Povežite se sa nama

INTERVJU

MLADEN BOJANIĆ, NEZAVISNI POSLANIK: Lopovi kradu, lopovčići kraduckaju

Objavljeno prije

na

Vjerujem da je ovaj slučaj – naizgled banalan po pitanju visine zloupotrijebljenih sredstava – bila kap koja je prelila čašu i podigla javnost na noge, govori na početku razgovora za Monitor poslanik Mladen Bojanić o aferi Ramada. ,,Očigledna i dokumentovana zloupotreba pokušava se zabašuriti malim iznosom koji jeste nešto ispod hiljadu eura. Kao da postoji limit krađe koji se treba tolerisati. Ako je njihovo viđenje takvo, moj komentar je da lopovi kradu, a lopovčići kraduckaju. Pa neka svako nađe svoje mjesto”.

MONITOR: Kako komentarišete to što je, makasr za sada, jedina žrtva ,,slučaja Ramada” službenica hotela koja je izgubila posao nakon što je uprava nju optužila da je objelodanila ovu zloupotrebu?
BOJANIĆ: Smatram da taj slučaj prvenstveno treba posmatrati iz ugla humanosti i solidarnosti. Neko ko je zaslužan za otkrivanje ovog društveno štetnog posla, umjesto javne zahvalnosti, platio je svojim radnim mjestom. Dodatno, premijer Đukanović opravdava poslodavca svjesnom zamjenom teza, kao da je otkrivena nečija privatnost, a ne zloupotreba kojom je oštećen budžet. Da čudo bude veće, taj isti premijer istovremeno najavljuje da će budžet paziti do poslednjeg centa. Upravo suprotno: izvjesno da će budžet biti opljačkan do poslednjeg centa ako premijer nastavi sa ovakvom odbranom.

MONITOR: Da li će DPS-SD koalicija uspjeti da zataška i ovu aferu?
BOJANIĆ: Ovim slučajem stavljeni su na test Vlada izbornog povjerenja, Vrhovno državno tužilaštvo, Državna revizorska institucija i Agencija za sprječavanje korupcije. Svi se kunu u svoju profesionalnost i efikasnost. Sa nestrpljenjem, ali ne skrštenih ruku, čekam njihove nalaze. Ono što me hrabri je reakcija građana, nebrojeni pozivi podrške i nuđenja svih vidova pomoći. Hvala svima, u moje ime, i uzeću slobodu, i u ime osobe zaslužne za otkrivanje zloupotreba državnih organa.

MONITOR: Kako komentrišete odluku Odbora za finansije da se ne bavi ovom temom. Čini se da ni u Vladi nijesu posvetili dužnu pažnju sumnjivim aktivnostima članova kabineta iz SD?
BOJANIĆ: Očigledna je bila namjera poslanika SD-a i DPS-a da se stvar zataška, da se od javnosti sakriju detalji i dokazi. Najzabavnija je bila uloga člana odbora iz redova Pozitivne CG. Prvo je bukvalno pobjegao sa sjednice, a onda se sjutra okuražio i potpisao tuđe saopštenje.

MONITOR: Umjesto objašnjenja i eventualnih ostavki/smjena nakon objelodanjivanja dokumenata koje ste pribavili uslijedio je ,,kontranapad”. Ucjenjivač?
BOJANIĆ: Podržavam inicijativu da se to ispita. Možda nađu nekog svjedoka, kako je rekao poslanik Šehović. Možda, a možda i neće naći takvog dobrovoljca. Možda su slobodni dobrovoljci-svedoci pošli boljima i višima, a za njih nema raspoloživih. Ili su preskupi a Direkcija za željeznice se istrošila. Ipak, malo sam i uplašen – ako nađu nekog novog finansijera iz budžeta moglo bi biti i svjedoka – i eto problema za mene.

MONITOR: Koliko ste zadovoljni odgovorima premijera na poslanička pitanja koja ste mu postavljali – od Ramade pa tri godine unazad?
BOJANIĆ: Ne znam da li je to koincidencija, šta li je, ali mnogim pitanjima sa premijerskog časa sada se bave sudovi i tužilastvo – provizijama i upravljanjem fondovima, konsultantskim uslugama EPCG, garancijama za Željezaru, Boksite, Primorku Melgoniju… Možda nadležni iz pravosuđa, u direktnom razgovoru, obavijeste premijera, koji to navodno ne zna, ko su vlasnici kompanija kojima smo plaćali milionske iznose za garancije.

MONITOR: Jedan ste od rijetkih, a svakako najglasniji zagovornik opozicione saradnje u parlamentu. Čemu se nadate u tom poslu?
BOJANIĆ: I dalje vjerujem da je to naibolji način djelovanja opozicije. To što sam još u manjini, ne znači da nisam u pravu. Nastaviću da pozivam kolege iz opozicije da se izdignu iznad partijskih interesa i da napravimo zajednički plan djelovanja. Svjestan da je to teško ostvarivo, ali, kako je govorio Mandela, mnoge stvari izgledaju nemoguće sve dok se ne dese.

MONITOR: Kakvi su prvi utisci nakon ulaska dijela opozicionih partija u Vladu? Mogu li realizovati svoja obećanja o organizaciji fer i slobodnih izbora?
BOJANIĆ: Bez obzira što sam preferirao drugačiji vid djelovanja u cilju obezbjeđenja fer i slobodnih izbora, cijenim napor, ali i hrabrost onih političkih struktura koje su prihvatile učešće u tzv. Vladi izbornog povjerenja. Na njima je odgovornost, ali i zasluge za takvu odluku, i to je u redu. Ono što me brine je da ćemo moguće posljedice njihovog učešća trpjeti svi, od opozicionih kolega pa do svih građana.

Imamo dva izbora: da se ogradimo od njihovog stava i pokušamo da to pokažemo u što negativnijem svjetlu ili da to prihvatimo kao njihovu legitimnu odluku, a sami damo svoj doprinos u zaustavljanju izbornih zloupotreba. Ja sam izabrao drugu opciju, javno je saopštio i iskazao spremnost da pomognem ukoliko nekome treba moja pomoć. Ostavio bih im još malo vremena – par sedmica – kako bih imao jasnu procjenu njihovog učinka.

MONITOR: Jesenas ste bili aktivan učesnik opozicionih protesta koje je predvodio DF. Da li ste i dalje u toj priči?
BOJANIĆ: Bio sam aktivan i redovan učesnik protesta i uporno ponavljao da je moje prisustvo u funkciji podrške osnovnom cilju protesta – obezbjeđivanju fer i slobodnih izbora. Dakle, bez podrške bilo kojem političkom subjektu ili bilo kojoj ideologiji. Nisam promijenio mišljenje, ako se priča nastavi u tom pravcu, biću opet dio nje.

MONITOR: Bliži se vrijeme za nove izbore. Sa čim će Đukanovićeva Vlada izaći pred birače – kako Vi ocjenjujete njihov mandat?
BOJANIĆ: Ova vlada će u prepoznatljivom i predvidljivom maniru fokusirati kampanju na temama koje dijele Crnu Goru kako bi ekonomske probleme gurnula u drugi plan. Sasvim je izvjesno da će glavna tema podjela biti pitanje NATO integracija. Time DPS svojim satelitima otvara prostor da neiskrenim manevrima opravdaju svoju neutaživu želju za vlašću.

Da bi se DPS pobijedio treba ga pomjerati sa utabane staze. Onda su pogubljeni, jer je nivo njihove sposobnosti da funkcionišu u nepoznatoj zoni djelovanja ravan ponašanju slona u prodavnici stakla. Tada će njihova zbunjenost i strah prevladati agresivnost i snagu kojom se diče. A onda ih jednostavno treba ukloniti sa političke scene. I pomesti polomljeno staklo koje su ostavili za sobom. Tek tada Crna Gora ima šansu da krene u preporod.

MONITOR: Da li ćemo i gdje Vas gledati u predstojećoj izbornoj kampanji?
BOJANIĆ: Ne vidim sebe u bilo kojoj aktuelnoj opozicionoj stranci ili političkoj strukturi. Sve ih cijenim, neke manje, neke više i svima želim svako dobro na predstojećim izborima. Neću biti u njihovim redovima ne iz razloga što mislim da sam bolji od njih, već što sebe i svoje bavljenje politikom vidim, jednostavno, drugačijim. Ubijeđen sam da smo došli do tačke da je važnije probuditi građanski bunt i pružiti otpor beznađu, koje nas čeka ako se stvari drastično i skoro ne promijene u političkom životu, nego pričati prežvakane političke priče.

Postoji ideja da se krene u takav vid aktivnosti kroz objedinjavanje građanskog aktivizma i formiranje posebne izborne liste. Liste koja bi bila naizgled možda neobična ali sastavljena od pouzdanih, stručnih i kreativnih lica. Glas za takvu listu bi bio glas za preokret, iz beznađa u nadu, iz letargije u aktivnost, iz mirenja sa stanjem u borbu za promjene. Kritiku postojećeg stanja ćemo ostaviti drugima, ako smatraju da građani imaju snage da to slušaju, a rješenja u ekonomiji će biti ponuđena u saradnji sa Porterom, Piketijem i Changom, odnosno njihovim izvrsnim djelima.

Naravno, sve to dolazi u obzir ako se pokaže da je ideja objedinjavanja opozicionih snaga prošlost.

Odluku Britanaca moramo poštovati

MONITOR: Britanski referendum o izlasku iz EU je nezaobilazna tema ovih dana. Kako Vi gledate na njihovu odluku?
BOJANIĆ: Imao sam priliku da neko vrijeme živim u Velikoj Britaniji i da se dobro upoznam sa nihovim načinom života i poimanjem demokratije. Na osnovu tog iskustva, smatram Britaniju za državu najbližu idealu demokratskog društva. Referendumom, tim fundametalnim pravom građana na direktno odlučivanje o važnim društvenim i političkim temama, većina je odlučila da Velika Britanija izađe iz Evropske unije. Odluku koju svjetska javnost mora poštovati, svidjelo se to ili ne bilo kome, donijela je većina građana nakon prilično burne političke kampanje. Ne sumnjam da su građani bili dobro informisani o benefitima ili nedostacima takve odluke. U odnosu na EU, vjerujem da je odluka ljekovita jer će EU morati da se jasno odredi prema svojoj budućnosti i bira put između rastakanja ili ubrzane homogenizacije članstva. Dosadašnje stanje neizvjesnosti ne odgovara nikome.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo