Povežite se sa nama

FOKUS

DRAGSTOR KOD MILIVOJA: Sloboda za kusur

Objavljeno prije

na

Nakon Miloša Marovića, još jedan ,,znameniti” Budvanin priznao je svoju krivicu, ispregovarao kaznu, i izašao iz zatvora u Spužu da ,,u krugu familije” sačeka odluku Višeg suda o (ne)prihvatanju Sporazuma sa Specijalnim tužilaštvom.

Lazar Rađenović, nekadašnji predsjednik Opštine Budva priznao je pred Specijalnim tužilaštvom krivično djelo zloupotreba službenog položaja u pet poslova kojima je Budva, nezvanično, oštećena za blizu 30 miliona eura. I nagodio se da, za kaznu, u zatvoru provede dvije godine i u budžet uplati 30 hiljada eura.

Prethodno je Miloš Marović sa tužilaštvom napravio dogovor prema kome je priznao krivicu za djela iz oblasti privrednog kriminala koja su mu stavljena na teret i prihvatio kaznu od godinu dana zatvora i 380 hiljada eura. Prema do sada poznatom – ni tužilaštvu koje je zaključilo ovaj sporazum nije do kraja jasno iz kojih će to sredstava Marović platiti dogovorenu globu, odnosno, nije isključena mogućnost da on svoju kaznu plati novcem stečenim kriminalnim aktivnostima za koje je osuđen!?

Sve to je stvorilo prostor za brojne dileme i spekulacije.

Relativno mali iznos dogovorene novčane kazne Lazaru Rađenoviću advokat Željko Đukanović pravda tvrdnjom da njegov klijent nije imao nikakve materijalne koristi od učinjenih zloupotreba. ,,Specijalno tužilaštvo ni jednim provedenim dokazom nije ukazalo da je Lazar Rađenović stekao bilo kakvu protivpravnu imovinsku korist za sebe i sebi bliska lica. Da jeste, njegova imovina bi vjerovatno bila privremeno, a na kraju i trajno oduzeta”, pojasnio je Đukanović.

Ovo objašnjenje, međutim, sadrži makar jednu strukturnu grešku: među desetak uticajnih Budvanki i Budvana koje je policija, po nalogu Specijalnog tužilaštva, privela u minulih šest mjeseci, nema nikoga čija imovina je privremeno oduzeta ili je, makar, stavljena sudska zabrana raspolaganja istom. To bi, analogno tumačenju advokata Đukanovića, moglo da znači da u spornim budvanskim poslovima nikakvu imovinsku korist za sebe i svoje bližnje nije pribavio niko od 15-ak do sada privođenih i osumnjičenih (optuženih). Đe su, onda, ti silni milioni?

Komentarišući Sporazum sa Marovićem, Specijalni tužilac za organizovani kriminal Milivoje Katnić objašnjava da je on zakonit i da tužilaštvo od njega ima znatne koristi. ,,Kada su Marović i njegov branilac predložili tužilaštvu da sklopimo sporazum o priznanju krivice, mi smo detaljno ispitali da li su ispu-njeni uslovi za to. Tužilaštvo je za to prije svega bilo motivisano činjenicom da ćemo iz potpunog priznanja okrivljenog saznati činjenice za dokazivanje kri-vičnih djela drugih počinilaca i onih koje dosad nismo otkrili”, objašnjavao je Katnić. Pitanje – odakle Maroviću novac da plati kaznu, ostalo je bez preciznog objašnjenja.

,,Vrši se identifikacija imovine okrivljenih, a nakon sprovedenog postupka procijeniće se i koliko je ko pribavio protivpravne imovinske koristi, nakon če-ga će se vršiti proširena finansijska istraga”, naveo je specijalni tužilac. Mogao bi se izvući zaključak – nadamo se pogrešan – da tužilaštvo u pregovore o priznanju krivice sa optuženima i osumnjičenima ulazi a da prethodno nije utvrdilo makar koliko je ko od njih imao koristi iz nezakonitih poslova.

Zato se mogla očekivati bura kritika koju su podigli dogovori sa Marovićem i Rađenovićem.

,,Sporazumno priznanje krivice Miloša Marovića predstavlja amnestiju za učešće u milionskoj korupciji, ali i podstrek i njemu i drugim licima da ubuduće nastave sa istim krivičnim djelima”, naveli su iz MANS-a.

Njihove kolege iz NVO Alternativa otišli su i korak dalje podnoseći krivičnu prijavu protiv NN lica iz Vrhovnog državnog tužilaštva ,,koje je uticalo na sklapanje ovih sporazuma u ime države na štetu njenih poreskih obveznika”.

Iz Alternative navode da se ,,ovim sporazumom podstiču krađa i koruptivne radnje u okviru državne administracije i motiviše svaki budući zaposleni u državnoj administraciji da vrši krivične radnje”. Konačno, oni su tužilaštvu spočitali ono što ovih dana mnogi misle, ali ne žele naglas da kažu: ,,Ovi ustupci su napravljeni da bi Svetozar Marović ćutao u daljem postupku protiv njega”!

Postoji dovoljno argumenata da bi se ova (hipo)teza potvrdila. Problem je što ne manjka ni onih koji je ruše. Ne treba objašnjavati svu korist koju bi porodica Marović imala ukoliko bi se njeni najmlađi optuženici (Svetozarevi sin i kćerka) iz Spuža vratili u Budvu, odnosno na Cetinje, bez javnog bručenja na sudu i uz relativno malu – a u svakom slučaju za njih podnošljivu i prihvatljivu – kaznu.

Sa druge strane, pokušajmo sagledati stvari i iz vizure tužilaca: ukoliko sud prihvati promovisani Sporazum, Miloš Marović će za nepuna tri mjeseca preći put od uvaženog mještanina sa gomilama lako stečenog novca do osobe koja je priznala saučesništvo u višemilionskim pljačkama. Potom će samo od dobre volje lokalnih budvanskih čelnika, i diktata njihovih mentora iz Podgorice, zavisiti da li će Marovići i njihovi pomagači ostati bez najvećeg dijele svoje imovine vraćajući Budvi i Budvanima ono što su im prethodno oteli.

Alternativu ovakvom raspletu događaja imali smo priliku da vidimo i sredinom ove nedjelje. Tada je, naime, iz Apelacionog suda stigla vijest da je po treći put ukinuta osuđujuća presuda u predmetu Zavala. Dakle, ni pet godina nakon hapšenja i podizanja optužbe bivši predsjednik i potpredsjednik SO Budva Rajko Kuljača i Dragan Marović nemaju osuđujuću presudu, iako ih je sud u sva tri prethodna suđenja oglasio krivima. Sada će konačnu odluku donijeti Apelacioni sud. I šta ako optuženi – uz nesporne zloupotrebe tokom radova na Zavali – budu oslobođeni kao što to najavljuju njihovi advokati? Da li će u tom kontekstu odluke Katnića i njegovih saradnika imati drugačiju specifičnu težinu? Naravno, pod uslovom da sud prihvati postignute nagodbe. Ili bi i ovi procesi mogli proći kao slučaj Zavala?

Poslanik Nebojša Medojević tvrdi da je specijalni tužilac svojim odlukama ušao u zonu krivične odgovornosti.

,,Specijalni tužilac se ovakvim pristupom ozbiljno poigrava pravnom državom i pretvara krivični postupak u najobičniju pijačnu trgovinu. Ovakve tragične pogodbe tužilaštva sa pripadnicima organizovane kriminalne grupe iz Budve predstavljaju školski primjer zloupotrebe ovlašćenja i ugrožavanja ustavnog poretka zemlje i šalju opasnu sliku građanima da se kriminal i korupcija isplati”, konstatuje Medojević, ,,Specijalni tužilac Katnić bi morao da vodi računa da su i njegove odluke podložne provjeri i preispitivanju i da bi mogao i krivično odgovarati zbog njih.”

Prilika je da podsjetimo kako i Medojević, odnosno trećina crnogorske opozicije, imaju možda nenamjerne, ali ozbiljne zasluge za ono što se dešava ovih dana.

Skupština Crne Gore je prošlog ljeta usvojila izmjene i dopune Zakonika o krivičnom postupku čime su, pored ostalog, promijenjena pravila za Sporazum o priznanju krivice. Zbog odsustva 13 opozicionih poslanika nije prošao amandman Snežane Jonice i Draginje Vuksanović u kojem su bila nabrojana krivična djela za koja nije moguće sklopiti sporazum. Na tom popisu bila su i krivična djela protiv izbornih prava i pranje novca, krivična djela sa elementima organizovanog kriminala, zloupotrebe službenog položaja, protivzakoniti uticaj, primanje i davanje mita, ubistvo, teško ubistvo, obljuba nad nemoćnim licem, obljuba nad djetetom ili obljuba zloupotrebom položaja.

Šta je tu je. Na snazi je ostao predlog DPS-a da se može pregovarati sa počiniocima svih krivičnih djela izuzev za terorizam i ratne zločine. A mi se sada čudimo što se visoki funkcioneri DPS-a danas koriste tim propisom. Valjda smo mislili da su oni slučajno usvojili taj propis. Za ne daj Bože.

Nekad moćni Budvani u društvu svodnika i narkodilera

Ukoliko nadležni sud prihvati sporazume o priznanju krivice koje je Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal zaključilo sa Milošem Marovićem i Lazarom Rađenovićem, oni će se naći u ,,biranom” društvu podvodača, svodnika i narko-dilera koju su slične sporazume o priznanju krivice već dogovorili sa Osnovnim i Višim tužilaštvom, uz saglasnost nadležnog suda.

Ne treba isključiti mogućnost da se makar neki od pomenutih Budvana – po opisu kriminalnih poslova u kojima su učestvovali i koje su priznali – od ranije poznaju sa koleginicom sa one strane zakona Željkom Rolović, zvanom Madam (umjetnički nadimak Lutka). Rolovićeva je jesanas priznala da je organizovala lanac prostitucije u stanovima, hotelima i jahtama na primorju, zbog čega joj je u Osnovnom sudu u Kotoru, nakon potpisivanja Sporazuma o priznaju krivice, izrečena novčana kazna od 2.500 eura.

Prošle godine, takođe pred Osnovnim tužilaštvom u Kotoru, Sporazum o priznaju krivice prihvatio je i Rade Božović, vlasnik budvanskog lokala San Remo. On je pristao na 100 dana zatvora kao kaznu za organizovanje prostitucije i ilegalno držanje oružja. Njegovi pomagači Miloš Vlahović i Marko Jovanović takođe su priznali krivicu i osuđeni su na po mjesec dana zatvora.

Rade Božović se, krajem godine, ponovo našao u statistici sporazumnog priznaja krivice. Ovog puta kao vlasnik podgoričkog noćnog kluba Valentino Božović i njegovi saradnici Nebojša Drakić i Darko Vlahović priznali su kriminalno udruživanje, posredovanje u vršenju prostitucije i nedozvoljeno držanje oružja, zbog čega je Božović dobio pet mjeseci zatvora a Drakić i Vlahović novčanu kaznu od 1.500 eura.

Sa podgoričkim tužilaštvom jesenas se sporazumjelo i 14 optuženih za krijumčarenje ljudi. Dobili su ukupno 13,5 godina zatvora (u prosjeku, manje od 12 mjeseci po glavi) priznajući da su učestvovali u krijumčarenju 138 azilanata.

Dragan R. Adžić i Dragan I. Rnković sporazumjeli su se sa Višim tužilaštvom u Podgorici da ih šverc kilograma marihuane košta po godinu zatvora. Njihov ,,kolega” Pavle M. Martinović dogovorio je kaznu od dvije godine i dva mjeseca zatvora priznajući šverc pet kilograma marihuane i ,,stvaranje kriminalne organizacije”.

Ako nekome smeta to što se članovi viđenijih budvanskih familija stavljaju u isti koš sa bludnicama, makroima i narko-dilerima, treba imati na umu – to društvo birali su sami. O čemu svjedoče njihova priznanja i dogovoreni Sporazumi o priznanju krivice.

Statistika, navika, panika

Prema statistici koja je javnosti predočena sredinom prošle godine državni tužioci su, za pet godina, zaključili samo 74 sporazuma o priznanju krivice. Od toga je sud odbio četiri, navela je sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović, ,,Ovaj Institut nije ostvario očekivanja u pogledu smanjenja broja predmeta i omogućavanja tužiocu da na jednostavan i brz način riješi ove predmete”.

Nezadovoljni su bili i advokati. Jedan od uočenih problema je, prema riječima Gorana Rodića, to što se „po našim propisima može pregovarati sa tužiocem samo o kazni dok je u korijenu tog Instituta, na Zapadu, da sa tužiocem pregovarate i o činjeničnom opisu djela i o kvalifikaciji djela.”

Konačno, na manjkavosti ovog propisa – baš onakve sa kojima se danas suočavamo upozoravali su pravnici sa bogatim iskustvom, poput sudije Vrhovnog suda Čedomira Bogićevića. On u autorskom tekstu objavljenom u Vijestima u septembru 2014. opominje: ,,Sporazumno priznanje krivice je procesno-pravna konstrukcija krivično-procesnog sistema koja je antičovječna i s pogledom na crnogorski moralni kodeks, kao društvenu aksiologiju vjekova, ali i na Kantov kategorički imperativ, nemoralna ustanova koja odudara od strukturne vrijednosti pravde i koja kao ustanova predstavlja zloćudni tumor što razara ionako krhko tkivo dokazne procesne strukture…” . Bogićević zaključuje: ,,Ova ustanova ne može da se primi na crnogorsko jurističko tlo, jer je u dubokoj suprotnosti sa njenom pravnom, moralnom i socijalnom kulturom”.

Upozorenja su stizala i iz američkog pravosuđa, iako se tamo sporazumnim priznanjem krivice okonča oko 90 odsto predmeta koje tužilaštvo pokrene pred saveznim sudovima.

Bivši savezni tužilac u Vašingtonu Nikolas Mensfild je, prije nepune dvije godine, gostujući u Crnoj Gori objašnjavao da i predmeti organizovanog kriminala i korupcije mogu imati epilog na osnovu dogovora između tužioca i okrivljenog, ali samo u slučaju da tužilaštvo nema dovoljno jak slučaj protiv korumpiranog zvaničnika.

,,Slučajevi koji uključuju organizovani kriminal i korupciju su često među predmetima visokog profila koji stavljaju tužioca pod lupu javnosti. U takvom kontekstu, bilo bi javno i profesionalno neprijatno, ali i potencijalno štetno za karijeru tužioca da se dogovori sa osumnjičenim, s obzirom na to da u tim slučajevima javnost takve kazne smatra za previše blage”.

Nova hapšenja u Budvi

U četvrtak, neposredno pred izlazak ovog broja Monitora, po nalogu tužilaštva izvršena su nova hapšenja u Budvi. Prema nezvaničnim saznanjima Televizije Vijesti radi se o najmanje šest osoba, među kojima su Borislav Delić, bivši telohranitelj Svetozara Marovića i osnivač kompanije za obezbjeđenje Perjanik, Milo Klisić, Novka Baćević, Katarina Radišević, i državljanin Njemačke Ginter Faust. Iz policije je saopšteno da su uhapšeni ,,izvršili više produženih krivičnih djela zloupotreba službenog položaja putem pomaganja na organizovan način”. ,,Hapšenje šest osumnjičenih lica je nastavak započetih tužilačko – policijskih aktivnosti u predmetima WTE, Bulevar Bečići i Copyright kojima je Opština Budva oštećena za višemilionski iznos”, navodi se u saopštenju policije. Slučaj WTE odnosi se na posao izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Budvi, kojim je, kako su mediji ranije izvještavali, Opština Budva oštećena za 8.000.000 eura.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SRPSKI SVET U KOMŠIJSKOJ AVLIJI: Joanikije kao izvidnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Fotografija bilježi: na skupu Dodiku čuvaju leđa Aleksandar Vulin, Bratislav Gašić i, pomalo stiješnjen među njima, mitropolit MCP-a Joanikije Mićović. Bilo bi bespredmetno pitati šta je on , toga dana i u tom društvu, radio u Banjaluci. Svoj posao. Ne mislimo na molitvu

 

Postao je običaj da, nakon proslave dva Božića i dočeka Nove godine, s neizvjesnošću čekamo 9. januar. Dan kada se u BiH entitetu, Republici Srpskoj, a bogme i šire, obilježava njen Dan.

Neustavan, ne propuštaju da naglase oni koji drže do zakona, skupa sa svima kojima, možda, i nije toliko do prava koliko ih je strah neskrivenih težnji  da se  nastavi sa realizacijom projekta stvaranja tzv. velike Srbije. Odnosno, srpskog sveta. Uz sve ono što takve rabote neizbježno prati, a o čemu smo svjedočili u posljednjoj deceniji XX vijeka.

Ustavni sud BiH je, u novembru 2015, presudio da je obilježavanje dana RS 9. januara diskriminišuće prema nesrbima. Taj datum se vezuje za 1992, kada je   samoproglašena  Skupština srpsakog naroda, donijela odluku o stvaranju srspskih  oblasti u BiH,  što je bio uvod u kasnije etničko čišćenje, masovne zločine i genocid u Srebrenici.

Vlasti u Banjaluci, predvođene Miloradom Dodikom, ne mare za tu odluku. I slave, pogleda uprtog preko Drine, ka Beogradu.

,,Svečani defile ni ovaj put nije mogao da prođe bez pjesme”, čitamo i slušamo na portalu srpskainfo. ,,Za to su zaduženi pripadnici SAJ-a MUP-a Srpske, koji su bez muzike otpjevali Za krst.’Za krst, za krsta Nemanjića, za slavu, za slavu Obilića. Banjaluko, naša diko’, glase stihovi ove pjesme, u kojoj se još kaže ‘stasala je naša dika, nova Srpska Republika’“, prenosi nam dio atmosfere razdragani izvještač.

Dio. Priču upotpunjuje Dragan Bursać, nagrađivani novinar iz Banjaluke. ,,Svi oni koji su imali tu nesreću da gledaju obilježavanje neustavnog Dana RS, mogli su vidjeti kako pripadnici specijalne antiterorističke jedinice MUP-a RS-a pjevaju ultranacionalističku pjesmu sa stihovima ‘Srba ima kao lista, nema više komunista; Za krst, za krst…’”, svjedoči Bursać u kolumni na poratlu Aljazeera. ,,Specijalne jedinice se tako jasno i nadasve glasno legitimišu i svojom pjesmom poručuju da nisu tu da bi štitile ‘sve građane Republike Srpske’, a pogotovo ne nesrbe. Na koncu, budimo iskreni, nije RS pravljena niti je nastajala za neke druge. Ti drugi, dakle nesrbi  su ništeni, protjerivani, ustavom tog entiteta odijeljeni i na koncu u zločinima i u genocidu ubijani”.

O ovonedjeljnom banjalučkom hepeningu svjedoče i fotografije. Na jednoj od njih, na svečanoj pozornici sa koje su zvanice pratile defile sigurnosnih snaga RS, iza Milorada Dodika stoji čovjek sijede kose i brade. Ratni zločinac Vinko Pandurević, u Hagu pravosnažno osuđen na 13 godina zatvora. Penzionisani general-major vojske RS bio je komandant Zvorničke brigade. Na teritoriji pod njenom kontrolom bilo je nekoliko stratišta na kojima su strijeljani Bošnjaci iz Srebrenice. Pandurević je osuđen za više ubistava, istrjebljivanje i progon ,,putem ubistava ili okrutnog i nečovječnog postupanja”. Ima ih što komentarišu ,,pravi čovjek na pravom mjestu”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLAST ISTRGOVALA OKRNJENI BUDŽET: Evropo sad, sačekaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Mi smo (Vlada) rekli da će otprilike 40 miliona eura amandmana da bude prihvaćeno. Imamo dogovor da po poslaniku (vladajuće većine – prim. Monitora) to bude oko milion eura”, obznanio je Spajić na sjednici Odbora za budžet, finansije i ekonomiju. Rečeno učinjeno. I eto nama reforme. I Evrope

 

Vlada je, uz dosta muke, kroz parlament „progurala” Zakon o budžetu za 2022. Skupština, međutim, nije usvojila dio vladinih zakona koji su neophodni da bi se tokom naredne godine ostvarili planirani prihodi i rashodi iz državne kase. Ali je, trgujući s Vladom, u taj paket umetnula nekoliko zakona koji će značajno povećeti državne troškove. Bez ozbiljnije ideje kako bi se oni mogli nadomjestiti od prihoda. Osim novim kreditima. Povećanjem poreza. Ili prodajom preostale državne imovine.

Sve to, možda, neće biti toliko primjetno tokom naredne godine, pošto se usvojeni zakoni neće primjenjivati od januara (dječji dodatak za sve mlađe od 18 godina, tzv. obeštećenje majkama, povećanje minimalne penzije). Ali će budžet za 2023. godinu, već je izvjesno, na strani troškova biti znatno veći od ovog koji je usvojen posljednjih dana 2021. Pod uslovom da većina onoga što je usvojeno u srijedu ostane na snazi do tada.

I, šta sad?

Vladin program Evropa sad dobio je neophodnu, formalnu, podršku parlamentarne većine, ali je njegova realizacija krajnje neizvjesna. Zapravo, neuspjeh programa veće plate svima izvjestan je ukoliko u najskorije vrijeme (već se pominje mart) ne dođe do rebalansa budžeta. Koja god da bude vlada koja će ga predložiti. I skupštinska većina koja će ga prihvatiti. Pošto je to, sada, jedini način da se uskladi evidentna nesrazmjera između državnih prihoda koji se moraju nabrati i rashoda koji su obećani građanima, da bi program Evropa sad donio najavljeno povećanje zarada. I trajao.

Oči većine uprte su u taj program, odnosno, najavaljeno povećanje neto zarada u procentu od 80 (za sve one koji primaju minimalnu zaradu) do 12 odsto (zaposleni sa sadašnjom neto platom većom od 1.500 eura). U zadnji čas, ispostavilo se da funkcioneri zakonodavne, izvršne i sudske vlasti neće dobiti povišicu u obećanom iznosu (oko 200 eura) već, otprilike, samo trećinu te sume. To će za koju stotinu ljudi povećati broj nezadovoljnih novom preraspodjelom u kojoj su znanje (stručna sprema) i radno iskustvo, uglavnom, poprilično potcijenjeni. Barem kada su u pitanju zaposleni koji platu primaju iz državnog i budžeta lokalnih samouprava.

Pod uslovom, naravno, da se u međuvremenu još nešto ne promijeni, pa da i državni funkcioneri dobiju povišicu srazmjernu onome čemu se nadaju ostali zaposleni. A izgleda da jeste, pošto su sva 74 poslanika koja su glasala za taj vladin prijedlog bila – uzdržana. Kako ono glasi vladina pitalica: da vidimo ko će glasati protiv povećanja (svoje) plate? Eto, neće niko.

Stidljivi glasovi nezadovoljstva počinju da dolaze s druge strane. Od onih koji uvećane zarade treba da isplate. Plaćajući, istovremeno, sve ono što država od njih  traži kako bi izmirila sopstvene obaveze.

Suprotno vladinim računicama da će njihov program olakšati poziciju privrednika iz legalne zone poslovanja i dovesti do novog zapošljavanja, osnivač kompanije Voli Dragan Bokan „otkriva” kako program Evropa sad „neće pasti lako velikom  broju privrednika”. I da ga je, zato, trebalo uvoditi postepeno.

Ovako, najavljuje Bokan, „do zatvaranje određenog broja privrednih subjekata doći će postepeno, a neki će izlaz tražiti u sivoj ekonomiji”. Mogući su, dakle, i scenariji bitno drugačiji od onih koje je najavljivala Vlada.

U dvije prethodne godine porezi i doprinosi na zarade zaposlenih činili su 35–40 odsto ukupnih prihoda države. U 2022. godini taj udio će biti manji, ali danas niko sa sigurnošću ne može da kaže – za koliko.

Ostalo je previše nepoznanica vezanih za početna polazišta i provođenje programa Evropa sad da bi se mogle praviti precizne računice o njegovom uticaju na državu (i sa prihodne i sa rashodne strane), zapošljene, poslodavce. I armiju onih koje ovakva Evropa sad ne dotiče. Ogromnu većinu penzionera, nezaposlene, zaposlene u sivoj ekonomiji i neformalno zaposlene.

Premijer Zdravko Krivokapić, i pored toga, isijava optimizam. „Godinu završavamo trijumfalno”, kaže. Ne mareći za upozorenja koja stižu od strane onih koji, bez dileme, stvarno stanje crnogorske privrede poznaju bolje od njega. „Program Evropa sad je prava mjera između privrednika i radnika. Nema toga mikro, malog i srednjeg preduzeća koje taj najniži iznos od 450 eura ne može da isplati”, insistira premijer, „ovaj program je program za građanina i on će da uspije…”

Krivokapić se, na ovonedjeljnom sastanku u Privrednoj komori, osvrnuo i na najave da će oni poslodavci koji ne mogu ili neće da isplaćuju minimalne zarade uvećane sa 250 (do oktobra je bilo 225) na 450 eura, sa zaposlenima potpisati aneks ugovora kako bi ih prebacili na pola radnog vremena. Ukoliko to već nijesu uradili. A mnogi, može se čuti, jesu. I to ne samo na sjeveru države, već i u Podgorici.

Zvanično skraćenje radnog vremena sa osam na četiri sata dnevno usloviće i upola manju platu. I manje poreze i doprinose. Premijer za tako nešto neće ni da čuje. „Kakva je to praksa? Kakav je to način razmišljanja? Da li je to fer odnos? Da li je to odnos prema čovjeku koji vam doprinosi da i vaš profit bude veći. Nema prelaska sa osam na četiri sata“, poručio je.

Ali, šta ako do epidemije skraćenja radnog vremena, ipak, dođe? Nema naznaka da se Vlada predvođena resornim Ministarstvom finansija i socijalnog staranja, postarala da ojača nadležne institucije, prije svega inspekcijske službe, koje će se na terenu starati o adekvatnoj primjeni usvojenih mjera. Pa, recimo, u kontinuitetu kontrolisati koliko će vremena na radnom mjestu provesti radnici sa skraćenim radnim vremenom. Četiri, osam ili, kao do sada, još neki sat više?

I koliko je, uopšte, zapošljenih u ovoj zemlji.

Premijer, u ponedjeljak kaže da od 220.000 radnika  u Crnoj Gori, njih 20 odsto (gotovo 45.000) prima minimalnu zaradu. Prema Evropa sad računici, oni će od februara kući svakog mjeseca nositi devet miliona više. Njihova zbirna neto plata biće 20,25 umjesto sadašnjih 11,25 miliona.

Ali: u programu Evropa sad koji su jesenas predstavili Krivokapić i njegovi ministri finansija i ekonomskog razvoja Milojko Spajić i Jakov Milatović, piše da je u aprilu bilo 153.000 zaposlenih. I da je 23,6 odsto njih primalo minimalnu zaradu. Razlika je u 70.000 osoba. Ili skoro dva miliona eura mjesečno, potrebnih za isplatu minimalnih neto plata.

Kako će se ta razlika reflektovati na prihode i rashode budžeta, ne znamo. Kao što ne znamo kada su se čelni ljudi Vlade frljakali brojem zaposlenih, jesenas ili sad. Krivokapić kaže da njihov projekat nije nastao bez provjera i analiza. „Na projektu je radilo 7–15 ljudi. Držali smo to u tajnosti jer smo znali da će svi imati problem sa takvim projektom”.

Svi će imati problem!? Makar to bi se moglo pokazati kao potpuno tačno.

Poslanici nijesu prihvatili izmjene Zakona o akcizama kojima je Vlada, povećavajući postojeće i uvodeći nove akcize, naumila uvećati prihode budžeta za 22,5 miliona. Neusvajanjem predloženih izmjena Zakona o PDV-u država je uskraćena za još 10 miliona planiranih prihoda. Prethodno je iz procedure povučen prijedlog Zakona o podizanju gotovine za pravna lica i preduzetnike, koji je, prema vladinim projekcijama, u budžet trebalo da donese pet miliona. Ima toga još. Na strani troškova, uvećanje u odnosu na inicijalni prijedlog teško je i izračunati. Makar dok Zakon o budžetu za 2022. ne bude objavljen u Službenom listu. Riječ je, orijentaciono, o nekih 200 miliona dodatnih rashoda u ovoj godini.

Krajem prošle nedjelje, vladajući zastupnici su riješili da Vladi uskrate mogućnost novih zaduženja (500 + 900 miliona). Ministar Spajić je odgovorio najavom da će Vlada, zbog toga, odbiti sve ponuđene amandmane. Do ponedjeljka, stvari su se još jednom preokrenule naglavačke. Vlada, ova ili neka druga, moći će da se zaduži – malo. A poslanici vladajuće većine dobili su pravo da delegiraju amandmane, približno, do iznosa jedan milion po poslaniku. Pa su tako i uradili.

Ministar Spajić je javno potvrdio taj aranžman. Koji mnogo liči na ono što je ista ta većina, prije 15-20 dana, nazivala pokušajem političke korupcije i trgovinom poslanicima. „Mi smo (Vlada) rekli da će otprilike 40 miliona eura amandmana da bude prihvaćeno. Imamo dogovor da po poslaniku (vladajuće većine – prim.autora) to bude oko million eura”, obznanio je Spajić na sjednici Odbora za budžet, finansije i ekonomiju.

Dogovoreno je, potom, potvrđeno u praksi.

Poslanik Marko Milačić je, primjera radi, svoju kvotu potrošio na amandman kojim se obezbjeđuju sredstva za isplatu zarada asistentima u nastavi za vrijeme ljetnjeg raspusta (država im je do sada „krala” plate za jul i avgust). Pola miliona. Još pola miliona namijenio je finansiranju izgradnje zavjetne biblioteke pokojnog mitropolita Amfilohija u manastiru Stanjevići. Izgleda da SPC nema para koliko se to nama čini. Ili imaju drugačije prioritete.

Potom su iz PzP-a saopštili da pet miliona eura kojima, u amandmanima, raspolaže njihov poslanički klub (pet poslanika) preusmjeravaju za zdravstvo ili povećanje penzija. Đuture. Amandmani su, tako, postali ozbiljna valuta u crnogorskom parlamentu. Nešto kao domaći bitkoini.

Ministar Spajić je, zamislite, sve to prihvatio. I planirani budžetski deficit povećao za trećinu. A budžet je dobio podršku 42 poslanika. Jedan gratis.

Onda je aktuelna većina (41) odlučila da se država, ipak, može zadužiti tokom naredne godine za nekih 70-ak miliona. Da pokrije troškove usvojenih amandmana. A nešto će preteći i za opštine, čiji su budžeti poharani projektom Evropa sad.

Vidjećemo ko je u toj trgovini bolje prošao. Ko će platiti eventualni (blago rečeno) neuspjeh – znamo. Imajte to na umu dok nazdravljate Novoj godini i novim, većim, platama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

AMANDMANSKO RATOVANJE OKO BUDŽETA: Milioni za gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Minimalna plata 450 ili 650 eura? Najmanja penzija 147 ili 250? Sa ili bez dječijeg dodatka … Borba za budžet, i glasače, traje. U skupštinskim kuloarima se spekuliše kako će on ipak biti usvojen do kraja godine. A šta će dalje biti – to se niko ne usuđuje da prognozira

 

Rasprava u skupštinskim odborima o prijedlogu budžeta za 2022. godinu počela je tako što su poslanici aktuelne većine pred Vladine predstavnike istovarili stotinak amandmana. Gotovo bez izuzetka, njihovi su se prijedlozi/zahtjevi odnosili na budžetske rashode. U rasponu od uvođenja sveobuhvatnog dječjeg dodatka i povećanja minimalne penzije do novih kapitalnih investicija.

To je poprilično razljutilo premijera Zdravka Krivokapića. ,,Svako prekrajanje budžeta remeti osnovni koncept (Vladinog) ekonomskog razmišljanja. Budžet je projektovan sa minimalnim deficitom koji je održiv, a to je 3,8 odsto. Sve drugo remeti taj balans. Taj koji radi to u ovom trenutku ne misli dobro građaninu”, odbrusio je Krivokapić parlamentarnoj većini. Kojoj su iz Vlade već stavili do znanja da od nje očekuju, praktično, bezuslovnu podršku za program Evropa sad, predloženi budžet i paket pratećih zakona. I pored činjenice da se sa poslanicima vladajućih partija nijesu konsultovali tokom pripreme tih dokumenata.

,,Projekat Evropa sad je preslikan u predlog budžeta i preispitan sa Svjetskom bankom i Međunarodnim monetarnim fondom“, poručio je premijer. „Vlada je poslala svoj predlog i sad je odgovornost na poslanicima”.

Da bi se razumjela Krivokapićeva reakcija, treba pomenuti makar dio onoga što su od Vlade tražili poslanici vladajuće koalicije. Nakon što su neki od njih (Demokratski front) unaprijed najavili da neće glasati za budžet koji predloži Vlada.

Naknadu od sto eura mjesečno za 55 hiljada nezaposlenih tražio je SNP. To bi bio dodatni godišnji trošak od nekih 60 miliona. Povećanje minimalne penzije sa 147 na 200 eura mjesečno predložile su Demokrate. Novi izdatak bi Fond PIO, odnosno državu, koštao oko 1,5 miliona eura mjesečno (17-18 miliona godišnje).

Iz DF-a su, potom, predložili da se ljestvica za minimalnu penziju podigne na 250 eura. To bi godišnje izdatke, samo po osnovu uvećanja minimalne penzije, primaklo iznosu od 50 miliona eura. Sa iste adrese (DF) stigao je i amandman po kome minimalna zarada od naredne godine ne bi bila najavljenih 450, već 650 eura. Ideja je da se minimalna zarada izjednači sa minimalnom potrošačkom korpom, objasnili su iz Fronta. Nijesu  se potrudili da izračunaju koliko bi taj rashod koštao državu, a koliko privatne poslodavce. Ni sami, valjda, ne vjerujući da bi njihov zahtjev mogao biti prihvaćen.

Zato su novinari, na osnovu ranije objavljenih podataka Uprave prihoda, napravili kalkulaciju prema kojoj bi tražena povišica poslodavce koštala više od 120 miliona godišnje. Računica je, međutim, napravljena prije „korekcije“ zvanične statistike o broju zaposlenih u Crnoj Gori. A novi podaci kažu da u Crnoj Gori nema 150 nego 200 hiljada zaposlenih!? Taj podatak, ukoliko je tačan, dramatično mijenja prethodnu računicu. Ali i sve kalkulacije na osnovu kojih su Ministarstvo finansija i Ministarstvo ekonomskog razvoja projektovali program Evropa sad.

Dalje, Demokrate su zatražile da se dječji dodatak isplaćuje svoj djeci mlađoj od 18 godina. Statistika kaže da u tu kategoriju spada oko 130 hiljada stanovnika Crne Gore. Sada država dječiji dodatak obezbjeđuje  samo za mlađe od šest godine, pa bi dodatni trošak tog socijalnog programa bio 47 miliona eura. Godišnje.

Iz partije Alekse Bečića stigao je i amandman o obeštećenju nekadašnjih korisnica naknade za majke sa troje (i više) djece. Taj izdatak Vlada je planirala i u ovogodišnjem budžetu, ali Skupština nije raspravljala o predloženom zakonu čije usvajanje je bilo neophodno da bi program zaživio. Vlada je, u međuvremenu, „zaboravila“ na proljetošnje obećanje, pa je obeštećenje majkama izostavljeno iz njenog prijedloga budžeta za 2022. Demokrate su ih, zato, podsjetile na predizbornu obavezu koja bi državu koštala, računa se, oko 50 miliona eura. Pod uslovom da isplata obeštećenja krene od početka naredne godine.

Stavku po stavku, svaki od pomenutih prijedloga zaslužuju pažnju. I, bez bilo kakve sumnje, ima opravdanje u ekonomskoj situaciji u kojoj se nalaze potencijalni korisnici novih budžetskih izdataka. Ali, jedno su želje a drugo mogućnosti. Neko je izračunao da su predloženi amandmani težili između dvije i četiri milijarde eura računajući, doduše, period do kraja 2024.  i (redovnog) okončanja mandata aktuelne Vlade. I nove kapitalne projekte koje su predlagali pojedini poslanici.

Onda je Vlada obavijestila Skupštinu da je, na osnovu zahtjeva poslanika, lokalnih samouprava i potrošačkih jedinica,  suprotno javnom zahtjevu premijera da se predloženi budžet ne mijenja, prihvatila uvećanje državnih rashoda tokom naredne godine za 38 miliona eura.

Zato je, saopštili su iz Ministarstva finansija, planirani deficit budžeta za 2022. godinu povećan sa 205 na 243 miliona eura. Ponovo naglašavajući kako to ne podrazumijeva nova zaduženja namijenjena za finansiranje potrošnje, već će nedostajući novac biti obezbijeđen iz državnih depozita. Za koje je, ne tako davno, govoreno da će biti korišćeni isključivo za vraćanje kredita i nove investicije (kapitalne projekte).

Vlada je prihvatila zahtjev Demokrata o uvođenju dječjeg dodatka za sve mlađe od 18 godina, povećala planirani budžet za MUP, ANB i Zavod za zapošljavanje. Usvojila zahtjev Zajednica opština da se budžetska rezerva poveća za 15 miliona koje će biti na raspolaganju lokalnim samoupravama u slučaju da realizacija projekta Evropa sad dovede do pada njihovih prihoda po osnovu poreza i doprinosa na zarade.

Konačno, i Skupštini su, dodatno, opredijeljena dva miliona eura za modernizaciju informacionog sistema, adaptaciju prostorija i rasvjetu. Mora se. Penzioneri i nezaposleni ostavljeni  su na čekanje. Da se snađu sami, kao i do sada.

Potom su iz DF-a saopštili da će oni glasati za predloženi budžet, zbog najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade. Ali ne žele da preuzmu političku odgovornost za realizaciju projekta Evropa sad. U koji, kažu, ne vjeruju.

Neuporedivo oštriji bio je Nebojša Medojević. „Poslije ovoga populističkog i samoubilačkog plana nema nam spasa. Čeka nas bankrot i oštri planovi štednje. Rezanje plata i penzija i otpuštanja”, najavio je predsjednik Pokreta za promjene. Uz poruku neznavenim, neobaviještenim, neobrazovanim, neinformisanim, nesvjesnim: „Nemojte da mi se obraćate za pomoć kada krenu rezanja plata i penzija i otpuštanja. Tražili ste – gledajte. Sami pali, sami se ubili”.

Medojevićeva alarmantna objava, međutim, ne znači da njegov Pokret za promjene neće glasati za usvajanje ponuđenog budžeta. (Medojević je proljetos podnio ostavku na poslaničku funkciju). Odnosi unutar te partije su, da tako kažemo, neobični a poslanici aktuelne većine već su nas navikli da glasaju za Vladine prijedloge koje prethodno dobro popljuju.

**Uglavnom izgledalo je  da će vladajuća koalicija podržati predloženi budžet, uz minimalne korekcije koje je prihvatila Vlada. Onda je  u Odboru za finansije otvorena rasprava o mogućem zaduženju države tokom naredne godine. Burna.

Vlada je od Skupštine zatražila odobrenje da se u slučaju potrebe, odnosno, za jačanje depozita, zaduži 500 miliona. A još 900 miliona ukoliko se stvore uslovi za refinansiranje postojećih kredita pod povoljnijim uslovima. To je, pomenimo, uobičajana praksa kojom Vlada, uz prijedlog budžeta, od Skupštine zatraži i dobije i saglasnost za potencijalna kreditna zaduženja. Koje može, a ne mora realizovati.

To, takođe, podrazumijeva da Vlada ima makar elementarnu podršku parlamentarne većine. Što kod nas, u ovom trenutku, nije slučaj. Zato su DF i SD od ministra finansija Milojka Spajića zatražili da odustane od najavljenih zaduženja. Ukoliko mu taj novac nije neophodan za realizaciju projekta Evropa sad. Što je Spajić, još jednom, demantovao. Onda je poslanik Slaven Radunović, u ime DF-a, Vladi spočitao da želi da se zaduži kako bi najavljenim povećanjem zarada „kupila popularnost“ za partiju čije osnivanje pripremaju premijer i njegovi najbliži saradnici.

Slijedio je novi preokret. Vlada će iz predloženog Zakona o budžetu brisati dva stava koja se odnose na moguća zaduženja tokom naredne godine, saopštio je Spajić. Da bi onda dogovore o budžetu vratio na početak: ,,Istovremeno Vlada povlači sve svoje amandamane i neće prihvatiti druge amandmane koji su predloženi na Zakon o budžetu. To radimo da bismo imali izbalansiranu prihodnu i rashodnu stranu”.

Uzvratio je DF. Odnijeli smo veliku pobjedu sprječavajući novo zaduženje države, pohvalio se Andrija Mandić, da bi javnost i Vladu obavijestio kako DF ne odustaje od svojih amandmana. I da će u parlamentarnoj raspravi „pred crnogorskom javnošću“ pokazati da to što predlažu (minimalna plata 650, minimalna penzija 250…)  „može da se obezbijedi na uštrb nekih elemenata za koje procjenjujemo da u ovom trenutku nijesu važni za građane Crne Gore“.

Borba za budžet, i glasače, se nastavlja. U skupštinskim kuloarima se spekuliše kako će, uz sve što smo čuli i vidjeli, on ipak biti usvojen do kraja godine. Šta će dalje biti – to se niko ne usuđuje da prognozira.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo