Povežite se sa nama

FOKUS

DRAGSTOR KOD MILIVOJA: Sloboda za kusur

Objavljeno prije

na

Nakon Miloša Marovića, još jedan ,,znameniti” Budvanin priznao je svoju krivicu, ispregovarao kaznu, i izašao iz zatvora u Spužu da ,,u krugu familije” sačeka odluku Višeg suda o (ne)prihvatanju Sporazuma sa Specijalnim tužilaštvom.

Lazar Rađenović, nekadašnji predsjednik Opštine Budva priznao je pred Specijalnim tužilaštvom krivično djelo zloupotreba službenog položaja u pet poslova kojima je Budva, nezvanično, oštećena za blizu 30 miliona eura. I nagodio se da, za kaznu, u zatvoru provede dvije godine i u budžet uplati 30 hiljada eura.

Prethodno je Miloš Marović sa tužilaštvom napravio dogovor prema kome je priznao krivicu za djela iz oblasti privrednog kriminala koja su mu stavljena na teret i prihvatio kaznu od godinu dana zatvora i 380 hiljada eura. Prema do sada poznatom – ni tužilaštvu koje je zaključilo ovaj sporazum nije do kraja jasno iz kojih će to sredstava Marović platiti dogovorenu globu, odnosno, nije isključena mogućnost da on svoju kaznu plati novcem stečenim kriminalnim aktivnostima za koje je osuđen!?

Sve to je stvorilo prostor za brojne dileme i spekulacije.

Relativno mali iznos dogovorene novčane kazne Lazaru Rađenoviću advokat Željko Đukanović pravda tvrdnjom da njegov klijent nije imao nikakve materijalne koristi od učinjenih zloupotreba. ,,Specijalno tužilaštvo ni jednim provedenim dokazom nije ukazalo da je Lazar Rađenović stekao bilo kakvu protivpravnu imovinsku korist za sebe i sebi bliska lica. Da jeste, njegova imovina bi vjerovatno bila privremeno, a na kraju i trajno oduzeta”, pojasnio je Đukanović.

Ovo objašnjenje, međutim, sadrži makar jednu strukturnu grešku: među desetak uticajnih Budvanki i Budvana koje je policija, po nalogu Specijalnog tužilaštva, privela u minulih šest mjeseci, nema nikoga čija imovina je privremeno oduzeta ili je, makar, stavljena sudska zabrana raspolaganja istom. To bi, analogno tumačenju advokata Đukanovića, moglo da znači da u spornim budvanskim poslovima nikakvu imovinsku korist za sebe i svoje bližnje nije pribavio niko od 15-ak do sada privođenih i osumnjičenih (optuženih). Đe su, onda, ti silni milioni?

Komentarišući Sporazum sa Marovićem, Specijalni tužilac za organizovani kriminal Milivoje Katnić objašnjava da je on zakonit i da tužilaštvo od njega ima znatne koristi. ,,Kada su Marović i njegov branilac predložili tužilaštvu da sklopimo sporazum o priznanju krivice, mi smo detaljno ispitali da li su ispu-njeni uslovi za to. Tužilaštvo je za to prije svega bilo motivisano činjenicom da ćemo iz potpunog priznanja okrivljenog saznati činjenice za dokazivanje kri-vičnih djela drugih počinilaca i onih koje dosad nismo otkrili”, objašnjavao je Katnić. Pitanje – odakle Maroviću novac da plati kaznu, ostalo je bez preciznog objašnjenja.

,,Vrši se identifikacija imovine okrivljenih, a nakon sprovedenog postupka procijeniće se i koliko je ko pribavio protivpravne imovinske koristi, nakon če-ga će se vršiti proširena finansijska istraga”, naveo je specijalni tužilac. Mogao bi se izvući zaključak – nadamo se pogrešan – da tužilaštvo u pregovore o priznanju krivice sa optuženima i osumnjičenima ulazi a da prethodno nije utvrdilo makar koliko je ko od njih imao koristi iz nezakonitih poslova.

Zato se mogla očekivati bura kritika koju su podigli dogovori sa Marovićem i Rađenovićem.

,,Sporazumno priznanje krivice Miloša Marovića predstavlja amnestiju za učešće u milionskoj korupciji, ali i podstrek i njemu i drugim licima da ubuduće nastave sa istim krivičnim djelima”, naveli su iz MANS-a.

Njihove kolege iz NVO Alternativa otišli su i korak dalje podnoseći krivičnu prijavu protiv NN lica iz Vrhovnog državnog tužilaštva ,,koje je uticalo na sklapanje ovih sporazuma u ime države na štetu njenih poreskih obveznika”.

Iz Alternative navode da se ,,ovim sporazumom podstiču krađa i koruptivne radnje u okviru državne administracije i motiviše svaki budući zaposleni u državnoj administraciji da vrši krivične radnje”. Konačno, oni su tužilaštvu spočitali ono što ovih dana mnogi misle, ali ne žele naglas da kažu: ,,Ovi ustupci su napravljeni da bi Svetozar Marović ćutao u daljem postupku protiv njega”!

Postoji dovoljno argumenata da bi se ova (hipo)teza potvrdila. Problem je što ne manjka ni onih koji je ruše. Ne treba objašnjavati svu korist koju bi porodica Marović imala ukoliko bi se njeni najmlađi optuženici (Svetozarevi sin i kćerka) iz Spuža vratili u Budvu, odnosno na Cetinje, bez javnog bručenja na sudu i uz relativno malu – a u svakom slučaju za njih podnošljivu i prihvatljivu – kaznu.

Sa druge strane, pokušajmo sagledati stvari i iz vizure tužilaca: ukoliko sud prihvati promovisani Sporazum, Miloš Marović će za nepuna tri mjeseca preći put od uvaženog mještanina sa gomilama lako stečenog novca do osobe koja je priznala saučesništvo u višemilionskim pljačkama. Potom će samo od dobre volje lokalnih budvanskih čelnika, i diktata njihovih mentora iz Podgorice, zavisiti da li će Marovići i njihovi pomagači ostati bez najvećeg dijele svoje imovine vraćajući Budvi i Budvanima ono što su im prethodno oteli.

Alternativu ovakvom raspletu događaja imali smo priliku da vidimo i sredinom ove nedjelje. Tada je, naime, iz Apelacionog suda stigla vijest da je po treći put ukinuta osuđujuća presuda u predmetu Zavala. Dakle, ni pet godina nakon hapšenja i podizanja optužbe bivši predsjednik i potpredsjednik SO Budva Rajko Kuljača i Dragan Marović nemaju osuđujuću presudu, iako ih je sud u sva tri prethodna suđenja oglasio krivima. Sada će konačnu odluku donijeti Apelacioni sud. I šta ako optuženi – uz nesporne zloupotrebe tokom radova na Zavali – budu oslobođeni kao što to najavljuju njihovi advokati? Da li će u tom kontekstu odluke Katnića i njegovih saradnika imati drugačiju specifičnu težinu? Naravno, pod uslovom da sud prihvati postignute nagodbe. Ili bi i ovi procesi mogli proći kao slučaj Zavala?

Poslanik Nebojša Medojević tvrdi da je specijalni tužilac svojim odlukama ušao u zonu krivične odgovornosti.

,,Specijalni tužilac se ovakvim pristupom ozbiljno poigrava pravnom državom i pretvara krivični postupak u najobičniju pijačnu trgovinu. Ovakve tragične pogodbe tužilaštva sa pripadnicima organizovane kriminalne grupe iz Budve predstavljaju školski primjer zloupotrebe ovlašćenja i ugrožavanja ustavnog poretka zemlje i šalju opasnu sliku građanima da se kriminal i korupcija isplati”, konstatuje Medojević, ,,Specijalni tužilac Katnić bi morao da vodi računa da su i njegove odluke podložne provjeri i preispitivanju i da bi mogao i krivično odgovarati zbog njih.”

Prilika je da podsjetimo kako i Medojević, odnosno trećina crnogorske opozicije, imaju možda nenamjerne, ali ozbiljne zasluge za ono što se dešava ovih dana.

Skupština Crne Gore je prošlog ljeta usvojila izmjene i dopune Zakonika o krivičnom postupku čime su, pored ostalog, promijenjena pravila za Sporazum o priznanju krivice. Zbog odsustva 13 opozicionih poslanika nije prošao amandman Snežane Jonice i Draginje Vuksanović u kojem su bila nabrojana krivična djela za koja nije moguće sklopiti sporazum. Na tom popisu bila su i krivična djela protiv izbornih prava i pranje novca, krivična djela sa elementima organizovanog kriminala, zloupotrebe službenog položaja, protivzakoniti uticaj, primanje i davanje mita, ubistvo, teško ubistvo, obljuba nad nemoćnim licem, obljuba nad djetetom ili obljuba zloupotrebom položaja.

Šta je tu je. Na snazi je ostao predlog DPS-a da se može pregovarati sa počiniocima svih krivičnih djela izuzev za terorizam i ratne zločine. A mi se sada čudimo što se visoki funkcioneri DPS-a danas koriste tim propisom. Valjda smo mislili da su oni slučajno usvojili taj propis. Za ne daj Bože.

Nekad moćni Budvani u društvu svodnika i narkodilera

Ukoliko nadležni sud prihvati sporazume o priznanju krivice koje je Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal zaključilo sa Milošem Marovićem i Lazarom Rađenovićem, oni će se naći u ,,biranom” društvu podvodača, svodnika i narko-dilera koju su slične sporazume o priznanju krivice već dogovorili sa Osnovnim i Višim tužilaštvom, uz saglasnost nadležnog suda.

Ne treba isključiti mogućnost da se makar neki od pomenutih Budvana – po opisu kriminalnih poslova u kojima su učestvovali i koje su priznali – od ranije poznaju sa koleginicom sa one strane zakona Željkom Rolović, zvanom Madam (umjetnički nadimak Lutka). Rolovićeva je jesanas priznala da je organizovala lanac prostitucije u stanovima, hotelima i jahtama na primorju, zbog čega joj je u Osnovnom sudu u Kotoru, nakon potpisivanja Sporazuma o priznaju krivice, izrečena novčana kazna od 2.500 eura.

Prošle godine, takođe pred Osnovnim tužilaštvom u Kotoru, Sporazum o priznaju krivice prihvatio je i Rade Božović, vlasnik budvanskog lokala San Remo. On je pristao na 100 dana zatvora kao kaznu za organizovanje prostitucije i ilegalno držanje oružja. Njegovi pomagači Miloš Vlahović i Marko Jovanović takođe su priznali krivicu i osuđeni su na po mjesec dana zatvora.

Rade Božović se, krajem godine, ponovo našao u statistici sporazumnog priznaja krivice. Ovog puta kao vlasnik podgoričkog noćnog kluba Valentino Božović i njegovi saradnici Nebojša Drakić i Darko Vlahović priznali su kriminalno udruživanje, posredovanje u vršenju prostitucije i nedozvoljeno držanje oružja, zbog čega je Božović dobio pet mjeseci zatvora a Drakić i Vlahović novčanu kaznu od 1.500 eura.

Sa podgoričkim tužilaštvom jesenas se sporazumjelo i 14 optuženih za krijumčarenje ljudi. Dobili su ukupno 13,5 godina zatvora (u prosjeku, manje od 12 mjeseci po glavi) priznajući da su učestvovali u krijumčarenju 138 azilanata.

Dragan R. Adžić i Dragan I. Rnković sporazumjeli su se sa Višim tužilaštvom u Podgorici da ih šverc kilograma marihuane košta po godinu zatvora. Njihov ,,kolega” Pavle M. Martinović dogovorio je kaznu od dvije godine i dva mjeseca zatvora priznajući šverc pet kilograma marihuane i ,,stvaranje kriminalne organizacije”.

Ako nekome smeta to što se članovi viđenijih budvanskih familija stavljaju u isti koš sa bludnicama, makroima i narko-dilerima, treba imati na umu – to društvo birali su sami. O čemu svjedoče njihova priznanja i dogovoreni Sporazumi o priznanju krivice.

Statistika, navika, panika

Prema statistici koja je javnosti predočena sredinom prošle godine državni tužioci su, za pet godina, zaključili samo 74 sporazuma o priznanju krivice. Od toga je sud odbio četiri, navela je sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović, ,,Ovaj Institut nije ostvario očekivanja u pogledu smanjenja broja predmeta i omogućavanja tužiocu da na jednostavan i brz način riješi ove predmete”.

Nezadovoljni su bili i advokati. Jedan od uočenih problema je, prema riječima Gorana Rodića, to što se „po našim propisima može pregovarati sa tužiocem samo o kazni dok je u korijenu tog Instituta, na Zapadu, da sa tužiocem pregovarate i o činjeničnom opisu djela i o kvalifikaciji djela.”

Konačno, na manjkavosti ovog propisa – baš onakve sa kojima se danas suočavamo upozoravali su pravnici sa bogatim iskustvom, poput sudije Vrhovnog suda Čedomira Bogićevića. On u autorskom tekstu objavljenom u Vijestima u septembru 2014. opominje: ,,Sporazumno priznanje krivice je procesno-pravna konstrukcija krivično-procesnog sistema koja je antičovječna i s pogledom na crnogorski moralni kodeks, kao društvenu aksiologiju vjekova, ali i na Kantov kategorički imperativ, nemoralna ustanova koja odudara od strukturne vrijednosti pravde i koja kao ustanova predstavlja zloćudni tumor što razara ionako krhko tkivo dokazne procesne strukture…” . Bogićević zaključuje: ,,Ova ustanova ne može da se primi na crnogorsko jurističko tlo, jer je u dubokoj suprotnosti sa njenom pravnom, moralnom i socijalnom kulturom”.

Upozorenja su stizala i iz američkog pravosuđa, iako se tamo sporazumnim priznanjem krivice okonča oko 90 odsto predmeta koje tužilaštvo pokrene pred saveznim sudovima.

Bivši savezni tužilac u Vašingtonu Nikolas Mensfild je, prije nepune dvije godine, gostujući u Crnoj Gori objašnjavao da i predmeti organizovanog kriminala i korupcije mogu imati epilog na osnovu dogovora između tužioca i okrivljenog, ali samo u slučaju da tužilaštvo nema dovoljno jak slučaj protiv korumpiranog zvaničnika.

,,Slučajevi koji uključuju organizovani kriminal i korupciju su često među predmetima visokog profila koji stavljaju tužioca pod lupu javnosti. U takvom kontekstu, bilo bi javno i profesionalno neprijatno, ali i potencijalno štetno za karijeru tužioca da se dogovori sa osumnjičenim, s obzirom na to da u tim slučajevima javnost takve kazne smatra za previše blage”.

Nova hapšenja u Budvi

U četvrtak, neposredno pred izlazak ovog broja Monitora, po nalogu tužilaštva izvršena su nova hapšenja u Budvi. Prema nezvaničnim saznanjima Televizije Vijesti radi se o najmanje šest osoba, među kojima su Borislav Delić, bivši telohranitelj Svetozara Marovića i osnivač kompanije za obezbjeđenje Perjanik, Milo Klisić, Novka Baćević, Katarina Radišević, i državljanin Njemačke Ginter Faust. Iz policije je saopšteno da su uhapšeni ,,izvršili više produženih krivičnih djela zloupotreba službenog položaja putem pomaganja na organizovan način”. ,,Hapšenje šest osumnjičenih lica je nastavak započetih tužilačko – policijskih aktivnosti u predmetima WTE, Bulevar Bečići i Copyright kojima je Opština Budva oštećena za višemilionski iznos”, navodi se u saopštenju policije. Slučaj WTE odnosi se na posao izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Budvi, kojim je, kako su mediji ranije izvještavali, Opština Budva oštećena za 8.000.000 eura.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

FAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godinu dana od odlaska sa vlasti firme porodice Đukanović bilježe znatno manji profit, tako je dobit Blaža Đukanovića sa 14 miliona eura u 2022., prošle godine pala na manje od milion eura. Nije sve do biznisa, ima nešto i do politike

 

Kada se početkom aprila prošle godine Milo Đukanović povukao sa čela partije, mediji su objavili informaciju da su kompanije porodice Đukanović zaradile preko 27 miliona eura tokom 2022. Preciznije, taj novac prihodovale su firme Blaža Đukanovića, sina tada odlazećeg predsjednika.  Shodno učešću u tim firmama, dobit mlađeg Đukanovića je bila 14 miliona eura.

Neki su mislili da je to labudova pjesma nekrunisanih pobjednika tranzicije, nakon koje im predstoji povratak u realnost i sučeljavanje sa prošlošću. Sanaderizacija koju su prije skoro petnaest godina najavljivali nepopravljivi optimisti, sanjajući evropske snove Crne Gore. Pokazalo se da je stvarnost bitno drugačija. Istina je da su Milo, Aco i Blažo Đukanović, tokom 2023, zaradili tek, za njih skromnih, milion eura. Ali su ostali u igri. Možda čak i šireći najunosnije poslove.

Za tri decenije vladanja, Milo Đukanović nije krio svoj afinitet prema biznisu, najavljujući kako će mu se predano posvetiti po okončanju političke karijere. Već godinu dana Đukanović odmara od politike, a novih biznis poduhvata nema na vidiku. Ili su skriveni od očiju javnosti.

Od onoga za šta znamo i što donosi novac, Đukanović je suvlasnik, sa 25 odsto udjela u Univerzitats, kompanije koja upravlja Univerzitetom Donja Gorica. Pored njega, istovjetne udjele imaju Tomislav Čelebić, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić. Ovo je jedina kompanija, u kojoj Đukanović ima udio, a koja godinama posluje stabilno i ima dobit od preko 250.000 eura.

Istina, Vukotić je među onima koji će, kao poluge bivšeg režima, izaći pred lice pravde zbog optužbi da su zloupotrebljavali pripalu moć. Čineći koristi sebi i ljudima iz svog okruženja. Skupa s njim, ili u drugim ali sličnim procesima, sudiće se Vesni Medenici, Blažu Jovaniću, Veselinu Veljoviću, Petru Ivanoviću, Dejanu Peruničiću, Slavku Stojanoviću, Verici Maraš… Ali mnogima, kako sada stoje stvari, neće. A para nastavlja da se vrti.

Sa svojim kumom Vukom Rajkovićem, Milo Đukanović je suvlasnik kompanije Global Montenegro. Od kraja 2020. ova kompanija je u blokadi, a do danas povjerioci potražuju 12,5 miliona eura. Global Montenegro bila je vlasnik atraktivne parcele u Budvi, koja je još u poslednjoj deceniji postala sinonim za urbanističke zloupotrebe vlasti i njenih partnera iz svijeta biznisa. Devastacija prostora, međutim, nije zaustavljena promjenom vlasti. Čak je i dobar dio zvaničnih investitora ostao isti. Samo su se okrenuli novim vlastima. Pod kojim uslovima, možda i saznamo jednog dana.

Đukanović  senior je svom sinu Blažu 2018. poklonio svoje poslovno prvorođenče na teritoriji Crne Gore – konsultantsku firmu Kapital invest. Dvije godine ranije na Kipru je osnovao ofšor kompaniju koja, prema dostupnim podacima, nije imala poslovnih aktivnosti. Tokom prošle godine dobit Kapital invest-a, u kojoj je Blaž Đukanović jedini vlasnik, bio je pola miliona. To je veliki pad u odnosu na 2022. Tada je dobit bila 5,6 miliona eura.

Nakon što je od oca dobio Kapital invest, Blažo Đukanović je iste godine za samo 40 centi kupio 39 odsto udjela u kompaniji koja se bavi informacionim tehnologijama Kodio. I posao je krenuo, pa je  ta kompanija tokom 2022. godine imala neto dobit od nestvarnih 21,4 miliona eura. Onda se, tokom prošle godine, dobit svela u mnogo razumljivije okvire – 71 hiljadu eura.

Blažo Đukanović je, skupa sa Igorom Burzanovićem, vlasnik firme BB Hidro, preko koje su ušli u posao sa malim hidroelektranama. Ova firma je tokom prošle godine ostvarila profit od 178 hiljada eura, što je uvećanje u odnosu na 2022. kada je dobit bila skromnih 25 hiljada. Ista firma, koja upravlja jednom mHe, tuži državu i traži naknadu štete i izmaklu dobit jer im je obustavljena gradnja male hidroelektrane Slatina.

Sa Burzanovićem, mlađi Đukanović je suvlasnik, i firme BB Solar koja je prošlu godinu završila sa 771 hiljada dobiti, što je bolji rezultat nego 2022. godine, kada su  bili u plusu 124,8 hiljada. Firma BB Invest Group, u kojoj je takođe suvlasnik sa Burzanovićem, prošlu godinu je završila sa minusom od 130 hiljada eura. Firma je osnovana početkom 2022. godine, djelatnost joj je izgradnja stambenih zgrada, a i tokom te godine je imala minus od 139 hiljada eura.

Blažo Đukanović je suvlasnik i u firmi Medeks elektrik, koja je osnovana krajem 2021. godine. I ova firma je u minusu od 948 hiljada eura.

Novi poslovi su na vidiku. U februaru ove godine Blažo Đukanović postao je suvlasnik u firmi Kolašin Valleys, koju su, krajem prošle godine, osnovali Marko Gvozdenović, sin dugogodišnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, i Luka Bećirović, sin biznismena Zorana Ćoća Bećirovića. Baviće se prodajom stanova, apartmana i vila u luksuznom turističkom naselju na kolašinskim skijalištima. Obzirom na ekstremnu ekspanziju gradnje u Kolašinu, posao bi se mogao i proširiti. Pod uslovom da i ostali investitori zaključe kako su Blažo, Marko i Luka potencijalno najbolji prodavci njihovih nekretnina. Na osnovu minulog rada.

Aco, brat Mila Đukanovića, je većinski vlasnik Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje. Ova nekada državna institucija završila je prošlu godinu sa minusom od 27,5 hiljada eura, a tokom 2022. imala je dobit od 328 hiljada.. Prošlogodišnji pokušaj prodaje banke Poštanskoj štedionici iz Beograda nije okončan dogovorom. Navodno se potencijalnim kupcima nije svidjelo revizorsko mišljenje sa rezervom i procjena o dugoročnoj održivosti Prve banke.

Dok su poslovi na domaćem terenu u opadanju, makar što se ostvarenog profita tiče, Specijalno državno tužilaštvo bavi se poslovima Đukanovića  u inostranstvu. SDT je početkom oktobra 2021. formiralo predmet u vezi sa poslovima bivšeg predsjednika i njegovog sina.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je, u okviru globalne istrage o of-šor kompanijama pod nazivom Pandora papiri, objavila da su Milo i Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju svojom imovinom, skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.

Iz SDT-a još čekaju da im međunarodni partneri dostave dodatne podatke u predmetu protiv bivšeg predsjednika države i njegovog sina, nakon čega će donijeti odluku u slučaju Pandora papiri. Samo što i to nešto sporo ide.

 

Kumovi u blokadi

Kao i firma koju je osnovao sa kumom Đukanovićem i ostale mnogobrojne u kojima je Vuk Rajković imao udjela su propale ili su u blokadi. Podsjetimo, dok je Đukanović bio na vlasti, Rajković je bio direktor mnogih preduzeća – Jugopetrol, Solana, vlasnik festivala Sunčane skale, bio u Upravnom odboru Prve banke

Sjetimo se i da je posredstvom Eurofonda, Đukanovićev kum Veselin Barović, imao namjeru da preproda zemljište Solane. Eurofond je u blokadi od tri miliona eura od 2017.  godine, dok su atraktivne nekretnine iz portfolija nekada najvećeg privatizacionog fonda u Crnoj Gori, uglavnom, promijenile vlasnika. Sredinom prošle godine Barović je dospio na naslovne strane kada je objelodanjeno  da je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Miladin Pejović odbio da, na zahtjev policije,  potpiše nalog za pretres kuća Barovića i bivšeg policajca Duška Golubovića. Sudija je, prema informacijama ovdašnjih medija, zaključio da je zahtjev policije neosnovan, pošto nije potkrijepljen valjanim dokazima da bi u tim prostorijama moglo biti pronađeno nešto nezakonito.

Dragan Brković je još jedan kum koji  je dok je Đukanović bio na vlasti dobijao povlašćeno brojne firme, zemljište, kredite… Sada je sva ta, nekad državna imovina, u stečaju ili u blokadi. Prema dostupnim podacima Vektra-Jakić, u stečaju, je 2021. imala minus od 2,9 miliona eura, Vektra Boka – u blokadi, 2022. minus od 3,7 miliona… A Brkoviću, njegovim sinovima Borisu i Bojanu i saradniku Miliću Popoviću sudiće se zbog zloupotrebe ovlašćenja u privredi i pranje novca.

Dušan Ban vlasnik ProHouse koja je prošle godine imala dobit od 692 hiljade eura, što je bolje nego 2022. kada je iznosila 472 hiljade, ali neuporedivo sa 2021. kada je dobit ove kompanije bila 2,5 miliona eura. Pad prihoda je rezultat oduzimanja dugogodišnjeg monopola ove firme na trajektnoj liniji Kamenari-Lepetani. ProHouse je, uz Dejana Bana i ProHouse Montenegro (vlasnik Željko Mihailović) bila vlasnik Pomorskog saobraćaja kome je prije godinu dana oduzet unosan posao. Postoji pretpostavka da bi jednostrani raskid koncesije od strane Vlade Dritana Abazovića mogao završiti na sudu, ali su vlasnici Pomorskog saobraćaja, u međuvremenu, sa državnom Morskim dobrom, potpisali ugovor o prodaji svojih trajekata, pa je moguće da je time posao zatvoren na obostrano zadovoljastvo.

Zoran Bećirović preko svoje firme Caldero Trading sa Kipra ima vlasništvo u Ski resort Kolašin 1450, koja je 2022. imala neto rezultat od preko 20 miliona eura. Druga firma Ski resort 1600 prošle godine je bila u minusu od 236 hiljada eura. Treća firma Beppler development je godinama u blokadi.

Sa kumom Tomislavom Čelebićem, Milo Đukanović ima udio u Univerzitetu Donja Gorica. Sam Čelebić ima vlasničkog udjela u preko 20 aktivnih firmi. Kompanija Čelebić koja je 2020. imala profit od 1,2 miliona, u 2022. bilježi dobit od samo 24 hiljade. Čelebić agrar je 2022. bio u minusu 200 hiljada, minus od 297 hiljada zabilježila je i Čelebić city, Čelebić loyal, 2022, minus od osam hiljada, Čelebić recreativno minus od 157 hiljada. Dobit je 2022. imala firma Čelebić rent od 195 hiljada.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA BORBA PROTIV SKUPOĆE: Nula bodova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počela je dugo najavljivana vladina akcija za smanjenje trgovačkih marži. Ponuđena pojeftinjenja su simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju su trgovački lanci već nudili svojim potrošačima

 

Nakon višenedjeljnih priprema, počela  je vladina akcija limitirane cijene. I pored optimističkih najava, prvi utisci su – puno buke a minimalna korist. Makar za potrošače.

Trgovci, mogu biti znatno zadovoljniji. Akcija limitirane cijene obuhvata tek djelić od prvobitno najavljenih proizvoda široke potrošnje. Pride, na osnovu minimalnih sniženja većine proizvoda sa vladinog popisa može se zaključiti da prokužene trgovačke marže – makar kod proizvoda sa aktuelnog popisa – nijesu ni izbliza tako visoke kako su to predstavljali zvaničnici ove i prethodne vlade.

Zadovoljstvo svojim učinkom su iskazali i iz partije Dritana Abazovića, nakon što su zaključili da je akcija Stop inflaciji, koju je organizovala prethodna vlada predvođena čelnicima GP URA, potrošačima donijela mnogo više koristi. A ni trgovci nijesu bili nezadovoljni.

“Slušali smo mjesecima nevješta opravdanja Spajićeve Vlade zašto je prekinuta akcija Stop inflaciji, pa onda najave kako će oni sprovesti mnogo bolju akciju u kojoj će cijene biti niže za 5.000 artikala. Na kraju smo dobili to da su cijene snižene na dva mjeseca za 43 proizvoda i to u simboličnim iznosima od 2 do 10 centi. Time je jasno da ovom akcijom građani neće moći da uštede više od 10, 20 eura po potrošačkoj korpi na mjesečnom nivou, a poređenja radi, za vrijeme akcije Stop inflaciji mogli su da uštede i do 150 eura“, poručili su iz opozicione URA, nakon prvih analiza započete akcije.

Najave su obećavale mnogo više. Pravo da uhvati muštuluk o početku akcije pripalo je premijeru Milojku Spajiću, od koga smo čuli da će se na policama trgovinskih lanaca naći „preko 500 artikala“ čija će cijena biti snižena zbog ograničenja marži. “Toliki broj artikala sa sniženom cijenom čini ovu akciju najvećom do sada. Ujedno i prvom i jedinom koja je usmjerena na snižavanje cijena, a ne na puko zaustavljanje daljeg cjenovnog rasta.”

Dominantan utisak je da nijesmo dobili ni jedno ni drugo. Iako je počelo bombastičnom najavom. Jedna od mjera o kojoj Vlada razmišlja kako bi se spriječio rast cijena namirnica je da se trgovinama ograniče marže na najčešće korišćene proizvode, saopštio je sredinom januara potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj.

Pozivajući se na postojeći Zakon o privremenim mjerama za ograničavanje cijena proizvoda od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi (usvojen u prvim danima mandata Abazovićeve Vlade u maju 2022.) Đeljošaj je najavio značajno proširenje te liste, ukoliko trgovci pokušaju iskoristiti priliv novca kroz povećanje minimalne penzije za dodatno povećanje cijena. „Ukoliko se oni odluče da povećavaju cijene, jer znaju da će biti početak novih davanja za penzije od 20. februara, onda ćemo i mi jednostrano, bez konsultacija sa privredom odreagovati, jer ćemo štititi interes i standard građana”, priprijetio je resorni ministar trgovcima.

„Ono što planiramo je da proširimo ovu listu – da dodamo (uz brašno, ulje, šećer, so …, primjedba Monitora) domaći sir, flaširanu vodu,  jogurt, jaja od kokoške, krompir, mlijeko, pileće i svinjsko meso, pirinač, makarone, smrznuto povrće i voće, maslac, kajmak, čajnu kobasicu, čokoladu, džem, marmeladu, eurokrem, goveđi gulaš, kečap, maslinovo ulje, svježu i smrznutu ribu, sardine u ulju, negazirani sok, spanać, stiješnjenu šunku, suvu svinjsku slaninu, tvrdokorni sir edamer i gaudu“, nabrajao je Đeljošaj navodeći kako će akcijom bit obuhvaćeni i dječji sapun, dječje pelene, šampon i kupka za bebe i odrasle, pasta za zube, toaletni papir, tečni i praškasti deterdžent i higijenski ulošci.

„To su neke od najosnovnijih stvari koje su od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi“, poentirao je. Onda su se, na neviđeno, pojavile procjene kako bi akcija mogla obuhvatiti i 5.000 artikala. Možda treba precizirati – brašno ili viršle su proizvodi, dok su artikli proizvodi različitih proizvođača, gramaža i pakovanja. Zato u prodavnicama imamo puno više artikala nego proizvoda.

Nakon najave ograničenja veleprodajnih i maloprodajnih marži trgovci su, uglavnom nezvanično, dojavili kako oni nijesu konsultovani u pripremi najavljenih antiinflacionih mjera, te da bi ograničenje marži u tolikom obimu ugrozilo njihovo poslovanje. I, vjerovatno, dovelo do nestašica na rafovima. Među rijetkima koji su se javno oglasili bio je Raško Konjević, generalni sekretar Crnogorske unije poslodavaca (CUP). „Privreda mora imati mogućnost da utiče na ekonomsku politiku i poslovni ambijent”, poručio je Konjević pozivajući na dogovor. „“Definišimo zajedno pravila igre“.

Reagovalo je i Udruženje malih trgovaca. Oni su poručili da bi 450 malih i srednjih preduzeća sa približno 2.500 zapošljenih „sigurno ostali bez posla“, ukoliko se usvoje najavljene mjere. „Ljudi koji se čitavog života bave svojim poslom bili bi u neprilici da svoje firme pošalju u stečaj“, navodi se u njihovom apelu koji je, u konačnom, urodio plodom.

Uporedo su se pojavile i medijske analize (bankar.me) cijena i marži u Crnoj Gori i regionu, koje su pokazale da su ovdašnje cijene u megamarketima uglavnom prosječne ili niže od onih koje nude trgovački lanci iz okolnih zemalja, sa izuzetkom Bosne i Hercegovine gdje su nešto niže. Čak su zabilježeni primjeri da su određeni artikli u našim radnjama znatno jeftiniji nego u zemljama u kojima su proizvedeni (primjer Carnex kulena koji je u Srbiji bio pet eura skuplji). Dok je uračunata marža prosječna (oko 22 odsto). Sličnu analizu iz Vlade nijesmo dobili.  Tako je ostalo da nagađamo zašto su, recimo, proizvodi za ličnu higijenu u Crnoj Gori znatno skuplji nego u mnogim zemljama Zapadne Evrope – da li je to pitanje visoke marže, troškova nabavke, državnih dažbina ili svega skupa.

Kako su odmicali pregovori vlade i trgovaca, tako se skraćivala lista proizvoda i artikala na koje će biti limitirana maksimalna trgovačka marža (5 do 15 odsto). Dok su kompanije sa radnjama ukupne površine manje od 600 kvadrata izuzete od bilo kakvih ograničenja.

Tako smo od najavljenog sniženja cijena mlijeka i mliječnih proizvoda došli do limitiranih cijena  „mlijeka u tetrapaku bez čepa i jogurta domaće proizvodnje“, od svih vrsta pirinča do „bijele riže dugog zrna u kesi“, pileće i svinjsko meso se pretvorilo u „pile cijelo“ i „svinjski vrat bez kosti“,  od suhomesnatih proizvoda ograničene su marže samo na dio asortimana domaće poizvodnje… (to je vjerovatno najbolji dio prezentovanih mjera pošto bi, ukoliko sniženje cijena bude imalo osjetnije, moglo podstaći kupovinu i potrošnju domaćih proizvoda). Umjesto prvobitno najavljenog sniženja svježe i smrznute ribe dobili smo ograničene marže na tunjevinu u komadićima i sardinu u konzervi („u biljnom ulju bez dodataka“). Dok su neki proizvodi, jednostavno, zaboravljeni. Limitirana je cijena margarina, nutricionisti kažu jednog od najnezdravijih proizvoda koje koristimo u ishrani, ali nije maslaca – iako istraživanja pokazuju da je to jedan od proizvoda na koje trgovine zaračunavaju najveću maržu. Prema nekim podacima iz regiona, i do 50 odsto.

Na drastično smanjen broj proizvoda i artikala obuhvaćenih vladinom akcijom limitirane cijene nadovezalo se i to što je njen početak zbržen mimo roka koji su prethodno dogovorili resorno ministarstvo i najveći trgovački lanci. Pa se pokazalo da ni svi od propisanih artikala nijesu uključeni u kampanju. Makar do početka aprila. A ponuđena pojeftinjenja su, praktično, simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju trgovački lanci nude svojim potrošačima.

Iz URA likuju: njihovom akcijom Stop inflaciji cijene su bile snižene za, u prosjeku, 30 odsto „što je dva do tri puta više od akcije koju sprovodi Spajićeva Vlada“. Dok iz Vlade najavljuju dodatne analize i podatke koji će pokazati prave domete njihovog antiinflacionog projekta. Za sada, novčanik ih nije prepoznao.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo