Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANKO LUKOVAC, DIPLOMATA U PENZIJI: Britanski referendum alram za EU

Objavljeno prije

na

MONITOR: Da li je za Vas iznenađenje odluka da Velika Britanija napusti EU?
LUKOVAC: Ishod referenduma je iznenadio i britanske političare. Velika Britanija je u EU imala poseban status, nije prihvatala njene odluke ako joj nijesu odgovarale. To je tolerisano, ali je iritiralo pojedine članice, a neke druge ohrabrivalo da slijede njen primjer. Zato se očekivalo da će većina biti za ostanak, tim više što je, u susret referendumu, dodatno dogovoren još povoljniji aranžman. Britanski premijer David Cameron, koji je u svojoj predizbornoj kampanji obećao referendum, jasno i odlučno se opredijelio za ostanak u EU. Uz rukovodstvo torijevaca, takav je bio i stav Jeremy Corbyna i rukovodstva laburista, dakle dvije najveće partije, no glasanje ih je iznenadilo, drugi su imali veći uticaj.

MONITOR: Pojedini politički analitičari tvrde da je i EU kriva što su građani Velike Britanije izglasali da je napuste iako je poznato da ona na tome radi od kada je u nju i primljena, odnosno da se ponašala kao i da nije članica EU?
LUKOVAC: Evropska unija je kriva utoliko što su građani država članica i njihova rukovodstva očekivali da će biti znatno djelotvornija u usaglašavanju i realizaciji politike i rješenja za izbjegiličku i migrantsku krizu, kao i za sve prisutniji i prijeteći terorizam. Ona to nije uspjela čime su ohrabrene desničarske snage širom Evrope, pa i u Britaniji da, nasuprot politici Evropske unije, traže zatvaranje granica, suspenziju Šengenskog sporazuma i vraćanje politici nacionalnih i državnih interesa, naspram zajedničke evropske politike. Ako se ovome doda neuspjeh u rješavanju izbjegličkih i migrantskih problema na izvoru, odnosno u zaustavljanju ratnih sukoba u Siriji, ISIL-ovih akcija (Sirija, Irak, Libija, Egipat i dalje), problemi sa Turskom i Grčkom – onda su desničarske snage i evroskeptici u Britaniji, ali i drugdje imali dodatnih argumenata za nezadovoljstvo sa EU.

MONITOR: Sa čime se sada suočavaju Velika Britanija i Evropska unija?
LUKOVAC: Smatram da ovakav ishod britanskog referenduma nalaže i novom britanskom premijeru, poborniku Brexita, da u toku pregovora sa EU o okončanju članstva i usaglašavanju sporazuma o saradnji, ima u vidu cjelinu interesa Velike Britanije, odnosno rezultate glasanja u Skotskoj i Sjevernoj Irskoj, kako bi se izbjegla opasnost njihovog referenduma o nezavisnosti. Uz to, Britanija treba da otkloni rizike ulaska u recesiju, velikih ekonomskih poremećaja, posebno u trgovini i finansijama, ako London kao finansijski centar izgubi taj položaj.

Evropska unija će morati da se angažuje kako Brexit ne bi dobio nastavak kod neke druge članice, gdje su ovim ohrabrene snage desnice i evroskeptika, nastojeći makar sa zakašnjenjem da postigne saglasnost članica oko onih izazova koji su učinili da jedna od moćnijih članica bude prva koja će napustiti EU, velikog finansijskog neto kontributora, uticajnog svjetkog činioca, stalne članice Savjeta bezbjednosti UN. Otuda treba očekivati da će i u EU postojati interes i spremnost za nalaženje obostrano prihvatljivog sporazuma o budućim odnosima Britanije i EU.

MONITOR: Neki EU vide kao birokratskog kolosa. Šta je, po Vašem mišljenju, Evropska unija?
LUKOVAC: Evropska unija odista jeste svojevrstan birokratski kolos sa hiljadama zaposlenih, sa stotinak institucija koji je, nakon Mastrihta i Lisabonskog ugovora, preuzeo mnoge funkcije država članica – uz težnju da se one dalje šire i jačaju, da se multiplikuju u članicama – što ih sve zajedno udaljava od građana i njihovih prava da utiču na kretanja koja se njih tiču. Britanski referendum u tom pogledu može biti i za Evropsku uniju, za njene članice, alarm da bi nešto trebalo mijenjati, kako bi se spriječila moguće slabljenje institucija EU ili domino efekat Brexita.

MONITOR: Je li ovo početak kraja Evropske unije imajući u vidu i najave da bi iz nje ubrzo mogle izaći i još neke članice?
LUKOVAC: Pitanje podsjeća na jednu kletvu iz 90-ih godina i raspad Jugoslavije. Prepričavalo se proročanstvo da će se, kada sve države nastale iz Jugoslavije uđu u Evropsku uniju, ona pod takvim teretom raspasti. Nije ovo početak kraja EU i ona se sigurno neće raspasti, ali će se morati mijenjati, reformisati. Vjerujem da će dvogodišnji pregovori EU i Britanije biti dovoljno dug period da se sadašnja kriza stavi pod kontrolu, te da se dogovori neki novi model saradnje u kojem će se očuvati ono najvrijednije i za EU i za Veliku Britaniju.

MONITOR: Prema jednom od scenarija moguće je da će umjesto sadašnje EU biti stvorena drugačija unija koja će mnogo više nego EU počivati na samodisciplini i odgovornosti i bez zaboravljanja osnovne ideje koja je okupila zemlje i narode u jednu zajednicu?
LUKOVAC: To je jedan od mogućih pravaca reformisanja Evropske unije, a ne stvaranja neke nove umjesto postojeće EU. Ona je potrebna svim njenim članicama, kao zajednica razvijenih, ujedinjenih u naprednim vrijednostima, koja uspješnije odgovara na izazove neminovne globalizacije, prijetnje terorizma, kriminala, proliferacije nuklearnog i oružja za masovno uništenje, siromaštva, klimatskih promjena, oružanih konflikata, poremećaja u globalnim odnosima i sično.

MONITOR: Kako će se na Crnu Goru reflektovati najnovija previranja u Evropskoj uniji?
LUKOVAC: Crna Gora je najdalje odmakla u pregovorima i u povoljnijem je položaju od drugih država Jugoistočne Evrope, pretendenata na članstvo u EU. Ova najnovija kriza EU će se, sigurno je, odraziti na potiskivanje proširenja u drugi ili treći plan prioriteta, a to neminovno vodi prolongiranju, možda i usložnjavanju procesa pregovora, zatvaranja poglavlja i prijema. Nas to ne smije pokolebati niti poremetiti u spovođenju zadataka, reformi, ispunjavanju mjerila i standarda, osvajanju evropskih vrijednosti. Crna Gora, kao i druge države Zapadnog Balkana, nema bolje opcije od integracije u EU.

Danas je teško prognozirati kada bi Crna Gora mogla postati članica Evropske unije. Naredne dvije godine biće važnija još jedna tema – realizacija člana 50 Lisabonskog ugovora o izlasku Velike Britanije iz Evropske unije, pregovori o nekom modelu budućih odnosa Britanije i EU – norveškom ili, još vjerovatnije, britanskom modelu; te kontrola mogućih negativnih finansijskih i ekonomskih udara takve odluke na Uniju i svjetska ekonomska kretanja. Uprkos tome, vjerujem da Evropska unija neće odustati od politike proširenja na Zapadni Balkan, pa ni kod nas ne treba da bude kolebanja, niti posustajanja na tom putu.

MONITOR: Očekujete li nakon izlaska Velike Britanije iz EU da će u Crnoj Gori jačati uticaj ervoskeptika?
LUKOVAC: Ne očekujem kolebanja u onom dijelu javnosti koja je već jasno opredijeljena u podršci evropskim integracijama. Uticaj evroskeptika bi mogao da se odrazi na neopredijeljeni dio javnosti, ali ne u značajnijem procentu.

MONITOR: Vjerujete li u podatak iz istraživanja CEDEM-a da bi danas 61,7 odsto građana Crne Gore glasalo ZA članstvo u EU?
LUKOVAC: Rezultate istraživanja, pa i CEDEM-ovih, pratim i ona su indikator raspoloženja javnog mnjenja u trenutku kada se ona rade. Očekivao sam veći procenat u prilog EU članstva, s obzirom na to da gotovo sve parlamentarne stranke podržavaju članstvo Crne Gore u EU.

Crnu Goru čeka težak posao

MONITOR: Šta je alternativa Crne Gore ako se EU raspadne prije nego ona u nju uđe?
LUKOVAC: Ne vjerujem u raspad Evropske unije. Ali, Unija će se i nadalje suočavati sa krizom funkcionisanja pojedinih njenih institucija, kao što to sada može biti Šengenski sporazum, kao odgovor na mogući rastući problem izbjeglica i migranata i nemogućnost dogovaranja i sprovođenja zajedničke politike. Ili ako bi se grčki scenario ponovio u toj zemlji ili drugdje, onda bi to moglo ugroziti čitavu euro zonu. Od samog početka sa velikim teškoćama održava se zajednička spoljna i bezbjednosna politika – sjetimo se prvog i drugog rata u Iraku, kada tadašnja Evropska zajednica, kasnije Evropska unija nije imala jedinstvenu politiku, niti mogla značajnije uticati na pronalaženje mirnog rješenja i sprečavanje rata, ali je platila značajan dio računa za tu operaciju. Ni mi nijesmo 90-ih, a Crna Gora od 2001. sve do referenduma 2006, imali sreću sa Evropskom unijom, jer je pokazala nesposobnost efikasnog djelovanja prije i tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji, odnosno namjeru da spriječi Crnu Goru na putu nezavisnosti. Ona ni danas nema jedinstven stav prema nezavisnosti Kosova, a postoje ozbiljna neslaganja u vezi rata u Siriji, rješavanja palestinskog pitanja, sve do konflikta u Ukrajini i odnosa sa Rusijom, uključujući ozbiljne rezerve prema sankcijama. Crna Gora treba da iskoristi ovaj period da učini sve što je neophodno za otvaranje preostalih te zatvaranje svih pregovaračkih poglavlja, što neće biti nimalo lak posao. On je povezan sa donošenjem i sprovođenjem svih reformskih propisa, osposobljavanjem institucija, kao i ulaganjem značajnih sredstava u bitnom poboljšanju stanja u nekim važnim sektorima. Isto tako, Crna Gora bi trebalo da se još više angažuje u unaprjeđivanju i podizanju na znatno veći nivo saradnje sa državama našeg sub-regiona, odnosno Zapadnog Balkana, pošto je još uvijek jeres govoriti o mnogo većem nivou institucionalne saradnje država ex-Jugoslavije. Takva saradnja je izuzetno blagotvorna u svakom pogledu i u uslovima ako nijesmo u EU, kao i kada budemo, jer bismo, kao sub-region – poput nordijske, baltičke, benelux saradnje – imali značajne prednosti u takvoj međusobnoj saradnji, kao i u zajedničkom djelovanju u toj i drugim međunarodnim institucijama.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo