Povežite se sa nama

INTERVJU

BRANKO LUKOVAC, DIPLOMATA U PENZIJI: Britanski referendum alram za EU

Objavljeno prije

na

branko-lukovac

MONITOR: Da li je za Vas iznenađenje odluka da Velika Britanija napusti EU?
LUKOVAC: Ishod referenduma je iznenadio i britanske političare. Velika Britanija je u EU imala poseban status, nije prihvatala njene odluke ako joj nijesu odgovarale. To je tolerisano, ali je iritiralo pojedine članice, a neke druge ohrabrivalo da slijede njen primjer. Zato se očekivalo da će većina biti za ostanak, tim više što je, u susret referendumu, dodatno dogovoren još povoljniji aranžman. Britanski premijer David Cameron, koji je u svojoj predizbornoj kampanji obećao referendum, jasno i odlučno se opredijelio za ostanak u EU. Uz rukovodstvo torijevaca, takav je bio i stav Jeremy Corbyna i rukovodstva laburista, dakle dvije najveće partije, no glasanje ih je iznenadilo, drugi su imali veći uticaj.

MONITOR: Pojedini politički analitičari tvrde da je i EU kriva što su građani Velike Britanije izglasali da je napuste iako je poznato da ona na tome radi od kada je u nju i primljena, odnosno da se ponašala kao i da nije članica EU?
LUKOVAC: Evropska unija je kriva utoliko što su građani država članica i njihova rukovodstva očekivali da će biti znatno djelotvornija u usaglašavanju i realizaciji politike i rješenja za izbjegiličku i migrantsku krizu, kao i za sve prisutniji i prijeteći terorizam. Ona to nije uspjela čime su ohrabrene desničarske snage širom Evrope, pa i u Britaniji da, nasuprot politici Evropske unije, traže zatvaranje granica, suspenziju Šengenskog sporazuma i vraćanje politici nacionalnih i državnih interesa, naspram zajedničke evropske politike. Ako se ovome doda neuspjeh u rješavanju izbjegličkih i migrantskih problema na izvoru, odnosno u zaustavljanju ratnih sukoba u Siriji, ISIL-ovih akcija (Sirija, Irak, Libija, Egipat i dalje), problemi sa Turskom i Grčkom – onda su desničarske snage i evroskeptici u Britaniji, ali i drugdje imali dodatnih argumenata za nezadovoljstvo sa EU.

MONITOR: Sa čime se sada suočavaju Velika Britanija i Evropska unija?
LUKOVAC: Smatram da ovakav ishod britanskog referenduma nalaže i novom britanskom premijeru, poborniku Brexita, da u toku pregovora sa EU o okončanju članstva i usaglašavanju sporazuma o saradnji, ima u vidu cjelinu interesa Velike Britanije, odnosno rezultate glasanja u Skotskoj i Sjevernoj Irskoj, kako bi se izbjegla opasnost njihovog referenduma o nezavisnosti. Uz to, Britanija treba da otkloni rizike ulaska u recesiju, velikih ekonomskih poremećaja, posebno u trgovini i finansijama, ako London kao finansijski centar izgubi taj položaj.

Evropska unija će morati da se angažuje kako Brexit ne bi dobio nastavak kod neke druge članice, gdje su ovim ohrabrene snage desnice i evroskeptika, nastojeći makar sa zakašnjenjem da postigne saglasnost članica oko onih izazova koji su učinili da jedna od moćnijih članica bude prva koja će napustiti EU, velikog finansijskog neto kontributora, uticajnog svjetkog činioca, stalne članice Savjeta bezbjednosti UN. Otuda treba očekivati da će i u EU postojati interes i spremnost za nalaženje obostrano prihvatljivog sporazuma o budućim odnosima Britanije i EU.

MONITOR: Neki EU vide kao birokratskog kolosa. Šta je, po Vašem mišljenju, Evropska unija?
LUKOVAC: Evropska unija odista jeste svojevrstan birokratski kolos sa hiljadama zaposlenih, sa stotinak institucija koji je, nakon Mastrihta i Lisabonskog ugovora, preuzeo mnoge funkcije država članica – uz težnju da se one dalje šire i jačaju, da se multiplikuju u članicama – što ih sve zajedno udaljava od građana i njihovih prava da utiču na kretanja koja se njih tiču. Britanski referendum u tom pogledu može biti i za Evropsku uniju, za njene članice, alarm da bi nešto trebalo mijenjati, kako bi se spriječila moguće slabljenje institucija EU ili domino efekat Brexita.

MONITOR: Je li ovo početak kraja Evropske unije imajući u vidu i najave da bi iz nje ubrzo mogle izaći i još neke članice?
LUKOVAC: Pitanje podsjeća na jednu kletvu iz 90-ih godina i raspad Jugoslavije. Prepričavalo se proročanstvo da će se, kada sve države nastale iz Jugoslavije uđu u Evropsku uniju, ona pod takvim teretom raspasti. Nije ovo početak kraja EU i ona se sigurno neće raspasti, ali će se morati mijenjati, reformisati. Vjerujem da će dvogodišnji pregovori EU i Britanije biti dovoljno dug period da se sadašnja kriza stavi pod kontrolu, te da se dogovori neki novi model saradnje u kojem će se očuvati ono najvrijednije i za EU i za Veliku Britaniju.

MONITOR: Prema jednom od scenarija moguće je da će umjesto sadašnje EU biti stvorena drugačija unija koja će mnogo više nego EU počivati na samodisciplini i odgovornosti i bez zaboravljanja osnovne ideje koja je okupila zemlje i narode u jednu zajednicu?
LUKOVAC: To je jedan od mogućih pravaca reformisanja Evropske unije, a ne stvaranja neke nove umjesto postojeće EU. Ona je potrebna svim njenim članicama, kao zajednica razvijenih, ujedinjenih u naprednim vrijednostima, koja uspješnije odgovara na izazove neminovne globalizacije, prijetnje terorizma, kriminala, proliferacije nuklearnog i oružja za masovno uništenje, siromaštva, klimatskih promjena, oružanih konflikata, poremećaja u globalnim odnosima i sično.

MONITOR: Kako će se na Crnu Goru reflektovati najnovija previranja u Evropskoj uniji?
LUKOVAC: Crna Gora je najdalje odmakla u pregovorima i u povoljnijem je položaju od drugih država Jugoistočne Evrope, pretendenata na članstvo u EU. Ova najnovija kriza EU će se, sigurno je, odraziti na potiskivanje proširenja u drugi ili treći plan prioriteta, a to neminovno vodi prolongiranju, možda i usložnjavanju procesa pregovora, zatvaranja poglavlja i prijema. Nas to ne smije pokolebati niti poremetiti u spovođenju zadataka, reformi, ispunjavanju mjerila i standarda, osvajanju evropskih vrijednosti. Crna Gora, kao i druge države Zapadnog Balkana, nema bolje opcije od integracije u EU.

Danas je teško prognozirati kada bi Crna Gora mogla postati članica Evropske unije. Naredne dvije godine biće važnija još jedna tema – realizacija člana 50 Lisabonskog ugovora o izlasku Velike Britanije iz Evropske unije, pregovori o nekom modelu budućih odnosa Britanije i EU – norveškom ili, još vjerovatnije, britanskom modelu; te kontrola mogućih negativnih finansijskih i ekonomskih udara takve odluke na Uniju i svjetska ekonomska kretanja. Uprkos tome, vjerujem da Evropska unija neće odustati od politike proširenja na Zapadni Balkan, pa ni kod nas ne treba da bude kolebanja, niti posustajanja na tom putu.

MONITOR: Očekujete li nakon izlaska Velike Britanije iz EU da će u Crnoj Gori jačati uticaj ervoskeptika?
LUKOVAC: Ne očekujem kolebanja u onom dijelu javnosti koja je već jasno opredijeljena u podršci evropskim integracijama. Uticaj evroskeptika bi mogao da se odrazi na neopredijeljeni dio javnosti, ali ne u značajnijem procentu.

MONITOR: Vjerujete li u podatak iz istraživanja CEDEM-a da bi danas 61,7 odsto građana Crne Gore glasalo ZA članstvo u EU?
LUKOVAC: Rezultate istraživanja, pa i CEDEM-ovih, pratim i ona su indikator raspoloženja javnog mnjenja u trenutku kada se ona rade. Očekivao sam veći procenat u prilog EU članstva, s obzirom na to da gotovo sve parlamentarne stranke podržavaju članstvo Crne Gore u EU.

Crnu Goru čeka težak posao

MONITOR: Šta je alternativa Crne Gore ako se EU raspadne prije nego ona u nju uđe?
LUKOVAC: Ne vjerujem u raspad Evropske unije. Ali, Unija će se i nadalje suočavati sa krizom funkcionisanja pojedinih njenih institucija, kao što to sada može biti Šengenski sporazum, kao odgovor na mogući rastući problem izbjeglica i migranata i nemogućnost dogovaranja i sprovođenja zajedničke politike. Ili ako bi se grčki scenario ponovio u toj zemlji ili drugdje, onda bi to moglo ugroziti čitavu euro zonu. Od samog početka sa velikim teškoćama održava se zajednička spoljna i bezbjednosna politika – sjetimo se prvog i drugog rata u Iraku, kada tadašnja Evropska zajednica, kasnije Evropska unija nije imala jedinstvenu politiku, niti mogla značajnije uticati na pronalaženje mirnog rješenja i sprečavanje rata, ali je platila značajan dio računa za tu operaciju. Ni mi nijesmo 90-ih, a Crna Gora od 2001. sve do referenduma 2006, imali sreću sa Evropskom unijom, jer je pokazala nesposobnost efikasnog djelovanja prije i tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji, odnosno namjeru da spriječi Crnu Goru na putu nezavisnosti. Ona ni danas nema jedinstven stav prema nezavisnosti Kosova, a postoje ozbiljna neslaganja u vezi rata u Siriji, rješavanja palestinskog pitanja, sve do konflikta u Ukrajini i odnosa sa Rusijom, uključujući ozbiljne rezerve prema sankcijama. Crna Gora treba da iskoristi ovaj period da učini sve što je neophodno za otvaranje preostalih te zatvaranje svih pregovaračkih poglavlja, što neće biti nimalo lak posao. On je povezan sa donošenjem i sprovođenjem svih reformskih propisa, osposobljavanjem institucija, kao i ulaganjem značajnih sredstava u bitnom poboljšanju stanja u nekim važnim sektorima. Isto tako, Crna Gora bi trebalo da se još više angažuje u unaprjeđivanju i podizanju na znatno veći nivo saradnje sa državama našeg sub-regiona, odnosno Zapadnog Balkana, pošto je još uvijek jeres govoriti o mnogo većem nivou institucionalne saradnje država ex-Jugoslavije. Takva saradnja je izuzetno blagotvorna u svakom pogledu i u uslovima ako nijesmo u EU, kao i kada budemo, jer bismo, kao sub-region – poput nordijske, baltičke, benelux saradnje – imali značajne prednosti u takvoj međusobnoj saradnji, kao i u zajedničkom djelovanju u toj i drugim međunarodnim institucijama.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo