Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN RADULOVIĆ, PISAC: Plašim se da su dripci pobijedili

Objavljeno prije

na

MONITOR: Napisali ste dramu „Pejzaž do pakla” prema vašoj priči „Propast kuće Marinkovića” koja počinje riječima „da budem iskren, mislio sam da nikada neću napisati priču po istinitom događaju”. Iako je književno djelo fikcija, djeluje kao da je glavni lik, profesor latinskog u penziji Luka Marinković, pravi stanovnik Budve, koji se bezuspješno bori protiv graditeljske mafije? RADULOVIĆ: Književno-umjetničko djelo je fikcija koja posjeduje snažnu unutrašnju potrebu da čitaocima saopšti nekakvu istinu. Malu, individualnu, često potpuno beznačajnu u trenutku saopštavanja, istinu od one vrste koja po pravilu ne obavezuje nikoga i ne poziva na društveno angažovanje. Književne istine nijesu politička propaganda. I to je dobro, ali samo pod uslovom da je autoru stalo do književnosti. Ni u jednoj svojoj knjizi do sada nijesam osjetio tako snažan upliv biografskog konteksta, situacija pisca i glavnog lika drame je u tolikoj mjeri slična, na momente skoro identična, da to pomalo i plaši. No dobro, književnost umije biti i neka vrsta bijele magije, pa je mogućnost spasa uvijek otvorena. Priča Propast kuće Marinkovića napisana je i objavljena prvi put 2008. godine, u doba najžešćeg graditeljskog divljanja po Budvi, koje, prirodno, nije moglo zaobići ni mene: porodična kuća u kojoj živim zagrađena je višespratnicama sa svake strane, i sve ono što je nekada to mjesto činilo lijepim i vrijednim bespovratno je uništeno. Priča je odgovor na graditeljsko nasilje, a potom i na građansku nemoć koju čovjek doživi kada shvati da se nasilju nikako ne može suprotstaviti pomoću zakona, bez obzira koliko zakon bio na njegovoj strani. Znam da je to nikakva utjeha, ali priča je bar izašla pristojna, i ponadao sam se da sam njome okončao cijelu stvar. Međutim, nije bilo tako. Skicirajući tekstove na kojima sam namjeravao da radim, sve češće sam primjećivao kako se pojavljuju neki glasovi i scene koji zahtijevaju uobličenje u književnoj formi, i postaju sve uporniji. Dramska forma je bila logičan izbor, ali i spisateljski izazov, jer to nijesam radio do sada.

MONITOR: Vaša drama je svojevrsni umjetnički obračun protiv kulturnog, urbanističkog i socijalnog urušavanja drevnog grada?
RADULOVIĆ: Prije lament, nego obračun. Plašim se da su dripci pobijedili. Uostalom, pogled kroz prozor moje radne sobe u zid na dva metra daljine me svakoga dana nepobitno uvjerava u to. Bitka je izgubljena, i to odavno. Cijenu tranzicionog Diznilenda Budva je platila vlastitim postojanjem, tačnije: grad neprekidno građevinski raste, ali taj rast ne prati adekvatan urbani razvoj, što opet nije ništa drugo do nova forma uništavanja budućnosti. No dobro, ljudi uvijek očekuju da će dobiti nešto viška i za sebe, pa u međuvremenu ne primijete bez kojih su sve vrijednosti ostali. Kada se gola sebičnost postavi kao jedini princip funkcionisanja zajednice, onda je sasvim prirodno da niko ne vodi računa o opštim vrijednostima i o zajedničkom dobru. Smatram da građani Budve zaslužuju biblioteku, moderni bioskop, pozorišnu dvoranu, jer ništa od toga nemaju, ali oni koji odlučuju u zadnjih dvadeset godina smatraju drugačije. I znate šta: oni su u pravu, ja griješim.

MONITOR: Prve svoje knjige objavili ste kao samizdat u Budvi, a kasnije kod uglednog izdavača u Zagrebu. Koja izdavačka kuća će objaviti dramu?
RADULOVIĆ: Vjerujem da će se crnogorsko izdanje uskoro pojaviti u izdavačkoj kući Plima iz Ulcinja, a hrvatsko u zajedničkom izdanju Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i izdavačke kuće Antibarbarus iz Zagreba. U pregovorima sam i sa jednom kućom iz Beograda, koja pokazuje interesovanje za ono što ja radim, ali vidjećemo još. Nažalost, pisac koji želi da se njegove knjige nađu u knjižarama država bivše Jugoslavije mora u svakoj od tih država pronaći svog izdavača, to je jedini način. Što se tiče samizdata, ja od njega ne odustajem. Ovoga ljeta sam u vlastitoj režiji objavio novo izdanje romana Auschwitz Café, jer sam bio ostao bez ijednog primjeraka, a to ne volim da mi se događa, jer uvijek se pojavi neko kome bih rado poklonio knjigu. Uostalom, da se nijesam bavio samizdatom, svi moji rukopisi ostali bi samo elektronska prašina u računaru. A zbog toga se knjige ne pišu.

MONITOR: Filozofija, koju predajete, od sada izučava se samo u gimnazijama. Šta mislite zašto je ona, kao i mnogi opšte obrazovni predmeti, odjednom nepotrebna u svim stručnim školama?
RADULOVIĆ: Kada bih htio biti ciničan, odgovorio bih: zbog toga što su sociolozi pisali, ili rukovodili pisanjem, taj nastavni program za sebe, jer je zastupljenost njihovog predmeta u stručnim nastavnim programima neuporedivo veća; očigledno, plašili su se da ne ostanu bez posla. No, ostavimo li cinizam i šalu po strani, jedno je sasvim izvjesno: filozofija je potpuno bespotrebna u pojedinim stručnim školama, kao i sociologija uostalom. Ne postoji svrha i smisao podučavanja suptilnom mišljenju humanističkih nauka u takvim stručnim školama, oni se suptilnom razmišljanju moraju podučavati unutar vlastite struke, koliko im je neophodno, jer će od toga sjutra hljeb zarađivati. Dakle, nijesu sve stručne škole oslobođene filozofije, nego samo one kojima filozofija uistinu ništa nije potrebna. No, nešto drugo je meni veći problem: koji su mudraci izbacili (formalnu) logiku kao obavezan predmet iz trećeg razreda gimnazije, i ponudili je kao jedan od izbornih u trećem i četvrtom? Ili drugi primjer, ništa manje značajan: ko je izbacio psihologiju kao predmet za tehničare marketinga? Te mudrace valja nagraditi, jer će njihovom zaslugom veći dio maturanata gimnazije izlaziti iz škole a da nijesu čuli što je dokaz ili sud, a tehničari marketinga neće znati ništa o procesu opažanja, o potrebama i motivima.

MONITOR: Član ste Upravnog odbora Matice crnogorske, a crnogorski je jedini jezik u Crnoj Gori čije se postojanje osporava. Da li smatrate da je tome doprinio i novi pravopis?
RADULOVIĆ: Spin-doktori su mnogo radili, pogotovo prije nedavnog popisa stanovništva, i cijela priča o crnogorskom jeziku i pravopisu opterećena je gomilama informacionog otpada. Biće potrebno izvjesno vrijeme da se taj mutljag spusti na dno, pa da se nakon toga pažljivo razmisli o svemu. A od razmišljanja ne treba bježati, ono je nužan uslov za ostvarenje dobra u zajednici. S tim što smatram da ne treba olako prepuštati našim političarima zadatak mišljenja, jer to je zanat u kojemu se mnogi od njih ne snalaze baš najbolje. Kada ljudi kažu da imaju problem sa pravopisom crnogorskog jezika, oni najčešće misle na nove grafeme sa dijakritičkim znacima na koje nijesu navikli, i to ih, navodno, odbija. Razumijem njihove argumente. Ali, kada im kažem da se rješenja u pravopisu liberalno odnose prema obije mogućnosti: možete koristiti nova slova, a možete to ne činiti, s tim što je to i dalje crnogorski jezik, onda nastaju skokovi u zaključivanju i različite logičke vratolomije koje namjeravaju dokazati da oni istovremeno nešto bi, ali i ne bi… Na kraju, dođem do zaključka da je najveći problem samo ime jezika, da je mnogim ljudima, iz najrazličitijih razloga, još teško da svoj jezik nazivaju imenom naroda kojem pripadaju. Bilo kako bilo, vrijeme je majstorsko rešeto, pa ćemo vidjeti. Možda, jednoga dana, Crna Gora, Crnogorci, njihov jezik i crkva budu proglašeni tek beznačajnim istorijskim incidentom u sveukupnom razvoju srpstva. Ako se to dogodi – niko nam, osim nas samih, neće biti kriv.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo