Povežite se sa nama

INTERVJU

DR DRAGAN HAJDUKOVIĆ, NAUČNIK: Đukanović je nesposoban da Crnu Goru učini boljom

Objavljeno prije

na

Dr Dragan Hajduković, naučnik na polju fizike, astrofizike i kosmologije, radi u CERN-u (Evropski savjet za nuklearna istraživanja), Švajcarska. Godinama se bavi dokazivanjem svoje teorije „bipolarnosti gravitacije”. Renomirani naučnici tvrde da bi, ukoliko se dokaže kao tačna, Hajdukovićeva teorija mogla donijeti dramatične promjene u svijetu fizike. Hajduković trenutno živi na Cetinju, gdje je osnovao Institut za fiziku, astrofiziku i kosmologiju. Radi na projektu QVADIS, novom metodu mjerenja u astronomiji. Sa gospodinom Hajdukovićem nismo razgovarali o nauci nego o – Crnoj Gori i politici.

– Da bi se razumjelo moje mišljenje moram početi sa svijetom. Nesporna je činjenica da na planetarnom nivou živimo u bolesnoj „civilizaciji” koja ubrzano ide putem samouništenja. Mada mnogi toga nijesu svjesni, borba za opstanak čovječanstva je u toku, sa malim izgledima na uspjeh, jer gospodari svijeta, zbog svojih slijepih interesa, koče potrebne promjene. Planetarno zagađenje vode, zemlje, hrane i vazduha je dostiglo dramatične razmjere, a katastrofalne klimatske promjene mogu dostići tačku bez povratka već sredinom ovoga vijeka, dakle u doba kada djeca koja se danas rađaju budu ljudi u najboljim godinama. Najbogatiji ljudi planete koji mogu stati u jedan jedini veliki avion imaju više od siromašnije polovine čovječanstva… A sve ovo je samo nepotpuna lista bolesti naše „civilizacije”. U takvom svijetu Crna Gora je poslije osamostaljenja imala dva puta, dvije strategije koje se međusobno isključuju, kaže na početku razgovora za Monitor gospodin Hajduković.

MONITOR: Koji su to putevi?
HAJDUKOVIĆ: Prvi put je bila moja vizija da se Crna Gora uzdigne do visine planetarnog primjera, mudro i humano organizovanog i ekonomski jakog društva; taj put je pored ostalog sadržao i projekat Ekološke države (pravi projekat Ekološke države, a ne njegovu karikaturu). Projekat popularno nazvan Projekat Ekološke države bio je moguć zato što u svijetu postoje manjinske ali moćne snage (zdrave snage u okviru bolesne „civilizacije”) koje znanjem, kapitalom i marketingom mogu da omoguće pretvaranje jedne male države u planetarni primjer, ne samo zbog toga da nama pomognu, nego zato što postojanje takvog primjera organizacije ljudskog društva smatraju značajnim u borbi za opstanak čovječanstva. Da je poslije referenduma krenula tim putem Crna Gora je mogla da u roku od 15 godina postane evropsko i svjetsko čudo, država koju desetine miliona ljudi u svijetu emotivno doživljavaju kao svoju drugu domovinu i najmanje milijarda ljudi koji na nju gledaju sa divljenjem i poštovanjem.

Drugi put koji je izabrala sadašnja vlast, a pošteno je reći izabrala bi ga i potpuno bezidejna opozicija, nije bio put izuzetnosti, nego pokušaj imitiranja bogatijih država, tačnije bogatijih bolesnika.

MONITOR: Kad biste Vi mogli da odlučujete šta biste uradili da, kako ste nedavno rekli, Crna Gora bude najbolja evropska država?
HAJDUKOVIĆ: Crna Gora bi još uvijek mogla postati najbolja evropska država, mada je to mnogo teže i skuplje nego što je bilo prije samo deset godina. Nažalost, vrijednost crnogorske teritorije je već prepolovljena divljačkim razaranjem i rasprodajom najljepših krajeva kao i uništavanjem poljorivrednog zemljišta (da usput kažem, trujemo se sa pola milijarde uvezene hrane, a imamo sve uslove za proizvodnju zdrave hrane u dovoljnim količinama). Dodatni problem je što crnogorska vlast uživa totalno nepovjerenje zelenih snaga u svijetu. Ukoliko se ovako nastavi oni koji su uništili našu sadašnjost će uništiti i našu budućnost. U takvoj situaciji potrebno je odmah zaustaviti sadašnje razaranje i rasprodaju Crne Gore i potražiti oslonac (dakle znanje i kapital) u manjinskim zdravim snagama inače bolesne ,,civilizacije”; da podsjetim da pored investitora-ajkula postoje i društveno odgovorni investitori (socially responsible investing) kojima pripada skoro 10 odsto svjetskog kapitala, što je malo sa gledišta svijeta, ali ogromno sa gledišta Crne Gore.

Kao što rekoh, poslije dugotrajnog razaranja svih vrijednosti (ljudskih, moralnih, prirodnih i materijalnih), ostvarenje projekta je mnogo teže nego što je bilo prije samo 10 godina. Ipak, još je moguće (u razumnom roku od 10 godina) da se projekat ostvari na malom dijelu Crne Gore na kome živi manje od 10 odsto ukupnog stanovništva. Najbolja teritorija za ostvarenje pilot projekta je istorijsko jezgro mitske Stare Crne Gore, dakle četiri nahije – Katunska, Lješanska, Riječka i Crmnička nahija. U svome vremenu, Stara Crna Gora je privlačila značajnu pažnju i uživala veliki ugled ne samo na Balkanu nego i u Evropi; takva prošlost se može staviti u službu budućnosti. Najkraće, na teritoriji Stare Crne Gore, pod imenom Kneževina Stara Crna Gora ili Kraljevina Stara Crna Gora (engleski nazivi su takođe lijepi The Principallity of Old Montenegro ili The Kingdoom of Old Montenegro) treba obnoviti monarhiju sa simboličnom vlašću monarha i sa potrebnom umjerenom autonomijom u okviru Crne Gore. Da ne bude zabune, nijesam monarhista po ubjeđenju, ali nema boljeg načina da teritoriji pilot projekta damo lako prihvatljiv svjetski imidž. Pilot projekat može donijeti blagostanje građanima Stare Crne Gore i otvoriti put ka blagostanju svih građana.

MONITOR: Prije 26 godina predložili ste viziju uzdizanja Crne Gore do planetarnog primjera humano organizovanog i ekonomski jakog društva. Da li se išta ostvarilo od tog Vašeg predloga?
HAJDUKOVIĆ: Nažalost, ništa se nije ostvarilo. Naprotiv napravljena je neprocjenjiva šteta takvoj viziji razvoja Crne Gore. Današnja Crna Gora je u velikoj mjeri divljački razorena i ekonomski okupirana od domaćih i bjelosvjetskih tajkuna.

MONITOR: Premijer Milo Đukanović se pohvalio povodom obilježavanja desete godišnjice nezavisne Crne Gore: ,,Ni najveći optimisti nijesu očekivali ovakav napredak”…
HAJDUKOVIĆ: Pitam se da li on stvarno vjeruje u to. Ako vjeruje onda je ograničeniji i nesposobniji nego što sam mislio. Njega bije pogrešan glas da je sposoban čovjek. On jeste prirodno bistar i borben i izuzetno sposoban za političke borbe i ta njegova sposobnost je bila ključna za obnovu crnogorske državnosti. Nažalost, on je čovjek skromnog znanja, bez kreativnosti, imaginacije i vizionarstva, a moram dodati i bez humanosti jer samo nehuman čovjek može zastupati najsuroviju vrstu kapitalizma i divljačko razaranje prirodne ljepote i šarma Crne Gore. Dakle, Crnu Goru vodi čovjek koji je nesposoban da je učini boljom čak i kada bi mu to bila najveća želja.

MONITOR: Kako će Đukanović ostati zapamćen u istoriji?
HAJDUKOVIĆ: Gospodin Đukanović bi mogao ostati u istoriji kao čovjek koji je bez obzira na sve njegove mane značajno doprinio da Crna Gora ponovo postane samostalna država. Ako Crna Gora bude dugovječna tako će i biti. Nažalost, ovako vođena Crna Gora je na putu suštinskog nestajanja. Sudbina samostalne Crne Gore je ili izuzetnost ili nestanak. Zbog unutrašnjih podjela i okruženja Crna Gora nije održiva kao loša ili osrednja državica. Crna Gora može biti dugovječna jedino kao izuzetno kvalitetna država koju voli i kojom se ponosi većina njenih građana. Kvalitet države je naša jedina i najbolja odbrana. Ne postane li brzo dobra država, Crna Gora će nestati zauvijek. Oni koji Crnu Goru čine nekvalitetnom državom guraju je u nestanak ništa manje od onih koji se protive postojanju države.

Usitnjenost opozicije je tragična

MONITOR: Kako na predstojećim parlamentarnim izborima opozicija može pobijediti DPS?
HAJDUKOVIĆ: Jedino značajnim stepenom jedinstva opozicije; nema pobjede bez jedne velike opozicione partije. U ovom prelomnom trenutku tragična je potpuna nesposobnost i usitnjenost opozicije. Pogledajte na primjer četiri politička starca od kojih zavisi rezultat oktobarskih izbora. Umjesto da se ujedine u jednu partiju (dakle ne u koaliciju od danas do sjutra, nego u jednu partiju) Krivokapić, Lekić, Milić i Rakčević ostaju svaki u svome dvorištu kao da su im sitni lični i partijski interesi važniji od Crne Gore.

Građani bi imali znatno više povjerenja u veliku zajedničku partiju nego u od danas do sjutra koaliciju malih partija. Uz dobru pozitivnu kampanju, zajednička partija bi lako prešla granicu od 30 odsto glasova na izborima. Poslije izbora takva partija bi mogla računati ne samo na Demokrate nego bi je i albanski, bošnjački i hrvatski političari gledali kao privlačnog i ozbiljnog partnera.

Crna Gora je mala i ne može se odreći ni jednog jedinog pametnog i sposobnog čovjeka. Ispod uskog tajkunskog vrha DPS postoji „armija” kvalitetnih ljudi i u ministarstvima i na nižim nivoima; poslije izbora takvi ljudi i iz ljudskih razloga i zbog napretka Crne Gore ne smiju biti žrtve izbornog poraza njihove sadašnje partije. Izbori se mogu dobiti, ali jedino uz mudre i hrabre poteze. Ukoliko opozicija izgubi izbore zbog ličnih i partijskih interesa, zbog nesposobnosti lidera da djeluju kao jedan, ostaće u istoriji kao spasioci sadašnje vlasti i trajni krivci što nije iskorišćena posljednja šansa za zaustavljanje crnogorske tragedije. Crna Gora 2016. je težak bolesnik, 2020. će biti mrtvac jer će biti dovršeno razaranje i raprodaja teritorije. Oni koji eventualno lošim radom Đukanoviću poklone izbore, ostaće u istoriji kao ništa manji krivci od njega, kao saučesnici u ubistvu Crne Gore.

Tajkuni uništavaju crnogorsku obalu

MONITOR: U nedavnom pismu ministru održivog razvoja i turizma Branimiru Gvozdenoviću, kojeg ste nazvali ministrom neodrživog razvoja, naveli ste da će Crna Gora samo zbog pogrešnog korišćenja obale u svakoj narednoj godini gubiti bar po milijardu eura, a dijete koje se sada rodi će tokom života izgubiti 100 hiljada eura.
HAJDUKOVIĆ: Građani treba da shvate šta znači kada se jedan dio obale, svejedno da li Miločer ili Buljarica, da tajkunima, investitorima-ajkulama liberalnog kapitalizma. Zbogom prirodnoj ljepoti i šarmu Crne Gore, a što se profita tiče tajkuni državi i građanima daju mrvice. Pametno iskorišćena crnogorska obala je mogla Crnoj Gori donositi više od milijarde eura godišnje, dakle bar 1500 eura po glavi stanovnika, pa to pomnožite sa prosječnim životnim vijekom.

Ubijanje moje države

MONITOR: Da li ćete se opet kandidovati za predsjednika Crne Gore?
HAJDUKOVIĆ: U prošlosti sam se kandidovao za predsjednika ne da bih dobio izbore, dakle ne iz političkih ambicija, nego zbog promocije moje vizije razvoja Crne Gore i zbog borbe za obnovu samostalnosti. Ove godine nijesu predsjednički izbori i moji javni nastupi nemaju političku pozadinu. Javno nastupam i govorim zato što kao intelektualac nemam pravo da ćuteći posmatram ubijanje moje države.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Političko lešinarenje nagriza društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Desile su se dvije smjene vlasti, treba provesti još dvije brze smjene pa će tek peta vlada početi ozdravljenje i društva i države. Novi glavni SDT Vladimir Novović je znak da u crnogorskom društvu ima zdravih snaga. Ukoliko u narednoj vladi bude i u najmanjoj mogućoj mjeri participirao DPS, siguran sam, Novović će biti smijenjen

 

MONITOR: Avgustovska većina u posljednjem času, nakon sedam sastanaka, dogovorila je mandatara i vladu. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Politička prostitucija je osnovna karakteristika a političko lešinarenje je prodrlo skoro u sve sfere društvenog života pa nemoral svake vrste nagriza kako mnoge pojedince tako i veći dio društva.

Ako i ovlaš analiziramo ljudske kvalitete lica koja vrše vlast na svim nivoima u Crnoj Gori u posljednje tri decenije doći ćemo do zaključka da, osim malog broja časnih pojedinaca, na vlasti se nalazi  veoma rđav ljudski materijal. To za posljedicu ima ne samo kulturološke nego i mentalitetske poremećaje jer ovo stanje predugo traje.

Već smo svjedoci da oni, koji imaju nekakvu vlast a otimaju, kradu, uzurpiraju ili varaju, njihova djeca idu putem svojih roditelja. Ovo u Crnoj Gori  poprima zabrinjavajući   zamah. U takvom društvenom  i političkom ambijentu u Crnoj Gori se dogovara i vlada.

MONITOR: Gdje je uzrok i ko je za ovo najviše odgovoran?

GRAHOVAC: Uzrok je u višedecenijski nesmjenjivoj vlasti a najveću odgovornost snose sami građani jer uporno biraju političkog monstruma. Više od 15 godina DPS javno kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom organizacijom. Ovo ne činim jer sam nekakva zloća nego zato što prepoznajem parametre koji zlo nagovještavaju i na to upozoravaju. U isto vrijeme, ponavljam da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je  Crnoj Gori i te kako potrebno. Mnogi mi zamjeraju što i pomišljam da u DPS-u ima zdravog tkiva. Ovo ističem iz razloga što vidim da i u drugim političkim subjektima ima onih koji su jednako politički i moralno nezdravi kao što su oni u vrhu DPS-a.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje pregovore avgustovskih pobjednika?

GRAHOVAC: Prethodno rečeno objašnjava veliku ličnu pohlepu, a malu ili nikakvu odgovornost prema svojoj državi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MAJA BJELOŠ, POLITIKOLOŠKINJA, VIŠA ISTRAŽIVAČICA BEOGRADSKOG CENTRA ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU: Tenzije na Balkanu će rasti sve dok lideri budu imali koristi od njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

U diskusijama je malo i dokaza i bezbjednosnih procjena o vjerovatnoći totalnog rata, međutim, postoji snažno uvjerenje da rat u Ukrajini može imati efekat prelivanja, što bi moglo dovesti do raspada Bosne i Hercegovine ili otvorenog sukoba na Kosovu

 

MONITOR: Predsjednica Europrajda Kristina Garina, je izjavila za Politiko da se ta organizacija, tokom prethodnih 30 godina, nije suočila sa toliko intenzivnim teorijama zavjere i protivljenjima, kao u slučaju beogradskog Europrajda. Kako Vi objašnjavate političko-pravno-bezbjednosni rašomon koji je pratio tu ovogodišnju manifestaciju“?

BJELOŠ: Državni organi Srbije imaju kapaciteta da očuvaju javni red i mir i garantuju sigurnost učesnicima Evroprajda. Međutim, ne radi se o tome da li su policajci i pripadnici drugih bezbednosnih službi sposobni i opremljeni da izvršavaju propise. Problem je što građani Srbije žive u dramatičnom raskoraku između građanskih prava i sloboda garantovanih Ustavom i zakonima i svakodnevice u kojoj najviši državni zvaničnici aktivno krše Ustav i zakone, stvarajući nesigurnost i neizvesnost. Mimo svojih nadležnosti, predsednik Srbije je najavio da će Europrajd biti „odložen ili otkazan“, potom je ministar unutrašnjih poslova zabranio javno okupljanje, da bi 17. septembra mandatarka za novu vladu sopštila javnosti da šetnja ipak može da se održi, ali nije podržala skup svojim prisustvom.

Nezavisno od Europrajda ili Parade ponosa, pripadnici LGBT populacije se nikada neće osećati bezbedno u Srbiji sve dok im se uskraćuju i osporavaju osnovna ljudska prava i slobode (npr. pravo na javno okupljanje, izražavanje mišljenja, na brak, nasleđivanje imovine i dr.), zatim dok postoji mržnja u društvu i iracionalni strah od LGBT populacije, kao i dok deo državnih i nedržavnih centara moći ugrožava njihovu ličnu bezbednost. Da su Vlada Srbije i nadležni organi u prethodne dve decenije dosledno sankcionisali govor mržnje prema LGBT, pozive na nasilje, fizičke napade uz javnu osudu, ne bi bilo potrebno da danas hiljade policajaca obezbeđuje mirnu povorku.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA MARDEŠIĆ I DAVID KAPAC, REDITELJI FILMA STRIC: Ispunjujuće emocionalno putovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije nam namjera bila raditi politički film. Makar danas kad se radi bilo koja vrsta umjetnosti, često je neizbježno da umjetnost, da bi bila dobra, mora imati stav, biti aktualna i na neki način rezonirati sa stvarnosti

 

Velika Zlatna mimoza – gran pri 35. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala pripao je hrvatskom filmu Stric Davida Kapca i Andrije Mardešića, koji je dobio i posebno priznanje – plaketu Zoran Živković. Filmu je pripala i nagrada za najbolju mušku ulogu Predraga Mikija Manojlovića. To je bio povod za razgovor sa autorima Strica.

MONITOR: Koliko obojici znači nagrada iz Crne Gore, jer je konkurencija definitivno bila jaka?

MARDEŠIĆ: Većinu tih filmova smo gledali i za nijedan ne mogu reći ništa manje nego da je dobar ili odličan.  A posebno veseli činjenica da su to sve dragi ljudi ili prijatelji. I sad smo se svi našli u istoj konkurenciji!

Možemo reći da je Festival u Herceg Novom preuzeo onu ulogu koju je Pula imala prije 40-ak godina, prikazuje najbolje od regionalnih kinematografija, i  stvarno je čudo i velika čast da smo u toj konkurenciji baš mi uspjeli dobiti Zlatnu mimozu.

KAPAC: Ja sam se prije početka festivala šalio da nas u Herceg Novom čekaju Igre gladi, filmofilskom terminologijom, tako da smo se nadali samo izvući živu glavu. Ogromno priznanje i čast nam je da smo dio te odabrane skupine filmova, autora koje iznimno cijenimo i volimo, posebno jer su nam većina njih bliski kolege i prijatelji. Nagrada nam je došla samo kao šlag na tortu.

MONITOR: Andrija, Vi ste se obratili publici prije projekcije filma riječima – obično se kaže uživajte u filmu, a ja vam kažem – srećno. Da li Vas obojicu iznenađuje reakcija publike?

KAPAC: Redatelj je zapravo uvijek prva publika filma, a mi smo prvenstveno radili film kakav bi i sami htjeli gledati. Stric je spoj naših iskustva i stavova zapakiranih u dramski okvir svojevrsnog hightened genre-a, ali u suštini nešto naše iskreno i osobno. Naravno da smo razmišljali kako će publika doživjeti film, ali nismo se vodili aktualnim trendovima ni regionalne niti svjetske kinematografije. Mislimo da bi takvo kalkuliranje ispalo jeftino i neiskreno.

MARDEŠIĆ: To sa sretno je počelo kao šala na premijeri u Karlovim Varima, ali je zapravo postala neka vrsta našeg iskaza poštovanja prema našoj publici. Jer na početku svakog putovanja se zaželi sreća da se sigurno stigne na odredište. Kao što je David rekao, teško je ući u bilo kakav oblik kreativnog procesa sa nekakvim kalkulantskim primislima. Podilaženje trendovima ili publici se uvijek osjeti.

I da smo se upustili u takav proračunat proces, trebali smo tada, 2015. kad je prva scena Strica stavljena na papir, imati kristalnu kuglu da nam prikaže kakvi će biti trendovi u festivalskom i svjetskom filmu sedam godina kasnije. Drago nam je ako smo uspjeli u tome da film gledateljima ostaje dugo u glavi, da pričaju o njemu, razmišljaju i debatiraju.  Jer važno je da se u filmovima aktivno sudjeluje, a ne da su gledatelji pasivni promatrači kojima autori sve serviraju na pladnju. U tome je i veći izazov gledanja i doživljaja filma.

Naravno da se filmovi rade za publiku, ali filmovi ne moraju nužno biti i zabava, već nekakvo ispunjujuće  emocionalno putovanje koje kao i stvarni život, ne mora uvijek biti opuštajuće, zabavno i ugodno iskustvo.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo