Povežite se sa nama

INTERVJU

VESNA TERŠELIČ, VODITELJICA DOCUMENTE – Cetntra ZA SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU: Izlaz su novi izbori

Objavljeno prije

na

MONITOR: U Hrvatskoj kao da su počela neka nova ,,junska gibanja”. Hoće li protesti u vezi sa reformom školstva prerasti u građansku pobunu širih razmjera?
TERŠELIČ: Ohrabrena sam što je više desetaka tisuća ljudi izašlo na ulice kako bi podržali učitelje i učiteljice. To je razumljiva reakcija na odustajanje od nasušno potrebnih promjena u školstvu. Kad je stotine nastavnika zatražilo razrješenje zbog pokušaja političkog preuzimanja stručnog procesa kurikularne reforme, ljudi su na prosvjedu ,,Hrvatska može bolje” poručili da su dobro obrazovanje i stručnost najvažniji za budućnost Hrvatske. Time su poslali i oproštajni pozdrav vladi na odlasku. Građanske inicijative, kulturnjaci i novinari su se od prvog dana opirali vladi koju nisu izbrali. Ne zaboravimo da za razliku od Madžarske i Poljske s kojima nas sve češće uspoređuju, nismo glasali za desnicu. Podsjećam da su uzastopni izbori u Hrvatskoj završili s vrlo sličnim postotkom glasova za socijaldemokratsku-liberalnu opciju i konzervativce. Razlike su tako male da bi svaka pristojna vlada trebala voditi računa i o biračima s druge strane političkog spektra. Zato nismo zaslužili ministra apologeta ustaštva, ni juriš na Vijeće za elektroničke medije, Hrvatsku radio televiziju, cenzuru i uništavanje neprofitnih medija kao ni uskraćivanje podrške svim časopisima, spisateljicama i umjetnicima koje ne svojata desnica. Urušavanjem sustava podrške organizacijama civilnog društva vlada je izmakla tlo pod nogama svim ljudima aktivnim u svojim zajednicama, pa i organizacijama koje podržavaju invalide. Zato je uz nezadovoljstvo obrazovanjem, val ogorčenja usmjeren na premijera, a posebno na prvog potpredsjednika Vlade i HDZ-a Tomislava Karamarka.

MONITOR: Postoje i ,,kontraprotesti”. Da li ih aktuelna vlast ili neki njen dio podržava?
TERŠELIČ: Ignoriranje velikih prosvjeda dodatno je razbjesnilo ljude. Nametanje rješenja mimo struke se nastavilo nakon protestnog okupljanja. Ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata Ante Nazor, imenovan je ministrovim ,,posebnim savjetnikom za povijest”, a njegova zadaća trebala bi biti , ,,rad na kurikulumu povijesti i suradnja na kurikularnoj reformi u cjelini”. Zato je inicijativa ,,Hrvatska može bolje” nastavila s prosvjedima pred Hrvatskim saborom ali se ministar i Sabor oglušio o njihove zahtjeve.

MONITOR: Ovih dana se , u vezi sa situacijom u Hrvatskoj, puno citiraju komentari u stranim medijima. ,,Zidojče cajtung” piše da je na pomolu pravi ,,razdor” u hrvatskom društvu. Smatrate li i Vi da se, možda, radi o dubljoj podjeli nego što je ona između vlasti i opozicije?
TERŠELIČ: U duboko polariziranom hrvatskom društvu, podijeljenom po političkim, etničkim i ideološkim pripadnostima, loše čujemo i razumijemo sve s druge strane podjela. Za mene je veći problem od samih podjela vrlo ograničena sposobnost prihvaćanja različitih stavova i vrijednosnih sustava. Kad bi željeli i znali komunicirati usprkos našim razlikama stvorili bi podlogu za dijalog i razmjenu mišljenja potkrijepljenu argumentima, normalnu u pluralističkim demokracijama. No velik je teret što se dio političara i dio društva nije izmakao iz sjene jednoumlja i još uvijek teško prihvaća da u demokraciji ne mogu nametati jedan stav, jednu istinu i samo njihovo viđenje i rješenja. Dio naših društva je još uvijek opterećen stoljećima habsburške, otomanske, jugoslavenske i sada naše autohtone hrvatske i crnogorske vjere da je vlast tu da bi nam rekla što je ta jedna istina u koju bi se svi trebali zaklinjati. Tome uvijek pridonose i crkve, u Hrvatskoj katolička crkva a u drugim post-jugoslavenskim zemljama većinska pravoslavna crkva ili pak islamska zajednica. Zato me ne čudi da Die Süddeutsche Zeitung navještava razdor. U javnosti se trenutna previranja zovu i kulturalni ratovi a ja sam sklona optimističnoj interpretaciji i želim ovaj nemir vidjeti kao priliku za promjenu na bolje. Svima treba angažman što većeg broja do sada pasivnih građana u rješavanju stvarnih problema.

MONITOR: Zašto je obrazovanje postalo u tolikoj mjeri ,,sjeme razdora”?
TERŠELIČ: Sretna sam što je obrazovanje napokon prepoznato kao važna tema. To je razumljiva reakcija na gubljenje nade u bolji život i besperspektivnost, posebno za mlade među kojima je nezaposlenost najviša. Tisuće roditelja ispraća svoju djecu koja odlaze na rad u druge zemlje Europske unije.

MONITOR: Na ,, kontramitingu” se moglo čuti da su njegovi učesnici protiv ,,Memoranduma 2”, što jasno asocira na Memorandum SANU iz 80-ih. Koliko su ,,srpsko pitanje” i jugoslovenska odiseja još uvijek tema u Hrvatskoj?
TERŠELIČ: Ne samo da mnogi svuda vide utvare Jugoslavije nego se ne mogu izmaknuti ni iz zagrljaja nedovršenog Drugog svjetskog rata i svih kasnijih valova represije. Muke povezane s teretom holokausta i genocida počinjenih od strane pripadnika nacista, fašista, kao i kolaboracionističkih snaga, posebice ustaša i četnika, te osvetničkog i političkog nasilja u vrijeme socijalističke Jugoslavije a ni zločina počinjenih ratovima devedesetih ni izbliza nisu okončane.

U Hrvatskoj i danas osjećamo posljedice zločina počinjenih u tijeku Drugog svjetskog rata, neposredno nakon njegovog završetka te brojnih nepravednih poslijeratnih političkih procesa, posebno sada u vrijeme širenja govora mržnje i demokratske regresije. No možda je baš sadašnja duboka društvena polarizacija prilika za promjenu odnosa prema političkoj povijesti i pokazivanje pijeteta spram svih žrtava, kao pretpostavke na kojoj treba djelovati zajednica sjećanja. Za nijansiran stav prema prošlosti trebamo graditi kulturu pamćenja, kako bismo se sramili zločina počinjenih u ratu i poraću, bez odbacivanja pozitivnog nasljeđa Narodnooslobodilačke borbe i socijalističke modernizacije. Promašeni su pokušaji da se demokratska politička tradicija u Hrvatskoj svede samo na posljednjih četvrt stojeća, bez vrednovanja slobodarskih tradicija od seljačkih buna preko antifašizma do zalaganja za pluralističku demokraciju.

MONITOR: Neki najnovije manifestacije u Hrvatskoj tumače kao izraz simboličko-vrijednosne podjele: na proustaštvo i antifašizam. Da li je to previše pojednostavljeno tumačenje jednog kriznog momenta koji ima manje istorijsko-ideoloških a više ekonomskih, političkih i kulturnih uzroka u masovnijem nezadovoljstvu životom građana u Hrvatskoj?
TERŠELIČ: Takva tumačenja mogu zastupati samo površni promatrači koji uznemireni ponašanjem stotina pa i tisuća, a kad je riječ o nogometnim utakmicama desetaka tisuća navijača koji kliču ustaški pozdrav, pripisuju društvu u cjelini. Mada u Hrvatskoj ima revizionista i apologeta fašizma, ustaštva i nacizma i svih oblika netrpeljivosti pa i mržnje prema manjinama, to još ne znači da je većina sklona fašizaciji društva. Odgovornost za zbunjenost oko odgovora na pitanja koja bi trebala biti posve jasna, poput jesmo li u Drugom svjetskom ratu pobijedili ili izgubili, je na hrvatskim vladama i to svima od 1990. nadalje. Sve su se vlade RH ponašale kao da se društveni stavovi, prema fašizmu i teroru u Drugom svjetskog ratu i političkom nasilju u vrijeme jugoslavenskog socijalizma, oblikuju samo kroz govore na prigodnim komemoracijama i javne konfrontacije. Ne treba zanemariti značaj nedvosmislenih političkih poruka, no nedopustivo je da su posve zanemarile ulaganja u sveobuhvatna istraživanja, obrazovanje za suočavanje s prošlošću kao i priznavanje patnje svih stradalih. Za razliku od mnogih drugih zemalja koje imaju desetke specijaliziranih muzeja posvećene žrtvama holokausta, antifašističkom otporu i sudbini političkih zatvorenika hrvatski se oskudni programi mogu opisati u samo jednoj rečenici a odnose se na pripremu postava muzeja u Spomen području Jasenovac od strane uzastopnih ministarstava kulture, kao i istraživanje grobišta iz rata i poraća od strane Ministarstva branitelja u prošlom mandatu.

MONITOR: Hrvatska vlada je od početka svog polugodišnjeg rada u aferama, a sada i u velikoj unutrašnjoj krizi. Da li je izlaz u novim, vanrednim izborima i da li bi oni donijeli jasniju perspektivu hrvatskom društvu ili će ovo stanje ,,razdora” potrajati ?
TERŠELIČ: Apsolutno su izlaz izbori. No čak i ako ovaj tjedan padne vlada ili se samoraspusti Hrvatski sabor izbori neće biti spasonosni jer smo u traženju rješenja svi skupa izgubili ovu godinu koja se umjesto na gospodarski rast trošila na atak na medijske slobode, svekoliko stvaralaštvo u urušavanje demokratskih institucija. Ni u Hrvatskoj ni u drugim post-jugoslavenskim zemljama rješenje nije moguće očekivati samo od već istrošenih oportunističkih velikih političkih stranaka već ga treba očekivati u dijalogu između aktivnog civilnog i političkog društva. Građanski nemir se možda pretoči i u neka nova rješenja.

MONITOR: Imaju li ovi događaji ne samo lokalno-istorijski uzrok i politički povod već i aktuelni EU krizni momentum kao svoj ,,okidač”?
TERŠELIČ: Ne možemo zanemariti kontekst urušavanja demokratskih institucija u Madžarskoj i Poljskoj kao i iznenađujuće visoke postotke podrške birača strankama ekstremne desnice poput Nacionalnog fronta Marine Le Pen u Francuskoj i Alternative za Njemačku koja se podigla na krilima ksenofobije i protuizbjegličkih sentimenata. Već su rezultati europskih izbora iz 2014., s 39 izabranih parlamentaraca iz ekstremno desnih stranaka bili alarmantni. Ako na predstojećem referendumu Britanci glasaju za Brexit, za izlazak iz Europske unije, to će dodatno oslabiti Uniju na vrlo nepredvidljiv način. No ne treba dopustiti da nas svlada cinizam i sarkazam. Daje mi nadu što ljudi u različitim zemljama traže i nalaze nove načine i oblike građanskog i političkog djelovanja.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo