Vlast zvoni kako protesti ugrožavaju temelje crnogorske nezavisnosti, poslanici Demokratskog fronta. osumnjičeni su za rušenje ustavnog poretka. Mrtva tišina vlada oko toga što su dometi crnogorskih institucija u procesuiranju i kažnjavanju aktera afere Snimak, u kojoj su dokumentovane izborne krađe – skoro nikakvi. Redu i poretku ovdje više škodi kad neko viče ispred parlamenta, nego kad se izbori dobijaju i zemljom vlada bez slobodno izražene volje građana. Naopako je, ali radi.
Administrativni odbor Skupštine Crne Gore podržao je zahtjev tužilaštva za skidanje imuniteta poslanicima Demokratskog fronta DF Andriji Mandiću, Slavenu Radunoviću i Milanu Kneževiću. Više državno tužilaštvo tražilo je skidanje imuniteta Mandiću i Radunoviću zbog sumnje da su pozivali na nasilnu promjenu ustavnog uređenja na protestu ispred zgrade parlamenta, dok je Osnovno državno tužilaštvo skidanje imuniteta Kneževiću tražilo zbog sumnji da je napao službeno lice. Konačnu odluku o tome hoće li poslanici ostati bez imuniteta donosi Skupština.
Tužilaštvo je tražilo odobrenje za krivično gonjenje poslanika bez obrazloženja, citirajući djelove zakona za koje smatraju da su prekršeni. Predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić tražio je da mu tužilaštvo dostavi i ,,činjenični osnov kako bi se poslanici valjano opredijelili prema zahtjevu tužilaštva”.
Dostavljeno je. U obrazloženju tužilaštvo piše da je Uprava policije, Centar bezbijednosti Podgorica, 25. oktobra podnijela krivičnu prijavu protiv poslanika Mandića i Radunovića zbog postojanja osnovane sumnje da su izvršili krivično djelo – pozivanje na nasilnu promjenu ustavnog uređenja iz člana 362, stav jedan, Krivičnog zakonika Crne Gore.U prilogu krivične prijave dostavljene su službene zabilješke o izvršenom pregledu četiti CD-a sa audio i vizuelnim zapisom.
Prijava je razmotrena, osumnjičeni, koji su prethodno lišeni slobode, dovedeni su kod VDT, saslušani, tužilaštvo je zaključilo da su policijske sumnje opravdane.
Obrazloženje, integralno, glasi ovako: „ Sadržina prikupljenih dokaza ukazuje da su osumnjičeni dana 24. oktobra 2015, godine oko 22.00 časa u Podgorici na javnom protestu koji je organizovao Demokratski front, a koji je najavio kao mirno okupljanje, u namjeri ugrožavanja ustavnog uređenja Crne Gore, pozivali da se silom promijeni njeno ustavno uređenje, svrgnu najviši državni organi ili predstavnici tih organa, na način što su, i to okrivljeni Andrija Mandić, nakon upućivanja riječi ‘da večeras stvar mora da se dovede do kraja’, pozvao pripadnike MUP-a da se povuku ispred zgrade Skupštine Crne Gore i omoguće „ono što treba da se desi. A šta treba da se desi?Treba da se desi da poslanici koji su se večeras ovdje okupili slijedeći preporuke vezano za dijalog u Skupštini Crne Gore, da uđu evo ovuda’, pokazujući na glavna vrata Skupštine Crne Gore, a zatim, uz burnu reakciju demonstranata,od policije zahtijevao da se policija ‘razmakne’ istovremeno upućujući riječi ‘i da taj dijalog dovedu do kraja’, te slijedeći zahtjev sa tog skupa koji je upućen predsjedniku Skupštine Crne Gore Ranku Krivokapiću da poslanici uđu u zgradu Skupštine na glavna- prednja vrata ipred kojih je na platou bila postavljena zaštitna ograda i kordon policije, radi sprječavanja demonstaranata da uđu u Skupštinu i time sprečavanja ugrožavanja ustavnog i zakonskog funkcionisanja Skupštine Crne Gore, iako se u Skupštinu Crne Gore moglo ući na jedan od sporednih ulaza sa dvorišne strane kako je to predlagao predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić, a okrivljeni Slaven Radunović je netačno predstavio okupljenima da se predsjednik Skupštine izgubio, da se ne zna gdje je i da ga nije briga za njih, te da ima još deset minuta vremena, nakon čega nikakvu odgovornost ne preuzimaju, a odmah zatim, zajedno sa dijelom prisutnih poslanika preskočili zaštitne ograde i krenuli prema zgradi Skupštine Crne Gore čime su kod demonstranata izazvali odluku da rušeći zaštitne ograde pređu u fizički napad na policiju koja je štitila prilaz zgradi Skupštine Crne Gore i ulaz u istu, gađajući ih kamenicama, bacajući prema njima eksplozivne naprave – molotovljeve koktele, kojom prilikom je povrijeđeno 28 policajaca, od kojih jedan teže, dok je 24 građana zatražilo medicinsku pomoć”. Spis je potpisala zamjenica Višeg državnog tužioca Ljiljana Lakić.
Poslanik DF-a Slaven Radunović ocijenio je da je Krivokapić, kao „činjenični osnov” dobio grubu neistinu. Uz tvrdnju da je izmišljen argument da su on i Mandić preskakali ogradu Radunović je objavio kako je „samo falilo da dodaju da smo ogradu preskočili u trku, sve vičući – juriiiš”. ,,Čitava Crna Gora zna da je Andrija, sa ostalim poslanicima, već više od sat vremena bio ‘zarobljen’ između policije i ograde, a da sam ja nakon obraćanja ostao među građanima”, kazao je Radunović.
To će se još razmatrati i prepričavati.
Ako poslanici DF-a ostanu bez imuniteta i ako se u sudskom postupku dokaže da su krivi, prijeti im kazna od tri mjeseca do pet godina zatvora. Pošto tužilac nigdje ne pominje da je prekršen drugi stav člana 362 koji, ako se ustavno uređenje ugrožava ,,uz pomoć iz inostranstva” prijeti kaznom do osam godina, poslanici su, crno na bijelo, dobili dokaz da su bili uhapšeni nezakonito. Od hapšenja za krivična djela za koja je propisana kazna do pet godina zatvora, morao ih je štititi imunitet.
Profesor na Pravnom fakultetu Milan Popović smatra da se, iako je Demokratski front, upotrebom logike ,,sudnjeg dana” olakšao manipulacije tim pitanjem, u događajima od 24. okrobra nije riječ o ugrožavanju ustavnog poretka. Po njegovim riječima ,,nema elemenata tog krivičnog djela”, izostaje stvarni pokušaj, o kojem bi se moglo govoriti da je, na primjer, iz mase upotrijebljeno vatreno oružje. Budući da ,,fantom nije rasvijetljen”, smatra Popović, ,,ostaje teška sumnja da je režim u stvari pokušao da kompromituje opoziciju”.
Na drugoj strani, kaže prrofesor Popović, afera Snimak skinula je fantomku sa lica Mila Đukanovića. ,,Ispred parlamenta nije bio državni udar, ali je afera Snimak ponudila dokaze da su u vrhu režima pučisti. Interpretacija režima je potpuno obrnuta u odnosu na ono što imamo u stvarnosti”, kaže Popović. On podsjeća da afera Snimak nije ponudila sumnje nego neposredne dokaze najviše dokazne snage, da je vrh vladajuće partije organizovao netipični državni udar. „Partija koja se priprema za izbore tako što priprema, planira i organizuje da zaposli jednog čovjeka kako bi dobila četiri glasa krši osnovno pravilo dekokratije – jedan čovjek, jedan glas”, objašnjava Milan Popović.
Ovdje se brzo zaboravlja: na snimcima čije je transkripte nakon parlamentarnih izbora objavio Dan, zabilježeno je kako na partijskom sastanku kojim je rukovodio predsjednik DPS-a i premijer Milo Đukanović, partijski funkcioneri redom daju predloge kako da osvoje što više glasača. Pa se tu divanilo, pored pomenutog zapošljavanja koje umnožava glasove, i dijeljenje socijalne i drugih pomoći, i pravljenje lokalnih puteva i isplaćivanje nadoknada iz Fonda rada, na koje je određen broj ljudi po zakonu imao pravo, ali je stvar bila u tome da se partijskom intervencijom stvar ubrza i tako dalje.
Osim tog, ključnog snimka, kasnije su objavljivani snimci aktivista koji na terenu izvršavaju partijske zadatke. Cetinjanin Zoran Jovićević, čovjek čiji se glas čuo na jednom od audio-snimaka potvrdio je tada da mu je funkcionerka Demokratske partije socijalista Rajka Kasom, savjetnica u Upravi prihoda, ponudila novac da glasa za tu stranku. Naročito je bio upečatljiv dio njene argumentacije: ,,Ajde, ela, ela, zašto da ne, sto eura, sto eura, što ćeš, kad je tako. Samo znak pažnje, eto to… Svuda muka i nemaština, pravo da vam kažem. Ovo je samo znak pažnje, što su se sjetili, što su naši glasači.”
Pored tih i sličnih dometa partijske mašine DPS-a saznalo se i za dokumenta podgoričkog odbora te stranke iz kojih se jasno vidi da partija ima uspostavljene strukture paralelne državnim: komisiju za zapošljavanje, komisiju za socijalnu pomoć i tako dalje. Birači se ,,obrate” partiji, odgovarajuća patijska komisija ih proslijedi odgovarajućoj državnoj službi i – gotov posao. Većina na izborima pripremljena i zagarantovana.
,,Stepen društvene opasnosti ovog niza krivičnih djela je najveći mogući, zato što su njegovi nalogodavci, razotkriveni aferom Snimak, nosioci najveće količine nekontrolisane društvene moći”, ocjenjuje profesor Popović.
Mali napor bio bi potreban ozbiljnom državnom tužiocu da otkrije povezanost i linije subordinacije između strukture na vrhu koja je planirala i one na terenu koja je izvršavala različita krivična djela protiv izbornih prava. Zatvorske kazne predviđene su, pored ostalog za povredu slobode opredjeljenja pri glasanju, povredu i zloupotrebu prava glasanja – ono kad neko glasa umjesto nekoga – i tako dalje. Naravno, kad se sve slike slože, nije teško uočiti i to da se ovdje sistematski krši ustavna norma prema kojoj se ne može suprostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima.
Ako je neko protivustavno na vlasti, suštinski je napravio državni udar, ali kod nas se sudilo tek nekolicini sitnih riba koje su po partijskim spiskovima dijelile socijalnu pomoć. I tu, zasad, nema pomoći.
,,Evropska komisija, krajnje nebalansirano, reda radi, pominje aferu Snimak, ali faktički podržava izvršnu vlast u Crnoj Gori. Morala bi da zna da, u krivično-pravnom smislu, time postaje saučesnik u državnom udaru u Crnoj Gori”, kaže Milan Popović.
Evo stižu vijesti kako su protesti ojačali DPS, rejting im je, kažu, porastao sa 42,7 na 45,1 odsto. Neki dan je predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko na izborima osvojio 83,49 odsto glasova. ,,Diktator opet pobijedio”, bio je uobičajeni naslov u slučaju bjeloruskog predsjednika. Na našeg premijera taj epitet tek počinje da se lijepi, ali, samo po sebi, to ništa ne znači. Vrli novi svijet baš je briga koliko će ko od njih još trajati. Ako vama ne smeta.
Miloš BAKIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
IN ENGLISH2 sedmice
IN ENGLISH2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
SVIJET3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU1 sedmica