Povežite se sa nama

INTERVJU

DR PREDRAG SIMIĆ, PROFESOR POLITIČKIH NAUKA U BEOGRADU: Izvjesna koalicija Tadića i Nikolića

Objavljeno prije

na

U Srbiji se vode debate oko sudbine zemlje poslije 9. decembra. Na jednom od takvih razgovora dr Predrag Simić, stručnjak za međunarodne odnose i bivši ambasador Srbije i Crne Gore u Francuskoj, rekao je da se jasno radi o tri mogućnosti. Razgovarali smo o tome ali i o situaciji u EU i posljedicama njenih odluka. ,,Srbija ima tri opcije:da odustane od EU, da sačeka da Merkelova i CDU odu sa vlasti što je uradila i Velika Britanija 60-ih zbog De Gola ili da nastavi sa dosadašnjom politikom koja je naišla na zid ili onom koju predlaže Preokret. Koliko je sve to realno, teško je reći.Ne samo zbog stava oko Kosova nego i zbog situacije u EU. Mnogi su u iskušenju da odustanu pre svega zbog EU koja prolazi duboku krizu…”

MONITOR: Čuli smo izlaganje šefa Fondacije Fridrih Ebert, Mihaela Erkea, o tome da će u EU biti tri grupe zemalja?
SIMIĆ: To je mišljenje nekoga ko je dobro upoznat. U EU se dešava ono što se znalo kada je uvođen evro.Tada se pitalo kako će to izvesti Italija sa tradicionalno inflatornom lirom i velikim budžetskim deficitom. Ako evro uopšte ima šanse da preživi EU će se vratiti na onaj prvobitni deo,od 6-8 zemalja-Frnacuska, Nemačka, zemlje Beneluksa i verovatno ove skandinavske zemlje koje su u EU.

MONITOR: One koje će uspeti da zadovolje nove fiskalne propise?
SIMIĆ: Ni Francuska nije u mnogo boljem položaju zbog svojih banaka koje su poslovale u Italiji.To generiše krizu jer otpisivanje dugova Grčkoj smanjuje kapital nemačkih i francuskih banaka, a ako bi se nešto dogodilo Italiji to bi iz temelja uzdrmalo Francusku. U suštini samo zemlje ovog severnog pojasa EU još su na nogama.Nemačka pre svih,jer ona sada ubira plodove Šrederove reforme. S tim da bi one napravile još korak prema EU odnosno federaciji time što bi koordinirale svoje politike kao zajednički nadzor i čak i penalizaciju država koje naruše te dogovore.

Sa druge strane je Britanija koja ni sama nije sigurna da li je Kameron napravio dobar potez ili ne.Onda dolaze zemlje mediteranskog pojasa Grčka, Italija, Španija, Portugalija sve do Irske pa i Belgije, države koje to ne mogu podneti. Pitanje je kakav bi uopšte bio odnos između te tri grupe zemalja. Šta bi ih povezivalo?

U suštini ta federacija ne bi bila daleko od dejtonske BIH. Nekakva asimetrična federacija bi jako teško funkcionisala. Došle bi do izražaja neranoteže između razvijenog severa i nerazvijenog juga. Ne zaboravimo, EU je pre svega nastala kao mirovni projekat. Šumanov plan, ma koliko da je imao svoju ekonomsku logiku, pre svega je imao mirovni cilj.

MONITOR: Da se ne ponovi rat u Evropi?
SIMIĆ: Stvaranjem prve zajednice za ugalj i čelik, stvorena je neka vrsta blizanca od Francuske i Nemačke, koje su se fizički toliko uvezale da nisu bile u mogućnosti da više naprave rat. Padom Berlinskog zida i posle proširenja ka Italiji, Španiji i Portugaliji, EU je imala razvojnu dimenziju. Ogromna sredstva su tu uložena. Bilo je to vreme intenziviranog straha od Istoka, pa je Žak Delor sredinom 80-ih doneo kao zajednički evropski akt tzv.Plavu knjigu, koja je trebalo da otvori tu perspektivu. EU je trebalo da posluži da se evropske zemlje, pomalo umorne i stagnantne, suoče sa globalizacijom i istočnim i američkim izazovom.

Sada dolazimo do treće faze, to je stabilizacija. Stabilizacija nije razvojni koncept. Stabilizacija praktički znači i stagnaciju. Po svemu sudeći, ne samo naredne 2012. nego i u godinama posle, stope rasta u Evropi će biti relativno niske. Prošli smo dolarsku krizu , ušli smo u evro krizu koja se pokazala neuporedivo složenijom, dubljom i komplikovanijom.

MONITOR: Gdje tu Balkan?
SIMIĆ: Mi ne možemo očekivati velike dotacije ni iz IPA fondova ni iz strukturnih fondova. Budžet je utvrđen i dobili mi kandidaturu ili ne dok se ne promeni situacija i čak i posle toga, pitanje da li će EU u toj stabilizacionoj fazi, kada se svi troškovi smanjuju, biti spremna da snažno podržava strukturne fondove za ujednačavanje.

EU danas može da pruži mnogo manje nego što je to mogla pre deceniju ili dve. I to je ono što je za Srbiju izazov, čak i ako dobije kandidaturu.Hrvatska je dobila sve što mi u ovom trenutku samo možemo da poželimo, ali euforije nema. Izgleda da u Hrvatskoj evro- entuzijasti,političari i intelektualci vide da je prijem u EU samo prvi korak od kojeg počinje put ka onome što bi EU trebalo da za njih bude.

MONITOR: EU više ne garantuje prosperitet?
SIMIĆ: Prosto znači da se put produžava.Za Srbiju koja ne samo da nije kandidat već još uvek nije ni pridružena članica jer još nekoliko zemalja nije ratifikovalo SSP, o čemu niko više ne govori, EU postaje neka vrsta pokretne mete: što se mi više približavamo, ona se više udaljava.Ispred nas su ne samo Hrvati već i Crnogorci koje to čeka na leto. Faktor Kosovo tu menja stav. SPC u vezi sa tim kaže da je ulazak u EU opravdan u geostrateškom i ekonomskom smislu ali ako je cena odricanje od Kosova ,onda ne bi trebalo na tome insistirati.

MONITOR: Ali i vladajuća stranka tu nije sasvim jasna?
SIMIĆ: Druga grupacija koja računa sa iskustvom Velike Britanije …

MONITOR: I čekati da se SPD vrati na vlast u Nemačkoj?
SIMIĆ: Najveće uporište u Nemačkoj imaju demokrati.To je Đinđićevo nasleđe. Interesantno je da je Đinđić dugo oklevao da li DS da bude u narodnjačkoj evropskoj partiji ili socijalističkoj internacionali. Odlaskom CDU, Srbija bi u Nemačkoj imala drugačijeg partnera. Naravno, pitanje je da li će se DS održati na vlasti posle narednih izbora ako ne reši pitanje kandidature.

Meni je odavno jasno da nećemo ući u EU dok srpske stranke ne budu članice evropskih političkih porodica. Problem u Srbiji je što nema evropsku desnicu.Ova srpska desnica je uglavnom fiksirana za Kosovo.Tako da nema dobrih veza sa evropskom desnicom.

MONITOR: To smanjuje šanse Srbije?
SIMIĆ: Da. Ja ne verujem ni u veliku budućnost SNS ukoliko u dogledno vreme ne uđe u porodice evropske desnice. To je strukturni deficit Srbije,11 godina posle Miloševića.

MONITOR: Ali, sada je i Tomislav Nikolić na poziciji i Evropa i Kosovo ?
SIMIĆ: Na kratak rok 9. decembar neće destabilizovati Srbiju.Jer su na toj politici i Tadić i Nikolić.Tu je već bar 50 odsto srpskog biračkog tela.Ja vidim da je najverovatnija postizborna varijanta velika koalicija DS-SNS.

MONITOR: Koalicija za „spas Srbije”?
SIMIĆ: Pa to je legitimno, takvu su koaliciju imali Nemci pre par godina.Naravno, to će u Srbiji napraviti rusvaj jer vidimo tu bitku za treće mesto, između Čede Jovanovića i Ivice Dačića. Ako se ta koalicija napravi,treći će biti suvišan.

Međutim, šta sada to znači: odustati od Kosova zbog EU ili nastaviti nepromenjeno?Nastaviti nepromenjeno sada će teško ići.”Preokret” je jedini dao odustajanje od Kosova kao jedino rešenje, što je ranije praktički uradio Milošević kada je zbog odustajanja RS od Vens Ovenovog plana, uveo embargo na Drini.Ali,i to će teško ići. U predizbornoj kampanji će dominirati zalaganje da se ne odustaje od Kosova što će prvi orkestrirati DSS,SRS,a drugi se tome neće moći suprotstaviti.Tu je ,naravno, i crkva.Glavno će biti ipak ekonomsko pitanje,da li će Srbija imati ekonomske snage da izdrži troškove za Kosovo jer tu se radi o sumi od oko 600 miliona evra,a Srbija je na klimavim nogama.Ona hitno mora da traži investicije bilo gde jer se poslednjih godina intenzivno zaduživala.Došlo se do 46 odsto javnog duga.

MONITOR: Da li bi moglo doći do rušenja vlade? Da li bi to mogao da bude Dačić?
SIMIĆ: Ne verujem jer bi ih to skupo koštalo. Ne isključujem mogućnost da aktuelna kaolicija izgura pun mandat ali je situacija veoma komplikovana, pa odlazeća vlada neće biti u situaciji da pravi nekakve velike poteze. A ići na izbore bez kandidature je za DS opasno.Vidimo da je i na GO DS bilo varnica oko toga ko je kriv za nedobijanje kandidature.

MONITOR: Imamo EU koja nije orna za još skorašnjih proširenja, Sloveniju na ivici krize, u Hrvatskoj nema euforije, imamo Crnu Goru kojoj se odlaže početak pregovora, Makedoniju s problemom grčkog veta, BIH bez vlade, Albaniju na neizvesnom čekanju, Kosovo puno bezbednosnih ali i ekonomskih problema. Da li bi trebalo da strahujemo za mir na Balkanu?
SIMIĆ: Posle 2000. kada su otišli glavni protagonisti ratova, prostor Zapadnog Balkana počeo je da liči na nešto.Pojavio se Mesić koji je u premošćivanju politike od Tuđmana do Josipovića imao značajnu ulogu. Hrvatska se tako udaljava od nacionalizma.

Pitanje je koliko će to Brisel gurati? Mislim da hoće, ali ćemo imati dve brzine u Briselu: briselska birokratija će gurati proširenja jer je za nju važan projekat EU. Ali, EU je kao bicikl – dok se pedale okreću ona postoji.Za njih je važno što mi još hoćemo da uđemo u EU: dok mi to hoćemo,znači da je EU opravdan projekat. To je kao što je povratak Francuske u vrh NATO bio jako važan za NATO. Prema, tome tu su Rompej, File, Barozo…

Mislim da su i pojedine zemlje veoma raspoložene, kao Italija. Mi smo se uvezali sa Italijom,oko Fijata. Ako se u Italiji desi ono što je u Grčkoj, ode nama Fijat, ode nam pola radnih mesta u Šumadiji. Ode nam tržište za stoku, vojvođansku pšenicu i ode nam lobista. A i Italiji Srbija treba.

MONITOR: Treba joj i Crna Gora.
SIMIĆ: Treba. Pa Monitor o tome stalno piše. Tu postoje realni interesi. To nije jedan već dva posla – i srpska bi struja išla onim kablom. A ako zaglavi Italija, kome će Srbi graditi Južni tok? On se ne završava u Srbiji.On ide za Italiju. Interesi su uvezani.

Ima interesa u EU da se nastavi širenje,ali mi tu nismo u prvom planu.Jer, u trenutku kada gori kuća ne razmišlja se o dvorištu.

MONITOR: Kakav je uticaj SAD na politiku EU Balkanu? Crnogorska vlast tvrdi da su oni ovdje glavni američki partner.
SIMIĆ: Albanci su glavni, ali Crna Gora je uspela da izbegne svoje probleme sa Albancima i na taj način, ma koliko ta politika bila nepopularna u Srbiji i nanosila joj povremeno i štetu, Crna Gora spasava samu sebe.

Ona to dosta plaća, sada je poslala 30-ak ljudi u Avganistan, a to nije jeftino. Ali, Crna Gora ide hrvatskim stopama.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Umjesto reformi imamo kontinuitet izgovora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoji nijedna mjera iz oblasti javnih finansija u nacrtu srednjoročnog programa rada vlade koja je reformska, nova ili korjenito važna. Ili ih nemaju planirane ili ne mare za plan, nego će raditi što im padne na pamet ili čega se dosjete u hodu

 

 

“Najvažniji zadatak, makar za civilno društvo, je da pomno prati rad uprave, kritikuje loše stvari, ukazuje na probleme i predlaže rješenja. Nećemo slijepo podržavati rad bilo koje Vlade, kakvu god istorijsku misiju ona misli da ima”, kaže u razgovoru za Monitor Marko Sošić, istraživač javnih politika Instituta alternativa, komentarišući preporuku da je „najvažniji zadatak za Crnu Goru da podrži sve što premijer radi”.

MONITOR: Znamo li mi šta planiraju a šta rade premijer Spajić i njegova Vlada?

SOŠIĆ: Ova Vlada je obećala krupne reforme, a uporno odbija da pruži više detalja o tome šta nas čeka. Naš zadatak je da insistiramo na tome da prilikom donošenja tih odluka politika ne zloupotrijebi podatke, da analize ne budu samo pravdanje onoga što se želi uraditi nego stvarno ispitivanje opcija.

Evropa sad 2 je možda najvidljiviji, ali nije jedini krupni plan ove Vlade o kojem ne znamo dovoljno:  šta je precizan plan, šta se želi postići, koliko sve to košta. Sve to može imati previsoku cijenu: mijenjaju se sistemski zakoni o lokalnoj samoupravi, najavljuje decentralizacija i veća potrošnja, radi se sistemski zakon o zaradama, prekrajaju se organi uprave, najavljuje se izmjena 85 zakona da bi se opet decentralizovale inspekcije… Upravo zbog tako krupnih promjena koje se planiraju, bilo bi dobro da imamo što više nezavisne kritike, objektivnog ispitivanja postupaka Vlade i konsultativnog postupka u donošenju odluka.

U oblasti javnih finansija je u ovom pogledu situacija posebno loša. Fiskalnog savjeta još uvijek nema, godinu nakon što je “uspostavljen”. DRI radi u krnjem sastavu i očigledno je da ih u Vladi ne slušaju. Većina u skupštinskom Odboru za budžet guši opozicione inicijative nadzora. Istovremeno je u javnosti sve glasnija prazna i politički motivisana kritika svakog poteza Vlade, koja se izdaje za nezavisnu i neutralnu. U toj  ogromnoj buci se objektivna i argumentovana riječ teško probija i čuje.

MONITOR: I ako nemamo “mapu puta” Vlada, verbalno,  ne odustaje od ambicioznih obećanja.  Šta očekujete?

SOŠIĆ: Teško je komentarisati planove ove Vlade jer se svakog dana javljaju nove ideje na nivou objava za društvene mreže – nove institucije, novi zakoni, novi projekti – bez uporišta u nekom planskom dokumentu, bez ozbiljnijeg obrazloženja koji se problem želi riješiti i zašto je baš ta opcija izabrana.

S obzirom na to koliko je važno mjesto u programu PES-a činila reforma javnih finansija, iznenađuje koliko se malo pažnje toj oblasti posvetilo u planskim dokumentima. Ne postoji nijedna mjera iz oblasti javnih finansija u nacrtu srednjoročnog programa rada vlade koja je reformska, nova ili korjenito važna. Ili ih nemaju planirane ili ne mare za plan, nego će raditi što im padne na pamet ili čega se dosjete u hodu.

MONITOR: Vjerovati ili ne vjerovati “na riječ”?

SOŠIĆ: Za pet mjeseci rada Vlada nije pripremila Fiskalnu strategiju, koja bi trebalo da vodi njihov rad za četiri godine mandata i pruži i programske mjere i fiskalni okvir u kojem će se kretati naš budžet. To je dokument koji bi trebalo i da pruži detalje u vezi sa sprovođenjem programa Evropa sad 2 i ostalih planiranih reformi u oblasti javnih finansija.

Vjerovatno naivno vjerujemo da strateška dokumenta daju odgovor na pitanje šta će to ova Vlada tačno uraditi? Ni program Evropa sad 1 nije bilo planiran u bilo kom dokumentu. Za njega sem Milojka Spajića i Jakova Milatovića niko u Vladi, Skupštini, javnosti nije znao dok nam ga jednog dana nisu “poklonili”.

MONITOR: Pomenuli ste program Evropa sad 2. Da li podaci s početka godine podržavaju optimizam s kojim su planirane javne finansije?

SOŠIĆ: Ključna informacija iz prvog mjesečnog izvještaja o budžetskoj potrošnji je da u januaru 2024. zarade u državnoj upravi plaćamo 10 miliona ili 20 odsto više nego u januaru 2023. godine, a to je bez dogovorenih povećanja iz pregovora sa sindikatima. To znači da ćemo ove godine potrošiti gotovo 200 miliona više za zarade nego 2020. godine.

Sistemski Zakon o zaradama je do te mjere obesmišljen naknadnim izmjenama i dopunama, što od Vlade što od poslanika, da se trenutno odnosi gotovo isključivo na javne funkcionere, ili tek pet odsto od 80-ak hiljada zaposlenih u javnom sektoru. Svi veliki sektori javne uprave su izvučeni iz zakona o zaradama, tako da se njihove plate uređuju  kolektivnim pregovaranjem, iako taj Zakon predviđa da se zarade mogu povećati samo kada je budžet uravnotežen ili je ostvaren suficit.

Često se kao rješenje za sve probleme pominje novi Zakon o zaradama u javnom sektoru – ali jedino što se može uraditi je da se troškovi još više povećaju, jer će se neki koji se sada smatraju nepravedno zapostavljeni nagraditi. Konačno, mi ni dalje ne znamo kako Vlada percipira probleme u toj oblasti i šta želi da mijenja.

MONITOR: Šta je, u tom kontekstu, pokazala lista 1000 najvećih zarada u javnom sketoru?

SOŠIĆ: Ništa. Način na koji je Ministarstvo finansija objavljivalo podatke o zaradama u javnom sektoru sve je samo ne sistemski i pouzdan. Umjesto sistemske informacije o nivoima zarada po organima, sektorima, o razlikama u osnovnim zaradama, dodacima, posebnim i varijabilnim djelovima zarade i slično, Ministarstvo objavljuje propagandne top liste, isključivo kao sredstvo u borbi sa sindikatima.

Još od 2015. godine, Ministarstvo finansija ima zakonsku obavezu da zna i vodi evidenciju o zaradi svakog zaposlenog u najšire definisanom javnom sektoru (centralna i lokalna uprava, ustanove, preduzeća). To nije urađeno, a nije ni centralizovan obračun zarada, Na primjer, 200 škola svaka na svoju ruku radi obračune zarada i rizikuje tužbe zaposlenih zbog neminovnih grešaka.

MONITOR: Vlada javnosti  i dalje duguje podatak o broju zaposlenih u javnom sektoru. Kako onda očekivati jasan plan za smanjenje tog broja?   

SOŠIĆ: O optimizaciji, odnosno smanjenju ili racionalizaciji broja zaposlenih u javnom sektoru nekada se (prije 2020. godine) mnogo pričalo, a ništa se nije radilo. Od promjena 2020.  do danas, ne samo što se ne radi na tome, već se više niko ni ne pretvara da mu je to prioritet.

Jedna stvar je ipak ista – nastavljaju da povećanje broja zaposlenih predstavljaju kao napredak u optimizaciji. Vlada izvještava da opada udio zaposlenih u javnoj upravi u odnosu na ukupnu zaposlenost u državi. Drugim riječima, zašto bismo smanjivali pretrpanu administraciju kada sticajem okolnosti raste opšta zaposlenost, pa se to “manje vidi”. Na sličan način se nekada ponašala Vlada DPS-a.

Kao ogroman uspjeh se predstavlja to što je Vlada u februaru ove godine “po prvi put” objavila listu zaposlenih u javnom sektoru, ali ona je u najbolju ruku poluinformacija, nepotpuna i nepouzdana. U toj listi nema zaposlenih u javnim preduzećima, odnosno, fali makar 30 odsto ukupnog broja zaposlenih u javnom sektoru. Ako biste gledali samo ono što je vlada objavila, vjerovali biste da na lokalnom nivou radi oko sedam  hiljada ljudi, a zapravo ih je više od 15 hiljada kada se uračunaju lokalna javna preduzeća.

Takođe, nema nikakve analitike o broju privremeno angažovanih za koje znamo da ih ima više nego ikada jer se na  njih troši više nego ikada (21 milion ove godine). U Vladinoj listi nema ni informacija o zaposlenima koji su angažovani preko agencija za posredovanje u zapošljavanju (samo CEDIS ih ima oko 250 gotovo svakog mjeseca).

MONITOR: Kada smo kod novca, aktuelna je priča o EU fondovima i njihovoj dostupnosti?

SOŠIĆ: Dosta se barata sa poluinformacijama o tome koliko smo novca i za šta dobijali ranije a koliko tek treba da dobijemo. Premijer u tome prednjači, možda iz neznanja, možda iz loše namjere. Što god da je nije dobro.

Kada je riječ o tome koliko smo uspješni da dobijemo evropske pare za našu infrastrukturu, jedno znamo za sigurno: Nacionalna investiciona komisija, jedino zvanično tijelo koje može ažurirati listu infrastrukturnih projekata sa kojima apliciramo za EU novac, nije se sastala još od 2021. godine. Takođe znamo da je naša važeća Jedinstvena lista prioritetnih projekata – baza projekata sa kojom se obraćamo EU – objektivno najlošija u regionu po nivou informacija o planiranim projektima i preciznosti odrednica zrelosti projekata.

Ono što je kod nas štura tabela sa nazivima projekata, procjenama vrijednosti i zrelosti na desetak strana, na Kosovu je ozbiljan dokument od gotovo 700 stranica gdje je svaki projekat detaljno razrađen. U našoj zvaničnoj listi kojom se obraćamo EU/WBIF možete naći da su vrijednosti projekata pogrešno sabrane, da su projekti ocjenjivani nepostojećim oznakama zrelosti, da se očigledno površno daju ocjene zrelosti za cijele grupe projekata – odnosno, da se država ovim nije ozbiljno bavila.

Zbog Plana rasta, od kojeg će dvije trećine raspoloživh sredstava ići upravo za infrastrukturne projekte po ovom modelu, jako je važno da se u budućem periodu ozbiljno razgovara o tome šta predlažemo za finansiranje, šta nam je podržano i u kojem iznosu i kako se prate radovi.

MONITOR: Važi li isto i za kapitalni budžet?

SOŠIĆ: Kod kapitalnog budžeta nije pitanje samo koliko para imamo, gdje smo se uspjeli povoljno zadužiti, već i šta se sa tim novcem radi i na koji način. Ministri bi trebalo da nađu vremena da, između nenajavljenih (a medijski ispraćenih) posjeta gradilištima, svojeručnog “intenziviranja radova” i prijetnji izvođačima, unaprijede sistem kako planiramo i trošimo kapitalni budžet.

Skupština je uz budžet za 2024. godinu po prvi put usvojila zaključak da  Vlada kvartalno izvještava o izvršenju kapitalnog projekta. Nadam se da će ti izvještaji dobiti tretman koju zaslužuju, kao i da će, osim priče o pojedinačnim projektima, poslanici obratiti pažnju i na to kako se sprovodi reforma kapitalnog budžetiranja. Vremena nema mnogo, novi prijedlozi za kapitalni budžet za 2025.  predaju se već do kraja ovog mjeseca, a ova Vlada se ne može dovijeka pravdati greškama ili neradom prethodnika.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EDIN FORTO, MINISTAR KOMUNIKACIJA I PROMETA U VIJEĆU MINISTARA BiH: Otvaranje pregovora sa EU jedna od najpozitivnijih stvari za BiH od sticanja nezavisnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Otvaranjem pregovora  otvoriće se brojni fondovi, što će uticati i na poboljšanje standarda građana, imaćemo bolju saradnju s Briselom, dobijaćemo  tehničku, političku i materijalnu podršku prilikom ispunjavanja uslova za priključenje, ali ključna je integrisana državna politika

 

 

 MONITOR: Dok ovaj broj Monitora ide u štampu,  Evropsko vijeće odlučuje   o otvaranju pristupnih pregovora BiH za članstvo u  EU. Jeste li optimista i šta otvaranje znači za BiH?

FORTO: Kad vaši čitaoci budu čitali ovaj intervju, odluka o otvaranju pristupnih pregovora bi trebala biti donesena. Uvjeren sam da će biti pozitivna. Bit će to najveći iskorak BiH ka EU, ali i generalno jedna od najpozitivnijih stvari koja nam se dogodila od sticanja nezavisnosti. Otvoriće  se brojni fondovi, što će uticati i na poboljšanje standarda građana, imaćemo  bolju saradnju s Briselom, dobijaćemo tehničku, političku i materijalnu podršku prilikom ispunjavanja uslova za priključenje, ali ključna je integrisana državna politika. Vjerujem da će postojati, jer u BiH postoji konsenzus po pitanju zajedničke budućnosti svih naših građana u EU. Ne vidim niti jedan razlog da političari ne udovolje tom zahtjevu naših ljudi da kod kuće žive kao u Evropi, da ne moraju odlaziti. Odnosno, građani će, vjerujem, neminovno birati političare koji će BiH brzim koracima voditi u EU. To će se desiti pogotovo nakon otvaranja pregovora, jer je eurointegracijskim politikama dat vjetar u leđa. Imali smo dugačak zastoj na EU putu i pomalo je u očima građana priča o integracijama bila spala s vrha političkih prioriteta, ali sada se opet vraća u sami vrh njihovih očekivanja.

MONITOR: Još se ne zna šta će biti sa sa zahtjevom visokog predstavnika Kristijana Šmita da se izglasaju  promjene  Izbornog zakona BiH koje bi doprinijele integritetu izbornog procesa.  Za dublje promjene Izbornog zakona potrebne su promjene ustava. Može li se tu naći rješenje, jer Šmit nema ovlašćenje da mijenja ustav?

FORTO: Za integritet izbornog procesa nisu nužne nikakve promjene Ustava. Vjerujem da će u vezi s tim doći do dogovora između stranaka koje su vlast na državnom nivou. Ako ne dođe, nema sumnje da će neophodne izmjene biti nametnute.

S druge strane, kad se govori o obuhvatnijim rješenjima koja bi zadirala u Ustav, ključno je to koliko je ko spreman na kompromis. Naša stranka ima prijedlog da imamo jednog predsjednika, umjesto tročlanog Predsjedništva, čije bi ovlasti bile ceremonijalne. Birala bi ga Parlamentarna skupština BiH, bio bi ograničen na jedan mandat i imao bi potpredsjednika koji ne bi mogao biti iz istog naroda. Skupa s predsjedavajućim i zamjenikom Parlamentarne skupštine BiH, te četiri osobe bi bile iz reda tri konstitutivna naroda i Ostalih. Vanjska politika, odbrana i imenovanja ambasadora, čime se sad bavi tročlano Predsjedništvo, bili bi prebačeni na Vijeće ministara.

MONITOR: Na pomolu je još jedan prijedlog rezolucije koja se odnosi na genocid u Srebrenici a koju priprema ambasador u UN, Zlatko Lagumdžija. Članica Predsjedništva BiH,  Željka Cvijanović, je već negativno reagovala na tu ideju. Ima li nade za  dogovor oko pristupa ovoj važnoj temi na nivou Vlade BiH, ako već ne u Predsjedništvu?

FORTO: Lako bi se dogovorio pristup toj temi, kad bi se uvažavale činjenice. Mi imamo problem s tim da jedna strana negira sudski dokazanu činjenicu, a to je da je genocid počinjen i da su počinioci jasno označeni. U vezi s činjenicama ne može biti kompromisa, na njih se pristaje, pogotovo kad je riječ o sudskim presudama. Naravno da podržavam svaki vid širenja istine o genocidu u Srebrenici, tim više što se radi o svjetski relevantnoj političkoj platformi kakva je Generalna skupština UN-a.

MONITOR: Nedavno je Skupština Crne Gore usvojila sporazum za izgradnju mosta preko rijeke Tare, koji je veoma važan za poboljšavanje saobraćajnih veza između BiH i Crne Gore. Da li se sa otpočinjenjem radova kasnilo u očekivanju potvrde crnogorskog parlamenta – s obzirom da je dogovor o unapređenju inače veoma loših saobraćajnih veza, napravljen još 2021.?

FORTO: Ova tema je prioritet u radu Ministarstva komunikacija i transporta Bosne i Hercegovine. Jedna velika mrlja iz prošlosti kad je u pitanju saradnja dvije države, te jedna velika prilika u sadašnjosti da se unaprijedi kvalitet života ovog kraja. Dugo vremena je ova tema na dnevnom redu sa puno, rekao bih i previše, propuštenih prilika. Ne bih se vraćao u prošlost i bavio propuštenim prilikama. Danas imamo jasnu viziju – moderna saobraćajnica Brod na Drini – Šćepan Polje, koja povezuje glavne gradove dvije države Sarajevo i Podgoricu, sa novim međudržavnim mostom na rijeci Tari, te savremenim integrisanim graničnim prelazom na teritoriji Crne Gore.

MONITOR: U Sarajevu ste nedavno dogovorili „ prvi postdejtonski zajednički projekat sa Srbijom“, o modernizaciji pruge koja ide od Doboja do Rume. Tom prilikom ste u prisustvu ministra u Vladi Srbije Gorana Vesića, govorili o značaju povezivanja u regionu koje će, kako ste rekli, za Vas biti prioritet. Koliki je značaj ovog povezivanja?

FORTO: Željeznice su generator ekonomskog razvoja, ekološke održivosti, te osnova razvoja saobraćajnog sistema.

Sve one probleme koje imamo u cestovnom saobraćaju a tiču se zagađenja vazduha i sigurnosti prometa, možemo riješiti aktivnim razvojem željezničke infrastrukture.

Potrebno je uložiti ogromne napore i sredstva u rekonstrukciju i modernizaciju željezničke infrastrukture, posebno sa aspekta dva željeznička pravca, Koridora Vc koji od juga na sjever Luku Ploče preko Šamca povezuje sa Budimpeštom, te pravca koji preko Novog Grada, Banjaluke, Doboja, Tuzle i Zvornika predstavlja glavnu vezu na osi istok – zapad.

Jedan od prioriteta je uspostavljanje putničkih linija koje bi Mostar, Sarajevo i Banjaluku željeznički uvezali za Zagrebom i Beogradom i dalje sa ostatkom Evrope. Sporazum o željezničkim graničnim procedurama na koridoru Vc pregovaramo sa Vladom Republike Hrvatske.

Također, rekonstrukcija pruge Doboj – Tuzla – Zvornik – Šabac – Ruma je zajednički projekat na kome radimo sa Vladom Republike Srbije. Uspjeli smo da skrenemo pažnju sa cestovnog povezivanja na željezničko povezivanje, i to je već veliki korak. Potreban nam je jak unutrašnji dijalog u Bosni i Hercegovini, na čemu trenutno radimo. Na kraju, potreban nam je zajednički nastup prema finansijskim institucijama sa pripremljenim projektima.

Željeznički saobraćaj ima ogroman potencijal za dalji privredni razvoj Bosne i Hercegovine u okviru regiona, te u okviru Evropske unije, što, prije svega, zavisi od našeg dogovora i aktivne realizacije postavljenih prioriteta.

 

Odlična saradnja sa crnogorskom vladom oko izgradnje  puteva

 

MONITOR: Sarajevo i Podgorica  su dva najlošije povezana glavna grada u državama bivše Jugoslavije.  Da li je  problem novac,  unutrašnji odnosi u BiH ili je potrebno uspostavljanje bolje komunikacije izvršnih vlasti u BiH i Crnoj Gori?

FORTO: Saradnja sa crnogorskom stranom je u ovom trenutku odlična, u toku je projektovanje crnogorskog dijela pristupnog puta do novog mosta. Glavni projekat za pristupni put i novi most imamo urađen, provodimo određena ažuriranja dokumentacije.

Poslije svih ovih godina, moja očekivanja su da u ljetnom periodu raspišemo tender za gradnju mosta i priključnih dionica u skladu sa međudržavnim sporazumom koji je sad u punoj primjeni.

Također, imamo i više puta ponovljenu spremnost Evropske unije da sufinansira gradnju ovog puta kroz Plan rasta i Investicioni okvir za Zapadni Balkan.

Čini mi se da smo danas, prvi put, svi na istom zadatku i svi sa istim ciljem. Svjetska banka i EBRD sarađuju na projektu, tako da očekujem da istovremeno krene gradnja dionice od Broda na Drini do Šćepan Polja. U narednih par godina, nakon izgradnje, put od Podgorice do Sarajeva bi trajao znatno kraće, što bi otvorilo dodatni ekonomski potencijal saradnje dvije zemlje. Moramo sve resurse staviti na raspolaganje da se ovo pitanje završi u korist svih naših građana sa obje strane granice.

MONITOR:  Crnogorska vlada, u srednjeročnim planovima, najavljuje i uspostavljanje brze ceste Sarajevo-Pljevlja-Bijelo Polje, pa preko Kosova-do Turske. Da li ste u toku sa ovim najavama i šta mislite o ovom projektu?

FORTO: U Ministarstvu komunikacija i transporta Bosne i Hercegovine pozdravljamo svaku inicijativu čija bi realizacija doprinijela boljem regionalnom povezivanju. Zapravo, ovdje razgovaramo o izgradnji putnog pravca koje Sarajevo, preko Višegrada, uvezuje sa mrežom autoputeva u Republici Srbiji, te putu koji sa ove konekcije preko Goražda i Čajniča ide ka Pljevljima u Crnoj Gori.

U BiH trenutno ispitujemo šta je do sada rađeno od dokumentacije kad je u pitanju unapređenje postojeće saobraćajnice Goražde – Pljevlja, te smo, u razgovorima sa crnogorskom stranom, dogovorili da uradimo idejno rješenje kako bismo i tehnički utvrdili opravdanost ulaganja na ovom putnom pravcu.

Svakako, ideja koju trebamo iskoristiti i izvući maksimum, prije svega za stanovništvo na tom području u Bosni i Hercegovini, koje danas, realno govoreći, nema odgovarajuće uslove za održiv život. O ovoj temi nas očekuju ozbiljniji pregovori uskoro.

 

Grđansko ne podrazumijeva negiranje etničkog

 

MONITOR: Predsjednik ste Naše stranke, građanske partije.  Školovali ste se  i dugo živjeli u SAD. Ministar ste u Vladi zemlje koja je Dejtonskim sporazumom u velikoj mjeri politički-institucionalno usporena  etno-nacionalnim principom organizovanja vlasti. Može li se BiH učiniti funkcionalnijom  i građanskom državom?

FORTO: Može, naravno. Pritom treba znati da se pod građanskim ne podrazumijeva negiranje etničkog. Potrebno je napraviti balans između građanskog i etničkog principa. Bezuslovno implementirati sve presude koje će omogućiti svakom građaninu BiH da se kandidira na sve političke pozicije, a pitanja vitalnog nacionalnog interesa svesti na ono na šta se zaista mogu odnositi. Danas u BiH sve može biti dovedeno u pitanje pod krinkom vitalnog nacionalnog interesa koji bi se inače trebao odnositi na zaštitu kulturnog i vjerskog identiteta.

Ako ćemo građansku državu gledati tako, kao balans etničkog i građanskog principa u izgradnji društva, onda ju je moguće izgraditi.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Još smo na početku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zamislite da ulicom koja nosi naziv po Pavlu Bulatoviću, mora da prođe  neko od potomaka onih koje je crnogorska policija poslala u smrt

 

MONITOR: Kako komentarišete način na koji je izabran novi v.d direktora Uprave policije?

PEPIĆ: U tradicionalnom društvu za većinu političkih aktera od ” životne ” je važnosti kontrola bezbjednosnog sektora. Mnogo ih više interesuje čiji je bezbjednosni sektor, nego kakav je. To je slučaj sa svim vladama kako do  tridesetog avgusta 2020. godine, tako i kasnije. Osim što se dok je DPS vladao sve odvijalo iza kulisa, jer je Đukanović mogao da ” presječe “.

Sukobi o tome čiji je bezbjednosni sektor najviše štete donose baš bezbjednosnom sektoru.  To važi i za sagu o imenovanju, razrešenju, vraćanju , pa opet razrješenju Zorana Brđanina  kao i za  borbu između Demokrata i PES- a oko toga čiji će kandidat biti v.d.direktora policije.  Neophodno je da se  taj resor profesionalizuje. „Takmičenje” čiji će biti i ko će ga kontrolisati , dovelo nas je praktično u situaciju  da on ne bude dobar ni za koga.

MONTOR:  Kako vidite instistranje Demokrata da jedna od ulica u Podgorici nosi ime po Pavlu Bulatoviću, minsitru policije u vrijeme deportacija bosanskohercegovackih izbjeglica?

PEPIĆ: Svako ima pravo na svoje stavove i inicijative. Tako ni ova i ovakva inicijativa Demokrata da jedna ulica u Podgorici, dobije ime Pavla Bulatovića , nekadašnjeg ministra unutrašnjih poslova CG ( 1990-1992 g) , potom saveznog ministra policije (1992-1993g.) , a onda i ministra Odbrane SRJ (1993-2000g), koji je ubijen u Beogradu februara 2000,  nije nezakonita. Ali nije dobra i nije svrsishodna iz principijelnih i ljudskih razloga.

Bulatović je bio  ministar unutrašnjih poslova u vrijeme neljudskih postupaka crnogorske policije , koja je u maju 1992. godine hvatala izbjeglice i isporučivši ih vojsci RS u ratom zahvaćenoj BiH, direktno poslala u smrt više desetina onih koji su pokušali da nađu spas u Crnoj Gori.  Policija ih je, kako se kasnije ispostavilo po telegramu, nalogu,  koji je poslao ministar Bulatović, privela pa potom vratila u BiH, gdje su skoro  svi likvidirani.

Ne treba zaboraviti ni to da je  Bulatović, nakon deportacije, bio i ministar unutrašnjih poslova SRJ, kao i ministar odbrane do njegovog ubistva.  Dugačak je spisak događaja  koji su se desili za vrijeme ministrovanja Pavla Bulatovića: slanje jedinice crnogorske policije 1991. godine  ” operacija Dubrovnik” , slučaj ” Štrpci” 1993. godine,  hapšenje čelnika SDA 1994. godine., Srebrenica 1995. godine   …I mnogo, mnogo toga još. Naravno da ja za ove i ovakve događaje ne mogu i neću da u potpunosti okrivim  Bulatovića. Ali je činjenica da je on tada bio na visokim pozicijama u resorima ” prinude”.
Tako da uz sav  pijetet prema pokojnom Bulatoviću, mislim da nije u redu da se po njemu nazove jedna ulica u Podgorici. Zamislite da tom ulicom  mora da prođe  neko od potomaka onih koje je crnogorska policija poslala u smrt.

MONITOR: Demokrate  Bulatovića  poistovjećuju sa žrtvama kriminalnog sistema poput recimo policijskog inspektora Slavoljuba Ščekića.

PEPIĆ: Čuo sam argumentaciju Demokrata. Koliko je poznato širokoj javnosti, ni do dan- danas , u otkrivanju nalagodavaca , počinilaca i motiva ubistva  Pavla Bulatovića ( koje se dogodilo 07.02.2000g u restoranu FK ” Rad” na Banjici u Beogradu) se nije puno odmaklo! Dakle, nadležni organi nijesu dali prave i konačne odgovore.

Nije u redu da se po pitanjima nečijeg stradanja manipuliše.Ubistvo Pavla Bulatovića, ne mogu staviti u isti kontekst i ” koš” sa ubistvom visokog policijskog službenika g. Slavoljuba Šćekića, koji se desio na praktično njegovom kućnom pragu ( 30.08.2005.). Njegovo ubistvo je bio direktan atak na demokratsku i građansku Crnu Goru. Zaista je više nego sramno  da se po ovom pitanju nije u potpunosti zadovoljila pravda. Svi mi , kojima je istinski stalo da što prije Crna Gora  postane normalna država i  društvo za život , moramo da insistiramo da se ovaj zločin u potpunosti riješi.

Po ovom  hrabrom borcu protiv kriminala , Policijska akademija u Danilovgradu, trebalo je da nosi  ime.

MONITOR: Inicijativa za smjenu šefa parlamenta Andrije Mandića nije izglasana u Skupštini. Kako komentarišete sjednicu parlamenta na kojoj se o tome raspravljalo, te odnos političkih partija prema ovom pitanju?

PEPIĆ: Inicijativa za smjenu šefa Parlamenta Andrije Mandića je bila i legalna i legitimna.  I za razvoj demokratije u nas i dobrodošla. No , bez obzira na argumente onih koji su podnijeli tu inicijativu za Mandićevu smjenu, kao i onih koji su bili protiv,  nijesmo čuli ništa novo.
Ista meta, isto odstojanje. Moram da primijetim,  međutim, da su neki koji su napadali Andriju Mandića ” zbog trobojke u Parlamentu i zbog dočeka Dodika ” bili sljedbenici onih , koji su pod tom trobojkom , dobijali sve izbore do 2020, kao i to da su nekadašnji njihovi šefovi i idoli, donedavno imali prisnu saradnju sa Dodikom. No , i to je demokratski. Kao i to  što su većinski poslanici CG Parlamenta, bili protiv toga da se izgalasa nepovjerenje Andriji Mandiću. Jasno je međutim i to da u Crnoj Gori  nijesu toliko bitni ideološki stavovi i principi , već da prevagu imaju , skoro pa isključivo politički, pa bogami i lični interesi i razlozi.

MONITOR: Stigla je i  izjava visokog amerčkog funkcionera Gabrijela Eskobara da „ kroz mnoge stvari koje radi šef parlamenta nismo vidjeli posvećenost evroatlantskim integracijama”.

PEPIĆ: Moramo da shvatimo i prihvatimo da se  ” veliki”  isključivo ponašaju u skladu sa njihovim interesima. Da oni u tome  uvijek traže one koji će ih i sprovoditi, bez neke velike suzdržanosti u malim zemljama i društvima  kao što je naše.
Tako ja i vidim ovu i ovakvu izjavu.  Prosto on na ovaj i ovakav način, hoće da “skrene pažnju“, ali i da pokaže svoju moć.

No , nije toliko bitno  koliko je neko jak da vam nametne da ga morate bespogovorno slušati . Već   koliko je neko spreman i jak , da se, argumentovano  tome odupre.

Moram da priznam da mi  priča o euroatlantskim integracijama , sve više liči i poprima oblik floskule.  Što god da se radi, politički akteri  se  kriju iza onoga “mi smo za Evropu i zapadne vrijednosti, a vi nijeste i kočite ih “.

, Eskobarova izjava u najmanju ruku nije bila u potpuno diplomatskom ” tonu “.  Andrija Mandić je legalni i legitimni predsjednik Parlamenta Crne Gore.  A ta se činjenica , voljeli ga mi ili ne, uvažavao ga neko  ili ne,  mora prihvatiti. Sugestije i savjete treba poštovati i slušati. Ali ih i ne moramo bespogovorno izvršavati.

MONITOR: Vlasti glasno i optimistično najavljuju brzo dobijanje završnih mjerila za poglavlje 23, 24. Jesmo li i dalje  tek  na početku kada je u pitanju vladavina prava, borba protiv korupcije i kriminala, pa i sučavanje sa ratnom prošlošću, koje je dio ovog poglavlja?

PEPIĆ: Bez obzira što nam vlasti glasno i optimistično najavljuju  da tek , evo što nijesmo “, plašim se da smo po mnogim pitanjima na samom početku.
Što se tiče borbe protiv korupcije i kriminala,  nešto se radi i uradilo se. Naročito se po tom pitanju istaklo tužilaštvo, od čega najviše Specijalno tužilaštvo. Ali, tužilaštvo je samo stranka u postupku. Presude donosi sud. Ako nekoga uhvatimo i privedemo , postupak sve dok se sudski i ne završi, nije u potpunosti procesuiran.

Uz sve to, evo mi se skoro pa uopšte, sem deklarativno, nijesmo suočili sa ratnom prošlošću.  A da ima većinski političke volje  i da su naši politički akteri istinski i bespogovorno za primjenu EU principa to i ne bi bio preveliki problem.

MONITOR: Mogu li aktuelne političke klase, i nakon rekonstrukcije Vlade, od ove zemlje napraviti evropsko društvo, odnosno društvo evropskih vrijednosti?

PEPIĆ: Moram da kažem –  više nego teško. Mnogo toga je nakon 30.08.2020. godine propušteno i izgubljeno. Rekao  bih  da je kod mnogih iskrenih boraca za  prave vrijednosti i nade sve manje.
Dobro je što je  višedecenijska vlast smijenjena, a glavni ” pokrovitelj” te i takve vlasti izgubio na predsjedničkim izborima prošle godine. Ali, bogami, oni koji su ih naslijedili  malo su uradili, a negdje ni malo,  na promjeni ” uspostavljenih ” vrijednosti .
I dalje smo  partitokratsko društvo. Skoro pa isključivo u primjeni su tipično partijska imenovanja i angažovanja. I dalje se skoro pa isključivo bira po onom starom i nanovo usavršenom sistemu ” nije važno koliko znaš, nego je puno bitnije koga znaš “. I dalje se držimo onoga ” važno je da samo da su naši “.
Partije u Crnoj Gori  djeluju više kao  agencije za zapošljavanje i ispunjavanje želja , nego kao političke organizacije. Sve dok to bude tako, teško da možemo napredovati.
Ipak, nade ima. Makar smo počeli da mijenjamo vlasti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo