Mislim da možda ljudi u regionu nijesu svjesni koliko je ovaj trenutak jedinstven. Tramp nije normalan američki predsjednik, a predstavlja nevjerovatan sklop psihičkih, intelektualnih i ideoloških poremećaja. Plašim se da je već od samog početka prešao neke crvene linije od kojih nema povratka. SAD više nije zemlja koju poznajete, i neće biti još izvjesno vrijeme

MONITOR: Kako ocjenjujete domete studentskih blokada i građanskih protesta u Srbiji i koliko su oni, sami po sebi, značajni?

GORDI: Impresivno je kako su studenti svojim zahtevima kreirali situaciju koju režim ne može da kontroliše. Redovno pratim šund medije pod kontrolom režima, a vidi se da nijedan od njihovih pokušaja diskreditacije protesta (da ih diriguje hrvatska tajna služba, da ih diriguje premijer Kosova, da su antisrpski, da poštuju žrtve genocida, da su boljševici, da su fašisti, da traže nezavisnost za Vojvodinu, da su nasilni itd, itd….) ne uspeva. Dapače, više je puta ponovljen anketski nalaz da velika većina građana podržava i studente i njihove zahteve. Rezultati nedavnih lokalnih izbora pokazuju da režim-čak i uz velike manipulacije, jedva može da si obezbedi dovoljnu podršku glasača da bi zadržao vlast i na onim mestima gde je neprekidno držao vlast nekoliko godina.

Očigledno je da vladajuća garnitura gubi tlo ispod sebe. Do sada je Vučić raspisao izbore jedino u trenucima kada je bio siguran da će pobediti. Sada će morati prvi put da se suoči s glasačima u trenutku kada postoji izvesna mera neizvesnosti.

Treba naglasiti da neizvesnost postoji za obe strane. Pokušaj da se ispostavi prelazna vlada koja bi osigurala uslove za slobodne i pravilne izbore nije uspeo, pa eventualni izbori će biti održani pod uslovima u kojima režim i dalje kontroliše glavne medije, izborne spiskove i proces brojanja glasova. Isto tako kada studenti budu morali da izađu sa spiskom kandidata i programom to će suziti prostor za eventualnu podršku. Ali u isto vreme, može se reći da režim planira za slučaj gubitka vlasti preventivno kreiranje incidenata u društvu. Tako tumačim okupaciju javnog prostora “Ćacilendom,” kao i uspostavljanje fantomskih GONGO-a poput “Centra za društvenu stabilnost,” “Centra za evropske vrednosti,” i tako dalje.

MONITOR:Aleksandar Vučić je profesore državnih  univerziteta u Srbiji kaznio primanjima-kako je rekao, dovoljnim za krompir. Univerziteti sumnjaju da se radi o namjeri da se uništi državno visoko školstvo i obrazovanje prepusti privatnicima. Donald Tramp je doneo uredbe kojima, očigledno, pokušava da oslabi Univerzitet Harvard.. Da li je univerzitetska autonomija  toliko velik suparnik onima koji žele da budu svemoćni?

GORDI: Univerzitet je posebno mesto u društvu gde se neguju sloboda govora, kreativnost, raznovrsnost mišljenja i znanje. Odgovara društvima u kojima se te vrednosti cene, i gde postoji svest da razvoj društva zavisi od bogatstva intelektualne aktivnosti. U zatvorenim društvima iste te vrednosti se percipiraju kao pretnje, i vlasti nastoje ograničiti njihovo širenje. Ta dinamika je već viđena ranije, više puta u više zemalja. No dobra je uporedba ljudske intelektualne aktivnosti s krompirima. Čim je posađena teško će prestati da cveta.

MONITOR: Nedavno su u posjeti zemljama Zapadnog Balkana boravili  najviši zvaničnici EU. Najviše pohvala i dobrih vijesti dobile su Crna Gora i Albanija. Koliko su obećanja ispunjiva?

GORDI: Verovatno će proći izvesno vreme pre nego što vidimo takav preokret u politici Evropske unije koji će pokazati da je EU u stanju da ispuni svoja obećanja.

MONITOR: Pokušaj saradnje Brisela i Vasingtona u vezi sa zaustavljanjem rata u Ukrajini, pokazao se neuspješnim. Ni Ujedinjeno kraljevstvo nije bolje prošlo, ali je-čini se , došlo do izvjesnog približavanja Brisela i Londona. Koliko  demokratska Evropa ima razloga da se osjeća zaista ugroženom a ne samo zapostavljenom u donekle novim odnosima glavnih globalnih aktera?

GORDI: I evropske zemlje se suočavaju s promenjenim odnosima na svetskom nivou. S jedne strane te promene donose sa sobom velike opasnosti, najvidljivlije što se tiče sve veće bliskosti SAD-a s Rusijom, kao i očigledan gubitak regulativne snage u vezi s odnosima na Bliskom istoku. Ali s druge strane, mislim da će nova situacija primoriti UK da prepoznaje svoje zajedničke interese s ostatkom Evrope, i da će pojačati svest da budućnost demokratije u svetu zavisi sve više od Evrope. Za sada je, na primer, skoro celokupan teret podrške Ukrajini pao na zemlje Evropske unije.

MONITOR: Kada se radi o Ukrajini, rat se nastavlja. Trampov prijedlog da Ukrajina prizna pravo Rusije na značajan dio njene teritorije, nije prihvaćen. Da li su Vladimir Putin i Volodimir Zelenski, pokazali da je Tramp nedorastao ulozi velikog mirovnog pregovarača- kako je sebe vidio?

GORDI: Jesu. Nemam ništa dodati tome.

MONITOR: Spoljna politika nove američke administracije svodi se na neku vrstu manipulisanja ekonomskim interesima i političkim indulgencijama, prije svega kroz carinsku politiku i neselektivne velike poslove sa zemljama nedemokratskih režima. Koliko ova “logika” Donalda Trampa pervertira “američke vrijednosti” i utiče na temelje liberalne demokratije?

GORDI: Mislim da možda ljudi u regionu nisu svesni koliko je ovaj trenutak jedinstven. Tramp nije normalan američki predsednik, a predstavlja neverovatan sklop psihičkih, intelektualnih i ideoloških poremećaja. Plašim se da je već od samog početka prešao neke crvene linije od kojih nema povratka. SAD više nije zemlja koju poznajete, i neće biti još izvesno vreme.

MONITOR: Djelovanje Izraela u Gazi već je-i kroz optužnicu MKS za Benjamina Netanjahua, pod teškim optužbama  za ratne zločine, pa i zločin genocida. Tramp je predlagao “privremeno” preseljenje Palestinaca u druge države i stvaranje luksuznih rizorta. Da li su ljudska prava Palestinaca i projekat “dvije države” koji je podržavao i Dzozef Bajden, zadugo stavljeni na sporedni kolosjek, pogotovo ukoliko dođe do regionalnog sukoba?

GORDI: Nije samo rešenje o dvema državama koje je zastupala serija američkih vlada prethodnih decenija, nego su i svi ostali predlozi za mirno rešenje sukoba Izraelaca i Palestinaca, ugroženi zločinačkim vođenjem ovog rata. I Bajden je bio slab u svom pristupu zločinima koje čine izraelske snage prema Palestincima, ali je Tramp u potpunosti odustao od svakog pokušaja sprečavanja i kažnjavanja zločina, pa je dopustio da Netanjahu određuje američku politiku prema Izraelu.

MONITOR: U fokusu su vojna dejstva između Izraela i Irana. Tvrdi se da je Netanjahu bez odobrenja Vašingtona ušao u ovu opasnu avanturu, ali je dobio Trampovu podršku, post festum. Može li se ovaj sukob proširiti, da li je on u interesu SAD?

GORDI: Nije prvi put da vidimo takve okršaje između Izraela i Irana, ako ne zbog iranskog nuklearnog programa onda u formi odmazde za neki teroristički napad. Tako nešto se dešava otprilike svake dve godine. Ali dejstva imaju svoja ograničenja: izraelske snage unište neke objekte u Iranu, iranske snage šalju par raketa na Izrael, onda se ćutke dogovore da je ta epizoda završena za određeno vreme. Ograničenja su u interesu obe države ali ih uglavnom postavljaju uticajne zemlje koje nastoje da spreče veće sukobe u regionu. Sada to nije slučaj. Rusiji bi dobrodošla bilo kakva nesreća koja bi mogla odvlačiti pažnju s njihovog rata protiv civila u Ukrajini. A SAD vode ljudi koji su kompletno lišeni iskustva, znanja, odgovornosti i ljudskih kvaliteta.

MONITOR: Ajatolah Ali Hamnei je 2003. izdao fetvu o zabrani proizvodnje nuklearnog oružja. Tvrdi se da to nije u skladu sa islamom, ali i pretpostavlja da Iran može da napravi atomsku bombu. Izrael otvoreno planira ubistvo Hamneija i hoće  pad njegovog režima.  Može li i Trampa uhvatiti Busov virus “širenja demokratije”?

GORDI: Američka politika u sadašnjem periodu je dosta neprevidljiva, delom zbog odsustva sposobnih profesionalaca, a delom zbog toga što politiku vodi osoba koja je vođena pobudama, da ih ne zovemo emocije. Ali u svakom slučaju možemo biti sigurni da ukoliko dođe do američke intervencije s ciljem promene režima u Iranu (ili u bilo kojoj drugoj zemlji), rezultat neće biti demokratija.

Nastasja RADOVIĆ

Integracija u EU nije samo pitanje usklađivanja zakona, jačanja institucija, već  i vrjednosno pitanje. Nije teško zaključiti da je veličanje ratnih zločinaca direktno suprotstavljeno temeljnim evropskim vrijednostima, među kojima su pomirenje, suočavanje s prošlošću i poštovanje ljudskih prava

MONITOR: Kako komentarišete ocjene iz posljednjeg non paper dokumenta?

MAROVIĆ: Ocjene iz non-papera Evropske komisije predstavljaju jedan realističan i oprezan presjek stanja u Crnoj Gori kada je riječ o vladavini prava. U dokumentu se ističe određeni institucionalni i zakonodavni napredak, posebno u dijelu formalnog usklađivanja sa evropskim propisima, ali je preovlađujući ton zabrinutosti zbog sporog napretka u oblastima koje su ključne za funkcionisanje vladavine prava u praksi. Komisija šalje poruku da nije dovoljno samo raditi na normativnom dijelu, a i tu kaskamo ako se uzme u obzir podatak o sprovođenju Programa pristupanja, već da se od nas očekuje mnogo više.

Možete zamisliti koliko je pritisak snažniji ako se uzme u obzir da nam je ostalo još godinu i po da ubijedimo sve da smo stvarno spremni za članstvo. Non-paper nije dramatično negativan, ali jeste upozoravajući, posebno jer dolazi nakon dobijanja IBAR-a. To znači da je  završena faza tapkanja po ramenu.

MONITOR: Jesmo li godinu nakon dobijanja IBAR-a nazadovali na putu ka EU?

MAROVIĆ: Nijesmo nazadovali od dobijanja IBAR-a, jer je to bio tehnički korak koji je trebalo da nam bude odskočna daska za dalje, a u suštini se usvajanjem zakona ne dobija ništa ako oni ne proizvode efekte u praksi. Ovo možda zvuči kao mnogo puta ponovljena floskula, ali ako se prebacimo na rječnik evropske integracije onda bismo rekli ovako – aproksimacija, odnosno potpuno usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU, a obavezali smo se da ćemo svaki propis uskladiti, znači da ste završili sve tri faze koje podrazumijevaju pripremu i usvajanje propisa, njegovo sprovođenje i izvršenje. Mi smo i za IBAR ostali samo u okviru te prve faze pripreme i usvajanja, a podsjetiću da je za fazu izvršenja ključna uloga pravosuđa.

Isto tako, mi još, doduše  sa sve manjom vjerovatnoćom, imamo šansu da realizujemo mapu puta koja podrazumijeva zatvaranje svih poglavlja do kraja 2026, jer je ona svakako podrazumijevala da tokom 2024. i 2025. bude zatvoreno 10 poglavlja, a to je još moguće. Međutim, umjesto da vidimo ubrzanu dinamiku sprovođenja reformi i korišćenje  IBAR-a i tog pozitivnog koraka ka EU za transformaciju društva, suočavamo se sa istim problemima kao i prije godinu ili prije 13 godina kada smo otvorili pregovore. Kroz izvještaje Evropske komisije, godišnji i non paper, možemo da pročitamo iste ocjene o radu sudstva, tužilaštva, nepostojanju presuda za korupciju, loše uslove za izbore i mnoge druge probleme.

IBAR je trebalo da bude prekretnica, trenutak kada država konsoliduje institucije i pokazuje mjerljive rezultate, a ostao je tehnički korak koji su i Vlada i EU bezrazložno nazivali „istorijskim“. Da bi bio istorijski morao je već da dovede do promjena, a nije.

MONITOR: Šta je razlog?

MAROVIĆ: Razlozi su višestruki. Prvo, mi smo stalno u stanju političke krize u okviru koje se najviše energije troši da se heterogena koalicija na vlasti održi u životu. Politička nestabilnost i fragmentirana vlast često djeluju bez jasne vizije i dugoročnog plana i evropska agenda služi kao sredstvo za mahanje navodnim uspjesima, iako se u suštini radi samo o neznatnim unaprjeđenjima. Odsustvo političke kohezije i konsenzusa o temeljnim pitanjima usporava donošenje ključnih odluka. Isto tako, heterogenost vlasti je znak da mi ne znamo šta su evropske vrijednosti.

Drugo, i dalje postoji izražen deficit institucionalne odgovornosti. Evropski proces se često koristi kao sredstvo unutrašnjeg političkog pozicioniranja, a ne kao iskrena transformaciona agenda. To dovodi do situacije u kojoj EU integracija služi više kao politički marketing nego kao stvarna razvojna politika.

Treće, politika nagrađivanja podobnih, koja je oduvijek primaran mehanizam zapošljavanja i napredovanja, dovodi do ogromnog razočarenja i demotivisanosti kod stručnog kadra sa integritetom koji godinama radi u administraciji, pa i to utiče i na efikasnost i na rezultate. Četvrto je manjak znanja i vještina i ukupno manjak kapaciteta da se proces ubrza i privede kraju.

Peto, EU, više Evropska komisija nego države članice, motiviše Crnu Goru i Albaniju iz strateških razloga, ali to čini na pogrešan način. Svima bi bilo korisnije da fokus bude na konkretnim unapređenjima pa makar to bile tri ključne stvari, a da se za sve ostalo definišu prelazni rokovi.

Na kraju, dajući prioritet sporazumima kojima se u potpunosti obesmišljavaju i procedure i državni interesi, Vlada šalje poruku da bi u EU, ali da nastavi po starom.

MONITOR: Vlada najavljuje zatvaranje poglavlja javnih nabavki. Ministarka Maida Garčević kazala je da je EK potvrdila da Crna Gora ispunjava mjerila za zatvaranje tog poglavlja, čime su, kako je rekla, uklonjene sve zabrinutosti u vezi sa međunarodnim sporazumima čije odredbe se tiču upravo javnih nabavki, misleći na Sporazum sa UAE. Evropa više nije zabrinuta?

MAROVIĆ: To što je EK konstatovala tehničku ispunjenost mjerila za zatvaranje poglavlja o javnim nabavkama jeste dobro i dokaz da je administracija obavila svoj dio posla. Ipak, treba biti oprezan i u tumačenju i u daljim koracima. Sporazumi sa UAE su ozbiljna prijetnja i to piše u poziciji EK za ovo poglavlje, odnosno da je od suštinskog značaja da bude osigurano da implementacija ne bude u suprotnosti sa pravnom tekovinom EU o javnim nabavkama. To se isto navodi i u mišljenju EK na sam Sporazum, kao i bojazan da bi do toga moglo doći.

Problematično je sve u vezi sa Sporazumom, jer da je Vlada planirala da vodi računa o procedurama, tenderu, prostornom planu, vlasnicima zemljišta, državnom interesu, ne bi se potencijalni investitor obraćao javnosti prije nego što su sporazumi ratifikovani u Skupštini, ne bi se odluka o njima donosila na vladinoj whatsapp grupi, izbjegla javna rasprava, ne bi Skupština radila dan-noć da što prije ratifikuje ove sporazume. Ispostavilo se da je moguće državu prodati za sedam dana samo ako postoji volja u parlamentarnoj većini. Otuda, sporazumi ne samo da mogu dovesti do nazadovanja odmah po zatvaranju poglavlja o javnim nabavkama, oni su prijetnja za naš evropski put generalno, jer mnogo govore o parlamentarnoj većini i njenim prioritetima.

MONITOR: Koliko su potezi vlasti, od Sporazuma sa UAE  do Rezolucije o Jasenovcu, usporile proces ka EU?

MAROVIĆ: Stvorili su dodatni prostor za sumnju u iskrenost evropske orijentacije Vlade. Sporazum sa UAE izazvao je bojazan da se evropska pravila mogu zanemariti zarad političkih i ekonomskih interesa, dok je Rezolucija o Jasenovcu, ma koliko dobronamjerno predstavljena, došla u trenutku kada su evropski partneri očekivali fokus na pravosudne reforme, borbu protiv korupcije i funkcionisanje institucija. Pored sadržaja, problem je i u načinu na koji su doneseni – bez šire društvene i političke rasprave, bez jasnog obrazloženja i van usklađenog evropskog narativa. Takav pristup dovodi do erozije povjerenja kod evropskih partnera, što se reflektuje u ocjenama, ali i u stepenu spremnosti EU da ubrza proces pristupanja.

MONITOR: Brisel je opet podsjetio da  Crna Gora nema pravoznažne presude u oblasti visoke korupcije, u tzv visokoprofilnim slučajevima.

MAROVIĆ: To je dokaz da borba protiv korupcije nije prioritet, da je pravosuđe u rasulu i da nismo ništa uradili da uspostavimo efikasan sistem evaluacije rada sudija i tužilaca. Kao što je već rečeno, uloga pravosuđa je ključna u obezbjeđivanju jednakosti pred zakonom. Osim ispraznih prijetnji svi ostaju nekažnjeni za velike zloupotrebe kojima smo svjedočili i prije i poslije 2020. godine. Hapšenja, otvaranje istraga, sve je to manje važno ukoliko nema pravosnažnih presuda u slučajevima visoke korupcije jer one pokazuju sposobnost države da se s njom obračuna u sopstvenim redovima. Bez pravosnažnih presuda nema pravde, ili „orvelovski“ rečeno – svi  smo jednaki, samo što su neki „jednakiji“ pred zakonom.

MONTOR: Visoki zvaničnici SPC u Crnoj Gori opet veličaju ratne zločince, dok vlast ćuti. Kako takva Crna Gora može napredovati na putu ka EU?

MAROVIĆ: Integracija u EU nije samo pitanje usklađivanja zakona, jačanja institucija, već i vrjednosno pitanje. Nije teško zaključiti da je veličanje ratnih zločinaca direktno suprotstavljeno temeljnim evropskim vrijednostima, među kojima su pomirenje, suočavanje s prošlošću i poštovanje ljudskih prava. Kada javne ličnosti, posebno vjerski lideri, otvoreno veličaju osobe osuđene za najteže zločine, a predstavnice i predstavnici političkih partija to ignorišu, šalju poruku da društvo nije spremno da se jasno distancira od takvog nasljeđa.

Vjerovatno dio problema leži u tome što  partije vlasti vide SPC kao bitan element njihovog programa, te biraju da ili podrže takve stavove ili da ih prećute. Ovaj drugi obrazac je opasniji, jer kad dajete nekome politički legitimitet jedni ga daju baš zbog takvih stavova, a drugi koji glasaju za partije u koaliciji sa ovim nacionalističkim, opravdavaju sebe da njihova partija ne iznosi takve stavove javno, bez obzira što ih ovako ohrabruje, podstiče, hrani i normalizuje.  Ovo su samo početni koraci u prekrajanju istorije i normalizaciji fašizma. Kad jednom zažmurite, onda vas ništa ne sprječava da to radite stalno. Ćutanje vlasti u ovakvim situacijama može se tumačiti kao saučesništvo i tolerisanje ekstremizma. Crna Gora će morati da pokaže mnogo više zrelosti i političke hrabrosti u suočavanju sa svim ovim izazovima ako misli da bude građanska i evropska, što je već neko vrijeme upitno.

MONITOR: Koliko je realno da CG može ući u EU do 2028.?

MAROVIĆ: Šanse za to su 50-50, ali da bi se desilo moramo postići ili pokazati makar nešto i fokusirati se na ključne reforme, te prigrliti snažnije evropski vrjednosni okvir, budući da ne mogu da se sjetim ni jedne velike stvari ili konkretnog unapređenje koji su nam se desili tokom mandata ove Vlade.

Isto tako, davanje veta u ruke desničarke Vlade nije baš laka odluka za EU.

Milena PEROVIĆ

Već duže vrijeme je svima jasno da je crnogorski sport  sistem koji opstaje na zapošljavanju srodnika i povezanosti sa licima kojima se sudi za organizovani kriminal i korupciju, ali i pojedinim predstavnicima nominalno novih vlasti

MONITOR: Prije godinu dana podnijeli ste krivične prijave protiv sportskih saveza i klubova. Šta je suština tih prijava? 

BEGOVIĆ: Ova tema ima više dimenzija, koje zaslužuju da budu adekvatno objašnjene. Prijava je podnijeta protiv više nepoznatih lica povezanim ne samo sa sportskim organizacijama, već i organima državne uprave zaduženih za poslove sporta, obrazovanja, odbrane, finansija, unutrašnjih poslova, i to na rukovodećim pozicijama i povezanih drugih pravnih i fizičkih lica. To je bila moja zakonska obaveza, imajući u vidu da sam tokom međunarodnog arbitražnog postupka u slučaju Milene Knežević Raičević došao u posjed više ugovora sa sportistima koji su ukazivali na postojanje brojnih nepravilnosti.

Sama odluka Evropskog arbitražnog suda EHF-a, koja je uključila moje mišljenje u odnosu na spor, kao i odluku ŽRK Budućnost da prihvati odgovornost, potvrđuju da se radi o svjesnim sistemskim propustima. Ti sistemski propusti ogledaju se u činjenici da su usvojena podzakonska akta sportskih organizacija u koliziji sa odredbama Zakona o sportu i Zakona o radu, što je omogućilo niz nezakonitih radnji. Konkretno,  ovom konkretnom arbitražnom odlukom, ECA EHF je obavezao klub i odgovorna lica da sportistkinji isplate kompletan iznos potraživanja.

Ovo rezonovanje je u skladu sa dokumentom Poreske uprave o poreskom tretmanu profesionalnih sportista u Crnoj Gori iz 2019. godine, pa se postavlja pitanje; na koji način će se u budžet Crne Gore uplatiti obavezni porezi i doprinosi koji do sada nijesu plaćeni? Naplatom tih javnih prihoda stvorila bi se značajna novčana masa, dovoljna za potpunu rekonstrukciju, modernizaciju i izgradnju svih neophodnih sportsko-rekreativnih sadržaja. Takođe, crnogorskom sportu bi se osigurala finansijska stabilnost i predvidljivost za narednu dekadu.

Ova tema ima i važnu socijalnu dimenziju, jer se direktno tiče radnog staža naših sportista. Imaju li oni prava da kao i svi drugi zaposleni budu adekvatno zaštićeni u okviru radno-pravnih  odnosa, ili ćemo pasivno čekati novi slučaj diskriminacije? Možda je odgovornije postaviti pitanje: koliki je broj prvenstveno naših sportista kojima godinama nijesu uplaćivani obavezni doprinosi, odnosno socijalno osiguranje (zdravstveno, penzijsko i invalidsko osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti) suprotno važećim propisima države Crne Gore?

MONITOR: Da li imate odgovore iz tužilaštva? 

BEGOVIĆ: Valja napomenuti da MUP nije odgovorio na upit iz jula prošle godine, koji se odnosio na evidenciju inostranih sportista angažovanih u crnogorskim klubovima – konkretno, da li je tim licima obezbijeđena odgovarajuća boravišna dozvola u skladu sa radno-pravnim statusom.

Nažalost, odgovori tužilačkih organa do sada upućuju na nedostatak potrebne stručnosti ili izostanak prioriteta za ovu oblast, iako se radi o  sistemskoj utaji poreza. Našem tužilaštvu sam i ponudio podršku posredstvom mreže ,,MARS” tužilaca nadležnih za sport Savjeta Evrope, ali crnogorske institucije imaju mogućnost obezbjeđivanja tehničke i podrške u vidu ljudskih sredstvo kroz međunarodno-pravne instrumente.

MONITOR: Kako je ova oblast uređena u drugim zemljama?

BEGOVIĆ: Presude Evropskog suda pravde, počev od Walrave & Koch iz 1974, preko čuvenog slučaja Bosma (1995), pa sve do nedavne presude u predmetu Diarra (2024), jasno potvrđuju odlučnost EU institucija da ograniče autonomiju sporta ali i da se prepoznaje ekonomska dimenzija sporta. Kao rezultat toga, na profesionalni sport se primjenjuju propisi koji uređuju tržišna pravila i njima povezane obaveze. U skladu s time, javne vlasti u državama članicama EU sve aktivnije preduzimaju mjere i radnje kako bi se zaštitio javni interes kroz oblast sporta. Stoga ne iznenađuje činjenica da se sve češće pokreću postupci protiv politički eksponiranih i drugih povezanih lica koja zloupotrebljavaju sport za nezakonito bogaćenje, namještanje rezultata, utaju poreza, neprimjeren politički ili finansijski uticaj, kao i niz drugih koruptivnih radnji.

MONITOR: Da li je ovo glavni problem u crnogorskom sportu i koje ga još mane muče? 

BEGOVIĆ: Prethodno ukazane nepravilnosti, bi valjalo posmatrati više kao posljedicu klijentelistički uspostavljenih odnosa, u kojima recimo svjedočimo svojevrsnom patrimonijalnom sistemu  kojeg karakteriše očuvanje vlasti i autoriteta porodičnim putem. Slučajevi poput zapošljavanja ili angažovanja najbližih srodnika u Crnogorskom olimpijskom komitetu, ili recimo situacija u kojoj predsjednik jednog nacionalnog saveza koji je pritom na toj poziciji izabran na period od četiri godine, sam sa sobom zaključio ugovor na neodređeno, samo ilustrativno potvrđuju bitno narušeno stanje crnogorskog sporta. Kao još jednu direktnu posljedicu imamo ozbiljan pad u rezultatima, pa se tako danas slavi kao vrhunski rezultat sedmo mjesto u konkurenciji devet zemalja na Igrama malih država u Andori.

MONITOR: Da li vidite mogućnost  pozitivne promjene u domaćem sportu? 

BEGOVIĆ: Već duže vrijeme je svima jasno da se radi o sistemu koji opstaje na zapošljavanju srodnika i povezanosti sa licima kojima se sudi za organizovani kriminal i korupciju ali i pojedinim predstavnicima nominalno novih vlasti. Kako je sistem o kojem govorim u osnovi nesposoban da proizvede novu vrijednost što potvrđuju i rezultati na terenu, u zadnjih par godina su počeli da se pojavljuju disonantni tonovi. No isti su nedovoljno odlučni, pa još jednom pozivam sportiste i sportske radnike da ne odustaju i glasnije zagovaraju prijeko potrebne promjene.

MONITOR: Doktorirali ste sportske nauke, predajete na inostranim univerzitetima. Koji su glavni problemi i perspektive sa kojima se sport susreće na međunarodnom nivou?

BEGOVIĆ: Globalni sport se nalazi na svojevrsnoj raskrsnici, pod uticajem konvergentnih procesa kao što su digitalizacija, komercijalizacija i projektovanje moći asimetričnih aktera poput Katara i Saudijske Arabije – ali i drugih. Konsekventno, struktura sportskog pokreta i legitimitet koji crpe iz koncepta autonomije sve češće se dovode u pitanje. Ovo se posebno odnosi na selektivnu primjenu principa političke neutralnosti, jer sportske organizacije nerijetko postaju instrument političkih obračuna ili sredstvo za sprovođenje politike sankcija. Nejednak tretman nacionalnih sportskih organizacija u kontekstu rusko-ukrajinskog i izraelsko-palestinskog sukoba, ogoljava ne samo institucionalnu selektivnost, već i organizacionu hipokriziju (licemjerstvo). Upravo zbog toga, već duže vrijeme zagovaram osnivanje međunarodne hibridne agencije, po uzoru na Svjetsku antidoping agenciju (WADA), koja bi imala mandat da štiti temeljne vrijednosti koje sport treba da predstavlja, ali i da se sistemski suprotstavlja negativnim pojavama koje ugrožavaju njegov integritet.

Predrag NIKOLIĆ