Povežite se sa nama

INTERVJU

MLADEN BOJANIĆ, NEZAVISNI POSLANIK: Lopovi kradu, lopovčići kraduckaju

Objavljeno prije

na

Vjerujem da je ovaj slučaj – naizgled banalan po pitanju visine zloupotrijebljenih sredstava – bila kap koja je prelila čašu i podigla javnost na noge, govori na početku razgovora za Monitor poslanik Mladen Bojanić o aferi Ramada. ,,Očigledna i dokumentovana zloupotreba pokušava se zabašuriti malim iznosom koji jeste nešto ispod hiljadu eura. Kao da postoji limit krađe koji se treba tolerisati. Ako je njihovo viđenje takvo, moj komentar je da lopovi kradu, a lopovčići kraduckaju. Pa neka svako nađe svoje mjesto”.

MONITOR: Kako komentarišete to što je, makasr za sada, jedina žrtva ,,slučaja Ramada” službenica hotela koja je izgubila posao nakon što je uprava nju optužila da je objelodanila ovu zloupotrebu?
BOJANIĆ: Smatram da taj slučaj prvenstveno treba posmatrati iz ugla humanosti i solidarnosti. Neko ko je zaslužan za otkrivanje ovog društveno štetnog posla, umjesto javne zahvalnosti, platio je svojim radnim mjestom. Dodatno, premijer Đukanović opravdava poslodavca svjesnom zamjenom teza, kao da je otkrivena nečija privatnost, a ne zloupotreba kojom je oštećen budžet. Da čudo bude veće, taj isti premijer istovremeno najavljuje da će budžet paziti do poslednjeg centa. Upravo suprotno: izvjesno da će budžet biti opljačkan do poslednjeg centa ako premijer nastavi sa ovakvom odbranom.

MONITOR: Da li će DPS-SD koalicija uspjeti da zataška i ovu aferu?
BOJANIĆ: Ovim slučajem stavljeni su na test Vlada izbornog povjerenja, Vrhovno državno tužilaštvo, Državna revizorska institucija i Agencija za sprječavanje korupcije. Svi se kunu u svoju profesionalnost i efikasnost. Sa nestrpljenjem, ali ne skrštenih ruku, čekam njihove nalaze. Ono što me hrabri je reakcija građana, nebrojeni pozivi podrške i nuđenja svih vidova pomoći. Hvala svima, u moje ime, i uzeću slobodu, i u ime osobe zaslužne za otkrivanje zloupotreba državnih organa.

MONITOR: Kako komentrišete odluku Odbora za finansije da se ne bavi ovom temom. Čini se da ni u Vladi nijesu posvetili dužnu pažnju sumnjivim aktivnostima članova kabineta iz SD?
BOJANIĆ: Očigledna je bila namjera poslanika SD-a i DPS-a da se stvar zataška, da se od javnosti sakriju detalji i dokazi. Najzabavnija je bila uloga člana odbora iz redova Pozitivne CG. Prvo je bukvalno pobjegao sa sjednice, a onda se sjutra okuražio i potpisao tuđe saopštenje.

MONITOR: Umjesto objašnjenja i eventualnih ostavki/smjena nakon objelodanjivanja dokumenata koje ste pribavili uslijedio je ,,kontranapad”. Ucjenjivač?
BOJANIĆ: Podržavam inicijativu da se to ispita. Možda nađu nekog svjedoka, kako je rekao poslanik Šehović. Možda, a možda i neće naći takvog dobrovoljca. Možda su slobodni dobrovoljci-svedoci pošli boljima i višima, a za njih nema raspoloživih. Ili su preskupi a Direkcija za željeznice se istrošila. Ipak, malo sam i uplašen – ako nađu nekog novog finansijera iz budžeta moglo bi biti i svjedoka – i eto problema za mene.

MONITOR: Koliko ste zadovoljni odgovorima premijera na poslanička pitanja koja ste mu postavljali – od Ramade pa tri godine unazad?
BOJANIĆ: Ne znam da li je to koincidencija, šta li je, ali mnogim pitanjima sa premijerskog časa sada se bave sudovi i tužilastvo – provizijama i upravljanjem fondovima, konsultantskim uslugama EPCG, garancijama za Željezaru, Boksite, Primorku Melgoniju… Možda nadležni iz pravosuđa, u direktnom razgovoru, obavijeste premijera, koji to navodno ne zna, ko su vlasnici kompanija kojima smo plaćali milionske iznose za garancije.

MONITOR: Jedan ste od rijetkih, a svakako najglasniji zagovornik opozicione saradnje u parlamentu. Čemu se nadate u tom poslu?
BOJANIĆ: I dalje vjerujem da je to naibolji način djelovanja opozicije. To što sam još u manjini, ne znači da nisam u pravu. Nastaviću da pozivam kolege iz opozicije da se izdignu iznad partijskih interesa i da napravimo zajednički plan djelovanja. Svjestan da je to teško ostvarivo, ali, kako je govorio Mandela, mnoge stvari izgledaju nemoguće sve dok se ne dese.

MONITOR: Kakvi su prvi utisci nakon ulaska dijela opozicionih partija u Vladu? Mogu li realizovati svoja obećanja o organizaciji fer i slobodnih izbora?
BOJANIĆ: Bez obzira što sam preferirao drugačiji vid djelovanja u cilju obezbjeđenja fer i slobodnih izbora, cijenim napor, ali i hrabrost onih političkih struktura koje su prihvatile učešće u tzv. Vladi izbornog povjerenja. Na njima je odgovornost, ali i zasluge za takvu odluku, i to je u redu. Ono što me brine je da ćemo moguće posljedice njihovog učešća trpjeti svi, od opozicionih kolega pa do svih građana.

Imamo dva izbora: da se ogradimo od njihovog stava i pokušamo da to pokažemo u što negativnijem svjetlu ili da to prihvatimo kao njihovu legitimnu odluku, a sami damo svoj doprinos u zaustavljanju izbornih zloupotreba. Ja sam izabrao drugu opciju, javno je saopštio i iskazao spremnost da pomognem ukoliko nekome treba moja pomoć. Ostavio bih im još malo vremena – par sedmica – kako bih imao jasnu procjenu njihovog učinka.

MONITOR: Jesenas ste bili aktivan učesnik opozicionih protesta koje je predvodio DF. Da li ste i dalje u toj priči?
BOJANIĆ: Bio sam aktivan i redovan učesnik protesta i uporno ponavljao da je moje prisustvo u funkciji podrške osnovnom cilju protesta – obezbjeđivanju fer i slobodnih izbora. Dakle, bez podrške bilo kojem političkom subjektu ili bilo kojoj ideologiji. Nisam promijenio mišljenje, ako se priča nastavi u tom pravcu, biću opet dio nje.

MONITOR: Bliži se vrijeme za nove izbore. Sa čim će Đukanovićeva Vlada izaći pred birače – kako Vi ocjenjujete njihov mandat?
BOJANIĆ: Ova vlada će u prepoznatljivom i predvidljivom maniru fokusirati kampanju na temama koje dijele Crnu Goru kako bi ekonomske probleme gurnula u drugi plan. Sasvim je izvjesno da će glavna tema podjela biti pitanje NATO integracija. Time DPS svojim satelitima otvara prostor da neiskrenim manevrima opravdaju svoju neutaživu želju za vlašću.

Da bi se DPS pobijedio treba ga pomjerati sa utabane staze. Onda su pogubljeni, jer je nivo njihove sposobnosti da funkcionišu u nepoznatoj zoni djelovanja ravan ponašanju slona u prodavnici stakla. Tada će njihova zbunjenost i strah prevladati agresivnost i snagu kojom se diče. A onda ih jednostavno treba ukloniti sa političke scene. I pomesti polomljeno staklo koje su ostavili za sobom. Tek tada Crna Gora ima šansu da krene u preporod.

MONITOR: Da li ćemo i gdje Vas gledati u predstojećoj izbornoj kampanji?
BOJANIĆ: Ne vidim sebe u bilo kojoj aktuelnoj opozicionoj stranci ili političkoj strukturi. Sve ih cijenim, neke manje, neke više i svima želim svako dobro na predstojećim izborima. Neću biti u njihovim redovima ne iz razloga što mislim da sam bolji od njih, već što sebe i svoje bavljenje politikom vidim, jednostavno, drugačijim. Ubijeđen sam da smo došli do tačke da je važnije probuditi građanski bunt i pružiti otpor beznađu, koje nas čeka ako se stvari drastično i skoro ne promijene u političkom životu, nego pričati prežvakane političke priče.

Postoji ideja da se krene u takav vid aktivnosti kroz objedinjavanje građanskog aktivizma i formiranje posebne izborne liste. Liste koja bi bila naizgled možda neobična ali sastavljena od pouzdanih, stručnih i kreativnih lica. Glas za takvu listu bi bio glas za preokret, iz beznađa u nadu, iz letargije u aktivnost, iz mirenja sa stanjem u borbu za promjene. Kritiku postojećeg stanja ćemo ostaviti drugima, ako smatraju da građani imaju snage da to slušaju, a rješenja u ekonomiji će biti ponuđena u saradnji sa Porterom, Piketijem i Changom, odnosno njihovim izvrsnim djelima.

Naravno, sve to dolazi u obzir ako se pokaže da je ideja objedinjavanja opozicionih snaga prošlost.

Odluku Britanaca moramo poštovati

MONITOR: Britanski referendum o izlasku iz EU je nezaobilazna tema ovih dana. Kako Vi gledate na njihovu odluku?
BOJANIĆ: Imao sam priliku da neko vrijeme živim u Velikoj Britaniji i da se dobro upoznam sa nihovim načinom života i poimanjem demokratije. Na osnovu tog iskustva, smatram Britaniju za državu najbližu idealu demokratskog društva. Referendumom, tim fundametalnim pravom građana na direktno odlučivanje o važnim društvenim i političkim temama, većina je odlučila da Velika Britanija izađe iz Evropske unije. Odluku koju svjetska javnost mora poštovati, svidjelo se to ili ne bilo kome, donijela je većina građana nakon prilično burne političke kampanje. Ne sumnjam da su građani bili dobro informisani o benefitima ili nedostacima takve odluke. U odnosu na EU, vjerujem da je odluka ljekovita jer će EU morati da se jasno odredi prema svojoj budućnosti i bira put između rastakanja ili ubrzane homogenizacije članstva. Dosadašnje stanje neizvjesnosti ne odgovara nikome.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo