Povežite se sa nama

INTERVJU

VESNA TERŠELIČ, VODITELJICA DOCUMENTE – Cetntra ZA SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU: Izlaz su novi izbori

Objavljeno prije

na

MONITOR: U Hrvatskoj kao da su počela neka nova ,,junska gibanja”. Hoće li protesti u vezi sa reformom školstva prerasti u građansku pobunu širih razmjera?
TERŠELIČ: Ohrabrena sam što je više desetaka tisuća ljudi izašlo na ulice kako bi podržali učitelje i učiteljice. To je razumljiva reakcija na odustajanje od nasušno potrebnih promjena u školstvu. Kad je stotine nastavnika zatražilo razrješenje zbog pokušaja političkog preuzimanja stručnog procesa kurikularne reforme, ljudi su na prosvjedu ,,Hrvatska može bolje” poručili da su dobro obrazovanje i stručnost najvažniji za budućnost Hrvatske. Time su poslali i oproštajni pozdrav vladi na odlasku. Građanske inicijative, kulturnjaci i novinari su se od prvog dana opirali vladi koju nisu izbrali. Ne zaboravimo da za razliku od Madžarske i Poljske s kojima nas sve češće uspoređuju, nismo glasali za desnicu. Podsjećam da su uzastopni izbori u Hrvatskoj završili s vrlo sličnim postotkom glasova za socijaldemokratsku-liberalnu opciju i konzervativce. Razlike su tako male da bi svaka pristojna vlada trebala voditi računa i o biračima s druge strane političkog spektra. Zato nismo zaslužili ministra apologeta ustaštva, ni juriš na Vijeće za elektroničke medije, Hrvatsku radio televiziju, cenzuru i uništavanje neprofitnih medija kao ni uskraćivanje podrške svim časopisima, spisateljicama i umjetnicima koje ne svojata desnica. Urušavanjem sustava podrške organizacijama civilnog društva vlada je izmakla tlo pod nogama svim ljudima aktivnim u svojim zajednicama, pa i organizacijama koje podržavaju invalide. Zato je uz nezadovoljstvo obrazovanjem, val ogorčenja usmjeren na premijera, a posebno na prvog potpredsjednika Vlade i HDZ-a Tomislava Karamarka.

MONITOR: Postoje i ,,kontraprotesti”. Da li ih aktuelna vlast ili neki njen dio podržava?
TERŠELIČ: Ignoriranje velikih prosvjeda dodatno je razbjesnilo ljude. Nametanje rješenja mimo struke se nastavilo nakon protestnog okupljanja. Ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata Ante Nazor, imenovan je ministrovim ,,posebnim savjetnikom za povijest”, a njegova zadaća trebala bi biti , ,,rad na kurikulumu povijesti i suradnja na kurikularnoj reformi u cjelini”. Zato je inicijativa ,,Hrvatska može bolje” nastavila s prosvjedima pred Hrvatskim saborom ali se ministar i Sabor oglušio o njihove zahtjeve.

MONITOR: Ovih dana se , u vezi sa situacijom u Hrvatskoj, puno citiraju komentari u stranim medijima. ,,Zidojče cajtung” piše da je na pomolu pravi ,,razdor” u hrvatskom društvu. Smatrate li i Vi da se, možda, radi o dubljoj podjeli nego što je ona između vlasti i opozicije?
TERŠELIČ: U duboko polariziranom hrvatskom društvu, podijeljenom po političkim, etničkim i ideološkim pripadnostima, loše čujemo i razumijemo sve s druge strane podjela. Za mene je veći problem od samih podjela vrlo ograničena sposobnost prihvaćanja različitih stavova i vrijednosnih sustava. Kad bi željeli i znali komunicirati usprkos našim razlikama stvorili bi podlogu za dijalog i razmjenu mišljenja potkrijepljenu argumentima, normalnu u pluralističkim demokracijama. No velik je teret što se dio političara i dio društva nije izmakao iz sjene jednoumlja i još uvijek teško prihvaća da u demokraciji ne mogu nametati jedan stav, jednu istinu i samo njihovo viđenje i rješenja. Dio naših društva je još uvijek opterećen stoljećima habsburške, otomanske, jugoslavenske i sada naše autohtone hrvatske i crnogorske vjere da je vlast tu da bi nam rekla što je ta jedna istina u koju bi se svi trebali zaklinjati. Tome uvijek pridonose i crkve, u Hrvatskoj katolička crkva a u drugim post-jugoslavenskim zemljama većinska pravoslavna crkva ili pak islamska zajednica. Zato me ne čudi da Die Süddeutsche Zeitung navještava razdor. U javnosti se trenutna previranja zovu i kulturalni ratovi a ja sam sklona optimističnoj interpretaciji i želim ovaj nemir vidjeti kao priliku za promjenu na bolje. Svima treba angažman što većeg broja do sada pasivnih građana u rješavanju stvarnih problema.

MONITOR: Zašto je obrazovanje postalo u tolikoj mjeri ,,sjeme razdora”?
TERŠELIČ: Sretna sam što je obrazovanje napokon prepoznato kao važna tema. To je razumljiva reakcija na gubljenje nade u bolji život i besperspektivnost, posebno za mlade među kojima je nezaposlenost najviša. Tisuće roditelja ispraća svoju djecu koja odlaze na rad u druge zemlje Europske unije.

MONITOR: Na ,, kontramitingu” se moglo čuti da su njegovi učesnici protiv ,,Memoranduma 2”, što jasno asocira na Memorandum SANU iz 80-ih. Koliko su ,,srpsko pitanje” i jugoslovenska odiseja još uvijek tema u Hrvatskoj?
TERŠELIČ: Ne samo da mnogi svuda vide utvare Jugoslavije nego se ne mogu izmaknuti ni iz zagrljaja nedovršenog Drugog svjetskog rata i svih kasnijih valova represije. Muke povezane s teretom holokausta i genocida počinjenih od strane pripadnika nacista, fašista, kao i kolaboracionističkih snaga, posebice ustaša i četnika, te osvetničkog i političkog nasilja u vrijeme socijalističke Jugoslavije a ni zločina počinjenih ratovima devedesetih ni izbliza nisu okončane.

U Hrvatskoj i danas osjećamo posljedice zločina počinjenih u tijeku Drugog svjetskog rata, neposredno nakon njegovog završetka te brojnih nepravednih poslijeratnih političkih procesa, posebno sada u vrijeme širenja govora mržnje i demokratske regresije. No možda je baš sadašnja duboka društvena polarizacija prilika za promjenu odnosa prema političkoj povijesti i pokazivanje pijeteta spram svih žrtava, kao pretpostavke na kojoj treba djelovati zajednica sjećanja. Za nijansiran stav prema prošlosti trebamo graditi kulturu pamćenja, kako bismo se sramili zločina počinjenih u ratu i poraću, bez odbacivanja pozitivnog nasljeđa Narodnooslobodilačke borbe i socijalističke modernizacije. Promašeni su pokušaji da se demokratska politička tradicija u Hrvatskoj svede samo na posljednjih četvrt stojeća, bez vrednovanja slobodarskih tradicija od seljačkih buna preko antifašizma do zalaganja za pluralističku demokraciju.

MONITOR: Neki najnovije manifestacije u Hrvatskoj tumače kao izraz simboličko-vrijednosne podjele: na proustaštvo i antifašizam. Da li je to previše pojednostavljeno tumačenje jednog kriznog momenta koji ima manje istorijsko-ideoloških a više ekonomskih, političkih i kulturnih uzroka u masovnijem nezadovoljstvu životom građana u Hrvatskoj?
TERŠELIČ: Takva tumačenja mogu zastupati samo površni promatrači koji uznemireni ponašanjem stotina pa i tisuća, a kad je riječ o nogometnim utakmicama desetaka tisuća navijača koji kliču ustaški pozdrav, pripisuju društvu u cjelini. Mada u Hrvatskoj ima revizionista i apologeta fašizma, ustaštva i nacizma i svih oblika netrpeljivosti pa i mržnje prema manjinama, to još ne znači da je većina sklona fašizaciji društva. Odgovornost za zbunjenost oko odgovora na pitanja koja bi trebala biti posve jasna, poput jesmo li u Drugom svjetskom ratu pobijedili ili izgubili, je na hrvatskim vladama i to svima od 1990. nadalje. Sve su se vlade RH ponašale kao da se društveni stavovi, prema fašizmu i teroru u Drugom svjetskog ratu i političkom nasilju u vrijeme jugoslavenskog socijalizma, oblikuju samo kroz govore na prigodnim komemoracijama i javne konfrontacije. Ne treba zanemariti značaj nedvosmislenih političkih poruka, no nedopustivo je da su posve zanemarile ulaganja u sveobuhvatna istraživanja, obrazovanje za suočavanje s prošlošću kao i priznavanje patnje svih stradalih. Za razliku od mnogih drugih zemalja koje imaju desetke specijaliziranih muzeja posvećene žrtvama holokausta, antifašističkom otporu i sudbini političkih zatvorenika hrvatski se oskudni programi mogu opisati u samo jednoj rečenici a odnose se na pripremu postava muzeja u Spomen području Jasenovac od strane uzastopnih ministarstava kulture, kao i istraživanje grobišta iz rata i poraća od strane Ministarstva branitelja u prošlom mandatu.

MONITOR: Hrvatska vlada je od početka svog polugodišnjeg rada u aferama, a sada i u velikoj unutrašnjoj krizi. Da li je izlaz u novim, vanrednim izborima i da li bi oni donijeli jasniju perspektivu hrvatskom društvu ili će ovo stanje ,,razdora” potrajati ?
TERŠELIČ: Apsolutno su izlaz izbori. No čak i ako ovaj tjedan padne vlada ili se samoraspusti Hrvatski sabor izbori neće biti spasonosni jer smo u traženju rješenja svi skupa izgubili ovu godinu koja se umjesto na gospodarski rast trošila na atak na medijske slobode, svekoliko stvaralaštvo u urušavanje demokratskih institucija. Ni u Hrvatskoj ni u drugim post-jugoslavenskim zemljama rješenje nije moguće očekivati samo od već istrošenih oportunističkih velikih političkih stranaka već ga treba očekivati u dijalogu između aktivnog civilnog i političkog društva. Građanski nemir se možda pretoči i u neka nova rješenja.

MONITOR: Imaju li ovi događaji ne samo lokalno-istorijski uzrok i politički povod već i aktuelni EU krizni momentum kao svoj ,,okidač”?
TERŠELIČ: Ne možemo zanemariti kontekst urušavanja demokratskih institucija u Madžarskoj i Poljskoj kao i iznenađujuće visoke postotke podrške birača strankama ekstremne desnice poput Nacionalnog fronta Marine Le Pen u Francuskoj i Alternative za Njemačku koja se podigla na krilima ksenofobije i protuizbjegličkih sentimenata. Već su rezultati europskih izbora iz 2014., s 39 izabranih parlamentaraca iz ekstremno desnih stranaka bili alarmantni. Ako na predstojećem referendumu Britanci glasaju za Brexit, za izlazak iz Europske unije, to će dodatno oslabiti Uniju na vrlo nepredvidljiv način. No ne treba dopustiti da nas svlada cinizam i sarkazam. Daje mi nadu što ljudi u različitim zemljama traže i nalaze nove načine i oblike građanskog i političkog djelovanja.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo