Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR, PREDSJEDNIK CENTRA ZA POLITIČKU EDUKACIJU: Veliki dio SDP-a srastao sa DPS-om

Objavljeno prije

na

MONITOR: Neposredno nakon lokalnih izbora izjavili ste da će formiranje vlasti u Podgorici zavisiti od odluke SDP-a. Formiranje gradske uprave oteglo se mjesecima, uz mnoge peripetije. Koji je po vama najvjerovatniji epilog ovog političkog igrokaza?

JANJUŠEVIĆ: Dva su rješenja pred nama, iako iznenađenja nikada ne fali kada su crnogorski politički dogovori i pregovori u pitanju. Izbori su ono što je najrealnije gledano iz ove perspektive ili koaliranje SDP-a i DPS-a, koje nije isključeno. I jedno i dugo rješenje, kreatora ove situacije, tj. SDP vodi u političko nestajanje, mada ova politička rašomonijada kojoj smo svjedoci nakon lokalnih izbora može da proizvede i neko treće rješenje.

MONITOR: DPS opet nudi ruku saradnje SDP-u. Da li je moguć scenario da DPS sačeka raspodjelu mandata unutar koalicije ELPG, pa da krene u kupovinu poslanika kao u Nikšiću ili nedavno u Herceg Novom?
JANJUŠEVIĆ: To je postala potpuno normalna pojava da na brutalnu kupovinu odbornika i prisustvo političke korupcije svi državni organi ćute i pravdaju je činjenicom da je odbornik vlasnik svog mandata i da se tu ništa ne može. Tek tu onda vidite demokratski i institucionalni iskorak našeg društva. Kad Ustavni sud, koji je svojevremeno donio rješenje po kojem je odbornik i poslanik vlasnik svog mandata, tom odlukom u praksi proizvodi rješenja koja direktno ugrožavaju Ustav Crne Gore, član 2, da se ne može priznati ni uspostaviti vlast koja nije izraz slobodne volje građana, onda se mogu sagledati dubine tragičinih paradoksa koje živimo i o kojima svjedočimo. Ne bi zaista začudilo da DPS preuzme inicijativu tako što će među opozicionim odbornicima pronaći nekog ,,razočaranog” koji će preći na drugu stranu, jer će imati ,,samarićanski” motiv da pomogne građanima Podgorice.

MONITOR: Kakva je pozicija članica koalicije ELPG, SDP-a i Pozitivne, nakon lokalnih izbora i neuspjelih pregovora o formiranju vlasti u Podgorici?
JANJUŠEVIĆ: Ova koalicija se raspala na najgori mogući način. Oni su neuspjehom nametanja koncepta manjinske vlasti doveli do urušavanja ne samo partija koji su konstituenti koalicije, već i opozicionih struktura koji pokušavaju 25 godina neuspješno da smijene aktuelnu vlast. Tako su pokazali istinitom našu nedavnu ocjenu da u Crnoj Gori ne postoji politika kao društvena djelatnost koja nosi ogromnu odgovornost, već samo situacije koje kreira DPS i kojima se svi akteri ovog pseudopluralizma prilagođavaju. Ovim pregovaračkim galimatijasom napravljen je odličan marketinški okvir DPS-u za nove lokalne izbore, a možda i za usisavanje SDP-a u svoj partijski organizam, jer poslije ovakvog političkog lavirinta i ćorsokaka u koji je SDP sam sebe uvalio, ne znam u čijim očima može izgledati kao pouzdan partner i pričati na principijelnoj ravni.

MONITOR: Odnosi u vladajućoj koaliciji kao da su zamrznuti. Kako će oni dalje funkcionisati i da li je realno očekivati vanredne parlamentarne izbore?
JANJUŠEVIĆ: Postizborni pregovori su pokazali još jednu veliku istinu – da je veliki dio SDP-a organski srastao sa DPS-om i da je nemoguće napraviti taj hiruški rez koji bi razdvojio ovu koaliciju. Ako ćemo da se vratimo na jezik principa SDP-a, oni su imali tri velika razloga da raskinu koaliciju sa DPS-om. Prvi je politička korupcija u Podgorici, drugi je neustavna kandidatura Filipa Vujanovića , koji je direktno pogazio najviši pravni akt, i treći je situacija oko KAP-a, koji je po riječima Ranka Krivokapića najveća pohara u istoriji Crne Gore. Dio SDP-a vidi sve ovo i nažalost nema tu snagu kroz većinu u partijskim organima da okrene partiju u drugom pravcu. Vanredni parlamentarni izbori zavise očigledno više od drugih okolnosti, nego li od SDP-a, koji je svjestan svog propadanja i slabog rejtinga, jer, gledano iz ovog ugla, prije će DPS krenuti u vanredne izbore, koristeći slabosti Pozitivne i SDP-a, koji maltene nestaju sa političke scene, nego li što će se SDP opredijeliti na taj korak. Napravljena je takva politička vratolomija i gimnastika, i umjesto da imamo nove lokalne vlasti u kojima će DPS biti opozicija koja će strahovati od vanrednih parlamentarnih izbora, imamo situaciju da od vanrednih parlamentarnih izbora sada strahuju konstituenti koalicije ELPG.

MONITOR: Koalicija ELPG promovisala je, dosta nejasno, politiku trećeg puta. Da li je nešto takvo uopšte moguće u Crnoj Gori u kojoj partije odlučuju o svemu?
JANJUŠEVIĆ: Možda je samo zamisao i ideja bila dobra. Ostalo je sve bilo katastrofalno. Ako je namjera bila trasirati treći put kao model za meku smjenu DPS-a, što smo i mi kao organizacija prozreli nekih mjesec dana pred izbore, onda je za to trebalo mnogo ozbiljnog rada. Ova koalicija i koncepcijski i sadržajno bila je promašena. Koncepcijski, jer je morala mnogo ranije da se osmisli i formira, jednako kvalitetno marketinški i medijski sa namjerom da uđe u biračko tijelo DPS-a. Sadržajno da bude jasna, programski precizna sa vrlo decidiranim odgovorima sa kim i kako poslije izbora. Personalno da eksplicira ličnost koja bi mogla biti svojim autoritetom predsjednik države, a ne samo glavnog grada, a ne nikako krenuti od ličnosti iz aktuelne afere (Telekom) , koja je u startu poljuljala koaliciju. Za politiku trećeg puta da bi bila potpuno utemeljena potrebno je 15-20% biračkog tijela. Sa ovako lošim izbornim rezultatom oni nijesu mogli da postave tu veliku konstrukciju preko koje bi DPS prešao u opoziciju. Da su partije vodile glavnu riječ svjedočio je period poslije izbora u kojem nigdje nije bilo Bogojevića, već je sve zavisilo od SDP-a i njihova dva odbornika. Poslije izbora se ispostavilo da su postojale tri verzije trećeg puta. Jednu je imao SDP (da treba pregovarati samo sa DPS -om), drugu Pozitivna (da treba pregovarati samo sa opozicijom) i treća, možda najoriginalnija, g-dina Bogojevića da treba podršku manjinske vlasti tražiti istovremeno i od DPS-a i od opozicije, i da je to jedino smislena manjinska vlast koju bi istovremeno podržali i DPS i opozicija. Koalicija okupljena oko ,,trećeg puta” pokazala se prije kao neuspio eksperiment nego li kao istinska vizija.

MONITOR: Posljednjih nekoliko izbornih procesa karakteriše višemjesečno političko natezanje oko rezulatata, formiranja većine i slično.
JANJUŠEVIĆ: Više od sto godina Crna Gora je u formalnom smislu parlamentarna i ustavna demokratija, a da nikada nije promijenila vlast na izborima. Kancer partitokratizma je razorio svaku instituciju. U takvoj situaciji je jako teško govoriti o politici i institucionalnoj demokratiji. Posljednji izbori u dvanaest opština pokazuju da je ovo više teatar apsurda, beketovskog izraza, nego politički izborni sistem. Uporno čekamo Godoa koji nikako da dođe. Nužnost promjena kao da zavisi samo od političkih partija. Apsurdnost političkog nadmetanja vidi se paralelno kroz funkcionisanje vlasti sa bizarnošću djelovanja koalicije, dok sa druge strane opoziciona nesinhronizovanost, neujednačenost i nesposobnost smjenjivanja vlasti ukazuje na veliku degradaciju našeg društva koje je formalno na vratima Evropske unije.

MONITOR: Da li su s ovakvim odnosima u vladajućoj koaliciji uopšte mogući napreci u tzv. reformama, prvenstveno borbi protiv kriminala i korupcije?
JANJUŠEVIĆ: Iskustva u regionu, a i šire, pokazuju da sistem koji generiše korupciju, afere, nepotizam i ostale društvene anomalije ne može reformisati sam sebe. Jednostavno mora otići u opoziciju da bi prošao kroz političku katarzu, da bi se profiltrirao, pročistio , reformisao i drugačije sagledao i sebe i političku realnost. SPS je morao otići u opoziciju da bi otpočele suštinske reforme u Srbiji, HDZ je morao otići u opoziciju da bi borba protiv korupcije mogla da ima institucionalnu težinu i da bi USKOK bio ono što jeste. Kod nas su to samo kozmetičke promjene kroz razne strategije, akcione planove, komisije, uprave, agencije, ali milimetarskog pomaka nema. Što je DPS duže na vlasti postaje iz izbora u izbore sve grčevitija borba ne za opštine nego i za mjesne zajednice. Zato je jako teško i bolno prihvatiti činjenicu da su izgubljeni jedan Nikšić i Podgorica. I zato su pregovori oko formiranja vlasti u ovim opštinama jako teški, naporni, dugotrajni i na momente besmisleni.

MONITOR: Nakon afere Snimak, a i brojnih nepravilnosti tokom posljednjih lokalnih izbora, očigledno je da je opoziciji vrlo teško da dostigne manjak glasača koji DPS namakne kupovinom glasova, pritiscima na birače i raznim drugim sistemima krađe izbora. Koliko je realno očekivati da opozicija u ovakvim izbornim i postizbornim uslovima osvoji i formira vlast?
JANJUŠEVIĆ: Opozicija je u jako teškoj situaciji. Opozicija već godinama nikako da shvati svoj primarni cilj, a to je smjena vlasti. Jer dok toga ne bude ne mogu da zažive ni njihovi programi i ciljevi. Sve dok se budu takmičili ko će biti najjača opoziciona snaga, ko je tvrđi, a ko mekši opozicionar, čije će sujete prevladati u replikama, davaće legitimitet svemu postojećem kao konstruktivna opozicija ili kako neko kaže kao formalna opozicija, koja ne želi vlast. To nosi veliku opasnost da u situaciji kada dođe do očekivanih promjena veliki dio opozicije potone sa vladajućim strukturama. Zato joj je potrebna prije svega konsolidacija oko minimuma zajedničkog djelovanja, a to je oko smjene vlasti. U suprotnom imaćemo Herceg Novi ili neku novu brutalnu situaciju, jer reakcije nijesu adekvatne.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR: Mora se naći racionalno prelazno rješenje  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Minimum političke odgovornosti koju sadašnja parlamentarna većina ima prema onima koji su za nju glasali, ali i prema svim građanima i građankama Crne Gore, jeste da kanališu političku energiju nezadovoljstva i nađu racionalan prelazni model upravljanja državom koji će pripremiti vanredne parlamentarne izbore i ostaviti nekontaminiran prostor za neku buduću saradnju

 

MONITOR: Kako vidite ocjenu premijera Zdravka Krivokapića da je na djelu državni udar?

VUKOVIĆ: Vidim lakoću sa kojom barata procjenama neko ko bi, prema dužnosti koju ima u državi koja je formalno demokratska, trebao da bude razuman i odgovoran, i da iz takve perspektive procjenjuje, argumentuje svoje procjene i dijeli ih sa javnošću. Način na koji je to učinio premijer više je bilo nalik marifetluku nekog lošeg spin majstora. No, ovo ne znači da se u nekim slojevima ovog iskaza ne krije tragična istina aktuelne crnogorske političke zbilje, i ne samo aktuelne, nego i one koja joj je prethodila, a to je da mi imamo u dužem trajanju na djelu neku vrstu državnog udara. Hoću da kažem da su ovdje državne institucije bile uglavnom kulise iza kojih se skrivala realna, vaninstitucionalna moć koja je upravljala državom i sudbinama građana i građanki u njoj.

Rodno mjesto ovoga što se sada dešava u političkom životu Crne Gore su upravo te crne kutije vaninstitucionalne i netransparentne moći. Bilo da je ona smještena u vladičanskim odajama, kabinetima  u kojima vijeća krem domaće političke klase ili  onima u kojima se o balkanskim geopolitičkim pitanjima mrsomudi u Briselu, Vašingtonu i Moskvi, a sasvim moguće i u nekim mafijaškim štekovima u regionu i šire. Niko nije od vlasti koja se konstituisala nakon izbora 30. avgusta 2020. godine očekivao da izvedu čaroliju preobražaja društva, ali jeste da institucijama vrati moć i da, na tragu obećane transparentnosti, učini potpuno vidljivim i kontroli podložnim mehanizme zakonitog i pravednog upravljanja javnim poslovima. Desio se, nažalost, upravo kontinuitet starog načina vladanja, koje sada završava u nečemu što liči na melodramske obračune elita u predmodernim društvima.

MONITOR: Kako cijenite ono što se desilo nakon predloga GP URA za formiranje manjinske vlade, inicijative za različite  smjene koje su podnijete, ali i postupke izvršne vlasti?

VUKOVIĆ: Od samih početaka nove, trojedine vlasti i njene kvaziekspertske Vlade nije bilo naročito teško uočiti da su, umjesto armature koja bi  tu vlast dugoročno učinila smisleno održivom, u nju bile ugrađene klice razdora. Glumljenjem iskrenosti u odnosima i zavjetovanosti izbornoj volji dijela naroda koji je glasao za svrgavanje s vlasti Demokratske partije socijalista nije se moglo prikriti nepostojanje jasnog jedinstvenog fokusa u političkom djelovanju, a upravo je to ukazivalo na to da svaki dio ,,osvježavajućeg” političkog trolista ima rezervnu agendu i da je nastoji nametnuti. URA je tu svoju agentu artikulisala kroz ponudu izlaska iz krize preko modela manjinske vlade i to je, konačno, bio znak da svako može da prestane glumiti finoću i dohvatiti se batine koja se držala ispod skuta.

MONITOR: A ideja manjinske vlade, da li je ona izlaz iz političke krize?

VUKOVIĆ:  Mislim da nije. Naprotiv, u aktuelnom političkom kontekstu ideja o manjinskoj vladi onakva kakvu je predložila URA, odnosno koalicija Crno na bijelo može samo političku krizu prevesti na neki drugi kolosjek. To može dodatno zakomplikovati političke prilike u zemlji i odgoditi reforme koje bi vodile ozdravljenu društva i snaženju institucija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGO HEDL, HRVATSKI NOVINAR I KNJIŽEVNIK: Nije bilo volje da se učini odmak od Tuđmanove politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški sud nije uspio u misiji koja mu je bila povjerna: da osudi glavne aktere krvavog sukoba u raspadu Jugoslavije, a „sitnije ribe“ prepusti lokalnim pravosuđima

 

MONITOR: Prošle jeseni je prošlo 30 godina kako je Hrvatska formalizovala nezavisnost i, istovremeno, otpočeo je rat na teritoriji Hrvatske. Vi ste novinar s velikim iskustvom iz tog perioda. Koliko su tadašnje srpsko rukovodstvo i prevlast pristalica pro-Miloševićeve politike u Predsjedništvu SFRJ, a koliko retorika pobjedničkog HDZ-a i Franje Tuđmana kao i promjena položaja Srba u novom hrvatskom Ustavu, uticali na brutalni rasplet?

HEDL: Dopustite da na to pitanje pokušam odgovorite s „ki bi da bi“, rečenicom koju je izgovorio Franjo Tuđman a koju su onda jezični stručnjaci preveli kao „što bi bilo kad bi bilo“. Moglo se, naravno, da je bilo pameti s obje stane, izbjeći sukob i civilizirano se razići, ali sve je nekako išlo „tuk na utuk“. Teza o „svim Srbima u jednoj državi“ (dakako i s teritorijima na kojima su živjeli), s jedna strane i definiranje Nezavisne Države Hrvatske kako to nije bila samo zločinačka tvorevina, nego i izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda“, nikako nije moglo zajedno. Da Milošević nije sanjario o Velikoj Srbiji, a da Tuđman i HDZ nisu relativizirali zločinački režim Ante Pavelića, moglo se normalno razići, poput Čeha i Slovaka i svaka je država mogla nastaviti svojim putem. Tuđman je, recimo, kada je došao na vlast, mogao otići u Jasenovac, pokloniti se žrtvama i reći kako se takav zločin nikada više neće ponoviti i kako će Srbi u novonastaloj hrvatskoj državi imati ista prava kao i Hrvati, a Milošević je mogao pozvati hrvatske Srbe i reći im da priznaju hrvatsku državu kao svoju, jer će u njoj imati sva prava. Ali, toga nije bilo pa se danas svako lamentiranje o tome može svesti na ono citirano: ki bi da bi.

MONITOR: Danas je Hrvatska članica EU i NATO, ali i, reklo bi se, pod jakim uticajem nasljeđa politike prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji se, iako partizan i komunistički general, nije ustezao da daje šovinističke izjave, pa i vodi takvu politiku. U izvjesnoj mjeri, opterećeni tim nasljeđem su i neki vrlo visoko pozicionirani dužnosnici iz SDP-a. Ima li tome „lijeka“?

HEDL: Proces detuđmanizacije mogao se elegantno provesti nakon njegove smrti, kada na vlast dolazi koalicija predvođena SDP-om, a na Pantovčaku Stipe Mesić zamjenjuje Tuđmana. Ivica Račan i Dražen Budiša, osovina koalicije SDP-HSLS, koja je došla na vlast početkom 2000. godine nije bila najsretnija. Budiša je bio umjereni nacionalist, Račan je na leđima imao stigmu Saveza komunista, pa je njihova Vlada škripala od samog početka i funkcionirala uz mnogo kompromisa. Na kraju Budiša je napustio koaliciju. Nije bilo volje da se učini odmak od Tuđmanove politike, smatrali su vjerojatno kako je dovoljno da se smanje ovlasti predsjednika Republike, pa su razvlastiti Stipu Mesića i gotovo ga sveli na ulogu fikusa. Mesić je, koliko je mogao, učinio ozbiljan odmak od Tuđmanovog autoritarnog, povremeno i diktatorskog načina vladanja, ali i da je htio, nakon što su mu skresane ovlasti, nije mogao biti „Tuđman nakon Tuđmana“. Onda se na vlast vraća HDZ, dolazi Ivo Sanader, detuđmanizaciju više nitko ne spominje. Njegovu, Tuđmanovu ulogu, trebalo je pažljivo odvagati i smjestiti je na skali između zasluga i zabluda, točno na ono mjesto gdje pripada. To nije učinjeno, pa je danas hrvatska javnost podosta podijeljena oko toga: jedni mu dižu spomenike, drugi po njima šaraju sprejom.

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Ipak, sve i da bude formirana, jedna oročena i iznuđena vlada ne može državu izvući iz političkog, pravnog i ekonomskog haosa koji su većinske vlade stvarale trideset godina.

Otežavajuća okolnost je ponašanje ove sadašnje, odnosno odlazećeg premijera i nekih ministara kojima pogled na svijet ne doseže dalje od ruševina lovćenske kapele.

Ukoliko bude formirana, najvažnija promjena koju bi donijela manjinska vlada bila bi okretanje zemaljskim temama. Ali, da bi do takve promjene došlo, najjače parlamentarne partije morale bi najprije da promijene – sebe.

Naravno da ovakav DPS nikad neće glasati za državnog tužioca za kojeg postoji makar udaljena sumnja da će se baviti svojim poslom.

Naravno da se ovakav DF nikad neće posvetiti slobodi, pravdi i jednakosti drugih naroda osim srpskog, niti se odreći osuđenih zločinaca Mladića i Karadžića, a kamoli (za sada) nevinog Vučića.

MONITOR:  Priča o formiranju manjinske vlade aktuelizovana je nakon posjete visokog američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara. Vidite li vezu eventualnog raspleta političke krize u Crnoj Gori sa geopolitikom?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Sve u Crnoj Gori ima veze sa geopolitikom, ne funkcionišu ni ostale države mimo svijeta. Problem je što mi ne shvatamo da se svojim ponašanjem ne kandidujemo za podršku nego prizivamo staratelje, još otkako smo ranih devedesetih pokazali koliko zla možemo da nanesemo i susjedima i sebi.

Tako to biva kad malobrojni narodi na vrijeme ne nauče da borba protiv stranog okupatora donosi slobodu državi, ali da je za slobodu svakog građanina pojedinačno najvažnije ograničiti moć domaćih gospodara.

Za društvo koje demokratiju upoznaje sa dvjesta godina zakašnjenja svakako je zdravije da čuje savjete ovog Eskobara, Gabrijela, nego da nastavi putem njegovog prezimenjaka Pabla.

Uostalom, ništa nam novo nije rekao ni novi izaslanik SAD-a, ni oni stari iz EU. Država koja hoće u evroatlantske integracije mora poštovati principe NATO-a i Evropske unije. Pravne i političke tekovine Srbije i Rusije možemo početi da preuzimamo kad srpsko-ruske integracije dobiju podršku iznad 50 posto…

MONITOR:  Ukoliko manjinska vlada ipak ne bude prihvaćena, kako će se odvijati politički proces u Crnoj Gori?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Moraćemo na vanredne izbore iako ćemo nakon njih opet dobiti manjinsku vladu, što je ne samo besmisleno nego i skupo. Izgubićemo još nekoliko mjeseci i koji milion eura da bismo dobili ono što danas odbijemo.

Obrazovno zapušteno, politički nepismeno, finansijski osiromašeno i moralno pogubljeno društvo ponovo će slijediti iste lidere. A oni će, naravno, i dalje biti nesposobni da preuzmu odgovornost vlasti, previše sujetni da prihvate savjete mudrijih, nespremni da izdrže teret vlastite pobjede i nevoljni da se žrtvuju za opšte dobro.

MONITOR: Kako vidite rezultate aktuelne vasti, odnosno Vlade, tokom protekle godine? U prethodnoj kolumni kazali ste da je to „dvanaest mjeseci iz niđe u ništa“.

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Tom naslovu moje kolumne nemam što ni da oduzmem, niti da dodam. Osim da je svako rješenje bolje od ovog mrcvarenja, naročito nakon što je premijer u utorak konačno skinuo masku zbunjenog profesora i pred javnošću pokazao pravo lice.

MONITOR:  Nikšićki paroh Nikola Marojević postavljen je za člana UO UCG-a na prijedlog ministarke prosvjete, kulture, nauke i sporta, Vesne Bratić. Kako komentarišete još jedno u nizu postavljenja, ljudi povezanih sa SPC-om na društveno važne funkcije?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Potpuno očekivano, nakon što javnost nije reagovala na uvođenje popova u školske savjete. Ništa lično, ne poznajem gospodina Marojevića ali spremna sam da garantujem kako će UCG imati više koristi od njega nego od onog gospodina Bjelice i njemu sličnih. Problem je principijelne prirode, državi državno obrazovanje – crkvi crkveno.

Nemam ništa protiv da obje pravoslavne crkve otvore svoje škole u svakom gradu, ako imaju novca neka to urade i Katolička crkva i Islamska i Jevrejska zajednica, ali popovima, fratrima, imamima i rabinima nije mjesto u sekularnim obrazovnim ustanovama.

MONITOR:  A prisustvo mitropolita Joanikija proslavi neustavnog dana Republike Srpske?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:   Kršio je Ustav Bosne i Hercegovine i crnogorski premijer, moglo bi se i mitropolitu Joanikiju progledati kroz prste. Učešće na toj proslavi neoprostivo je zbog onoga što je dovelo do tog ,,praznika”. A dovelo je –  etničko čišćenje Bošnjaka, ratni zločini nad bošnjačkim civilima i genocid u Srebrenici kao završna vojna operacija bez koje Republika Srpska ne bi mogla biti formirana.

MONITOR: Gdje su Crna Gora i region danas u odnosu na duhove devedesetih?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Duhovi devedesetih, nažalost, dobro se drže. Sve dok svi stanovnici Crne Gore ne shvate i ne prihvate istinu da je njihova država u njihovo ime prije tri decenije vodila okupatorski, a ne oslobodilački rat – ne možemo se osloboditi tih duhova.

Za suđenje ratnim zločinicima očigledno smo zakasnili, ali za presudu politici mržnje i rata nikad nije kasno…

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo