Povežite se sa nama

FELJTON

DR FILIP KOVAČEVIĆ: LAKAN U PODGORICI (V): Strukture subjektivnosti (II)

Objavljeno prije

na

PERVERZIJE

Perverzija je, dakle, u pogledu strukture, nešto između psihoze i neuroze. U perverziji je Zakon samo u naznakama. Ustvari, po Lakanu, suština perverzije je da subjekt pokušava da na strogo kontrolisan, ograničen i narcistički način navede postojeći Simbolički poredak da Zakon konačno uspostavi. Sve subjektove aktivnosti su usmjerene u tom pravcu. Subjekt kao da se pita „što mogu da uradim da bih sam postavio svoje granice, granice koje će mi omogućiti da formiram svoj identitet”? Lakan se slaže sa Frojdom da se mehanizam koji formira strukturu perverzije može nazvati odbacivanje (disavowal) . Drugim riječima, subjekt zna da je nešto istina, ali se pretvara kao da ne zna. Za razliku od potiskivanja koje se tiče neke misli kojoj se zabranjuje ulazak u svijest, odbacivanje se odnosi na percepciju nečega što postoji i sastoji se od pretvaranja da se ne vidi ono što je pred očima. Tako Frojd kao primjer odbacivanja navodi stavove malih dječaka koji plašeći se od kastracije tj. da će im neko oduzeti organ uživanja odbijaju da priznaju da postoje bića bez tog organa (majka, sestre, itd.) Dakle, oni znaju da uživanju može doći kraj, ali to saznanje odbijaju da prihvate.

To i jeste suština fetišizma. Fetiš je ustvari objekt kojim se pokušava opovrgnuti postojanje ograničenja uživanja i zadovoljstva. Tako je na primjer Slavoj Žižek na svom predavanju u KIC-u u aprilu prošle godine naveo primjer prijatelja kojem je žena umrla, a koji je prihvatio činjenicu njene smrti bez prevelike emocionalne napregnutosti što je izazvalo čuđenje kod mnogih prijatelja, uključujući i samog Žižeka. Međutim, ono što oni tada nisu primijetili je da je taj čovjek, kad god bi pričao o ženi, u rukama držao malog hrčka koga su žena i on zajedno odgajali. I tako, kada je hrčak uginuo, on je imao nervni slom i pokušao samoubistvo. Dakle, hrčak je igrao ulogu fetiša kojim se Žižekov prijatelj branio od saznanja da je njegova žena zauvijek nestala tj. od posljedica smrti drage osobe.

Fetišem se može smatrati sve što stabilizuje neku psihološku situaciju i postavlja granice koje omogućavaju uravnoteženo psihološko funkcionisanje. Paradoks perverzije je u tome što u perverziji, za razliku od neuroze, sam subjekt mora smisliti način i sprovesti u djelo aktivnosti koje će navesti Drugog da uspostavi granice. Drugim riječima, kao što pokazuju kliničke studije, perverzni subjekt je sklon realizaciji svojih fantazija u kojima i on i drugi igraju strogo zacrtane uloge. Ono što čini perverznu strukturu bizarnom je neprestano ponavljanje jednog te istog scenarija. To se posebno vidi u strukturi mazohizma (koga uz sadizam, fetišizam, voajerizam i egzibicionizam, Lakan ubraja u primarne manifestacije perverznog subjekta).

MAZOHIZAM U POLITICI

Moj naučni rad o mazohizmu u političkom ponašanju će ovih dana biti objavljen u renomiranom međunarodnom naučnom časopisu za oblast primijenjene psihoanalize. U tom radu sam definisao mazohističko političko ponašanje kao svako političko ponašanje u kojem sudionici svojevoljno traže bol i patnju usmjerenu prema njima samima da bi ostvarili svoje političke ciljeve. Ono uključuje svojevoljnu odluku da se ugrozi sopstveni život i sloboda, a što se tiče konkretnih primjera, mislim na čitav niz društvenih pojava od štrajka glađu i bombaša-samoubica do političkih fenomena „bjekstva od slobode” koji se sve češće sreću i u najrazvijenijim zemljama.

Lakanova teza u pogledu mazohizma je da on označava napor koji subjekt čini da uspostavi prijeko potrebne zakonomjernosti tamo gdje ih ranije nije bilo. Drugim riječima, može se zaključiti da je mazohističko ponašanje ustvari jedna vrsta provokacije da se napravi autonoman politički prostor koji do tada nije postao tj. nije mu bilo moguće/dozvoljeno da postoji. Zbog toga je i sam mazohista prinuđen da stalno ponavlja svoje aktivnosti jer se zakonomjerna, identitetska struktura koja mu je potrebna ne može stabilno uspostaviti na način koji je on ili ona odabrao da je stvara. Naravno, ovdje se radi o strukturama dugog trajanja, pa tako na primjer u slučaju jednog kolektiva ili zajednice govorimo u strukturama koje uključuju nekoliko generacija. Slično je i na individualnom nivou jer studije slučaja koje navode poznati psihoanalitičari pokazuju da uzrok mazohizma treba tražiti u neuravnoteženim i generalno „lošim” odnosima između djeteta i njegovog prvog staratelja (najčešće majke). Na primjer kada se majka ponaša prema djetetu na kapriciozan način, pa dijete nikada ne zna čak ni kako da privuče majčinu pažnju, ako već ne može ljubav.

MAZOHISTIČKA STRUKTURA

Lakan, koji o mazohizmu najdetaljnije govori u Seminaru broj 10, seminaru posvećenom tjeskobi, se ne slaže sa Frojdovom klasifikacijom mazohizma u tri tipa: erotogeni, ženski i moralni. Lakan tvrdi da postoji samo jedna struktura mazohizma koja nije vezana bilo za seksualnost, bilo za moral, bilo za pol, koja čini da je u svojoj suštini mazohističko ponašanje na strani aktivnosti, a ne, kako ga je vidio Frojd, na strani pasivnosti. U neku ruku, može se reći da mazohista sam organizuje svoju predstavu i određuje uloge, čak i onima koji trebaju da ga muče. Mazohizam se, kaže Lakan, ne tiče toliko bola i patnje koliko potrebe za kontrolom.

Jasno se to vidi na slučaju osobe čije je prezime odabrano od strane njemačkog istraživača Kraft-Ebinga da označi cijeli fenomen: Leopold fon Saher-Mazoh. Saher-Mazoh je u svom životu, kao i kroz glavne likove svojih knjiga, manifestovao mazohističko ponašanje. Ko je, međutim, odredio kako treba da izgleda i da se ponaša osoba koja će ga mučiti? Opet on sam. Zašto njegova „Venera” treba da nosi baš krzno, a ne neki drugi vid odjeće? Njegov najpoznatiji roman nosi naslov „Venera u krznu,” a kasnije je to dovelo da krzno postane simbol odjevanja mučiteljica svih erotogenih mazohista koji, i pored toga što ih drugi muči, uvijek svoje mučenje do tančina isplaniraju.

Kako kaže Teodor Rajk, Frojdov student koji je napisao veliku studiju o mazohizmu, postoje tri nedjeljive komponente mazohističkog ponašanja – 1. unaprijed izmišljena fantazija, 2. faktor iščekivanja, i 3. demonstrativni aspekt, što znači da se sve uvijek radi za neke svjedoke. Svaki mazohista traži publiku, bez publike njegov ili njen čin potpuno gubi smisao. Zato su mazohizam i narcizam (ljubav ili veličanje samog sebe) uvijek tijesno povezani, iako to na površini i ne izgleda baš tako (na primjer u slučajevima bombaša-samoubica).

MAZOHIZAM I SADIZAM

Lakan ne prihvata tvrdnju koju je prvi iznio Kraft-Ebing, a koju je ponovio i Frojd, da je mazohizmu suprotnost sadizam, i da su sadista i mazohista idealan par. To se samo tako čini, ukoliko nema udubljivanja u mazohističku dinamiku. Jer ono što pokazuju psihoanalitičke studije je da je primarna želja mazohiste da kroz kontrolu čitave situacije navede Drugog da nametne pravila koja mazohista sam želi da postavi. Dakle, Drugi je u ovom slučaju manje-više igračka u rukama mazohiste.

Jasno je odmah da sadista ne bi prihvatio da bude bilo čija igračka, jer suština sadizma je nametanje sopstvenih pravila Drugom. Sadista se donekle poistovjećuje sa Drugim koji nameće pravila i zbog toga imamo na djelu čitav niz surovosti i različitih vrsta tortura kojima se on koristi. Međutim, ono što spaja i mazohizam i sadizma i što ih čini perverznim strukturama subjektivnosti je to što im je cilj da izazovu tjeskobu, tj. anksioznost kod Drugog. Kao što pokazuju slučajevi sadizma, i to ne samo u knjigama markiza de Sada, nego i u široj društvenoj sferi, sadista želi da kroz svoje postupke, kako kaže Lakan, izoluje, tj. učini vidljivim i oskrnavi objekat koji je uzrok želje Drugog. On želi da dominira Drugim do te mjere da mu uzme ono što mu čini život vrijednim življenja, najveću dragocjenost u životu, ono što za njega predstavlja najdragocjeniji objekt. Primjer mučenja Ibrahima Čikića kojemu su mučitelji tvrdili da mu u drugoj sobi, iz koje su se čuli ženski krici i vrisak djeteta, siluju ženu i sestru i kolju sina, je stravičan primjer sadističkog djelovanja i perverzne strukture subjektivnosti u crnogorskoj i balkanskoj nedavnoj ratnoj prošlosti.

(Kraj)

Komentari

nastavi čitati

FELJTON

DR IRENA RADOVIĆ: MOBING U CRNOJ GORI (XIII): Tužba za poništaj odluke Skupštine o nezakonitom razrješenju viceguvernerke CBCG  (II)

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor prenosi slučajeve mobinga u Crnoj Gori, priče o žrtvama, o nasilnicima i njihovim moćnim zaštitnicima

 

Odluka 4: Na presudu sudije Osnovnog suda Milene Brajović iz februara 2019, kojom je poništena odluka Skupštine o razrješenju Irene Radović kao nezakonita, uložena je žalba Višem sudu. Uvažavajući zakonski rok od 60 dana za odluku Višeg suda, predsjednik suda Boris Savić medijima je u više navrata i u pismenoj formi saopštio da je presuda donesena 07.05.2019. Ovom presudom Višeg suda u Podgorici potvrđena je presuda Osnovnog suda i odluka Skupštine o razrješenju pravosnažno utvrđena kao nezakonita. Uvažavajući ishod koji je omogućio tužiteljici povratak na radno mjesto viceguvernerke CBCG, pod političkim pritiskom uz aktivan angažman „vojnika partije” tadašnje predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore (V. Medenice) i pravnih zastupnika R. Žugića, Viši sud u Podgorici upućuje presudu na preispitivanje građanskom odjeljenju Višeg suda, uz dvomjesečno izbjegavanje da formalno ekspeduje presudu u korist Radovićeve.

Načelni pravni stav predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice: U međuvremenu za potrebe R. Žugića i vladajuće DPS, predsjednica Vrhovnog suda pribjegava kršenju Ustava i derogiranju postojeće odluke Vrhovnog suda u slučaju nezakonitog razrješenja Radovićeve, kojom je ekplicitno navedeno da se radi o radnom sporu i isključivoj nadležnosti Osnovnog suda.

„Načelni pravni stav” s potpisom predsjednice Vrhovnog suda V. Medenice da „Odluke Skupštine o izboru, imenovanju ili razrješenju javnog funkcionera ne mogu biti preispitivane u upravnom sporu niti u parničnom postupku” donešen je 27.06.2019. Njime su direktno prekršene odredbe Ustava Crne Gore kojima je definisana ravnoteža i uzajamna kontrola tri grane vlasti i zagarantovano pravo na pravni lijek. Suprotstavljen je prethodnoj Odluci Vrhovnog suda Crne Gore iz oktobra 2018. godine, kojom je odlučeno da je slučaj razrješenja viceguvernerke CBCG radni spor u isključivoj nadležnosti Osnovnog suda.

Kako nije poznat primjer demokratske države na svijetu gdje sudovi nemaju pravo da preispituju zakonitost odluka Parlamenta, ovakav pravni stav osudile su brojne međunarodne instance među kojima Savjet Evrope i Evropska komisija, koja je u Izvještaju o Crnoj Gori za 2019. godinu konstatovala da „pravna situacija koju je izazvao načelni pravni stav Vrhovnog suda zabrinjava, jer uskraćuje pravnu zaštitu protiv odluka Skupštine i ugrožava pravo na djelotvoran pravni lijek.”

U smislu pristrasnosti i vršenja političkog uticaja na sudstvo u sporovima mobinga i nezakonitog razrješenja viceguvernerke CBCG važno je ukazati da je tokom donošenja „načelnog pravnog stava“ i odlučivanja crnogorskog sudstva u slučajevima gdje su CBCG i guverner Radoje Žugić stranke u sporu, predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica sa predsjednicima sudova zasijedala na mjesečnoj osnovi bez naknade u prostorijama CBCG. Istovremeno su o spornom „pravnom stavu“ 27.06.2019. na Opštoj sjednici Vrhovnog suda odlučivale sudije čija su djeca ili supružnici u momentu odlučivanja u radnom odnosu u CBCG dok su djeca drugih sudija bila zaposlena kod brata guvernera CBCG. Ovakav konflikt interesa bio je prisutan kod 6 sudija Vrhovnog suda Crne Gore od tadašnjih ukupno 19. Niko od  sudija, koji su bili u navedenom konfliktu interesa, nije se izuzeo iz odlučivanja o „pravnom stavu“ kojim je Ireni Radović onemogućen povratak na radno mjesto viceguvernerke CBCG.

Iako je sudija Osnovnog suda Milena Brajović, i nakon spornog „pravnog stava“ Medenice, ponovo odlučila u korist tužiteljice i poništila odluku Skupštine o njenom razrješenju kao nezakonitu, na višim instancama su ovakvim stavom pravosnažno stavljene van snage višestruke sudske odluke u korist nezakonito smijenjene viceguvernerke CBCG.

Odluka 5: U sklopu „djelovanja” Odjeljenja sudske prakse Višeg suda u Podgorici, predsjednik Odjeljenja Miodrag Pešić vraća presudu Višeg suda u korist bivše viceguvernerke CBCG donijetu 7. maja 2019. vijeću na ponovno odlučivanje, po osnovu „načelnog pravnog stava” Medenice. Sudije Višeg suda Milorad Marotić, Vesna Jovetić i Milica Čukić 9. jula 2019. mijenjaju sopstvenu presudu od 5. maja iste godine, protivno Zakonu o parničnom postupku i donose dijametralno suprotnu odluku, suprotstavljenu Ustavu Crne Gore, sudskoj praksi i prethodnoj Odluci Vrhovnog suda u slučaju Radović iz 2018. Viši sud ovom prilikom ukida presudu Osnovnog suda i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Advokati tužiteljice Goran Rodić i Siniša Gazivoda su u obraćanju javnosti istakli da se „u predmetu Irene Radović Vrhovni sud već ranije jasno izjasnio da je za odlučivanje u ovom sporu nadležan Osnovni sud, pa u tom slučaju Viši sud nije mogao upućivati Osnovni sud da provjerava ono što je već Vrhovni sud presudio, niti je to bio ovlašćen da ispituje Viši sud…

Odluka 6: Nakon ukidanja prethodne prvostepene presude i vraćanja na ponovno razmatranje Osnovnom sudu uz obazloženje iz pravnog stava Vesne Medenice da sudovi nemaju nadležnost da preispituju odluke Parlamenta, sudija Osnovnog suda u Podgorici Milena Brajović, 27.09.2019, u ponovljenom postupku donosi presudu kojom poništava kao nezakonitu odluku Skupštine o razrješenju Radovićeve sa mjesta viceguvernerke CBCG.

Odluka 7: Pozivom na neobavezujući pravni stav predsjednice Vrhovnog suda, Viši sud preinačava dvostruku presudu Osnovnog suda u Podgorici, po sudiji Mileni Brajović, kojom je presuđeno u korist tužiteljice i poništena kao nezakonita Odluka Skupštine Crne Gore o razrješenju viceguvernerke CBCG. Viši sud se, ovog puta, oglašava nenadležnim uz odbacivanje tužbenog zahtjeva tužiteljice, dok je Irena Radović obavezana da plati troškove sudskog postupka jer je zatražila sudsku zaštitu u pokušaju da ostvari svoje Ustavom zagarantovano pravo na pravni lijek.

Odluka 8: Iako je Vrhovni sud već ranije odlučivao u predmetu povodom tužbe za poništaj Odluke Skupštine o razrješenju viceguvernerke CBCG i 25.10.2018. utvrdio da se radi o „sporu iz radnih odnosa i isključivoj nadležnosti Osnovnog suda”, Vrhovni sud Crne Gore u istom predmetu dvije godine kasnije postupa dijametralno suprotno, reviziju tužiteljice 01.12.2020. odbija kao neosnovanu, insistirajući da shodno „načelnom pravnom stavu” redovni sudovi ne mogu da preispituju zakonitost odluka Skupštine Crne Gore.

U Vrhovnom sudu Crne Gore, na čijem je čelu tada Vesna Medenica, revizija Irene Radović inicijalno biva dodijeljena na odlučivanje Vijeću u čijem se sastavu nalaze sudije Radojka Nikolić, Dušanka Radović i Nataša Božović. Sin sudije Vrhovnog suda Radojke Nikolić, M.N, je pritom zaposlen u CBCG, u kontroli banaka. Druga sudija Vrhovnog suda, Dušanka Radović je sestra od tetke guvernera CBCG R. Žugića, čiju je kći i zeta M.S. i R.S. guverner imenovao na direktorska mjesta u CBCG. Suprug treće članice vijeća Vrhovnog suda, sudije Nataše Božović, Srđa Božović, i danas sjedi u Savjetodavnom odboru guvernera CBCG. Prethodno je punih osam godina bio član Savjeta CBCG, i učestvovao je u nezakonitim aktivnostima razrješenja viceguvernerke Irene Radović. Tek nakon što je crnogorski nedjeljnik Monitor pisao na temu konflikta interesa sudija Radojke Nikolić, Dušanke Radović i Nataše Božović, predmetne sudije će se izuzeti iz daljeg postupanja u slučaju viceguvernerke CBCG, nakon višemjesečnog postupanja po reviziji Irene Radović

Revizija biva dodijeljena na postupanje Vijeću Vrhovnog suda na čijem se čelu nalazi Branimir Femić, čija je kćerka J.F.V. zaposlena u kompaniji „Stadion”, u vlasništvu brata R. Žugića, u kojoj prema nedemantovanim navodima političkih partija i medija guverner CBCG sakriva višemilionsku imovinu. Branimir Femić, koji slovi kao sudija blizak Vesni Medenici, je u postupanju crnogorskih nadležnih organa iz aprila 2022. označen kao sudija pod nezakonitim uticajem za predmete zbog kojih je uhapšena pređašnja predsjednica Vrhovnog suda V. Medenica. Branimir Femić je takođe označen kao sudija čije je postupanje neadekvatnim ocijenio ESLJP u slučaju „Špadijer protiv Crne Gore“.

Odluka 9: Ustavna žalba pravnih zastupnika tužiteljice, U-III 313/21 zaprimljena je 12.03.2021. Odluka Ustavnog suda Crne Gore je na čekanju već preko 16 mjeseci.

Činjenica da se odluka o ustavnoj žalbi  čeka već više od 16 mjeseci ukazuje na nedostatak djelotvorne zaštite ljudskih prava u Crnoj Gori.

Na ovu problematiku više godina ukazuju kako međunarodne organizacije, tako i NVO sektor.

(Kraj)

Komentari

nastavi čitati

FELJTON

DR IRENA RADOVIĆ: MOBING U CRNOJ GORI (XII): Tužba za poništaj odluke Skupštine o nezakonitom razrješenju viceguvernerke CBCG

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor prenosi slučajeve mobinga u Crnoj Gori, priče o žrtvama, o nasilnicima i njihovim moćnim zaštitnicima

 

Iako od dana pokretanja postupka za zaštitu od mobinga (07.03.2018), nije postojala zakonska mogućnost za izmjenu radno-pravnog statusa tužiteljice kod njenog formalnog poslodavca – CBCG shodno Zakonu o zabrani mobinga  – inicijativu za razrješenje viceguvernerke CBCG, Irene Radović, mober Radoje Žugić je uputio Skupštini Crne Gore 02.07.2018,  tri i po mjeseca nakon što je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu od mobinga Poslodavcu i dva mjeseca nakon što je tužiteljica podnijela tužbu za zaštitu od mobinga i diskriminacije protiv CBCG i Radoja Žugića pred Osnovnim sudom u Podgorici.

Tužiteljica je 02.07.2018. obraćanjima elektronskom poštom i posredstvom arhive na adrese rukovodstva i 81 poslanika i poslanice Skupštine Crne Gore blagovremeno upoznala i upozorila donosioce odluke da je od dana pokretanja postupka zaštite od mobinga pred poslodavcem i nadležnim sudom, zakonom zabranjena svaka izmjena radno-pravnog statusa tužiteljice kod njenog poslodavca – CBCG. Zakon o zabrani mobinga shodno čl. 24 st.1 eksplicitno zabranjuje davanje otkaza i preduzimanje bilo kakvih mjera i aktivnosti poslodavca prema zaposlenom, koje ga dovode u nepovoljniji položaj, sve dok traje postupak zaštite od mobinga.

Glasovima četrdeset poslanika tadašnje vladajuće koalicije i poslanice opozicije, Draginje Vuksanović-Stanković, žrtva mobinga razriješena je 05.07.2018. s mjesta viceguvernerke CBCG, po hitnom postupku i bez dokaza za teške, i kako će kasnije utvrditi sud, neistinite, paušalne i nedokazive navode mobera.

Tužiteljica Irena Radović podnijela je tužbu Upravnom sudu  26.07.2018, po otpuštanju sa bolničkog  liječenja,  neposredno po povratku u zemlju. Zatražila je poništaj Odluke Skupštine CG, o razrješenju viceguvernerke CBCG od 05.07.2018. Premda u Odluci Skupštine ne postoji naveden osnov za njeno razrješenje, niti pravni lijek, u tužbi navodi: „Savjet Centralne banke nije utvrdio ispunjenost uslova za razrješenje prije isteka mandata iz čl. 53 Zakona o CBCG, niti je o ispunjenosti tih uslova donio bilo kakvu odluku, već je bez jednog dokaza i odgovarajuće procedure guverner Žugić uputio Skupštini Crne Gore prijedlog za razrješenje tužiteljice. Na ovaj način tužiteljici – koja je u momentu upućivanja predloga Skupštini bila van Crne Gore poslovno, shodno potpisanom ugovoru s guvernerom, i u tom momentu već 6 dana hospitalizovana, s čim je Savjet CBCG bio sve vrijeme informisan – nije pružena prilika da se izjasni o suštini spora. Ujedno, Savjet CBCG nije donio odluku kojom su navodni propusti utvrđeni, niti je tužiteljica na takvu odluku mogla koristi ustavno pravo žalbe“. U konkretnom, tužiteljica je protivno zakonu u cjelosti onemogućena da učestvuje u postupku.

U tužbi je istaknuto i „da je prije pokretanja postupka za njeno razrješenje tužiteljica pokrenula spor pred Osnovnim sudom u Podgorici, radi zaštite od mobinga. Shodno Zakonu o zabrani zlostavljanja na radu, od dana pokretanja postupka zaštite od mobinga nije postojala zakonska mogućnost za izmjenu radno-pravnog statusa tužiteljice kod njenog formalnog poslodavca – CBCG.

Iz prethodnog je očigledno da je „postupak razrješenja pokrenut kao sredstvo odmazde prema tužiteljici, koja je ranije pokrenula postupak zaštite od mobinga. Za takvu tvrdnju dovoljna su dva argumenta. Jedan je vrijeme podnošenja prijedloga za razrješenje, koje je nesporno uslijedilo nakon pokretanja postupka za zaštitu od mobinga, a drugi je nedostatak bilo kakve konkretizacije, bilo kojeg tačnog podatka o „ozbiljnom propustu u obavljanju funkcije” viceguvernerke i članice Savjeta CBCG.”

U dokumentaciji koja je bila na raspolaganju Savjetu CBCG prilikom odlučivanja o upućivanju predloga za razrješenje (Savjet CBCG nikad nije utvrđivao ispunjenost uslova za razrješenje), ne postoji nijedan tačan podatak kojim bi vršenje funkcije viceguvernerke i članice Savjeta CBCG bilo okarakterisano kao nesavjesno ili nestručno. Naprotiv, ta dokumentacija ukazuje da je tužiteljica svoju funkciju obavljala blagovremeno i stručno, te da u njenom postupanju nije postojalo bilo kakvih propusta, a kamoli „ozbiljnih” koje propisuje Zakon. Kao prilog tužbi dostavljen je dopis br. 010-5448-1/2018 od 02.07.2018. godine koji je tužiteljica uputila svim članovima Savjeta CBCG prije donošenja Odluke o predlogu za razrješenje tužiteljice sa mjesta viceguvernerke i članice Savjeta CBCG koji ujedno sadrži i molbu da se tužiteljici dozvoli da učestvuje u postupku, te upozorenje da bi formalno pokretanje razrješenja tužiteljice predstavljalo direktno kršenje odredbi Zakona o zabrani zlostavljanja na radu sadržanih u članu 24. koje, dok je u toku postupak zaštite od mobinga, zabranjuju izmjenu statusa tužiteljice kod njenog formalnog poslodavca – CBCG.

Odluka 1:  Upravni sud se 11.09.2018. oglašava nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari. U Rješenju Upravog suda se navodi da je spise predmeta potrebno dostaviti Osnovnom sudu u Podgorici, kao stvarno nadležnom.

Odluka 2: Odlučujući o žalbi tužiteljice, Vrhovni sud Crne Gore 25.10.2018. utvrđuje isključivu nadležnost Osnovnog suda u sporu za poništaj Odluke Skupštine o razrješenju viceguvernerke CBCG kao nezakonite, nakon čega Upravni sud Osnovnom prosljeđuje predmetnu tužbu na odlučivanje. U odluci Vrhovnog suda Vijeće konstatuje razliku između statusa guvernera odnosno viceguvernera, kao lica u stalnom radnom odnosu u CBCG, u odnosu na četiri člana Savjeta, koja nisu zaposleni u CBCG, te konstatuje da se na razrješenja lica koja nisu u radnom odnosu kod CBCG odnose odredbe Zakona o CBCG, dok se na prava zaposlenih u CBCG (guvernera i viceguvernere) primjenjuju opšti propisi o radu, te je stoga Osnovni sud nadležan da sudi u sporu iz radnog odnosa. Ovo iz razloga „što je viceguverner po položaju član Savjeta (izborom za viceguvernera postaje član Savjeta) i on ne može biti razriješen članstva u Savjetu, već mu to svojstvo prestaje prestankom funkcije viceguvernera.”

U međuvremenu Osnovno i Više državno tužilaštvo 13.02.2019. pravosnažno odbacuju kao neosnovanu krivičnu prijavu Poslodavca protiv tužiteljice – zbog navodnog odavanja poslovne tajne Osnovnom sudu prilikom podnošenja tužbe za zaštitu od mobinga i diskriminacije protiv CBCG i guvernera Žugića.

Odluka 3: Osnovni sud u Podgorici, po sudiji Mileni Brajović, 22.02.2019. presuđuje da je Irena Radović nezakonito razriješena i poništava Odluku Skupštine. Prijedlog guvernera Žugića za razrješenje Radovićeve upućen Skupštini Crne Gore, okarakterisan je od strane Suda kao „pravno neodrživ”, „zasnovan na paušalnim i nepotkrijepljenim navodima bez ijednog pravno relevantnog  dokaza”, te „kao takav nije mogao biti osnov za razrješenje”. Sud pojedinačno pobija svaki od predloženih osnova za razrješenje, zbog paušalnosti i nedostatka dokaza, te konstatuje nespornim da je i krivična prijava pokrenuta protiv tužiteljice odbačena kao neosnovana.

Nezakonit predlog za razrješenje tužiteljice, fingiranje osnova za podnošenje krivične prijave protiv tužiteljice, kršenje Zakona o radu i Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, te javno izgovorene neistine od strane guvernera Žugića na skupštinskom plenumu i pred cjelokupnom crnogorskom javnošću, nesporno su potvrdili da je guverner CBCG Radoje Žugić, uz višestruka kršenja zakona, grubo obmanuo crnogorsku javnost i poslanike Skupštine Crne Gore, te zloupotrijebio položaj guvernera CBCG. Uprkos prednje navedenom nije uslijedila nikakva odgovornost, ni ostavka R. Žugića, niti – u svakoj demokratskoj državi, cjelishodno i očekivano – iniciranje predloga za njegovo razrješenje (shodno Zakonu o CBCG u isključivoj nadležnosti šefa vladajuće DPS i predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića).

S druge strane, Odluka sudije Osnovnog suda Milene Brajović, kojom je kao nezakonita poništena Odluke Skupštine Crne Gore o razriješenju viceguvernerke CBCG, stvorila je uslove da se Irena Radović, po pravosnažnosti iste, vrati na radno mjesto viceguvernerke CBCG. Opseg kontroverzi, nezakonitosti i zloupotreba CBCG vezanih za razrješenje viceguvernerke, te medijska i međunarodna pažnja, otežali su ponovne zloupotrebe Skupštine Crne Gore da bi se popunilo mjesto viceguvernerke CBCG. To je, u krajnjem, dovelo do situacije u kojoj je – za razliku od ostalih nezakonito smijenjenih javnih funckionera u Savjetu Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) i Savjetu RTCG, čija su mjesta odmah popunjena – jedino u slučaju viceguvernerke CBCG bio moguć povratak na radno mjesto.

(Nastaviće se)

Komentari

nastavi čitati

FELJTON

DR IRENA RADOVIĆ: MOBING U CRNOJ GORI (XI): Irena Radović protiv CBCG i Radoja Žugića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor prenosi slučajeve mobinga u Crnoj Gori, priče o žrtvama, o nasilnicima i njihovim moćnim zaštitnicima

 

Tužiteljica Irena Radović živi i radi u Podgorici. Na radu je kod CBCG od 16. oktobra 2016. godine, najprije kao savjetnica guvernera za kontrolu bankarskog sistema, a od 9. marta 2017. godine kao viceguvernerka za kontrolu bankarskog sistema. Drugotuženi, Radoje Žugić, označen kao izvršilac mobinga, je na radu kod CBCG od 3. oktobra 2016. godine kao guverner. Tužiteljica i tuženi II reda su javni funkcioneri izabrani od strane Skupštine Crne Gore.

Tužiteljica Irena Radović rođena je 1978. godine u Podgorici. Od potpisivanja Beogradskog sporazuma 2001. godine nije aktivna u tijelima i organima nijedne političke partije. Ima uspješnu profesionalnu i akademsku karijeru, uz magistrature sa Univerziteta Kembridž u Velikoj Britaniji, Konzorcijuma za primijenjena ekonomska istraživanja u Italiji, te specijalizaciju na Unverzitetu Oksford u Velikoj Britaniji kao dio doktorskih studija na temu centralnog bankarstva i evropske monetarne unije.

Drugotuženi Radoje Žugić rođen je 1961. godine na Žabljaku. Dugogodišnji je poslanik DPS-a i visokorangirani partijski funkcioner koji je sa pozicije člana Glavnog odbora DPS-a imenovan na mjesto guvernera CBCG, 30. septembra 2016. godine. Opterećen je brojnim aferama koje čekaju epilog u tužilaštvu. Jedan je od imućnijih ljudi u Crnoj Gori, čija je imovina u nesrazmjeri sa prihodima. Posjeduje sporan doktorat iz 2011. godine s tada nepostojećeg studija privatnog univerziteta Atlas banke, čije su sticanje i nostrifikacija predmet postupanja crnogorskog tužilaštva.

Tužiteljica je 16. oktobra 2016. godine potpisala ugovor o radu na mjestu savjetnice guvernera za kontrolu bankarskog sistema, do usvajanja predloga u Skupštini Crne Gore za njeno imenovanje na poziciju viceguvernerke CBCG za kontrolu bankarskog sistema, planirano za posljednji kvartal 2016. godine. U međuvremenu obavlja koordinaciju aktivnosti za predmetnu oblast. Na funkciju viceguvernerke za kontrolu bankarskog sistema izabrana je u Skupštini Crne Gore 06. 03. 2017. godine.

Studija slučaja Irene Radović protiv CBCG i Radoja Žugića osvjetljava mobing u sferi menadžmenta na visokom nivou, gdje bi ga trebalo najmanje očekivati. Ilustruje kako se u „hibridnom režimu” Ustav, zakoni i institucije obesmišljavaju kada se u ulozi zakonskog prestupnika i mobera nađe dugogodišnji visokopozicionirani partijski funkcioner, prijatelj iz školske klupe i jedan od decenijama najbližih saradnika lidera vladajuće DPS, aktuelnog predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića.

Prikazuje i kako u „zarobljenoj državi” izgleda borba za pravdu kada se uz Radoja Žugića, kao mobera i izvršioca nezakonitih radnji sa pozicije guvernera CBCG, kao grupa za podršku i direktni akteri slučaja angažuju: sestra predsjednika Crne Gore – advokatica Ana Đukanović sa saradnicima, njena bliska prijateljica – predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica, potpredsjednik Vlade Crne Gore i ministar pravde Zoran Pažin, te poslanici vladajuće koalicije predvođene od strane DPS-a Mila Đukanovića, uz tadašnju poslanicu opozicije i suprugu vrhovnog državnog tužioca Draginju Vuksanović-Stanković. Isti su aktivno doprinijeli kulminaciji mobinga pri punoj svijesti o postupanju protivno odredbama Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, Zakona o radu i Ustava Crne Gore, blagovremeno formalno upozoreni, ne hajući ni za kritike sa uglednih međunarodnih adresa.

Ova studija slučaja prikazuje i kako izgleda ,,borba za pravdu“ koja se odvija pred pravosudnim instancama koje su pod neskrivenim političkim uticajem. Kroz činjenice prezentovane kroz ovu studiju stvara se slika ogoljenog pravosuđa, u kojem žrtva mobinga vodi borbu za svoja prava pred pravosuđem čiju djecu i supružnike zapošljava upravo lice koje je označeno kao mober.

Slučaj otkriva i opseg zloupotreba crnogorskog sudstva i tužilaštva zarad interesa partijskih moćnika, uključujući donošenje „načelnog pravnog stava” iniciranog od strane tadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, kojim je tužiteljici onemogućeno pravo na „pristup sudu” i pravo na „pravni lijek“, uz direktno kršenje odredbi Ustava Crne Gore i obavezujućih međunarodnih konvencija. Na ovaj način vršene su retroaktivne izmjene već donešenih sudskih odluka na drugostepenoj instanci i ukidane višestruke sudske odluke u korist tužiteljice.

Mladi sudija iz Kolašina Mladen Grdinić, porodično blizak Vesni Medenici, kojeg je upravo Komisija na čijem se čelu Medenica nalazi proizvela u sudiju i vršila ocjenjivanje njegovog rada, među više desetina sudija podgoričkog Osnovnog suda  „principom slučajne dodjele predmeta“ u kratkom roku dobija sve slučajeve moćnog partijskog i državnog funkcionera R. Žugića pred Osnovnim sudom u Podgorici. U svakom od tri slučaja presuđuje na način da zaštiti interes prestupnika u vrhu vlasti. Uporedo sudija Grdinić dobija brojne privilegije, za godinu dana Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK) prijavljuje višestruko uvećanje imovine, pod povoljnim uslovima rješava stambeno pitanje i munjevito napreduje da bi se u ulozi potpredsjednika podgoričkog Osnovnog suda našao samo par godina nakon obavljenog pripravničkog staža.

Radoje Žugić je i danas na poziciji guvernera CBCG. Od 17. 04. 2022. godine Vesna Medenica je u pritvoru zbog sumnje da je kao pripadnica kriminalne organizacije vršila nezakonit uticaj na sudije prilikom donošenja sudskih odluka. Na internet stranici Vrhovnog suda 15. 07. 2022. godine objavljeno je da je Vijeće tog suda Medenici produžilo pritvor za još tri mjeseca, zbog osnovane sumnje da je izvršila krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije iz čl.401a st.2 u vezi st.1 i 6 Krivičnog zakonika Crne Gore, dva krivična djela protivzakoniti uticaj iz čl.422 st.1 Krivičnog zakonika Crne Gore, dva krivična djela protivzakoniti uticaj iz čl.422 st.2 Krivičnog zakonika Crne Gore i krivično djelo zloupotreba službenog položaja putem podstrekavanja iz čl.416 st.3 u vezi st.1 u vezi čl.24 Krivičnog zakonika Crne Gore.

(Nastaviće se)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo