteno da trenutno nema zakonskih mogućnosti za odlaganje popisa.
Za neupućene, državni statističari su samo konstatovali da Crna Gora trenutno nema funkcionalnu zakonodavnu vlast (parlament) koja bi mogla da stavi van snage ili izmijeni prošle godine osvojeni Zakon o popisu. Istovremeno su potvrdili sumnje da oni za popis još nijesu spremni. Na zvaničnom sajtu Monstata, u dijelu koji se odnosi na predstojeći popis i danas (četvrtak 28. septembar), stoji informacija: “Završena je priprema upitnika, dok je u finalnoj fazi priprema metodoloških i organizacionih uputstava za realizaciju popisa”.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
TRIDESET I DVIJE GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Oprema sa Ćilipa kao podsjećanje na zločin

Ukradena aerodromska oprema, kako najavljuje premijer, doći će pred tužilaštvo. Zbog ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika tužilaštvo u Crnoj Gori još nije pokrenulo nijedan krivični postupak
Predsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je u utorak da je pronađena i evidentirana oprema koja je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992. Premijer-glasnik je obznanio da je oprema završila u tužilaštvu.
,,Nakon 30 godina, zahvaljujući rukovodstvu Aerodroma Crne Gore, prilikom popisa imovine ove državne kompanije, pronađena je i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992, najsramnije stranice crnogorske istorije koju je ispisalo tadašnje rukovodstvo”, napisao je Abazović na Fejsbuku. Dodao je da za razliku od prethodnih Vlada, ova ne bježi od prošlosti, već se sa njom suočava kako buduće generacije iste greške ne bi ponavljale.
Hrvatski mediji prenijeli su ovu izjavu uz podsjećanje da je ,,oprema koju su JNA i crnogorski rezervisti ukrali s Ćilipa jednim dijelom, kako se vjeruje, završila je u zračnoj luci Tivat, a većina u zračnim lukama u Beogradu, Nišu i Podgorici”. Ističu i da ,,vrijednost opreme koja je ukradena iz dubrovačke zračne luke, prema tvrdnjama nekadašnje uprave aerodroma Ćilipi iznosi 10 milijuna eura”.
Na Abazovićvo ,,otkriće” oglasila se bivša savjetnica direktora Aerodroma Biljana Knežević koja je objavila dokument kojim se podsjeća da je bivši direktor Ranko Bošković 2004. godine kolege u Hrvatskoj obavijestio da je oprema u Podgorici i Tivtu.
U dokumentu se navodi spisak sredstava od kojih su na aerodromu Tivat već tada neka bila rashodovana ili nisu bila u funkciji, dok su korišteni elevator, troje samohodnih stepenica, servisno i vatrogasno vozilo… Na aerodromu Podgorica sva sredstva sa Ćilipa, te 2004, bila su van funkcije ili su rashodovana.
Vlada i premijer o ovome kao da ništa ne znaju iako je ovo prvi pisani dokument kojim se priznaje da je dubrovački aerodrom opljačkan i da je dio opreme završio u Crnoj Gori. Značajan, jer je prethodna vlast, na čelu sa DPS-om, sve činjela da nametne kolektivnu amneziju na ovaj dio nečasne istorije u kojoj su njeni čelnici igrali vodeće uloge.
Epopeja o vraćanju imovine sa aerodroma Ćilipi traje duže od dvije decenije. Rukovodstvo dubrovačkog aerodroma je prvo od JAT-a, koji je bio vlasnik svih aerodroma u bivšoj Jugoslaviji, tražilo povrat svoje imovine. Kada je 2003. formirano preduzeće Aerodromi Crne Gore prepiska je nastavljena sa rukovodstvom kompanije koja gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
HORIZONTI
POSLIJE NAPADA NA POLICIJU I KRVOPROLIĆA NA KOSOVU: Teški izazovi za Beograd i Prištinu

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u kosovskom selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića Nakon uspostavljanja kontole, kosovska policija je u manastiru Svetog Arhiđakona Stefana pronašla ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Predsjednik Srbije Vučić je odbacio „insinuacije da iza incidenta stoji Srbija“ i rekao da se te uniforme i oružje „mogu svuda nabaviti“
U ranim jutarnjim satima u nedjelju 24. septembra u kosovskom selu Banjska, dobro naoružana paramilitarna jedinica je blokirala most sa dvoje oklopljenih vozila. Kada je stigla patrola kosovske policije da izvidi situaciju otvorena je vatra na njih. Policija je uzvratila vatru i pozvala pojačanje. Kasnije su paramilitarci upali u obližnji manastir Svetog Arhiđakona Stefana iz 14. vijeka odakle su nastavili sukob sa policijom do kasnijeg izvlačenja preko obližnjeg brda i šume i povukli se u Srbiju. Nakon što je policija ušla u manastir pronašla je ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Među zaplijenjenim oružjem su i ručni raketni bacači, granate, eksploziv i ostala oprema koja je dovoljna, prema riječima kosovske policije, za jedinicu od 100 ljudi.
Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića.
Prva reakcija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prošle nedjelje, nakon informacija o pogibiji jednog i ranjavanju dvojice kosovskih policajaca je za mnoge upućene bila u najmanju ruku čudnovata. Vučićev nastup nije pratila uobičajena teatralnost i samouvjerenost priznavši da je njegovoj administraciji trebalo „mnogo vremena da ispitamo šta se dogodilo, šta se zbivalo jutros, tokom popodneva“. Štaviše, predsjednik je odavao dojam da i dalje nema sve informacije na raspolaganju što je odmah protumačeno kao previd, slučajni ili namjerni, srbijanskih službi. Ipak u svom prvom obraćanju naciji Vučić je zadržao političku prisebnost i osudio ubistvo policajca uz standardnu generičnu konstataciju da je kosovski premijer Albin Kurti „glavni organizator haosa na Kosovu i Metohiji… koji želi rat i skukobe“ navevši broj od 62 akcije policije na pretežno srpskom sjeveru zemlje. Od toga su navodno 56 bile „etnički motivisane“. Međutim, indikativno je da Vučić nije optužio Kurtija za izazivanje krvoprolića na noć između subote i njedjelje. Vučić je dodao i da su „trojica Srba stradala sa KiM, dvojica od snajperske vatre sa velike udaljenosti, nepotrebno, dvojica su teško ranjena i pretpostavlja se da je četvrto lice stradalo“. Da je i četvrti napadač na policiju preminuo je bila novost je su do tada kosovske službe raspolagale informacijama da su trojica napadača likvidirani u razmjeni vatre. Četvrti je bio zapravo ranjen i kasnije izdahnuo u bolnici u Novom Pazaru u koju je, prema informacijama nezavisnih medija, dopremljeno 6 ranjenih iz istog sukoba. Vučić je opravdao i upad u manastir rekavši da je „naoružana grupa Srba došla do manastira Banjska jer su imali dvojicu povređenih mladića i da su želeli da im pruže pomoć“. Istakao je da crkva „ni na koji način nije bila umešana u incident“. Ubrzo nakon toga Vučićevi mediji u zemlji i regionu su počeli pričati o Srbima koji su se morali organizovati da bi se odupreli „teroru takozvane policije Kosova“.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
Izdvojeno4 dana
ZORAN MIĆANOVIĆ, NIKŠIĆKA HRONIKA ISPRIČANA ULJEM NA PLATNU: Kad misliš počinjati
-
DRUŠTVO2 sedmice
HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava
-
Izdvojeno2 sedmice
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
Izdvojeno4 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
FOKUS3 sedmice
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Rupa pravde
-
Izdvojeno4 sedmice
IZBOR DIREKTORA AGENCIJE ZA CIVILNO VAZDUHOPLOVSTVO: Reference iz DPS-a i Beograda važnije od struke
-
INTERVJU3 sedmice
DR BILJANA ĐORĐEVIĆ, DOCENTKINJA NA FPN-U I NARODNA POSLANICA U SKUPŠTINI SRBIJE: Afere u Srbiji teško da mogu biti okidač radikalnih promjena