INTERVJU
DR DRAGAN HAJDUKOVIĆ, NAUČNIK: Đukanović je nesposoban da Crnu Goru učini boljom
Dr Dragan Hajduković, naučnik na polju fizike, astrofizike i kosmologije, radi u CERN-u (Evropski savjet za nuklearna istraživanja), Švajcarska. Godinama se bavi dokazivanjem svoje teorije „bipolarnosti gravitacije”. Renomirani naučnici tvrde da bi, ukoliko se dokaže kao tačna, Hajdukovićeva teorija mogla donijeti dramatične promjene u svijetu fizike. Hajduković trenutno živi na Cetinju, gdje je osnovao Institut za fiziku, astrofiziku i kosmologiju. Radi na projektu QVADIS, novom metodu mjerenja u astronomiji. Sa gospodinom Hajdukovićem nismo razgovarali o nauci nego o – Crnoj Gori i politici.
– Da bi se razumjelo moje mišljenje moram početi sa svijetom. Nesporna je činjenica da na planetarnom nivou živimo u bolesnoj „civilizaciji” koja ubrzano ide putem samouništenja. Mada mnogi toga nijesu svjesni, borba za opstanak čovječanstva je u toku, sa malim izgledima na uspjeh, jer gospodari svijeta, zbog svojih slijepih interesa, koče potrebne promjene. Planetarno zagađenje vode, zemlje, hrane i vazduha je dostiglo dramatične razmjere, a katastrofalne klimatske promjene mogu dostići tačku bez povratka već sredinom ovoga vijeka, dakle u doba kada djeca koja se danas rađaju budu ljudi u najboljim godinama. Najbogatiji ljudi planete koji mogu stati u jedan jedini veliki avion imaju više od siromašnije polovine čovječanstva… A sve ovo je samo nepotpuna lista bolesti naše „civilizacije”. U takvom svijetu Crna Gora je poslije osamostaljenja imala dva puta, dvije strategije koje se međusobno isključuju, kaže na početku razgovora za Monitor gospodin Hajduković.
MONITOR: Koji su to putevi?
HAJDUKOVIĆ: Prvi put je bila moja vizija da se Crna Gora uzdigne do visine planetarnog primjera, mudro i humano organizovanog i ekonomski jakog društva; taj put je pored ostalog sadržao i projekat Ekološke države (pravi projekat Ekološke države, a ne njegovu karikaturu). Projekat popularno nazvan Projekat Ekološke države bio je moguć zato što u svijetu postoje manjinske ali moćne snage (zdrave snage u okviru bolesne „civilizacije”) koje znanjem, kapitalom i marketingom mogu da omoguće pretvaranje jedne male države u planetarni primjer, ne samo zbog toga da nama pomognu, nego zato što postojanje takvog primjera organizacije ljudskog društva smatraju značajnim u borbi za opstanak čovječanstva. Da je poslije referenduma krenula tim putem Crna Gora je mogla da u roku od 15 godina postane evropsko i svjetsko čudo, država koju desetine miliona ljudi u svijetu emotivno doživljavaju kao svoju drugu domovinu i najmanje milijarda ljudi koji na nju gledaju sa divljenjem i poštovanjem.
Drugi put koji je izabrala sadašnja vlast, a pošteno je reći izabrala bi ga i potpuno bezidejna opozicija, nije bio put izuzetnosti, nego pokušaj imitiranja bogatijih država, tačnije bogatijih bolesnika.
MONITOR: Kad biste Vi mogli da odlučujete šta biste uradili da, kako ste nedavno rekli, Crna Gora bude najbolja evropska država?
HAJDUKOVIĆ: Crna Gora bi još uvijek mogla postati najbolja evropska država, mada je to mnogo teže i skuplje nego što je bilo prije samo deset godina. Nažalost, vrijednost crnogorske teritorije je već prepolovljena divljačkim razaranjem i rasprodajom najljepših krajeva kao i uništavanjem poljorivrednog zemljišta (da usput kažem, trujemo se sa pola milijarde uvezene hrane, a imamo sve uslove za proizvodnju zdrave hrane u dovoljnim količinama). Dodatni problem je što crnogorska vlast uživa totalno nepovjerenje zelenih snaga u svijetu. Ukoliko se ovako nastavi oni koji su uništili našu sadašnjost će uništiti i našu budućnost. U takvoj situaciji potrebno je odmah zaustaviti sadašnje razaranje i rasprodaju Crne Gore i potražiti oslonac (dakle znanje i kapital) u manjinskim zdravim snagama inače bolesne ,,civilizacije”; da podsjetim da pored investitora-ajkula postoje i društveno odgovorni investitori (socially responsible investing) kojima pripada skoro 10 odsto svjetskog kapitala, što je malo sa gledišta svijeta, ali ogromno sa gledišta Crne Gore.
Kao što rekoh, poslije dugotrajnog razaranja svih vrijednosti (ljudskih, moralnih, prirodnih i materijalnih), ostvarenje projekta je mnogo teže nego što je bilo prije samo 10 godina. Ipak, još je moguće (u razumnom roku od 10 godina) da se projekat ostvari na malom dijelu Crne Gore na kome živi manje od 10 odsto ukupnog stanovništva. Najbolja teritorija za ostvarenje pilot projekta je istorijsko jezgro mitske Stare Crne Gore, dakle četiri nahije – Katunska, Lješanska, Riječka i Crmnička nahija. U svome vremenu, Stara Crna Gora je privlačila značajnu pažnju i uživala veliki ugled ne samo na Balkanu nego i u Evropi; takva prošlost se može staviti u službu budućnosti. Najkraće, na teritoriji Stare Crne Gore, pod imenom Kneževina Stara Crna Gora ili Kraljevina Stara Crna Gora (engleski nazivi su takođe lijepi The Principallity of Old Montenegro ili The Kingdoom of Old Montenegro) treba obnoviti monarhiju sa simboličnom vlašću monarha i sa potrebnom umjerenom autonomijom u okviru Crne Gore. Da ne bude zabune, nijesam monarhista po ubjeđenju, ali nema boljeg načina da teritoriji pilot projekta damo lako prihvatljiv svjetski imidž. Pilot projekat može donijeti blagostanje građanima Stare Crne Gore i otvoriti put ka blagostanju svih građana.
MONITOR: Prije 26 godina predložili ste viziju uzdizanja Crne Gore do planetarnog primjera humano organizovanog i ekonomski jakog društva. Da li se išta ostvarilo od tog Vašeg predloga?
HAJDUKOVIĆ: Nažalost, ništa se nije ostvarilo. Naprotiv napravljena je neprocjenjiva šteta takvoj viziji razvoja Crne Gore. Današnja Crna Gora je u velikoj mjeri divljački razorena i ekonomski okupirana od domaćih i bjelosvjetskih tajkuna.
MONITOR: Premijer Milo Đukanović se pohvalio povodom obilježavanja desete godišnjice nezavisne Crne Gore: ,,Ni najveći optimisti nijesu očekivali ovakav napredak”…
HAJDUKOVIĆ: Pitam se da li on stvarno vjeruje u to. Ako vjeruje onda je ograničeniji i nesposobniji nego što sam mislio. Njega bije pogrešan glas da je sposoban čovjek. On jeste prirodno bistar i borben i izuzetno sposoban za političke borbe i ta njegova sposobnost je bila ključna za obnovu crnogorske državnosti. Nažalost, on je čovjek skromnog znanja, bez kreativnosti, imaginacije i vizionarstva, a moram dodati i bez humanosti jer samo nehuman čovjek može zastupati najsuroviju vrstu kapitalizma i divljačko razaranje prirodne ljepote i šarma Crne Gore. Dakle, Crnu Goru vodi čovjek koji je nesposoban da je učini boljom čak i kada bi mu to bila najveća želja.
MONITOR: Kako će Đukanović ostati zapamćen u istoriji?
HAJDUKOVIĆ: Gospodin Đukanović bi mogao ostati u istoriji kao čovjek koji je bez obzira na sve njegove mane značajno doprinio da Crna Gora ponovo postane samostalna država. Ako Crna Gora bude dugovječna tako će i biti. Nažalost, ovako vođena Crna Gora je na putu suštinskog nestajanja. Sudbina samostalne Crne Gore je ili izuzetnost ili nestanak. Zbog unutrašnjih podjela i okruženja Crna Gora nije održiva kao loša ili osrednja državica. Crna Gora može biti dugovječna jedino kao izuzetno kvalitetna država koju voli i kojom se ponosi većina njenih građana. Kvalitet države je naša jedina i najbolja odbrana. Ne postane li brzo dobra država, Crna Gora će nestati zauvijek. Oni koji Crnu Goru čine nekvalitetnom državom guraju je u nestanak ništa manje od onih koji se protive postojanju države.
Usitnjenost opozicije je tragična
MONITOR: Kako na predstojećim parlamentarnim izborima opozicija može pobijediti DPS?
HAJDUKOVIĆ: Jedino značajnim stepenom jedinstva opozicije; nema pobjede bez jedne velike opozicione partije. U ovom prelomnom trenutku tragična je potpuna nesposobnost i usitnjenost opozicije. Pogledajte na primjer četiri politička starca od kojih zavisi rezultat oktobarskih izbora. Umjesto da se ujedine u jednu partiju (dakle ne u koaliciju od danas do sjutra, nego u jednu partiju) Krivokapić, Lekić, Milić i Rakčević ostaju svaki u svome dvorištu kao da su im sitni lični i partijski interesi važniji od Crne Gore.
Građani bi imali znatno više povjerenja u veliku zajedničku partiju nego u od danas do sjutra koaliciju malih partija. Uz dobru pozitivnu kampanju, zajednička partija bi lako prešla granicu od 30 odsto glasova na izborima. Poslije izbora takva partija bi mogla računati ne samo na Demokrate nego bi je i albanski, bošnjački i hrvatski političari gledali kao privlačnog i ozbiljnog partnera.
Crna Gora je mala i ne može se odreći ni jednog jedinog pametnog i sposobnog čovjeka. Ispod uskog tajkunskog vrha DPS postoji „armija” kvalitetnih ljudi i u ministarstvima i na nižim nivoima; poslije izbora takvi ljudi i iz ljudskih razloga i zbog napretka Crne Gore ne smiju biti žrtve izbornog poraza njihove sadašnje partije. Izbori se mogu dobiti, ali jedino uz mudre i hrabre poteze. Ukoliko opozicija izgubi izbore zbog ličnih i partijskih interesa, zbog nesposobnosti lidera da djeluju kao jedan, ostaće u istoriji kao spasioci sadašnje vlasti i trajni krivci što nije iskorišćena posljednja šansa za zaustavljanje crnogorske tragedije. Crna Gora 2016. je težak bolesnik, 2020. će biti mrtvac jer će biti dovršeno razaranje i raprodaja teritorije. Oni koji eventualno lošim radom Đukanoviću poklone izbore, ostaće u istoriji kao ništa manji krivci od njega, kao saučesnici u ubistvu Crne Gore.
Tajkuni uništavaju crnogorsku obalu
MONITOR: U nedavnom pismu ministru održivog razvoja i turizma Branimiru Gvozdenoviću, kojeg ste nazvali ministrom neodrživog razvoja, naveli ste da će Crna Gora samo zbog pogrešnog korišćenja obale u svakoj narednoj godini gubiti bar po milijardu eura, a dijete koje se sada rodi će tokom života izgubiti 100 hiljada eura.
HAJDUKOVIĆ: Građani treba da shvate šta znači kada se jedan dio obale, svejedno da li Miločer ili Buljarica, da tajkunima, investitorima-ajkulama liberalnog kapitalizma. Zbogom prirodnoj ljepoti i šarmu Crne Gore, a što se profita tiče tajkuni državi i građanima daju mrvice. Pametno iskorišćena crnogorska obala je mogla Crnoj Gori donositi više od milijarde eura godišnje, dakle bar 1500 eura po glavi stanovnika, pa to pomnožite sa prosječnim životnim vijekom.
Ubijanje moje države
MONITOR: Da li ćete se opet kandidovati za predsjednika Crne Gore?
HAJDUKOVIĆ: U prošlosti sam se kandidovao za predsjednika ne da bih dobio izbore, dakle ne iz političkih ambicija, nego zbog promocije moje vizije razvoja Crne Gore i zbog borbe za obnovu samostalnosti. Ove godine nijesu predsjednički izbori i moji javni nastupi nemaju političku pozadinu. Javno nastupam i govorim zato što kao intelektualac nemam pravo da ćuteći posmatram ubijanje moje države.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori
MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?
MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.
MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.
MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?
MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.
Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.
Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem
Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja
MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere?
BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.
Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.
Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.
Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.
Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.
Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom „tridesetgodišnjem ratu“ se već poodavno nalazimo
Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija
MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?
VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.
MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji. Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?
VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
POPIS POČINJE TREĆEG DECEMBRA: Pobjeda bez poraženih
VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe
JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni
-
FOKUS4 sedmiceMINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS3 sedmiceUZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmiceMIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO4 sedmicePLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO3 sedmiceŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU3 sedmiceMILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO4 sedmiceNAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU4 sedmiceMIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično