Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR, PREDSJEDNIK CENTRA ZA POLITIČKU EDUKACIJU: Veliki dio SDP-a srastao sa DPS-om

Objavljeno prije

na

MONITOR: Neposredno nakon lokalnih izbora izjavili ste da će formiranje vlasti u Podgorici zavisiti od odluke SDP-a. Formiranje gradske uprave oteglo se mjesecima, uz mnoge peripetije. Koji je po vama najvjerovatniji epilog ovog političkog igrokaza?

JANJUŠEVIĆ: Dva su rješenja pred nama, iako iznenađenja nikada ne fali kada su crnogorski politički dogovori i pregovori u pitanju. Izbori su ono što je najrealnije gledano iz ove perspektive ili koaliranje SDP-a i DPS-a, koje nije isključeno. I jedno i dugo rješenje, kreatora ove situacije, tj. SDP vodi u političko nestajanje, mada ova politička rašomonijada kojoj smo svjedoci nakon lokalnih izbora može da proizvede i neko treće rješenje.

MONITOR: DPS opet nudi ruku saradnje SDP-u. Da li je moguć scenario da DPS sačeka raspodjelu mandata unutar koalicije ELPG, pa da krene u kupovinu poslanika kao u Nikšiću ili nedavno u Herceg Novom?
JANJUŠEVIĆ: To je postala potpuno normalna pojava da na brutalnu kupovinu odbornika i prisustvo političke korupcije svi državni organi ćute i pravdaju je činjenicom da je odbornik vlasnik svog mandata i da se tu ništa ne može. Tek tu onda vidite demokratski i institucionalni iskorak našeg društva. Kad Ustavni sud, koji je svojevremeno donio rješenje po kojem je odbornik i poslanik vlasnik svog mandata, tom odlukom u praksi proizvodi rješenja koja direktno ugrožavaju Ustav Crne Gore, član 2, da se ne može priznati ni uspostaviti vlast koja nije izraz slobodne volje građana, onda se mogu sagledati dubine tragičinih paradoksa koje živimo i o kojima svjedočimo. Ne bi zaista začudilo da DPS preuzme inicijativu tako što će među opozicionim odbornicima pronaći nekog ,,razočaranog” koji će preći na drugu stranu, jer će imati ,,samarićanski” motiv da pomogne građanima Podgorice.

MONITOR: Kakva je pozicija članica koalicije ELPG, SDP-a i Pozitivne, nakon lokalnih izbora i neuspjelih pregovora o formiranju vlasti u Podgorici?
JANJUŠEVIĆ: Ova koalicija se raspala na najgori mogući način. Oni su neuspjehom nametanja koncepta manjinske vlasti doveli do urušavanja ne samo partija koji su konstituenti koalicije, već i opozicionih struktura koji pokušavaju 25 godina neuspješno da smijene aktuelnu vlast. Tako su pokazali istinitom našu nedavnu ocjenu da u Crnoj Gori ne postoji politika kao društvena djelatnost koja nosi ogromnu odgovornost, već samo situacije koje kreira DPS i kojima se svi akteri ovog pseudopluralizma prilagođavaju. Ovim pregovaračkim galimatijasom napravljen je odličan marketinški okvir DPS-u za nove lokalne izbore, a možda i za usisavanje SDP-a u svoj partijski organizam, jer poslije ovakvog političkog lavirinta i ćorsokaka u koji je SDP sam sebe uvalio, ne znam u čijim očima može izgledati kao pouzdan partner i pričati na principijelnoj ravni.

MONITOR: Odnosi u vladajućoj koaliciji kao da su zamrznuti. Kako će oni dalje funkcionisati i da li je realno očekivati vanredne parlamentarne izbore?
JANJUŠEVIĆ: Postizborni pregovori su pokazali još jednu veliku istinu – da je veliki dio SDP-a organski srastao sa DPS-om i da je nemoguće napraviti taj hiruški rez koji bi razdvojio ovu koaliciju. Ako ćemo da se vratimo na jezik principa SDP-a, oni su imali tri velika razloga da raskinu koaliciju sa DPS-om. Prvi je politička korupcija u Podgorici, drugi je neustavna kandidatura Filipa Vujanovića , koji je direktno pogazio najviši pravni akt, i treći je situacija oko KAP-a, koji je po riječima Ranka Krivokapića najveća pohara u istoriji Crne Gore. Dio SDP-a vidi sve ovo i nažalost nema tu snagu kroz većinu u partijskim organima da okrene partiju u drugom pravcu. Vanredni parlamentarni izbori zavise očigledno više od drugih okolnosti, nego li od SDP-a, koji je svjestan svog propadanja i slabog rejtinga, jer, gledano iz ovog ugla, prije će DPS krenuti u vanredne izbore, koristeći slabosti Pozitivne i SDP-a, koji maltene nestaju sa političke scene, nego li što će se SDP opredijeliti na taj korak. Napravljena je takva politička vratolomija i gimnastika, i umjesto da imamo nove lokalne vlasti u kojima će DPS biti opozicija koja će strahovati od vanrednih parlamentarnih izbora, imamo situaciju da od vanrednih parlamentarnih izbora sada strahuju konstituenti koalicije ELPG.

MONITOR: Koalicija ELPG promovisala je, dosta nejasno, politiku trećeg puta. Da li je nešto takvo uopšte moguće u Crnoj Gori u kojoj partije odlučuju o svemu?
JANJUŠEVIĆ: Možda je samo zamisao i ideja bila dobra. Ostalo je sve bilo katastrofalno. Ako je namjera bila trasirati treći put kao model za meku smjenu DPS-a, što smo i mi kao organizacija prozreli nekih mjesec dana pred izbore, onda je za to trebalo mnogo ozbiljnog rada. Ova koalicija i koncepcijski i sadržajno bila je promašena. Koncepcijski, jer je morala mnogo ranije da se osmisli i formira, jednako kvalitetno marketinški i medijski sa namjerom da uđe u biračko tijelo DPS-a. Sadržajno da bude jasna, programski precizna sa vrlo decidiranim odgovorima sa kim i kako poslije izbora. Personalno da eksplicira ličnost koja bi mogla biti svojim autoritetom predsjednik države, a ne samo glavnog grada, a ne nikako krenuti od ličnosti iz aktuelne afere (Telekom) , koja je u startu poljuljala koaliciju. Za politiku trećeg puta da bi bila potpuno utemeljena potrebno je 15-20% biračkog tijela. Sa ovako lošim izbornim rezultatom oni nijesu mogli da postave tu veliku konstrukciju preko koje bi DPS prešao u opoziciju. Da su partije vodile glavnu riječ svjedočio je period poslije izbora u kojem nigdje nije bilo Bogojevića, već je sve zavisilo od SDP-a i njihova dva odbornika. Poslije izbora se ispostavilo da su postojale tri verzije trećeg puta. Jednu je imao SDP (da treba pregovarati samo sa DPS -om), drugu Pozitivna (da treba pregovarati samo sa opozicijom) i treća, možda najoriginalnija, g-dina Bogojevića da treba podršku manjinske vlasti tražiti istovremeno i od DPS-a i od opozicije, i da je to jedino smislena manjinska vlast koju bi istovremeno podržali i DPS i opozicija. Koalicija okupljena oko ,,trećeg puta” pokazala se prije kao neuspio eksperiment nego li kao istinska vizija.

MONITOR: Posljednjih nekoliko izbornih procesa karakteriše višemjesečno političko natezanje oko rezulatata, formiranja većine i slično.
JANJUŠEVIĆ: Više od sto godina Crna Gora je u formalnom smislu parlamentarna i ustavna demokratija, a da nikada nije promijenila vlast na izborima. Kancer partitokratizma je razorio svaku instituciju. U takvoj situaciji je jako teško govoriti o politici i institucionalnoj demokratiji. Posljednji izbori u dvanaest opština pokazuju da je ovo više teatar apsurda, beketovskog izraza, nego politički izborni sistem. Uporno čekamo Godoa koji nikako da dođe. Nužnost promjena kao da zavisi samo od političkih partija. Apsurdnost političkog nadmetanja vidi se paralelno kroz funkcionisanje vlasti sa bizarnošću djelovanja koalicije, dok sa druge strane opoziciona nesinhronizovanost, neujednačenost i nesposobnost smjenjivanja vlasti ukazuje na veliku degradaciju našeg društva koje je formalno na vratima Evropske unije.

MONITOR: Da li su s ovakvim odnosima u vladajućoj koaliciji uopšte mogući napreci u tzv. reformama, prvenstveno borbi protiv kriminala i korupcije?
JANJUŠEVIĆ: Iskustva u regionu, a i šire, pokazuju da sistem koji generiše korupciju, afere, nepotizam i ostale društvene anomalije ne može reformisati sam sebe. Jednostavno mora otići u opoziciju da bi prošao kroz političku katarzu, da bi se profiltrirao, pročistio , reformisao i drugačije sagledao i sebe i političku realnost. SPS je morao otići u opoziciju da bi otpočele suštinske reforme u Srbiji, HDZ je morao otići u opoziciju da bi borba protiv korupcije mogla da ima institucionalnu težinu i da bi USKOK bio ono što jeste. Kod nas su to samo kozmetičke promjene kroz razne strategije, akcione planove, komisije, uprave, agencije, ali milimetarskog pomaka nema. Što je DPS duže na vlasti postaje iz izbora u izbore sve grčevitija borba ne za opštine nego i za mjesne zajednice. Zato je jako teško i bolno prihvatiti činjenicu da su izgubljeni jedan Nikšić i Podgorica. I zato su pregovori oko formiranja vlasti u ovim opštinama jako teški, naporni, dugotrajni i na momente besmisleni.

MONITOR: Nakon afere Snimak, a i brojnih nepravilnosti tokom posljednjih lokalnih izbora, očigledno je da je opoziciji vrlo teško da dostigne manjak glasača koji DPS namakne kupovinom glasova, pritiscima na birače i raznim drugim sistemima krađe izbora. Koliko je realno očekivati da opozicija u ovakvim izbornim i postizbornim uslovima osvoji i formira vlast?
JANJUŠEVIĆ: Opozicija je u jako teškoj situaciji. Opozicija već godinama nikako da shvati svoj primarni cilj, a to je smjena vlasti. Jer dok toga ne bude ne mogu da zažive ni njihovi programi i ciljevi. Sve dok se budu takmičili ko će biti najjača opoziciona snaga, ko je tvrđi, a ko mekši opozicionar, čije će sujete prevladati u replikama, davaće legitimitet svemu postojećem kao konstruktivna opozicija ili kako neko kaže kao formalna opozicija, koja ne želi vlast. To nosi veliku opasnost da u situaciji kada dođe do očekivanih promjena veliki dio opozicije potone sa vladajućim strukturama. Zato joj je potrebna prije svega konsolidacija oko minimuma zajedničkog djelovanja, a to je oko smjene vlasti. U suprotnom imaćemo Herceg Novi ili neku novu brutalnu situaciju, jer reakcije nijesu adekvatne.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo