Crnoj Gori ne prijeti opasnost skorog i neminovnog bankrota, kao što to još od proljetos najavljuju ekonomski prvaci PES-a. Ali je postojeće stanje javnih finansija, iako možda održivo još neko vrijeme, daleko od poželjnog. I mogućeg
Vlada je riješila da se dobrim vijestima bori protiv talasa poskupljenja, tinjajućeg nezadovoljstva sa kojim građani prate svakodnevni rast cijena i alarmantnih upozorenja koje, od proljetos, stižu od njihovih potencijalnih nasljednika iz Pokreta Evropa sad..
Državna kasa je stabilna, prihodi su veći od planiranih, rashodi pod kontrolom, vlada ne kasni u izmirivanju svojih obaveza. To je sažetak izvještaja koji je Ministarstvo finansija, neki dan, uputilo stranim diplomatama i međunarodnim finansijskim institucijama sa kojima sarađuje.
“Svi indikatori javnih finansija ukazuju na stabilnost, održivost, ali i odgovorno upravljanje javnim finansijama”, navodno stoji u izvještaju koji je do crnogorske javnosti stigao iz druge ruke, posredstvom kolega iz Vijesti.
Nije baš uobičajeno da se građani i poreski obveznici o stanju državnih finansija informišu na osnovu izvještaja koji je Vlada, odnosno resorno ministarstvo, pripremilo za nekoga drugog. Kako bi se, kako je to na prošlonedjeljnoj sjednici Vlade objasnio ministar Aleksandar Damajnović, “preduprijedili pokušaji da se kroz spinove jednom broju predstavnika diplomatske mreže u zemlji serviraju potpuno netačne informacije…”.
Doduše, nije uobičajeno ni da se Vlada kojoj je parlament uskratio povjerenje nalazi u tehničkom mandatu duže od godinu dana, praktično bez bilo kakve kontrole i nadzora od strane zakonodavne vlasti. Premijer Dritan Abazović i ministri poslednji su put odgovarali na poslanička pitanja u julu prošle godine. ”Poslije izglasanog nepovjerenja 43. Vladi, predsjednica Skupštine Danijela Đurović (tadašnja – prim. Monitora) otvorila je pomenuto pitanje na Kolegijumu predsjednice, ali većina šefova poslaničkih klubova nije bila za održavanje premijerskog sata i postavljanje poslaničkih pitanja predstavnicima Vlade u tehničkom mandatu”, saopšteno je zimus iz Kabineta predsjednice Skupštine.
Sada iz Vlade izvještaje podnose međunarodnim organizacijama i diplomatama. Tamo piše: “U državnoj kasi na raspolaganju je 196,85 miliona eura gotovinskih depozita, plus 38.477,69 unci zlata, što je oko 68,87 miliona, odnosno preko 265 miliona ukupnih depozita, što predstavlja preko četiri odsto procijenjenog BDP-a i čime se može obezbijediti redovno funkcionisanje države i izmirivanje obaveza u višemjesečnom periodu”.
Prije nego zaključimo da novca ima u višku valja razmotriti makar dvije činjenice. Ulazimo u period kada su, uobičajeno, državni rashodi za redovne aktivnosti (isplata plata, penzija, javne nabavke, kapitalne investicije, servisiranje dugova koji dospijevaju…) očekivano veće od budžetskih prihoda. Ako se oni, kao u decembru 2020. ne upotpune kakvim kreditnim zaduženjem.
Tada smo, na način koji se a dalje problematizuje kad god se ukaže politički zgodna prilika, uzajmili 750 miliona eura. Aktuelna Vlada je na početku svog mandata, u proljeće prošle godine, u državnoj kasi zatekla više od polovine tog iznosa (oko 450 miliona). Sada se on prepolovio, iako se Vlada zimus zadužila još 100 miliona od Dojče banke.
Zvanični podaci pokazuju kako će, do kraja 2023, za isplatu dospjelih dugova Crnoj Gori trebati nešto više od 160 miliona eura. Dakle, na taj novac u državnom trezoru možemo računati samo formalno, a i to do momenta za isplatu naredne rate državnog duga. A on nije daleko.
Čime se još Vlada pohvalila pred međunarodnim partnerima? Prihodi budžeta u periodu januar-jul 2023. godine (1.444 milijarde eura) su za skoro 260 miliona ili 21,6 odsto viši u odnosu na planirane. To je, prenose Vijesti, za 364 miliona ili 33,7 odsto više u odnosu na uporedni period 2022. godine.
Dobro je, da podvučemo, što državni prihodi rastu. Svakoga dobronamjernog treba da raduje da su dobar dio tog prihoda donijeli strani turisti kojih je, još od zimus, više nego prošle godine. Problem je što su ih dočekale veće cijene. Ne samo u hotelima, plažama i na ski stazama. Osjetno su poskupjeli energenti (sa izuzetkom struje), hrana, usluge. I taj ceh građani Crne Gore svakodnevno, sve teže, plaćaju.
Dok je Vlada držala do podrške javnosti nadajući se uspjehu na parlamentarnim izborima, na snazi su bile odluke o smanjenju iznosa akciza na naftne derivate i poreze na dodatnu vrijednost (PDV) na dio osnovnih životnih namirnica. Od proljetos su građani, međutim, prepušteni sami sebi i (ne)milosti proizvođača, distributera i trgovaca. A oni takođe pokušavaju nadomjestiti povećane troškove.
Zato su državni prihodi od akciza i PDV-a za osam mjeseci ove godine, zvanično, za 115 miliona veći od planiranih (oko 12 odsto).
Još 65 miliona, takođe neplaniranih, državi je donio ljetošnji raskid ugovora o hedžingu kojim smo se štitili od rizika kursnih razlika koje nam može donijeti otplata kineskog duga za izgrađenu dionicu autoputa.
Veći dio tog novca smo potrošili upravo za plaćanje rate Exim banci, pa je izgledalo kao da je izlazak iz hedžinga iznuđen, zbog očekivanog rasta kamata, ali dobar potez za Crnu Goru. Mogla bi se, međutim, već u januaru naredne godine pokazati puno drugačija slika tog aranžmana. Tada za plaćanje dospijeva naredna, šesta rata duga, pa ćemo vidjeti koliko će nas u tom momentu koštati odluka da se zadužimo u dolarima i ne zaštitimo od neželjene promjene deviznog kursa (rast američke u odnosu na evropsku valutu donosi nam veće troškove).
U prihode na koje država ne može računati u kontinuitetu treba ubrojati i dio novca prikupljenog po osnovu tzv. ekonomskog državljanstva koji je aktuelna vlada uključila u ovogodišnji budžet. Kao i blizu 30 miliona eura pomoći koje je EU namijenila Crnoj Gori na ime prevazilaženja posljedica energetske krize. Ta sredstva, kažu, još nijesu uključena u ovogodišnji budžet – čekaju rebalans – iako su se vladini zvaničnici već pozivali na njih pravdajući neke neplanirane troškove namijenjenje poboljšanju standarda dijela građana Crne Gore i, zašto ne pomenuti, u pokušaju kupovini popularnosti pred predhodne izbore.
Na strani ušteda, iako se to eksplicitno ne pominje u onom dijelu izvještaja Ministarstva finansija koji je dospio do ovdašnje javnosti, značajnu stavku predstavljaju planirani a neizvršeni radovi iz programa kapitalnih investicija. Od tog troška ne možemo pobjeći, a svako kašnjenje u realizaciji najavljenih i započetih projekata dodatno košta.
Uz sve rezerve i ograničenja ponuđenih podataka, oni ukazuju da Crnoj Gori ne prijeti opasnost skorog i neminovnog bankrota, kao što to još od proljetos najavljuju ekonomski prvaci PES-a. Ali je postojeće stanje javnih finansija, iako možda održivo još neko vrijeme i bez sve skupljeg kreditnog zaduženja, daleko od poželjnog. I mogućeg.
Za ilustraciju, ponovimo računicu izvedenu iz zvaničnih podataka Monstata: u proljeće 2018, kada je prosječna zarada u Crnoj Gori bila 510 eura, hranu neophodnu za preživljavanje četvoročlane porodice (minimalna količina potrebna za unos kalorija neophodnih za preživljavanje) trebalo je platiti 256 eura. Ili pola plate. Ovog juna za istu hranu trebalo je platiti 387 eura. Opet pola prosječne plate. Toliko o boljitku bez suštinskih reformi i sitemskih promjena.
Zoran RADULOVIĆ
Stav3 sedmice
FOKUS4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice