Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR, PREDSJEDNIK CENTRA ZA POLITIČKU EDUKACIJU: Veliki dio SDP-a srastao sa DPS-om

Objavljeno prije

na

dragisa-janjusevic

MONITOR: Neposredno nakon lokalnih izbora izjavili ste da će formiranje vlasti u Podgorici zavisiti od odluke SDP-a. Formiranje gradske uprave oteglo se mjesecima, uz mnoge peripetije. Koji je po vama najvjerovatniji epilog ovog političkog igrokaza?

JANJUŠEVIĆ: Dva su rješenja pred nama, iako iznenađenja nikada ne fali kada su crnogorski politički dogovori i pregovori u pitanju. Izbori su ono što je najrealnije gledano iz ove perspektive ili koaliranje SDP-a i DPS-a, koje nije isključeno. I jedno i dugo rješenje, kreatora ove situacije, tj. SDP vodi u političko nestajanje, mada ova politička rašomonijada kojoj smo svjedoci nakon lokalnih izbora može da proizvede i neko treće rješenje.

MONITOR: DPS opet nudi ruku saradnje SDP-u. Da li je moguć scenario da DPS sačeka raspodjelu mandata unutar koalicije ELPG, pa da krene u kupovinu poslanika kao u Nikšiću ili nedavno u Herceg Novom?
JANJUŠEVIĆ: To je postala potpuno normalna pojava da na brutalnu kupovinu odbornika i prisustvo političke korupcije svi državni organi ćute i pravdaju je činjenicom da je odbornik vlasnik svog mandata i da se tu ništa ne može. Tek tu onda vidite demokratski i institucionalni iskorak našeg društva. Kad Ustavni sud, koji je svojevremeno donio rješenje po kojem je odbornik i poslanik vlasnik svog mandata, tom odlukom u praksi proizvodi rješenja koja direktno ugrožavaju Ustav Crne Gore, član 2, da se ne može priznati ni uspostaviti vlast koja nije izraz slobodne volje građana, onda se mogu sagledati dubine tragičinih paradoksa koje živimo i o kojima svjedočimo. Ne bi zaista začudilo da DPS preuzme inicijativu tako što će među opozicionim odbornicima pronaći nekog ,,razočaranog” koji će preći na drugu stranu, jer će imati ,,samarićanski” motiv da pomogne građanima Podgorice.

MONITOR: Kakva je pozicija članica koalicije ELPG, SDP-a i Pozitivne, nakon lokalnih izbora i neuspjelih pregovora o formiranju vlasti u Podgorici?
JANJUŠEVIĆ: Ova koalicija se raspala na najgori mogući način. Oni su neuspjehom nametanja koncepta manjinske vlasti doveli do urušavanja ne samo partija koji su konstituenti koalicije, već i opozicionih struktura koji pokušavaju 25 godina neuspješno da smijene aktuelnu vlast. Tako su pokazali istinitom našu nedavnu ocjenu da u Crnoj Gori ne postoji politika kao društvena djelatnost koja nosi ogromnu odgovornost, već samo situacije koje kreira DPS i kojima se svi akteri ovog pseudopluralizma prilagođavaju. Ovim pregovaračkim galimatijasom napravljen je odličan marketinški okvir DPS-u za nove lokalne izbore, a možda i za usisavanje SDP-a u svoj partijski organizam, jer poslije ovakvog političkog lavirinta i ćorsokaka u koji je SDP sam sebe uvalio, ne znam u čijim očima može izgledati kao pouzdan partner i pričati na principijelnoj ravni.

MONITOR: Odnosi u vladajućoj koaliciji kao da su zamrznuti. Kako će oni dalje funkcionisati i da li je realno očekivati vanredne parlamentarne izbore?
JANJUŠEVIĆ: Postizborni pregovori su pokazali još jednu veliku istinu – da je veliki dio SDP-a organski srastao sa DPS-om i da je nemoguće napraviti taj hiruški rez koji bi razdvojio ovu koaliciju. Ako ćemo da se vratimo na jezik principa SDP-a, oni su imali tri velika razloga da raskinu koaliciju sa DPS-om. Prvi je politička korupcija u Podgorici, drugi je neustavna kandidatura Filipa Vujanovića , koji je direktno pogazio najviši pravni akt, i treći je situacija oko KAP-a, koji je po riječima Ranka Krivokapića najveća pohara u istoriji Crne Gore. Dio SDP-a vidi sve ovo i nažalost nema tu snagu kroz većinu u partijskim organima da okrene partiju u drugom pravcu. Vanredni parlamentarni izbori zavise očigledno više od drugih okolnosti, nego li od SDP-a, koji je svjestan svog propadanja i slabog rejtinga, jer, gledano iz ovog ugla, prije će DPS krenuti u vanredne izbore, koristeći slabosti Pozitivne i SDP-a, koji maltene nestaju sa političke scene, nego li što će se SDP opredijeliti na taj korak. Napravljena je takva politička vratolomija i gimnastika, i umjesto da imamo nove lokalne vlasti u kojima će DPS biti opozicija koja će strahovati od vanrednih parlamentarnih izbora, imamo situaciju da od vanrednih parlamentarnih izbora sada strahuju konstituenti koalicije ELPG.

MONITOR: Koalicija ELPG promovisala je, dosta nejasno, politiku trećeg puta. Da li je nešto takvo uopšte moguće u Crnoj Gori u kojoj partije odlučuju o svemu?
JANJUŠEVIĆ: Možda je samo zamisao i ideja bila dobra. Ostalo je sve bilo katastrofalno. Ako je namjera bila trasirati treći put kao model za meku smjenu DPS-a, što smo i mi kao organizacija prozreli nekih mjesec dana pred izbore, onda je za to trebalo mnogo ozbiljnog rada. Ova koalicija i koncepcijski i sadržajno bila je promašena. Koncepcijski, jer je morala mnogo ranije da se osmisli i formira, jednako kvalitetno marketinški i medijski sa namjerom da uđe u biračko tijelo DPS-a. Sadržajno da bude jasna, programski precizna sa vrlo decidiranim odgovorima sa kim i kako poslije izbora. Personalno da eksplicira ličnost koja bi mogla biti svojim autoritetom predsjednik države, a ne samo glavnog grada, a ne nikako krenuti od ličnosti iz aktuelne afere (Telekom) , koja je u startu poljuljala koaliciju. Za politiku trećeg puta da bi bila potpuno utemeljena potrebno je 15-20% biračkog tijela. Sa ovako lošim izbornim rezultatom oni nijesu mogli da postave tu veliku konstrukciju preko koje bi DPS prešao u opoziciju. Da su partije vodile glavnu riječ svjedočio je period poslije izbora u kojem nigdje nije bilo Bogojevića, već je sve zavisilo od SDP-a i njihova dva odbornika. Poslije izbora se ispostavilo da su postojale tri verzije trećeg puta. Jednu je imao SDP (da treba pregovarati samo sa DPS -om), drugu Pozitivna (da treba pregovarati samo sa opozicijom) i treća, možda najoriginalnija, g-dina Bogojevića da treba podršku manjinske vlasti tražiti istovremeno i od DPS-a i od opozicije, i da je to jedino smislena manjinska vlast koju bi istovremeno podržali i DPS i opozicija. Koalicija okupljena oko ,,trećeg puta” pokazala se prije kao neuspio eksperiment nego li kao istinska vizija.

MONITOR: Posljednjih nekoliko izbornih procesa karakteriše višemjesečno političko natezanje oko rezulatata, formiranja većine i slično.
JANJUŠEVIĆ: Više od sto godina Crna Gora je u formalnom smislu parlamentarna i ustavna demokratija, a da nikada nije promijenila vlast na izborima. Kancer partitokratizma je razorio svaku instituciju. U takvoj situaciji je jako teško govoriti o politici i institucionalnoj demokratiji. Posljednji izbori u dvanaest opština pokazuju da je ovo više teatar apsurda, beketovskog izraza, nego politički izborni sistem. Uporno čekamo Godoa koji nikako da dođe. Nužnost promjena kao da zavisi samo od političkih partija. Apsurdnost političkog nadmetanja vidi se paralelno kroz funkcionisanje vlasti sa bizarnošću djelovanja koalicije, dok sa druge strane opoziciona nesinhronizovanost, neujednačenost i nesposobnost smjenjivanja vlasti ukazuje na veliku degradaciju našeg društva koje je formalno na vratima Evropske unije.

MONITOR: Da li su s ovakvim odnosima u vladajućoj koaliciji uopšte mogući napreci u tzv. reformama, prvenstveno borbi protiv kriminala i korupcije?
JANJUŠEVIĆ: Iskustva u regionu, a i šire, pokazuju da sistem koji generiše korupciju, afere, nepotizam i ostale društvene anomalije ne može reformisati sam sebe. Jednostavno mora otići u opoziciju da bi prošao kroz političku katarzu, da bi se profiltrirao, pročistio , reformisao i drugačije sagledao i sebe i političku realnost. SPS je morao otići u opoziciju da bi otpočele suštinske reforme u Srbiji, HDZ je morao otići u opoziciju da bi borba protiv korupcije mogla da ima institucionalnu težinu i da bi USKOK bio ono što jeste. Kod nas su to samo kozmetičke promjene kroz razne strategije, akcione planove, komisije, uprave, agencije, ali milimetarskog pomaka nema. Što je DPS duže na vlasti postaje iz izbora u izbore sve grčevitija borba ne za opštine nego i za mjesne zajednice. Zato je jako teško i bolno prihvatiti činjenicu da su izgubljeni jedan Nikšić i Podgorica. I zato su pregovori oko formiranja vlasti u ovim opštinama jako teški, naporni, dugotrajni i na momente besmisleni.

MONITOR: Nakon afere Snimak, a i brojnih nepravilnosti tokom posljednjih lokalnih izbora, očigledno je da je opoziciji vrlo teško da dostigne manjak glasača koji DPS namakne kupovinom glasova, pritiscima na birače i raznim drugim sistemima krađe izbora. Koliko je realno očekivati da opozicija u ovakvim izbornim i postizbornim uslovima osvoji i formira vlast?
JANJUŠEVIĆ: Opozicija je u jako teškoj situaciji. Opozicija već godinama nikako da shvati svoj primarni cilj, a to je smjena vlasti. Jer dok toga ne bude ne mogu da zažive ni njihovi programi i ciljevi. Sve dok se budu takmičili ko će biti najjača opoziciona snaga, ko je tvrđi, a ko mekši opozicionar, čije će sujete prevladati u replikama, davaće legitimitet svemu postojećem kao konstruktivna opozicija ili kako neko kaže kao formalna opozicija, koja ne želi vlast. To nosi veliku opasnost da u situaciji kada dođe do očekivanih promjena veliki dio opozicije potone sa vladajućim strukturama. Zato joj je potrebna prije svega konsolidacija oko minimuma zajedničkog djelovanja, a to je oko smjene vlasti. U suprotnom imaćemo Herceg Novi ili neku novu brutalnu situaciju, jer reakcije nijesu adekvatne.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo