Povežite se sa nama

INTERVJU

HRVOJE MABIĆ, REDITELJ: Filmovi oplemenjuju i mijenjaju ljude

Objavljeno prije

na

Na ovogodišnjem UnderhillFestu, međunarodnom festivalu dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici, veliko interesovanje izazvao je film Bolesno reditelja Hrvoja Mabića, o djevojci Ani Dragičević koja je zbog seksualne orijentacije nekoliko godina bila prisilno zatvorena i ,,liječena” u psihijatrijskoj bolnici Lopača pored Rijeke. Autor je i dokumentarnog filma ,,Četvrti majmun”, koji takođe govori o nezakonitim postupcima ljekara u bolnici Lopača.

Zagrebački reditelj i scenarista Hrvoje Mabić posljednjih petnaest godina, otkad je jedan od osnivača producentske kuće Fade In, filmskim jezikom progovara o osjetljivim društvenim temama, a već je godinama jedan od producenata i reditelja nagrađivanog dokumentarnog serijala Direkt.

MONITOR: ,,Bolesno” se nastavlja na prethodni film ,,Četvrti majmun”, u kom ste dokumentaristički prikazali jedan od najmračnijih slučajeva hrvatskog zdravstvenog sistema – psihijatrijsku bolnicu Lopača. Godinama su tamo prisilno hospitalizovani i neadekvatno liječeni maloljetni pacijenti. Kako ste se zainteresovali za ovu temu i koliko dugo su trajale pripreme za film?
MABIĆ: U psihijatrijsku bolnicu Lopača nedaleko od Rijeke 2008. godine dolazi raditi mladi psihijatar koji tamo zatiče katastrofalno stanje u odnosu na maloljetne pacijente. Cijela situacija podsjeća na film Let iznad kukavičjeg gnjazda. Maloljetni pacijenti, a koji mahom nisu imali psihijatrijske dijagnoze, su tamo boravili u gotovo zatvorskim uvjetima. Zabranjena im je bila komunikacija sa vanjskim svijetom i po nekoliko mjeseci, a kažnjavani su izolacijskim sobama i prekomjernim dozama tableta za najmanji neposluh. Primjera radi jedna je maloljetnica potajno poslala sms mami i nakon što je otkrivena provela je tri tjedna u izolacijskoj sobi sa teško bolesnim i opasnim punoljetnim pacijenticama.

Mladi doktor je ovu situaciju pokušao riješiti unutar bolnice i sa svim nadležnim institucijama. Kad nije uspio obratio se novinarima, pa tu i ja ulazim u priču. Ubrzo otkrivam da je cijela situacija u bolnici godinama zapravo javna tajna grada Rijeke. Ova situacija javne tajne jednog grada i ljudskog konformizma je bila okidač da krenem raditi film.

MONITOR: Koliko je bilo zahtjevno sve te priče pacijenata zabilježiti? Jeste li naišli na probleme ili otpor prilikom intervjuisanja, kako je teklo snimanje?
MABIĆ: Teško je raditi ovakve filmove. Stjecanje povjerenja protagonista je od ključnog značaja. Oni s jedne strane žude za pomoći, a s druge su strane puni strahova od struktura, medija, svega što vam padne na pamet. Potrebno je provesti dosta vremena s tim ljudima da vas upoznaju i uvide da imate fer motive. Meni je pri tom uvijek od pomoći i moj minuli rad, a koji me legitimira kao ok tipa.

MONITOR: Jeste li imali kakvih prijetnji ili nekih neprijatnosti nakon premijere filma?
MABIĆ: Cijela stvar je prošla bez prijetnji i bez ikakvih sudskih tužbi, a makar je film najozbiljnije inkriminirao dosta centara moći – od bolnice Lopača, riječke psihijatrije, Socijalne skrbi grada Rijeke, Hrvatske liječničke komore, pa do samog grada Rijeke i gradonačelnika. Dijelom je to zato jer je film rađen pedantno i u konzultaciji sa našim najboljim odvjetnikom za pitanja medija, a dijelom jer sam bio u posjedu dokumentacije koja je nedvojbeno dokazivala sve što sam iznosio. Nikome zato nije bilo u interesu nadoljevati ulje na vatru, pa su i ovaj put, kao i ranijih godina svi zabili glavu u pjesak.

MONITOR: Protagonistkinja filma ,,Bolesno” je Ana Dragičević, koja je i jedna od sagovornica u filmu ,,Četvrti majmun”. Njenoj priči ste se potpuno posvetilim, prateći iz blizine njenu borbu s traumama što ih je izazvao petogodišnji prisilan boravak u Lopačama. Kako ste zadobili njeno povjerenje?
MABIĆ: Ona je zapravo žudila za time da ispriča svoju priču. Nakon pet godina terora ona je po izlasku iz bolnice bila teško traumatizirana i na rubu suicida, ali i potpuno sama. Za nju je mogućnost da nekome priča svoju priču stoga bila nadasve terapeutska. Drugi motiv da stane pred kameru joj je svakako bio i borba protiv ljudi koji su joj uništili život.

Osim ovih okolnosti koje su mi išle u prilog postojala je i jedna otegotna okolnost. Ona je nakon silnih trauma potpuno izgubila povjerenje u ljude, pa sam i ja stalno bio testiran s njene strane. Iscrpljujući je to bio proces, ali u mome poslu čovjek se mora naučiti stpljenju.

MONITOR: Kako je reagovala kad je pogledala film?
MABIĆ: Na prvo gledanje je bila malo razočarana. Ona je provela pet godina u toj bolnici i prošla je čitav niz trauma u njoj. Jako mali dio toga je u filmu i to ju je na prvu razočaralo. Film je rađen dosta atmosferski i zbog toga je ispalo jako puno faktografije o njenom boravku u bolnici. Kada sam joj objasnio da silno nabrajanje strahota koje je prošla u bolnici neće imati snažan učinak, a za razliku od filma koji sam napravio, a koji gledaoca jako uvlači u njenu perspektivu, prihvatila je to. Na drugo gledanje joj je sjeo rekao bi.

MONITOR: Šta je danas s Anom? Jeste li u kontaktu?
MABIĆ: Ona danas živi jednim prosječnim, regularnim životom. Traume su najvećim dijelom iza nje, a što je mislim njezin veliki podvig. Radi i samostalna je što je isto super. Osim ovoga problem je što radi nisko kvalificirane poslove, a htjela bi i sigurno može više. Ana je natprosječno inteligentna žena i ima aspiracije da studira. Držim joj fige da se realizira u potpunosti.

MONITOR: Jedan ste od osnivača Fade In-a, producentske kuće koja se bavi osjetljivim društvenim temama. Vjerujete da filmovi mogu nešto promijeniti u društvu?
MABIĆ: Mene osobno su kroz godine filmovi beskrajno oplemenjivali, a samim time zasigurno i mijenjali. Umjetnost omogućava ljudima da dožive druge ljude i razne nepoznate svjetove i ideje, a time ih pretpostavljam i mijenja. Uglavnom u malim koracima, ali to je ok. Mijenja li se društvo time? Ne jako bitno, ali – da.

Miroslav MINIĆ
Foto: Dalibor ŠEVALJEVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo