Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR, PREDSJEDNIK CENTRA ZA POLITIČKU EDUKACIJU: Veliki dio SDP-a srastao sa DPS-om

Objavljeno prije

na

MONITOR: Neposredno nakon lokalnih izbora izjavili ste da će formiranje vlasti u Podgorici zavisiti od odluke SDP-a. Formiranje gradske uprave oteglo se mjesecima, uz mnoge peripetije. Koji je po vama najvjerovatniji epilog ovog političkog igrokaza?

JANJUŠEVIĆ: Dva su rješenja pred nama, iako iznenađenja nikada ne fali kada su crnogorski politički dogovori i pregovori u pitanju. Izbori su ono što je najrealnije gledano iz ove perspektive ili koaliranje SDP-a i DPS-a, koje nije isključeno. I jedno i dugo rješenje, kreatora ove situacije, tj. SDP vodi u političko nestajanje, mada ova politička rašomonijada kojoj smo svjedoci nakon lokalnih izbora može da proizvede i neko treće rješenje.

MONITOR: DPS opet nudi ruku saradnje SDP-u. Da li je moguć scenario da DPS sačeka raspodjelu mandata unutar koalicije ELPG, pa da krene u kupovinu poslanika kao u Nikšiću ili nedavno u Herceg Novom?
JANJUŠEVIĆ: To je postala potpuno normalna pojava da na brutalnu kupovinu odbornika i prisustvo političke korupcije svi državni organi ćute i pravdaju je činjenicom da je odbornik vlasnik svog mandata i da se tu ništa ne može. Tek tu onda vidite demokratski i institucionalni iskorak našeg društva. Kad Ustavni sud, koji je svojevremeno donio rješenje po kojem je odbornik i poslanik vlasnik svog mandata, tom odlukom u praksi proizvodi rješenja koja direktno ugrožavaju Ustav Crne Gore, član 2, da se ne može priznati ni uspostaviti vlast koja nije izraz slobodne volje građana, onda se mogu sagledati dubine tragičinih paradoksa koje živimo i o kojima svjedočimo. Ne bi zaista začudilo da DPS preuzme inicijativu tako što će među opozicionim odbornicima pronaći nekog ,,razočaranog” koji će preći na drugu stranu, jer će imati ,,samarićanski” motiv da pomogne građanima Podgorice.

MONITOR: Kakva je pozicija članica koalicije ELPG, SDP-a i Pozitivne, nakon lokalnih izbora i neuspjelih pregovora o formiranju vlasti u Podgorici?
JANJUŠEVIĆ: Ova koalicija se raspala na najgori mogući način. Oni su neuspjehom nametanja koncepta manjinske vlasti doveli do urušavanja ne samo partija koji su konstituenti koalicije, već i opozicionih struktura koji pokušavaju 25 godina neuspješno da smijene aktuelnu vlast. Tako su pokazali istinitom našu nedavnu ocjenu da u Crnoj Gori ne postoji politika kao društvena djelatnost koja nosi ogromnu odgovornost, već samo situacije koje kreira DPS i kojima se svi akteri ovog pseudopluralizma prilagođavaju. Ovim pregovaračkim galimatijasom napravljen je odličan marketinški okvir DPS-u za nove lokalne izbore, a možda i za usisavanje SDP-a u svoj partijski organizam, jer poslije ovakvog političkog lavirinta i ćorsokaka u koji je SDP sam sebe uvalio, ne znam u čijim očima može izgledati kao pouzdan partner i pričati na principijelnoj ravni.

MONITOR: Odnosi u vladajućoj koaliciji kao da su zamrznuti. Kako će oni dalje funkcionisati i da li je realno očekivati vanredne parlamentarne izbore?
JANJUŠEVIĆ: Postizborni pregovori su pokazali još jednu veliku istinu – da je veliki dio SDP-a organski srastao sa DPS-om i da je nemoguće napraviti taj hiruški rez koji bi razdvojio ovu koaliciju. Ako ćemo da se vratimo na jezik principa SDP-a, oni su imali tri velika razloga da raskinu koaliciju sa DPS-om. Prvi je politička korupcija u Podgorici, drugi je neustavna kandidatura Filipa Vujanovića , koji je direktno pogazio najviši pravni akt, i treći je situacija oko KAP-a, koji je po riječima Ranka Krivokapića najveća pohara u istoriji Crne Gore. Dio SDP-a vidi sve ovo i nažalost nema tu snagu kroz većinu u partijskim organima da okrene partiju u drugom pravcu. Vanredni parlamentarni izbori zavise očigledno više od drugih okolnosti, nego li od SDP-a, koji je svjestan svog propadanja i slabog rejtinga, jer, gledano iz ovog ugla, prije će DPS krenuti u vanredne izbore, koristeći slabosti Pozitivne i SDP-a, koji maltene nestaju sa političke scene, nego li što će se SDP opredijeliti na taj korak. Napravljena je takva politička vratolomija i gimnastika, i umjesto da imamo nove lokalne vlasti u kojima će DPS biti opozicija koja će strahovati od vanrednih parlamentarnih izbora, imamo situaciju da od vanrednih parlamentarnih izbora sada strahuju konstituenti koalicije ELPG.

MONITOR: Koalicija ELPG promovisala je, dosta nejasno, politiku trećeg puta. Da li je nešto takvo uopšte moguće u Crnoj Gori u kojoj partije odlučuju o svemu?
JANJUŠEVIĆ: Možda je samo zamisao i ideja bila dobra. Ostalo je sve bilo katastrofalno. Ako je namjera bila trasirati treći put kao model za meku smjenu DPS-a, što smo i mi kao organizacija prozreli nekih mjesec dana pred izbore, onda je za to trebalo mnogo ozbiljnog rada. Ova koalicija i koncepcijski i sadržajno bila je promašena. Koncepcijski, jer je morala mnogo ranije da se osmisli i formira, jednako kvalitetno marketinški i medijski sa namjerom da uđe u biračko tijelo DPS-a. Sadržajno da bude jasna, programski precizna sa vrlo decidiranim odgovorima sa kim i kako poslije izbora. Personalno da eksplicira ličnost koja bi mogla biti svojim autoritetom predsjednik države, a ne samo glavnog grada, a ne nikako krenuti od ličnosti iz aktuelne afere (Telekom) , koja je u startu poljuljala koaliciju. Za politiku trećeg puta da bi bila potpuno utemeljena potrebno je 15-20% biračkog tijela. Sa ovako lošim izbornim rezultatom oni nijesu mogli da postave tu veliku konstrukciju preko koje bi DPS prešao u opoziciju. Da su partije vodile glavnu riječ svjedočio je period poslije izbora u kojem nigdje nije bilo Bogojevića, već je sve zavisilo od SDP-a i njihova dva odbornika. Poslije izbora se ispostavilo da su postojale tri verzije trećeg puta. Jednu je imao SDP (da treba pregovarati samo sa DPS -om), drugu Pozitivna (da treba pregovarati samo sa opozicijom) i treća, možda najoriginalnija, g-dina Bogojevića da treba podršku manjinske vlasti tražiti istovremeno i od DPS-a i od opozicije, i da je to jedino smislena manjinska vlast koju bi istovremeno podržali i DPS i opozicija. Koalicija okupljena oko ,,trećeg puta” pokazala se prije kao neuspio eksperiment nego li kao istinska vizija.

MONITOR: Posljednjih nekoliko izbornih procesa karakteriše višemjesečno političko natezanje oko rezulatata, formiranja većine i slično.
JANJUŠEVIĆ: Više od sto godina Crna Gora je u formalnom smislu parlamentarna i ustavna demokratija, a da nikada nije promijenila vlast na izborima. Kancer partitokratizma je razorio svaku instituciju. U takvoj situaciji je jako teško govoriti o politici i institucionalnoj demokratiji. Posljednji izbori u dvanaest opština pokazuju da je ovo više teatar apsurda, beketovskog izraza, nego politički izborni sistem. Uporno čekamo Godoa koji nikako da dođe. Nužnost promjena kao da zavisi samo od političkih partija. Apsurdnost političkog nadmetanja vidi se paralelno kroz funkcionisanje vlasti sa bizarnošću djelovanja koalicije, dok sa druge strane opoziciona nesinhronizovanost, neujednačenost i nesposobnost smjenjivanja vlasti ukazuje na veliku degradaciju našeg društva koje je formalno na vratima Evropske unije.

MONITOR: Da li su s ovakvim odnosima u vladajućoj koaliciji uopšte mogući napreci u tzv. reformama, prvenstveno borbi protiv kriminala i korupcije?
JANJUŠEVIĆ: Iskustva u regionu, a i šire, pokazuju da sistem koji generiše korupciju, afere, nepotizam i ostale društvene anomalije ne može reformisati sam sebe. Jednostavno mora otići u opoziciju da bi prošao kroz političku katarzu, da bi se profiltrirao, pročistio , reformisao i drugačije sagledao i sebe i političku realnost. SPS je morao otići u opoziciju da bi otpočele suštinske reforme u Srbiji, HDZ je morao otići u opoziciju da bi borba protiv korupcije mogla da ima institucionalnu težinu i da bi USKOK bio ono što jeste. Kod nas su to samo kozmetičke promjene kroz razne strategije, akcione planove, komisije, uprave, agencije, ali milimetarskog pomaka nema. Što je DPS duže na vlasti postaje iz izbora u izbore sve grčevitija borba ne za opštine nego i za mjesne zajednice. Zato je jako teško i bolno prihvatiti činjenicu da su izgubljeni jedan Nikšić i Podgorica. I zato su pregovori oko formiranja vlasti u ovim opštinama jako teški, naporni, dugotrajni i na momente besmisleni.

MONITOR: Nakon afere Snimak, a i brojnih nepravilnosti tokom posljednjih lokalnih izbora, očigledno je da je opoziciji vrlo teško da dostigne manjak glasača koji DPS namakne kupovinom glasova, pritiscima na birače i raznim drugim sistemima krađe izbora. Koliko je realno očekivati da opozicija u ovakvim izbornim i postizbornim uslovima osvoji i formira vlast?
JANJUŠEVIĆ: Opozicija je u jako teškoj situaciji. Opozicija već godinama nikako da shvati svoj primarni cilj, a to je smjena vlasti. Jer dok toga ne bude ne mogu da zažive ni njihovi programi i ciljevi. Sve dok se budu takmičili ko će biti najjača opoziciona snaga, ko je tvrđi, a ko mekši opozicionar, čije će sujete prevladati u replikama, davaće legitimitet svemu postojećem kao konstruktivna opozicija ili kako neko kaže kao formalna opozicija, koja ne želi vlast. To nosi veliku opasnost da u situaciji kada dođe do očekivanih promjena veliki dio opozicije potone sa vladajućim strukturama. Zato joj je potrebna prije svega konsolidacija oko minimuma zajedničkog djelovanja, a to je oko smjene vlasti. U suprotnom imaćemo Herceg Novi ili neku novu brutalnu situaciju, jer reakcije nijesu adekvatne.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo