Povežite se sa nama

INTERVJU

DR DRAGAN HAJDUKOVIĆ, NAUČNIK: Đukanović je nesposoban da Crnu Goru učini boljom

Objavljeno prije

na

Dr Dragan Hajduković, naučnik na polju fizike, astrofizike i kosmologije, radi u CERN-u (Evropski savjet za nuklearna istraživanja), Švajcarska. Godinama se bavi dokazivanjem svoje teorije „bipolarnosti gravitacije”. Renomirani naučnici tvrde da bi, ukoliko se dokaže kao tačna, Hajdukovićeva teorija mogla donijeti dramatične promjene u svijetu fizike. Hajduković trenutno živi na Cetinju, gdje je osnovao Institut za fiziku, astrofiziku i kosmologiju. Radi na projektu QVADIS, novom metodu mjerenja u astronomiji. Sa gospodinom Hajdukovićem nismo razgovarali o nauci nego o – Crnoj Gori i politici.

– Da bi se razumjelo moje mišljenje moram početi sa svijetom. Nesporna je činjenica da na planetarnom nivou živimo u bolesnoj „civilizaciji” koja ubrzano ide putem samouništenja. Mada mnogi toga nijesu svjesni, borba za opstanak čovječanstva je u toku, sa malim izgledima na uspjeh, jer gospodari svijeta, zbog svojih slijepih interesa, koče potrebne promjene. Planetarno zagađenje vode, zemlje, hrane i vazduha je dostiglo dramatične razmjere, a katastrofalne klimatske promjene mogu dostići tačku bez povratka već sredinom ovoga vijeka, dakle u doba kada djeca koja se danas rađaju budu ljudi u najboljim godinama. Najbogatiji ljudi planete koji mogu stati u jedan jedini veliki avion imaju više od siromašnije polovine čovječanstva… A sve ovo je samo nepotpuna lista bolesti naše „civilizacije”. U takvom svijetu Crna Gora je poslije osamostaljenja imala dva puta, dvije strategije koje se međusobno isključuju, kaže na početku razgovora za Monitor gospodin Hajduković.

MONITOR: Koji su to putevi?
HAJDUKOVIĆ: Prvi put je bila moja vizija da se Crna Gora uzdigne do visine planetarnog primjera, mudro i humano organizovanog i ekonomski jakog društva; taj put je pored ostalog sadržao i projekat Ekološke države (pravi projekat Ekološke države, a ne njegovu karikaturu). Projekat popularno nazvan Projekat Ekološke države bio je moguć zato što u svijetu postoje manjinske ali moćne snage (zdrave snage u okviru bolesne „civilizacije”) koje znanjem, kapitalom i marketingom mogu da omoguće pretvaranje jedne male države u planetarni primjer, ne samo zbog toga da nama pomognu, nego zato što postojanje takvog primjera organizacije ljudskog društva smatraju značajnim u borbi za opstanak čovječanstva. Da je poslije referenduma krenula tim putem Crna Gora je mogla da u roku od 15 godina postane evropsko i svjetsko čudo, država koju desetine miliona ljudi u svijetu emotivno doživljavaju kao svoju drugu domovinu i najmanje milijarda ljudi koji na nju gledaju sa divljenjem i poštovanjem.

Drugi put koji je izabrala sadašnja vlast, a pošteno je reći izabrala bi ga i potpuno bezidejna opozicija, nije bio put izuzetnosti, nego pokušaj imitiranja bogatijih država, tačnije bogatijih bolesnika.

MONITOR: Kad biste Vi mogli da odlučujete šta biste uradili da, kako ste nedavno rekli, Crna Gora bude najbolja evropska država?
HAJDUKOVIĆ: Crna Gora bi još uvijek mogla postati najbolja evropska država, mada je to mnogo teže i skuplje nego što je bilo prije samo deset godina. Nažalost, vrijednost crnogorske teritorije je već prepolovljena divljačkim razaranjem i rasprodajom najljepših krajeva kao i uništavanjem poljorivrednog zemljišta (da usput kažem, trujemo se sa pola milijarde uvezene hrane, a imamo sve uslove za proizvodnju zdrave hrane u dovoljnim količinama). Dodatni problem je što crnogorska vlast uživa totalno nepovjerenje zelenih snaga u svijetu. Ukoliko se ovako nastavi oni koji su uništili našu sadašnjost će uništiti i našu budućnost. U takvoj situaciji potrebno je odmah zaustaviti sadašnje razaranje i rasprodaju Crne Gore i potražiti oslonac (dakle znanje i kapital) u manjinskim zdravim snagama inače bolesne ,,civilizacije”; da podsjetim da pored investitora-ajkula postoje i društveno odgovorni investitori (socially responsible investing) kojima pripada skoro 10 odsto svjetskog kapitala, što je malo sa gledišta svijeta, ali ogromno sa gledišta Crne Gore.

Kao što rekoh, poslije dugotrajnog razaranja svih vrijednosti (ljudskih, moralnih, prirodnih i materijalnih), ostvarenje projekta je mnogo teže nego što je bilo prije samo 10 godina. Ipak, još je moguće (u razumnom roku od 10 godina) da se projekat ostvari na malom dijelu Crne Gore na kome živi manje od 10 odsto ukupnog stanovništva. Najbolja teritorija za ostvarenje pilot projekta je istorijsko jezgro mitske Stare Crne Gore, dakle četiri nahije – Katunska, Lješanska, Riječka i Crmnička nahija. U svome vremenu, Stara Crna Gora je privlačila značajnu pažnju i uživala veliki ugled ne samo na Balkanu nego i u Evropi; takva prošlost se može staviti u službu budućnosti. Najkraće, na teritoriji Stare Crne Gore, pod imenom Kneževina Stara Crna Gora ili Kraljevina Stara Crna Gora (engleski nazivi su takođe lijepi The Principallity of Old Montenegro ili The Kingdoom of Old Montenegro) treba obnoviti monarhiju sa simboličnom vlašću monarha i sa potrebnom umjerenom autonomijom u okviru Crne Gore. Da ne bude zabune, nijesam monarhista po ubjeđenju, ali nema boljeg načina da teritoriji pilot projekta damo lako prihvatljiv svjetski imidž. Pilot projekat može donijeti blagostanje građanima Stare Crne Gore i otvoriti put ka blagostanju svih građana.

MONITOR: Prije 26 godina predložili ste viziju uzdizanja Crne Gore do planetarnog primjera humano organizovanog i ekonomski jakog društva. Da li se išta ostvarilo od tog Vašeg predloga?
HAJDUKOVIĆ: Nažalost, ništa se nije ostvarilo. Naprotiv napravljena je neprocjenjiva šteta takvoj viziji razvoja Crne Gore. Današnja Crna Gora je u velikoj mjeri divljački razorena i ekonomski okupirana od domaćih i bjelosvjetskih tajkuna.

MONITOR: Premijer Milo Đukanović se pohvalio povodom obilježavanja desete godišnjice nezavisne Crne Gore: ,,Ni najveći optimisti nijesu očekivali ovakav napredak”…
HAJDUKOVIĆ: Pitam se da li on stvarno vjeruje u to. Ako vjeruje onda je ograničeniji i nesposobniji nego što sam mislio. Njega bije pogrešan glas da je sposoban čovjek. On jeste prirodno bistar i borben i izuzetno sposoban za političke borbe i ta njegova sposobnost je bila ključna za obnovu crnogorske državnosti. Nažalost, on je čovjek skromnog znanja, bez kreativnosti, imaginacije i vizionarstva, a moram dodati i bez humanosti jer samo nehuman čovjek može zastupati najsuroviju vrstu kapitalizma i divljačko razaranje prirodne ljepote i šarma Crne Gore. Dakle, Crnu Goru vodi čovjek koji je nesposoban da je učini boljom čak i kada bi mu to bila najveća želja.

MONITOR: Kako će Đukanović ostati zapamćen u istoriji?
HAJDUKOVIĆ: Gospodin Đukanović bi mogao ostati u istoriji kao čovjek koji je bez obzira na sve njegove mane značajno doprinio da Crna Gora ponovo postane samostalna država. Ako Crna Gora bude dugovječna tako će i biti. Nažalost, ovako vođena Crna Gora je na putu suštinskog nestajanja. Sudbina samostalne Crne Gore je ili izuzetnost ili nestanak. Zbog unutrašnjih podjela i okruženja Crna Gora nije održiva kao loša ili osrednja državica. Crna Gora može biti dugovječna jedino kao izuzetno kvalitetna država koju voli i kojom se ponosi većina njenih građana. Kvalitet države je naša jedina i najbolja odbrana. Ne postane li brzo dobra država, Crna Gora će nestati zauvijek. Oni koji Crnu Goru čine nekvalitetnom državom guraju je u nestanak ništa manje od onih koji se protive postojanju države.

Usitnjenost opozicije je tragična

MONITOR: Kako na predstojećim parlamentarnim izborima opozicija može pobijediti DPS?
HAJDUKOVIĆ: Jedino značajnim stepenom jedinstva opozicije; nema pobjede bez jedne velike opozicione partije. U ovom prelomnom trenutku tragična je potpuna nesposobnost i usitnjenost opozicije. Pogledajte na primjer četiri politička starca od kojih zavisi rezultat oktobarskih izbora. Umjesto da se ujedine u jednu partiju (dakle ne u koaliciju od danas do sjutra, nego u jednu partiju) Krivokapić, Lekić, Milić i Rakčević ostaju svaki u svome dvorištu kao da su im sitni lični i partijski interesi važniji od Crne Gore.

Građani bi imali znatno više povjerenja u veliku zajedničku partiju nego u od danas do sjutra koaliciju malih partija. Uz dobru pozitivnu kampanju, zajednička partija bi lako prešla granicu od 30 odsto glasova na izborima. Poslije izbora takva partija bi mogla računati ne samo na Demokrate nego bi je i albanski, bošnjački i hrvatski političari gledali kao privlačnog i ozbiljnog partnera.

Crna Gora je mala i ne može se odreći ni jednog jedinog pametnog i sposobnog čovjeka. Ispod uskog tajkunskog vrha DPS postoji „armija” kvalitetnih ljudi i u ministarstvima i na nižim nivoima; poslije izbora takvi ljudi i iz ljudskih razloga i zbog napretka Crne Gore ne smiju biti žrtve izbornog poraza njihove sadašnje partije. Izbori se mogu dobiti, ali jedino uz mudre i hrabre poteze. Ukoliko opozicija izgubi izbore zbog ličnih i partijskih interesa, zbog nesposobnosti lidera da djeluju kao jedan, ostaće u istoriji kao spasioci sadašnje vlasti i trajni krivci što nije iskorišćena posljednja šansa za zaustavljanje crnogorske tragedije. Crna Gora 2016. je težak bolesnik, 2020. će biti mrtvac jer će biti dovršeno razaranje i raprodaja teritorije. Oni koji eventualno lošim radom Đukanoviću poklone izbore, ostaće u istoriji kao ništa manji krivci od njega, kao saučesnici u ubistvu Crne Gore.

Tajkuni uništavaju crnogorsku obalu

MONITOR: U nedavnom pismu ministru održivog razvoja i turizma Branimiru Gvozdenoviću, kojeg ste nazvali ministrom neodrživog razvoja, naveli ste da će Crna Gora samo zbog pogrešnog korišćenja obale u svakoj narednoj godini gubiti bar po milijardu eura, a dijete koje se sada rodi će tokom života izgubiti 100 hiljada eura.
HAJDUKOVIĆ: Građani treba da shvate šta znači kada se jedan dio obale, svejedno da li Miločer ili Buljarica, da tajkunima, investitorima-ajkulama liberalnog kapitalizma. Zbogom prirodnoj ljepoti i šarmu Crne Gore, a što se profita tiče tajkuni državi i građanima daju mrvice. Pametno iskorišćena crnogorska obala je mogla Crnoj Gori donositi više od milijarde eura godišnje, dakle bar 1500 eura po glavi stanovnika, pa to pomnožite sa prosječnim životnim vijekom.

Ubijanje moje države

MONITOR: Da li ćete se opet kandidovati za predsjednika Crne Gore?
HAJDUKOVIĆ: U prošlosti sam se kandidovao za predsjednika ne da bih dobio izbore, dakle ne iz političkih ambicija, nego zbog promocije moje vizije razvoja Crne Gore i zbog borbe za obnovu samostalnosti. Ove godine nijesu predsjednički izbori i moji javni nastupi nemaju političku pozadinu. Javno nastupam i govorim zato što kao intelektualac nemam pravo da ćuteći posmatram ubijanje moje države.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo