Povežite se sa nama

FOKUS

DRAGSTOR KOD MILIVOJA: Sloboda za kusur

Objavljeno prije

na

Nakon Miloša Marovića, još jedan ,,znameniti” Budvanin priznao je svoju krivicu, ispregovarao kaznu, i izašao iz zatvora u Spužu da ,,u krugu familije” sačeka odluku Višeg suda o (ne)prihvatanju Sporazuma sa Specijalnim tužilaštvom.

Lazar Rađenović, nekadašnji predsjednik Opštine Budva priznao je pred Specijalnim tužilaštvom krivično djelo zloupotreba službenog položaja u pet poslova kojima je Budva, nezvanično, oštećena za blizu 30 miliona eura. I nagodio se da, za kaznu, u zatvoru provede dvije godine i u budžet uplati 30 hiljada eura.

Prethodno je Miloš Marović sa tužilaštvom napravio dogovor prema kome je priznao krivicu za djela iz oblasti privrednog kriminala koja su mu stavljena na teret i prihvatio kaznu od godinu dana zatvora i 380 hiljada eura. Prema do sada poznatom – ni tužilaštvu koje je zaključilo ovaj sporazum nije do kraja jasno iz kojih će to sredstava Marović platiti dogovorenu globu, odnosno, nije isključena mogućnost da on svoju kaznu plati novcem stečenim kriminalnim aktivnostima za koje je osuđen!?

Sve to je stvorilo prostor za brojne dileme i spekulacije.

Relativno mali iznos dogovorene novčane kazne Lazaru Rađenoviću advokat Željko Đukanović pravda tvrdnjom da njegov klijent nije imao nikakve materijalne koristi od učinjenih zloupotreba. ,,Specijalno tužilaštvo ni jednim provedenim dokazom nije ukazalo da je Lazar Rađenović stekao bilo kakvu protivpravnu imovinsku korist za sebe i sebi bliska lica. Da jeste, njegova imovina bi vjerovatno bila privremeno, a na kraju i trajno oduzeta”, pojasnio je Đukanović.

Ovo objašnjenje, međutim, sadrži makar jednu strukturnu grešku: među desetak uticajnih Budvanki i Budvana koje je policija, po nalogu Specijalnog tužilaštva, privela u minulih šest mjeseci, nema nikoga čija imovina je privremeno oduzeta ili je, makar, stavljena sudska zabrana raspolaganja istom. To bi, analogno tumačenju advokata Đukanovića, moglo da znači da u spornim budvanskim poslovima nikakvu imovinsku korist za sebe i svoje bližnje nije pribavio niko od 15-ak do sada privođenih i osumnjičenih (optuženih). Đe su, onda, ti silni milioni?

Komentarišući Sporazum sa Marovićem, Specijalni tužilac za organizovani kriminal Milivoje Katnić objašnjava da je on zakonit i da tužilaštvo od njega ima znatne koristi. ,,Kada su Marović i njegov branilac predložili tužilaštvu da sklopimo sporazum o priznanju krivice, mi smo detaljno ispitali da li su ispu-njeni uslovi za to. Tužilaštvo je za to prije svega bilo motivisano činjenicom da ćemo iz potpunog priznanja okrivljenog saznati činjenice za dokazivanje kri-vičnih djela drugih počinilaca i onih koje dosad nismo otkrili”, objašnjavao je Katnić. Pitanje – odakle Maroviću novac da plati kaznu, ostalo je bez preciznog objašnjenja.

,,Vrši se identifikacija imovine okrivljenih, a nakon sprovedenog postupka procijeniće se i koliko je ko pribavio protivpravne imovinske koristi, nakon če-ga će se vršiti proširena finansijska istraga”, naveo je specijalni tužilac. Mogao bi se izvući zaključak – nadamo se pogrešan – da tužilaštvo u pregovore o priznanju krivice sa optuženima i osumnjičenima ulazi a da prethodno nije utvrdilo makar koliko je ko od njih imao koristi iz nezakonitih poslova.

Zato se mogla očekivati bura kritika koju su podigli dogovori sa Marovićem i Rađenovićem.

,,Sporazumno priznanje krivice Miloša Marovića predstavlja amnestiju za učešće u milionskoj korupciji, ali i podstrek i njemu i drugim licima da ubuduće nastave sa istim krivičnim djelima”, naveli su iz MANS-a.

Njihove kolege iz NVO Alternativa otišli su i korak dalje podnoseći krivičnu prijavu protiv NN lica iz Vrhovnog državnog tužilaštva ,,koje je uticalo na sklapanje ovih sporazuma u ime države na štetu njenih poreskih obveznika”.

Iz Alternative navode da se ,,ovim sporazumom podstiču krađa i koruptivne radnje u okviru državne administracije i motiviše svaki budući zaposleni u državnoj administraciji da vrši krivične radnje”. Konačno, oni su tužilaštvu spočitali ono što ovih dana mnogi misle, ali ne žele naglas da kažu: ,,Ovi ustupci su napravljeni da bi Svetozar Marović ćutao u daljem postupku protiv njega”!

Postoji dovoljno argumenata da bi se ova (hipo)teza potvrdila. Problem je što ne manjka ni onih koji je ruše. Ne treba objašnjavati svu korist koju bi porodica Marović imala ukoliko bi se njeni najmlađi optuženici (Svetozarevi sin i kćerka) iz Spuža vratili u Budvu, odnosno na Cetinje, bez javnog bručenja na sudu i uz relativno malu – a u svakom slučaju za njih podnošljivu i prihvatljivu – kaznu.

Sa druge strane, pokušajmo sagledati stvari i iz vizure tužilaca: ukoliko sud prihvati promovisani Sporazum, Miloš Marović će za nepuna tri mjeseca preći put od uvaženog mještanina sa gomilama lako stečenog novca do osobe koja je priznala saučesništvo u višemilionskim pljačkama. Potom će samo od dobre volje lokalnih budvanskih čelnika, i diktata njihovih mentora iz Podgorice, zavisiti da li će Marovići i njihovi pomagači ostati bez najvećeg dijele svoje imovine vraćajući Budvi i Budvanima ono što su im prethodno oteli.

Alternativu ovakvom raspletu događaja imali smo priliku da vidimo i sredinom ove nedjelje. Tada je, naime, iz Apelacionog suda stigla vijest da je po treći put ukinuta osuđujuća presuda u predmetu Zavala. Dakle, ni pet godina nakon hapšenja i podizanja optužbe bivši predsjednik i potpredsjednik SO Budva Rajko Kuljača i Dragan Marović nemaju osuđujuću presudu, iako ih je sud u sva tri prethodna suđenja oglasio krivima. Sada će konačnu odluku donijeti Apelacioni sud. I šta ako optuženi – uz nesporne zloupotrebe tokom radova na Zavali – budu oslobođeni kao što to najavljuju njihovi advokati? Da li će u tom kontekstu odluke Katnića i njegovih saradnika imati drugačiju specifičnu težinu? Naravno, pod uslovom da sud prihvati postignute nagodbe. Ili bi i ovi procesi mogli proći kao slučaj Zavala?

Poslanik Nebojša Medojević tvrdi da je specijalni tužilac svojim odlukama ušao u zonu krivične odgovornosti.

,,Specijalni tužilac se ovakvim pristupom ozbiljno poigrava pravnom državom i pretvara krivični postupak u najobičniju pijačnu trgovinu. Ovakve tragične pogodbe tužilaštva sa pripadnicima organizovane kriminalne grupe iz Budve predstavljaju školski primjer zloupotrebe ovlašćenja i ugrožavanja ustavnog poretka zemlje i šalju opasnu sliku građanima da se kriminal i korupcija isplati”, konstatuje Medojević, ,,Specijalni tužilac Katnić bi morao da vodi računa da su i njegove odluke podložne provjeri i preispitivanju i da bi mogao i krivično odgovarati zbog njih.”

Prilika je da podsjetimo kako i Medojević, odnosno trećina crnogorske opozicije, imaju možda nenamjerne, ali ozbiljne zasluge za ono što se dešava ovih dana.

Skupština Crne Gore je prošlog ljeta usvojila izmjene i dopune Zakonika o krivičnom postupku čime su, pored ostalog, promijenjena pravila za Sporazum o priznanju krivice. Zbog odsustva 13 opozicionih poslanika nije prošao amandman Snežane Jonice i Draginje Vuksanović u kojem su bila nabrojana krivična djela za koja nije moguće sklopiti sporazum. Na tom popisu bila su i krivična djela protiv izbornih prava i pranje novca, krivična djela sa elementima organizovanog kriminala, zloupotrebe službenog položaja, protivzakoniti uticaj, primanje i davanje mita, ubistvo, teško ubistvo, obljuba nad nemoćnim licem, obljuba nad djetetom ili obljuba zloupotrebom položaja.

Šta je tu je. Na snazi je ostao predlog DPS-a da se može pregovarati sa počiniocima svih krivičnih djela izuzev za terorizam i ratne zločine. A mi se sada čudimo što se visoki funkcioneri DPS-a danas koriste tim propisom. Valjda smo mislili da su oni slučajno usvojili taj propis. Za ne daj Bože.

Nekad moćni Budvani u društvu svodnika i narkodilera

Ukoliko nadležni sud prihvati sporazume o priznanju krivice koje je Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal zaključilo sa Milošem Marovićem i Lazarom Rađenovićem, oni će se naći u ,,biranom” društvu podvodača, svodnika i narko-dilera koju su slične sporazume o priznanju krivice već dogovorili sa Osnovnim i Višim tužilaštvom, uz saglasnost nadležnog suda.

Ne treba isključiti mogućnost da se makar neki od pomenutih Budvana – po opisu kriminalnih poslova u kojima su učestvovali i koje su priznali – od ranije poznaju sa koleginicom sa one strane zakona Željkom Rolović, zvanom Madam (umjetnički nadimak Lutka). Rolovićeva je jesanas priznala da je organizovala lanac prostitucije u stanovima, hotelima i jahtama na primorju, zbog čega joj je u Osnovnom sudu u Kotoru, nakon potpisivanja Sporazuma o priznaju krivice, izrečena novčana kazna od 2.500 eura.

Prošle godine, takođe pred Osnovnim tužilaštvom u Kotoru, Sporazum o priznaju krivice prihvatio je i Rade Božović, vlasnik budvanskog lokala San Remo. On je pristao na 100 dana zatvora kao kaznu za organizovanje prostitucije i ilegalno držanje oružja. Njegovi pomagači Miloš Vlahović i Marko Jovanović takođe su priznali krivicu i osuđeni su na po mjesec dana zatvora.

Rade Božović se, krajem godine, ponovo našao u statistici sporazumnog priznaja krivice. Ovog puta kao vlasnik podgoričkog noćnog kluba Valentino Božović i njegovi saradnici Nebojša Drakić i Darko Vlahović priznali su kriminalno udruživanje, posredovanje u vršenju prostitucije i nedozvoljeno držanje oružja, zbog čega je Božović dobio pet mjeseci zatvora a Drakić i Vlahović novčanu kaznu od 1.500 eura.

Sa podgoričkim tužilaštvom jesenas se sporazumjelo i 14 optuženih za krijumčarenje ljudi. Dobili su ukupno 13,5 godina zatvora (u prosjeku, manje od 12 mjeseci po glavi) priznajući da su učestvovali u krijumčarenju 138 azilanata.

Dragan R. Adžić i Dragan I. Rnković sporazumjeli su se sa Višim tužilaštvom u Podgorici da ih šverc kilograma marihuane košta po godinu zatvora. Njihov ,,kolega” Pavle M. Martinović dogovorio je kaznu od dvije godine i dva mjeseca zatvora priznajući šverc pet kilograma marihuane i ,,stvaranje kriminalne organizacije”.

Ako nekome smeta to što se članovi viđenijih budvanskih familija stavljaju u isti koš sa bludnicama, makroima i narko-dilerima, treba imati na umu – to društvo birali su sami. O čemu svjedoče njihova priznanja i dogovoreni Sporazumi o priznanju krivice.

Statistika, navika, panika

Prema statistici koja je javnosti predočena sredinom prošle godine državni tužioci su, za pet godina, zaključili samo 74 sporazuma o priznanju krivice. Od toga je sud odbio četiri, navela je sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović, ,,Ovaj Institut nije ostvario očekivanja u pogledu smanjenja broja predmeta i omogućavanja tužiocu da na jednostavan i brz način riješi ove predmete”.

Nezadovoljni su bili i advokati. Jedan od uočenih problema je, prema riječima Gorana Rodića, to što se „po našim propisima može pregovarati sa tužiocem samo o kazni dok je u korijenu tog Instituta, na Zapadu, da sa tužiocem pregovarate i o činjeničnom opisu djela i o kvalifikaciji djela.”

Konačno, na manjkavosti ovog propisa – baš onakve sa kojima se danas suočavamo upozoravali su pravnici sa bogatim iskustvom, poput sudije Vrhovnog suda Čedomira Bogićevića. On u autorskom tekstu objavljenom u Vijestima u septembru 2014. opominje: ,,Sporazumno priznanje krivice je procesno-pravna konstrukcija krivično-procesnog sistema koja je antičovječna i s pogledom na crnogorski moralni kodeks, kao društvenu aksiologiju vjekova, ali i na Kantov kategorički imperativ, nemoralna ustanova koja odudara od strukturne vrijednosti pravde i koja kao ustanova predstavlja zloćudni tumor što razara ionako krhko tkivo dokazne procesne strukture…” . Bogićević zaključuje: ,,Ova ustanova ne može da se primi na crnogorsko jurističko tlo, jer je u dubokoj suprotnosti sa njenom pravnom, moralnom i socijalnom kulturom”.

Upozorenja su stizala i iz američkog pravosuđa, iako se tamo sporazumnim priznanjem krivice okonča oko 90 odsto predmeta koje tužilaštvo pokrene pred saveznim sudovima.

Bivši savezni tužilac u Vašingtonu Nikolas Mensfild je, prije nepune dvije godine, gostujući u Crnoj Gori objašnjavao da i predmeti organizovanog kriminala i korupcije mogu imati epilog na osnovu dogovora između tužioca i okrivljenog, ali samo u slučaju da tužilaštvo nema dovoljno jak slučaj protiv korumpiranog zvaničnika.

,,Slučajevi koji uključuju organizovani kriminal i korupciju su često među predmetima visokog profila koji stavljaju tužioca pod lupu javnosti. U takvom kontekstu, bilo bi javno i profesionalno neprijatno, ali i potencijalno štetno za karijeru tužioca da se dogovori sa osumnjičenim, s obzirom na to da u tim slučajevima javnost takve kazne smatra za previše blage”.

Nova hapšenja u Budvi

U četvrtak, neposredno pred izlazak ovog broja Monitora, po nalogu tužilaštva izvršena su nova hapšenja u Budvi. Prema nezvaničnim saznanjima Televizije Vijesti radi se o najmanje šest osoba, među kojima su Borislav Delić, bivši telohranitelj Svetozara Marovića i osnivač kompanije za obezbjeđenje Perjanik, Milo Klisić, Novka Baćević, Katarina Radišević, i državljanin Njemačke Ginter Faust. Iz policije je saopšteno da su uhapšeni ,,izvršili više produženih krivičnih djela zloupotreba službenog položaja putem pomaganja na organizovan način”. ,,Hapšenje šest osumnjičenih lica je nastavak započetih tužilačko – policijskih aktivnosti u predmetima WTE, Bulevar Bečići i Copyright kojima je Opština Budva oštećena za višemilionski iznos”, navodi se u saopštenju policije. Slučaj WTE odnosi se na posao izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Budvi, kojim je, kako su mediji ranije izvještavali, Opština Budva oštećena za 8.000.000 eura.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo