Povežite se sa nama

FOKUS

PRITISCI NA ŽRTVE I OPSTRUKCIJE ISTRAGA: Policija zataškava torturu u noći protesta

Objavljeno prije

na

Policija zataškava slučajeve prebijanja i drugih prekoračenja ovlašćenja u noći protesta, 24. oktobra ove godine, pokazuju dokumenta do kojih je Monitor došao. Na isti nalaz ukazuju i podnosioci prijava sa kojima smo razgovarali. U nekim od slučajeva žrtve su, nakon policijskih saslušanja, promijenile iskaze i odustale od prijave, a tužilaštvo umjesto protiv policajaca pokrenulo je postupak protiv ,,NN počinilaca”. U nekim je policija žrtve prebijanja saslušavala na druge okolnosti, a ne torturu.

Od najmanje 15 slučajeva različite torture prijavljenih te večeri, za sada su samo uhapšena dva dobrovoljca SAJ-a, u slučaju torture Mija Martinovića. U gotovo svim ostalim slučajevima se nije krenulo s mrtve tačke u policijskoj istrazi, a žrtve su, dok tužilaštvo ćuti, ostavljene da same ili uz pomoć civilnog sektora pokreću postupke.

ODUSTALI OD PRITUŽBE: Dokumenti do kojih je Monitor došao zahtjevima za slobodni pristup informacijama, pokazuju tako da su dvojica ugostitelja koji su prijavili da su u noći protesta u svom lokalu brutalno pretučeni od strane pripadnika SAJ-a, odustali od pritužbe nakon saslušanja u policiji tim povodom. Prema medicinskoj dokumentaciji, oni su u noći 24. oktobra zadobili teške tjelesne povrede, frakture nosne kosti s dislokacijom, frakturu prstiju, hematome po tijelu i glavi, zgnječenje rebara…

Prema dokumentima, oni su u policiji tim povodom saslušani 28. oktobra ove godine, dan nakon što je Savjet za građansku kontrolu policije uputio dopis direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću, tražeći da se hitno izjasne o toj pritužbi koja je upućena Savjetu. Saslušali su ih službenici Jedinice za suzbijanje krvnih i seksualnih delikata CB Podgorica. Žrtve tokom saslušanja, međutim, mijenjanju raniji iskaz dat podnosiocu prijave NVO Građanska alijansa, navodeći sada da im je u momentu kada su zatvarali lokal prišlo više ,,nepoznatih lica koja su bila maskirana, i koja su imala na glavi fantomke”, a koji su se udaljili nakon što su im nanijeli teške tjelesne povrede.

U pritužbi datoj GA oni su tvrdili da ih je u noći protesta, između 22:45 i 23 sata, pretukla grupa od ,,najmanje deset pripadnika SAJ-a”, a nakon što su im naredili da izađu iz kafića. ,,Na kraju, policijski službenici ih nijesu priveli nego su ih ostavili povrijeđene”, navodi se u pritužbi.

,,Upitani da opišu lica koja su ih napala nijesu ih mogli detaljnije opisati, osim njihovih nalaza da se radi o gradskim uličarima i huliganima”, navodi se u dokumentu koji je potpisao Stojanović.

Dalje se objašnjava da je o tom slučaju obaviještena zamjenica osnovnog državnog tužioca Romina Vlahović, da se ona izjasnila da se u konkretnom slučaju radi o krivičnom djelu – teške tjelesne povrede. Nakon toga su, navodi se u dokumentu, službenici CB Podgorica 29. oktobra, Osnovnom državnom tužilaštvu podnijeli krivičnu prijavu protiv nepoznatog počinioca!

,,Službenici Jedinice za suzbijanje krvnih i seksualnih delikata CB Podgorica nastavljaju sa preduzimanjem daljih mjera i radnji u cilju identifikacije i pronalaska počinilaca ovog krivičnog djela”, konstatuje Stojanović.

,,Dobili smo nezvanične navode da se sprovode razni pritisci prema građanima da odustanu od postupaka”, kazao je za Monitor Milan Radović iz Građanske alijanse (vidi boks).

SLUČAJ U ZLATARSKOJ: Slučaj prebijanja dva momka u Zlatarskoj (snimak koji je obišao društvene mreže i medije) tapka u mjestu kada je u pitanju policijska istraga, ali i istraga tužilaštva.

Pravni tim Udruženja građana #Građanski za Monitor pojašnjava da su oni iz dokumentacije koju su dobili kao jedan od podnosilaca pritužbe zaključili da je Savjet nezadovoljan postupanjem Uprave policije u ovom slučaju.

Dvojica momaka koje su, kako se jasno vidi sa snimka, pripadnici SAJ-a tukli dok leže na trotoaru Zlatarske ulice, saslušani su u policiji tek 30. oktobra ove godine, tri dana nakon što je Savjet uputio Upravi policije dopis tražeći informacije o istrazi u tom slučaju, i tražeći da se žrtve saslušaju.

Stojanović, prema dokumentaciji u koju je Monitor imao uvid, obavještava ubrzo Savjet da su žrtve saslušane, ali na druge okolnosti. On navodi u dopisu Savjetu da su žrtve torture u Zlatarskoj saslušane u policiji zbog njihovih navoda da „im je bezbjednost ugrožena”. Direktor UP pokazuje tako dovitljivost, pa molbu da se žrtvama zaštiti identitet tokom istrage zbog bezbjednosti „prevodi” u njihove tvrdnje da im je bezbjednost ugrožena, a istragu o torturi u istragu o bezbjednosti žrtvi.

„Postupajući po predmetnom dopisu, 30. 10. 2015. godine pozvani su da pristupe kako bi se od njih prikupila obavještenja na okolnosti njihovih navoda da im je bezbjednost ugrožena”, navodi se u dokumentu koji je potpisao Stojanović. Stojanović dalje obavještava Savjet da je žrtvama u policiji saopšteno „da im nije ugrožena bezbjednost”, te da im je ustupljen službeni policijski telefon „ kako bi mogli da prijave bilo kakvu neprijatnost koja se odnosi na sporni događaj”.

Žrtve za Monitor objašnjavaju da su tog dana u policiji oni ipak ponovili da su bili pretučeni od strane pripadnika SAJ-a, iako su ispoštovali sve što su policajci od njih tražili.

U njihovim izjavama datim UP navodi se da su ušli u Zlatarsku ulicu nakon što je jedan od automobila SAJ-a „pokušao da ih udari”. Dok su hodali Zlatarskom ulicom, objašnjavaju, naišli su na grupu pripadnika SAJ-a. Pitali su mogu li da prođu, a nakon što im je jedan od specijalaca gestikulirajući pokazao da mogu, nastavili su dalje. „Nakon nekoliko koraka na nas su se zatrčali pripadnici policije uz povike lezi dolje. Mi smo poslušali njihovo naređenje i legli na trotoar ispred apoteke. Nakon toga uz psovke ‘pičke jedne’ prilazi nam prvo jedan, a za njim i ostali policajci. Jedan mi je stavio pendrek na lice dok sam ležao na trotoaru i pitao ‘oćeš li da pušiš’. Nakon toga ih policajac udara nogama po tijelu”.

„Zatim su prilazili drugi policajci, takođe uz psovke i viku i mene i mog druga šutiraju po nogama. Jedan mi je stavio nogu na glavu i pritiskao mi glavu uz trotoar”, navodi se u izjavi jednog od pretučenih.

Policajci im potom traže lične karte dok leže, i počinju da ih tuku nakon što su im mirno predali lična dokumenta, govoreći im da ih ne gledaju. Nakon što su ih pretukli, prema svjedočenjima žrtvi, policajci su im bacili lične karte na trotoar i otišli, ostavljajući ih da leže na ulici. Zadobili su hematome glave, podlive na nogama… Te ispovijesti Stojanoviću izgleda nijesu bile interesantne.

„Ponovo Vam dostavljamo naše obraćanje i molimo Vas da ga vaši saradnici pročitaju sa dodatnom pažnjom jer nema potrebe, s obzirom na našu odličnu saradnju, da nam se dešavaju nesporazumi i opstrukcije ove vrste”, navodi se u dopisu Aleksandra Saše Zekovića, predsjednika Savjeta direktoru Stojanoviću od 10. novembra ove godine.

„Po informacijama kojima grupa #Građanski raspolaže, do zaključenja ovog broja Monitora Uprava policije nije odgovorila na ponovljeni dopis Savjeta”, navodi Pravni tim te grupe građana.

,,Ukoliko snimak nedvosmisleno pokazuje da je upotrijebljena sila prema licima u Zlatarskoj ulici, postavljamo pitanje zbog čega je policija nasilno postupila prema građanima sa snimka, te zašto nisu lišena slobode, ako su se radnjama ili ponašanjem ovih građana stekli uslovi za upotrebu sredstava prinude?”, pitaju se oni. ,,Član 268, stav 2 i 3 Pravilnika o načinu obavljanja određenih policijskih poslova i primjeni ovlašćenja u obavljanju tih poslova, jasno kaže: Policijski službenik je dužan prestati sa upotrebom fizičke snage čim prestane neposredan napad ili otpor lica i Policijski službenik je dužan da vodi računa da upotrebom fizičke snage nanese najmanje štetnih posljedica licu prema kome upotrebljava fizičku snagu. Iz snimka jasno proističe, da su građani na snimku ležali na zemji, ne pružajući otpor”, navode iz grupe Građanski.

Savjet je na jednoj od ranijih sjednica ocijenio da se u tom slučaju radilo o prekomjernoj upotrebi sile, gruboj povredi ličnog dostojanstva žrtvi, te ozbiljnoj povredi etičkih standarda i integriteta policije.

Monitor je kontaktirao i načelnika Unutrašnje kontrole Draga Spičevića. Spičević je pojasnio da je na službenom putu u Albaniji uputivši nas na službe Ministarstva unutrašnjih poslova. Za sada nema informacija o tome šta je Unutrašnja kontrola preduzela povodom pritužbi na policijske službenike u noći protesta.

NOVINARI I SUZAVCI: Savjetu se nakon protesta obratio i Sindikat za medije zbog toga što su, kako su naveli, u ulici Stanka Dragojevića policajci ispalili suzavac prema grupi novinara. Novinari su te večeri nosili prsluke sa jasnim oznakama Press, tako da su policajci morali znati o kome se radi.

„U konkretnom slučaju nemamo saznanja za ovakvo postupanje policijskih službenika prema novinarima i smatramo da nije postojala namjera da se hemijska sredstva upotrebljavaju protiv njih”, zvanično je pojašnjenje Stojanovića, u dokumentu koji je potpisao. To što novinari tvrde da je na njih bačen suzavac, za Stojanovića valjda nije saznanje.

To nijesu jedini slučajevi u kojima se nije maklo s mjesta kada su u pitanju policijske i tužilačke istrage. Radosav Lješković, komandant SAJ-a, ni na koji način nije sankcionisan iako je odbio da dostavi informacije o svim pripadnicima jedinice, koju kontroliše, koji su vršili toruturu u noći protesta. Monitor je ranije objavio da je prema sudu pravnika koje smo kontaktirali, on morao biti od strane VDT-a optužen kao saučesnik. Tužilaštvo, osim hapšenja dvojice specijalaca, koji su priznali da su učestvovali u torturi Mija Martinovića, nije procesuiralo nijedan od slučajeva nasilja. Iako je nasilje policije u nekim slučajevima bilo očigledno, imajući u vidu snimke koji su kružili internetom i medijima. Ukoliko ti slučajevi budu zataškani, a žrtve ostavljene da same podnose privatne prijave, i tužilaštvo će biti saučesnik torture Đukanovićeve policije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

MILAN RADOVIĆ, GRAĐANSKA ALIJANSA
Insistiraćemo na procesuiranju

,,GA je za sada podnijela 15 prijava, za ukupno 20 građana. Imamo još dva predmeta u radu i za njih ćemo podnijeti prijavu nadležnim institucijama. Takođe, ovih dana ćemo dopuniti još jedan predmet. Četiri advokata su nam se javila i ponudila besplatnu pravnu pomoć. Dva su po preporuci NVO Akcije za ljudska prava i MANS-a, a druga dvojica su advokati sa kojima GA sarađuje od ranije.
Sve prijave su poslate Zaštitniku ljudskih prava i sloboda, Savjetu za građansku kontrolu rada policije i Unutrašnjoj kontroli rada policije. Trenutno radimo na podnošenju krivičnih prijava.
Želim istaći da su pojedini građani odustali od prijave nakon što smo predstavke podnijeli institucijama.
Sve instititucije i tijela kojima smo se obratili su započele istragu. U ovom momentu ne možemo govoriti o tome da li smo zadovoljni sa postupanjima, mjerama i radnjama koje se preduzimaju. Mi ćemo insistirati na nepristrasnim i efikasnim istragama i procesuiranju svih prijavljenih slučajeva”.

P. N.

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KROJENJE CRNOGORSKE POLITIKE: Model KVINTA, proljeće 2023

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve strateške odluke i trase u novijoj crnogorskoj istoriji su morale biti donesene uz posredovanje i krojenje od strane Amerike, Evrope i Rusije i stoga ne čudi duboko usađeno vjerovanje u narodu da su promjene u Crnoj Gori moguće „tek kada stranci odluče to“ . Rat u Ukrajini promijenio dinamiku postupanja Kvinte (Amerika, Britanija, Francuska, Njemačka i Italija) koja je sada očigledno aktivnija, i vidljivo i nevidljivo, u regionalnim političkim procesima

 

Da su Crna Gora i Zapadni Balkan politički trusno područje koje nije baš sposobno brinuti o sebi,  odavno je poznato. Mimo perioda Titove Jugoslavije malo je bilo vremena kada neko sa strane nije morao uređivati odnose u našem dvorištu. Sve strateške odluke i trase u novijoj crnogorskoj istoriji su morale biti donesene uz posredovanje i krojenje od strane Amerike, Evrope i Rusije i stoga ne čudi duboko usađeno vjerovanje u narodu da su promjene u Crnoj Gori moguće „tek kada stranci odluče to“.

Uslovi, pitanje i prag od 55 odsto neophodne većine za referendum o nezavisnosti 2006. godine je postavila administracija EU usljed nemogućnosti lokalnih političkih aktera da se sami dogovore. Neka kasnija rješenja iz Ustava su takođe morala biti diktirana od strane EU ili njenih glavnih članica uz „mišljenja i asistencije“ Venecijanske komisije (VK). Upravo zahvaljujući „medijaciji“ briselske administracije i VK, donesene su procedure izbora čelnih ljudi pravosuđa koji su se sada pokazali potpuno jalovim i bez deblokirajućih mehanizama. I dok institucije zemlje klize u v.d. stanje ili disfunkcionalnost jedna za drugom, sve je jasnije da tešku političku i institucionalnu krizu nije moguće riješiti bez ponovne medijacije i „usluga“ međunarodnog faktora. Nedavno je slovenačka vanjska ministarka Tanja Fajon po drugi put bila u Podgorici u mjesec dana urgirajući da se što prije izaberu sudije Ustavnog suda bez kojeg ne može biti ni izbora. Prva posjeta je upriličena krajem decembra pred gregorijanski Božić zajedno sa njenin austrijskim kolegom grofom Aleksanderom Šalenbergom. Tada je poslato jasno upozorenje da bi nova vlada sa mandatarom Miodragom Lekićem izglasana na osnovu novog i široko osporavanog Zakona o predsjedniku, bila „korak unazad“. Tada je Lekić poručio da skupštinska većina „ne želi konfrontacije s međunarodnom zajednicom, ali ni pretvaranje države u eksperimentalnu laboratoriju protektoratskog tipa“.

Slovenija kao dio bivše Jugoslavije i Austrija, nekadašnji vladar više od polovine prostora bivše zemlje,  izabrane  su da prenesu poruke kao neko ko najbolje razumije crnogorske kompleksnosti i političke mahinacije. Tanja Fajon je ranije radila u Evropskoj komisiji (EK) kod komesara za proširenje i ima veliko iskustvo sa Zapadnim Balkanom. Za nekoliko dana, tačnije 23. januara, Fajon treba predati izvještaj vanjskim ministrima članica EU. Ona je tokom druge posjete upozorila da ukoliko se ne osposobi Ustavni sud, u sada šestom pokušaju, da „postoji velika prijetnja da EU zaustavi pristupne pregovore sa Crnom Gorom”. Može se pretpostviti da je Fajon upozorenjem ciljala više na crnogorsku javnost nego političare kojima je jasno da su pristupni pregovori odavno defakto zaustavljeni, kako zbog nesposobnosti i nevoljnosti crnogorskih pregovarača tako i zbog umora u Evropi. Prošle godine u junu se navršila decenija mlitavih pristupnih pregovora koje je otpočela vlast odlazećeg predsjednika Mila Đukanovića i njegove Demokratske partije socijalista (DPS). Tokom 10 godina pregovora DPS je od 33 poglavlja neophodnih za ulazak u EU uspio privremeno zatvoriti samo tri i time je Crna Gora osim formalnog liderstva u evrointegricijama postala i lider u najdužim jalovim pregovorima. Međutim, formalni prekid, tj. obustava pristupnih pregovora bi svakako loše odjeknuo u javnosti dok bi za ostale zemlje u regionu takva objava bila dodatno obezhrabrujuća.

Slovensko-austrijski dvojac je bio pristutan i na sastanku sa liderima Zapadnog Balkana na marginama Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, Švajscarska. Cilj je jačanje integracija prema EU kako je na twitteru objavio v.d. premijer Dritan Abazović rekavši da je „cijelom regionu potrebno više eurooptimizma“. Bosna i Hercegovina je takođe u unutarnjoj blokadi. Predsjednik RS Milorad Dodik postaje sve drskiji u izjavama. Otvoreno je podržao rusku agresiju na Ukrajinu i njeno komadanje uz davanje ordena ruskom diktatoru Vladimiru Putinu. Dodik ne skriva da mu je želja da i BiH nestane. Nedavni nacionalistički izgredi na fudbalskom turniru u Sarajevu i napadi na roditelje mladih igrača iz Srbije podgrijavaju nacionalističke strasti uprkos brzoj akciji policije i privođenju krivaca. Makedonija i Albanija nikako da počnu pristupne pregovore zbog blokade Bugarske. Makedonci odbijajaju da prihvate bugarsko tumačenje njihovog nacionalnog i jezičkog identiteta. Odnosi između Srbije i Kosova koje je i dalje u međunarodnom poluprotektoratu su posljednjih mjeseci doveli maltene do usijanja i samo je direktna intervencija Evropske komisije i zemalja Kvinte/Petorke spriječila otvorenu eskalaciju i sukobe.

Rat u Ukrajini promijenio je dinamiku postupanja Kvinte (Amerika, Britanija, Francuska, Njemačka i Italija) koja je sada očigledno aktivnija, i vidljivo i nevidljivo, u regionalnim političkim procesima. Pogotovo se vidi jači uticaj anglo-saksonskog dijela Petorke (Amerikanci i Britanci) i rastući angažman Francuske. Nekadašnja praksa Zapada da da primat stabilokratiji nad demokratijom u regionu je dovedena u pitanje. Trpljenje autokrata u Republici Srpskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Albaniji samo da bi se dobila kratkoročna stabilnost se vremenom pokazala kontraproduktivnom jer su moćnici počeli da se ponašaju kao nedodirljiva božanstva.

Britanski interes u cilju obuzdavanja šverca cigareta i preko Luke Bar je već neko vrijeme jasno i javno definisan sa aktivnim angažmanom britanskih finansijskih i obavještajnih službi pri državnim organima u Podgorici. U utorak je objavljena informacija da je v.d. direktor Uprave prihoda i carina Vladan Bulatović imao sastanak sa ambasadorkom Karen Medoks i britanskim oficirom za vezu za privredni i finansijski kriminal. Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović je pred gregorijanski Božić posjetio London službeno radi jačanja saradnje „u oblasti borbe protiv korupcije i teškog i organizovanog kriminala na Zapadnom Balkanu i u Evropi“. Interesantno je da se ta posjeta poklapa sa hapšenjem bivšeg direktora Uprave prihoda i carina Rada Miloševića.

Valja se podsjetiti da su Anglosaksonci takođe bili uključeni i u raniji izborni proces u Crnoj Gori koji je doveo do pada DPS vlasti na sličan način na koji je i Slobodan Milošević uklonjen u oktobru 2000. godine, ali uz mnogo manje buke. Bez pomoći britanskih i američkih organizacija i njihovih konsultanata ujedinjavanje tadašnje crnogorske opozicije bi bilo teško zamislivo. U vrijeme kada je sadašnji specijalni američki izazlanik za Balkan Gabrijel Eskobar bio otpravnik poslova američke ambasade u Beogradu kafići i restorani u relativnoj blizini ambasade bili su puni gostiju iz Demokratskog fronta (DF) koji su dolazili na konsultacije i instrukcije, uglavnom uz pomoć prevodilaca. Navodno su i zadnja vrata ambasade često primala posjetioce. Slične scene su nekad viđane u Budimpešti sa osobama Demokratske opozicije Srbije (DOS) koji su pripremani za savezne izbore u jesen 2000. godine. Kakva je bila euforija nakon izborne pobjede 30. avgusta 2020. godine je opisao Andrija Mandić, jedan od DF lidera, na sjednici skupštinskog Odbora za bezbijednost 28. oktobra rekavši da je  „nosilac naše liste (Zdravko Krivokapić) jedva dočekao da utrči u američku ambasadu i pita šta treba da radi“. Naknadna grabež za pozicijama u novoj vlasti i izvrdavanje pojedinih dogovora je kasnije dovela i do američkog stava da „za sada“ DF nije partner u procesima u Crnoj Gori.

Za razliku od prilično jedinstvenog stava Anglosaksonaca, emisari koji dolaze iz Brisela su različitijih boja ali možda i uticaja. Stavovi Berlina su puno puta na odstojanju od Vašingtona i Londona a nekad bliži Moskvi nego što se i misli.

Miroslav Lajčak je odigrao veliku ulogu kao izaslanik EU tokom crnogorskog referenduma 2006. godine za čiji uspjeh je od vanjskih faktora jedino Moskva bila decidno zainteresirana i uključena da pomogne režimu Đukanovića. Lajčak je bivši komunistički diplomac MGIMO akademije u Moskvi čija diplomska slika stoji tik do slike ruskog vanjskog ministra Sergeja Lavrova i smatra se da nije slučajno što je on imao presudnu ulogu da referendum prođe kako je planirano. Nebojša Medojević ga je nedavno nazvao „starim agentom KGB-a“ i plaćenikom Đukanovićevog kartela. Lajčak je bio i ministar inostranih poslova u vladi Roberta Fica kada je ubijen slovački novinar Jan Kučijak i njegova vjerenica. Fico je u nedavnom intervjuu za prestižni švajcarski list NZZ osudio sankcije prema Rusiji dok je pomoć u oružju za odbranu Ukrajine označio kao „javni ratni zločin“. Lajčak koji je i sada čest službeni gost u Crnoj Gori je ovu skandaloznu izjavu svog partijskog šefa odćutao. Tonino Picula kao izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru je lijevi kadar i bivši hrvatski vanjski ministar. Njegova Socijaldemokratska partija kojoj pripada i predsjednik Zoran Milanović je  blokirala obuku ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Picula je u svojim izjavama puno puta bio na liniji stavova DPS-a.

Ostaje da se vidi hoće li se Kvinta dogovoriti ili će svako na svoj način raditi na razrješenju krize u Crnoj Gori i krojenju njenog daljeg strateškog pravca. Tanja Fajon je tokom druge posjete Podgorici izjavila „od Crne Gore očekuje da isporuči rezultate“ i da povodom toga „ima dobar osjećaj“.

 

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SVE NAŠE SLIJEPE ULICE: Ruka ruku mije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Treba li da začudi što, makar sporadična, najava moguće koalicije ,,kriminalaca” i ,,kleronacionalista” nije upalila alarme u ovom društvu. Više ne. I za to je najzaslužniji premijer Dritan Abazović, koji je od tasa na vagi i istorijske šanse postao riječ bez političke težine

 

Propao je još jedan plan za razrješenje političke krize. ,,Rekao sam da će vlada biti ozbiljna ili je neće biti. Neće je biti”, saopštio je Miodrag Lekić. Nepunih šest dana nakon što mu je, odlukom parlamentarne većine (mnogi smatraju – neustavnom), povjeren mandat za sastav 44. Vlade. Idemo dalje, makar i ne znali đe put vodi.

Takav rasplet naslućivao se od početka lanjskog septembra, kada su koalicije okupljene oko DF-a, Demokrata i GP URA navodno obnovile većinu od 30. avgusta  ,,Postoji parlamentarna većina koja će za rezultat imati novu vladu”, najavljivao je lider DF Andrija Mandić nakon sastanka na kome je potpisan Politički sporazum parlamentarne većine – pobjednika izbora 2020.godine.

Slijedili su mukotrpni pregovori o podjeli ministarskih mjesta pa zaplet sa  čudnim zakašnjelim potpisima podrške koalicije Crno na bijelo koji je predsjedniku Milu Đukanoviću dao izgovor da Lekiću jesenas ne povjeri mandat za sastav Vlade. Četiri mjeseca kasnije, umjesto nove Vlade, stari-novi saveznici ponudili su još jednu potragu za krivcem.

,,Kolege iz URA-e, SNP-a i CIVIS-a saopštili su nam da nisu spremni da sa nama zakažu Skupštinu na kojoj bi se birala Vlada i novi predsjednik parlameta”, saopštio je Mandić. ,,Konstatujemo da nismo uspjeli da uradimo ono što smo počeli 1. septembra”. Milan Knežević je pokušao da tumači razloge zbog kojih su partije članice aktuelne Vlade (ona je ,,odlazeća” već bezmalo pola godine) odbile dogovor: ,,Izražavam sumnju da je neko ko je odbio deset resora a nema cenzus – ili uzeo pare, ili je ucijenjen od nekih krivičnih gonjenja, snimaka, šverca cigareta, droga…”.

SNP i URA  su odgovorile  saopštenjima u kojima navode da oni nijesu protiv formiranja Lekićeve vlade, ali ne žele da se to radi na brzinu, bez dogovorenih prinicipa i usaglašenih personalnih rješenja. ,,Neka nam neko kaže gdje je i kad napravljena neka vlada, a da prije toga nije pripremljen i potpisan koalicioni sporazum”, zapitali su se iz SNP-a (prethodna 42. Vlada Crne Gore – odgovor Monitora). Iz GP URA su saopštili kako su tražili da prije zakazivanja sjednice parlalmenta saznaju ,,ko su kandidati za ministre i ko je kandidat za predsjednika Skupštine”. Oni koalicione sporazume nijesu pominjali, makar da ne bi objašnjavali onu prevaru sa Vladinim glasanjem o Temeljnom ugovoru (13 je veće od 15).

I jedni i drugi su, kažu, spremni za nastavak pregovora iako ih ,,čudi brzina” kojom se pristupilo tom poslu. „Kakva je to muka, pa Vlada mora da se formira do 19. januara“, javno su se zapitali iz SNP-a. Umjesto odgovora, koalicioni partneri su ih počastili novim optužbama. Tako smo od Milana Kneževića čuli da su ,,najmanje trojica” lidera parlamentarne većine bili kod američke ambasadorke u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke koja je od njih ,,tražila da ne budu dio vlade Miodraga Lekića”. Jedan od lidera DF-a nije precizirao ko su ta najmanje trojica. Ko vjeruje, ko ne vjeruje – priča je otišla, kao sastavni dio već zahuktale predizborne kampanje.

Tek što je propao sastanak o formirnju Lekićeve vlade, Andrija Mandić je pred novinare izašao sa jasnom idejom: ,,Mislimo da predsjednica parlamenta Danijela Đurović i predsjednik države Đukanović treba u najskorije vrijeme da naprave dogovor da istog dana budu raspisani predsjednički i parlamentarni izbori. To je racionalno”.

Koji sat kasnije sa tim se, makar javno i načelno, složio i DPS. U saopštenju sa sjednice Glavnog odbora te partije (predsjedavao Milo Đukanović) stoji kako je  skraćenje mandata Skupštini i organizacija vanrednih parlamentarnih izbora ,,jedini demokratski izlaz iz dugotrajuće političke krize i jedini način da Crna Gora dobije odgovornu, stabilnu i evropsku vladu, kao preduslov za povratak na evropski put”.

U priču se uključio i mitropolit SPC-a Joanikije Mićović. ,,Vjernici kao punopravni i odgovorni građani ove zemlje treba da izađu na predstojeće izbore, kada god oni bili, i da slobodno po svojoj savjesti glasaju za koga hoće. Tako će najlakše izazvati dugo očekivane promjene na bolje u ovoj državi i doprinijeti napretku svoje djece”, poručio je Joanikije u svojoj Božićnoj poslanici. Time je, valjda, stavljena tačka na pobjedničku koaliciju koja je, ne valja zaboraviti, ustoličena u Manastiru Ostrog, pod patronatom tadašnjih čelnika MCP-a.  Ovozemaljska misija SPC-a u Crnoj Gori nije završena. Zapravo, nedavni pohodi ovdašnjih vlastodržaca sa državnog i lokalnog novoa u BiH i Srbiju ukazuju kako ona dobija na zamahu. Samo valja prerasporediti pješake.

Konačno je i mandatar Lekić preporučio izbore kao najbolje rješenje. Ukazujući, da trenutno nema uslova za njihovo regularno održavanje, pošto je Ustavni sud i dalje bez kvoruma i van funkcije. Isto važi i za predstojeće predsjedničke izbore pa se, ipak, čini kako je parlamentarna većina odlučna da oni budu raspisani već 19. januara (2. april se pominje kao mogući termin njihovog održavanja).

O posljedicama takve odluke nije nužno nagađati. Dovoljno se sjetiti da u Podgorici i Pljevljima, tri mjeseca nakon održavanja lokalnih izbora, još nije došlo do primopredaje vlasti pošto izborni proces formalno nije okončan.  Neće ni biti  bez Ustavnog suda. Glasanje za lokalni parlament u Šavniku nije ni završeno, jer se izvršna vlast, skupa sa pravosuđem, pokazala nesposobnom da spriječi (pred)izborne zloupotrebe u organizaciji dvije najjače političke grupacije na nivou države – DPS i DF.

Rok za prijevu kandidata za popunu upražnjenih mjesta u Ustavnom sudu tek je istekao. Više od 20 kandidata sada ulazi u skupštinsku proceduru pod uslovom da se postigne kompromis koji omogućava da dovoljan broj kandidata dobije podršku 54 poslanika, Ustavnu sud može oživjeti do kraja januara. Bude li se išlo na drugi krug glasanja i manju podršku (49 poslanika) onda od funkcionalnog Ustavnog suda nema ništa prije kraja februara ili početka marta. S tim što u igri više nije izbor samo jednog sudije, pošto će već u februaru Ustavni sud, po sili zakona, ostati i bez petog sudije (od njih sedam).

Nema naznaka da parlamentarne partije ulažu i minimum napora da prevaziđu problem kome su kumovale. Množe  se razlozi zbog kojih se, makar nekima od aktuelnih parlamentarnih partija, ne žuri sa iznalaženje kompromisa. Uz zajednički zazor od mogućeg neuspijeha na prijevremenim izborima, pošto se politička konkurencija u međuvremenu zaoštrila, pojavom Evrope sad ali i drugih pokreta/partije koje računaju na učešće u podjeli mandata.

Tako Glavni odbor DPS-a, uz priču o vanrednim izborima, servira i ocjenu ,,da je institucionalno djelovanje izgubilo smisao, s obzirom na to da se parlamentarna većina opredijelila za neustavno djelovanje i da ne odustaje od namjere sprovođenja ustavnog puča…”. Pošto bez DPS-a i partnera nije moguće odblokirati Ustavni sud, to bi se moglo pročitati i kao najava da put do stvaranja preduslova za vanredne parlamentarne izbore možda i neće biti kratak i jednostavan. Dok bi se predsjednički izbori mogli održati po obrascu lokalnih, gdje poraženi ne mora prihvatiti izborni poraz. Alternativa je i njihovo odlaganje.

,,U situaciji u kojoj je ustavni poredak u potpunosti urušen, odlučni smo da ne pružamo legitimitet takvim institucijama sistema i da podržimo svaki vid mirnog vaninstitucionalnog djelovanja”, poručeno je sa sjednice GO DPS-a. Bez riječi o vlastitom doprinosu ovom stanju. I ideji kako bi se urušeni ustavni poredak mogao povratiti u normalu, osim kroz institucije sistema. One koje su još  makar formalno, u funnkciji.

I do sada smo uočili da DF i DPS mogu uspješno sarađivati žestoko se napadjući. Postupci poput beogradskog hodočašća DF-ovih gradonačelnika i (ne)očekivano oštre reakcije aktuelne opozicije u crnogorskom parlamentu sastavni su dio predizborne kampanje. Sa jasnom željom da se njen fokus preusmjeri sa pitanja standarda i EU integracija na teme rata, vjere, nacije – gdje su karte odavno podijeljene i nema prostora za bilo kakva iznenađenja ili nove aktere.

Sada, ipak, stižu nagovještji novih vremena. Milan Knežević je dobio čast i obavezu da najavi moguću formalnu  saradnju DF-a i DPS.a. Za početak bez Đukanovića, ,,ako se (na čelu DPS – primjedba Monitora) pojave drugi ljudi poslije izbora”. Kad prođe prvi talas nevjerice valja promisliti: može li do juče nemoguće postati stvarnost čak i u slučaju da Đukanović zadrži svoje partijske (i državne?) funkcije. Jer, što bi u DF-u rekli, volja naroda je neprikosnovena. ,,Tim prije”, najavljuje Knežević, ,,što DPS i DF u ovom trenutku imaju dvije trećine”. Eto, makar deblokada Ustavnog suda ne bi bila problem.

Treba li da začudi što, makar sporadična, najave moguče koalicije ,,kriminalaca” i ,,kleronacionalista” nije upalila alarme u ovom društvu. Više ne. Za to je najzaslužniji premijer aktuelne, odlazeće, tehničke, manjinske… Vlade Dritan Abazović.

On i njegova URA su prije nešto više od dvije godine bili tas na vagi. Abazović je dobio priliku da započne istorijski proces izlaska Crne Gore iz okova  tridesetogodišnje vladavine DPS- a. Naravno to uključuje suočavanje sa učincima poltike jedinstvenog DPS –a.  Podrške izvana nije manjkalo. Naprotiv. DPS je prinuđen da prizna poraz a DF da podrži Vu kojoj ne učestvuje. I koja promoviše njemu suštinski suprotnu politiku: NATO, EU, Rusija, Kosovo…

Abazović je u startu, ulaskom u izvršnu vlast srušio model tzv. ekspertske vlade i najavio nastavak politike privilegovanih izuzetaka. Umjesto razgradnje sistema DPS vladavine. Onda je srušio  tu vladu i stavio se na čelo manjinske, umjesto da traži mogućnost osnivanja koncentracione vlade koja bi se posvetila smirivanju  tenzija  i stvaranju instititucionalnih pretpostavki za fer izbore. Potom je izigravajući dogovore sa (najjačim) partnerima proizveo da i ona izgubi povjerenje u parlamentu. Tako su, za godinu I po, potrošena dva modela za izlazak Crne Gore iz pat pozicije u kojoj su je držali DPS i DF (kao personifikacije politike podjela i isključivosti). Abazović je postao teg o vratu građanske/pristojne Crne Gore, preuzimajući najgore od oba ponuđena modela.

Onda je krenula očajnička borba za opstanak na vlasti. Uz punu svijest o tome da je šansa za promjene potrošena. Teško da će Dritan Abazović ikada dobiti ovakvu priliku.Važnije je međutim –  hoće li je dobiti Crna Gora?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BUDŽET ZA 2023.: Put za bankrot

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o budžetu za 2023. u Skupštini je usvojen bez bilo kakve rasprave i u odsustvu članova Vlade. Takva praksa u Crnoj Gori nije zabilježena. Neće proći mnogo, slušaćemo izgovore poslanika i vlasti i opozicije

 

Očekivana licitacija u parlamentu je izostala, pa je budžet za 2023. ostao u planiranim okvirima. Tačno 2.852.648.045,27 eura. Ili, slovima, približno dvije milijarde i osam stotina pedeset tri miliona. Znatno više od polovine ovogodišnjeg bruto društvenog proizvoda Crne Gore. I onog koji očekujemo naredne godine.

Na prihodnoj strani budžeta za 2023. nedostajaće nekih 700 miliona eura. Dio ćemo namiriti iz državnih depozita, ako šta pretekne do januara. Ostatak moramo uzajmiti, nađemo li kreditora spremnog da pozajmi novac nekom o čijem finansijskom zdravlju u MMF-u govore sa puno ozbiljnosti i opreza. „U ovom trenutku nema direktnih rizika od nesolventnosti države (čitaj – bankrota), međutim postoje vrlo ozbiljne poteškoće kada je u pitanju likvidnost. Poteškoće u likvidnosti mogu vrlo brzo da se transformišu u poteškoće koje se odnose na solventnost“, upozorio je nedavno Srikant Seshadri, šef Misije MMF-a u Crnoj Gori.

Taj poziv na oprez u Vladi i Skupštini kao da nijesu čuli. Ili ipak jesu. Umjesto očekivane konfrontacije ministra finansija Aleksandra Damjanovića i poslanika odlučnih da u budžet, kao u fontanu želja, ubace spisak potraživanja koja treba platiti iz državne kase – dobili smo kompromis. Krajnje neobičan, doduše.

Poslanici su priložili blizu 150 amandmana, mahom zahtijevajući da se u kapitalni uvrsti i neki njima važan projekat. Ne mareći za to što su, uglavnom, u pitanju samo ideje koje nemaju ni elementarni stepen razrade, kako bi se ocijenila njihova svrsishodnost, ekonomska opravdanost ili prosto mogućnost da se taj projekat izvede na tom mjestu (uticaj na životnu sredinu, npr.). Bila je to repriza onoga što smo gledali prošle godine, samo su traženi iznosi bili znatno manji. Sve skupa, nepunih 170 miliona eura koje bi naredne godine trebalo obezbijediti u državnoj kasi.

Umjesto da se ljuti, ucjenjuje i miti poslanike većine, kako je prošle godine radio njegov prethodnik Milojko Spajić, Damjanović je prihvatio bezmalo sve ponuđene amandmane. Uz jedan mali uslov. Koji, u velikoj mjeri, obesmišljava kompletnu priču o kapitalnim investicijama tokom 2023. Naime, Damjanović je ponudio poslanicima da Vlada prihvati njihove amandmane, ali da ne povećava rashodnu stranu budžeta. Operacija je izvedena tako što su, za 20 odsto, smanjeni traženi (od poslanika) i planirani (od strane Vlade) iznosi za sve kapitalne investicije. „To smanjenje neće ugroziti nijedan projekat, jer se oni svakako neće realizovati 100 odsto”, pojasnio je ministar.

Da pokušamo razumjeti. Izvornim (vladinim) kapitalnim budžetom predviđeno je da će se, preko Direkcije za saobraćaj, sa 78 miliona eura izvršiti rekonstrukcija i sanacija dijela postojećih puteva u Crnoj Gori. Oni su detaljno pobrojani a troškovi radova, valjda, precizno proračunati. Sada će taj iznos biti smanjen za 20 odsto. A obim planiranog posla ostaće isti, ne računajući pridodate projekte. Znači li to da će investitori i izvođači negdje uštedjeti 15,6 miliona? Ili će planirani radovi ostati nezavršeni, ako uopšte i počnu?

Može i ovako: Za gradnju novih škola u Podgorici – na Zabjelu, u Maslinama, Karabuškom polju i Siti kvartu Vlada je za narednu godinu planirala 10.000 eura po objektu/školi. Sad će taj iznos biti smanjen na osam. Da pogađamo do kada će Podgorica imati osnovne škole koje u 4-5 smjena pohađa više đaka nego što neke crnogorske opštine imaju stanovnika – još tri, pet ili 10 godina?

Olakšaćemo potragu za odgovorom. Prošlog decembra, ista parlamentarna većina usvojila je budžet sa planiranih preko 300 kapitalnih projekata. Krajem godine stiže informacija da je „makar nešto” urađeno na njih tačno 90. Preostali (više od 2/3) nijesu ni taknuti. Biće godina. Zanimljivo je da taj podatak nijesmo dobili ni od Vlade ni od parlamenta, već iz NVO Institut alternativa. Uz konstataciju da je „neophodno da se sprovedu reforme kapitalnog budžetiranja i načina na koji biramo i sprovodimo projekte”.

To bi, recimo, moglo podrazumijevati odluku da se, umjesto razbacivanja budžetskih mrvica na bezbroj mjesta, raspoloživa sredstva koncentrišu na ono što može biti urađeno u razumnom roku. Na primjeru Podgorice – jedne godine jedna škola, od temelja do krova. Pa druge godine druga… Ili je bolje odjednom započeti njih pet, pa godinama ne završiti nijednu.

Poslanici nijesu razmišljali na takav način. Većina je prihvatila prijedlog ministra Damjanovića. Opozicija je nastavila da se duri pa nije prisustvovala sjednici. Tako je Zakon o budžetu za 2023. u Skupštini usvojen bez bilo kakve rasprave i u odsustvu članova Vlade. Takva praksa, makar u Crnoj Gori, nije zabilježena.

Dobili smo budžet u kome su procijenjeni prihodi i rashodi za 165 miliona veći od ovogodišnjih. Sasvim očekivano. Izvršna i zakonodavna vlast (parlamentarna većina) nijesu odoljeli prošle godine započetom populističkom trendu uvećanja državnih troškova bez pokrića u ekonomskim aktivnostima. A na punu naplatu stigle su i finansijske mine koje su lani upakovane u ovogodišnji budžet, ali sa odloženim dejstvom (dječji dodatak za mlađe od 18, naknade majkama, neophodno uvećanje penzija kako bi bio ispraćen rast zarada…).

Sada iz Evrope sad kritikuju nasljednike. Baš kao što i oni odgovornost za evidentne probleme i eventualni neupjeh ekonomske politike aktuelne vlade prebacuju na Milojka Spajića i, u manjoj njeri, Jakova Milatovića. Ipak je ovaj drugi njihov (neophodan) partner za formiranje vlasti u Podgorici i još nekim opštinama u kojima su jesenas održani lokalni izbori.

Zato Spajić, nakon usvajanja budžeta, tvituje: „Strah od Evropa sad 2.0 i 1.000 eura (obećana prosječna plata ako ES dođe na vlast – primjedba Monitora) je pokrenuo političare da izglasaju povećanja plata za 20 odsto radnika u Crnoj Gori, drago mi je! Natjerali smo ih da se okrenu standardu, ali su to uradili na primitivan i neodrživ način, isključivši 80 odsto radnika.” Prethodno je bivši ministar finansija tvrdio da je „ovaj budžet napravljen da sruši ovu državu”. I pozivao poslanike da ga ne usvoje, nudeći im deset razloga zbog kojih to ne treba da urade. Većina njih je, uz izvjesne modifikacije, primjenjiva i na prošlogodišnji budžet. Samo što je Spajić tada bio u drugačijoj poziciji.

Vratimo se iščitavanju detalja iz usvojenog budžeta koji jednako govore o situaciji u kojoj se nalazi Crna Gora koliko i o njegovim autorima. Za isplatu penzija i socijalnih davanja tokom naredne godine otići će oko 750 miliona eura, ili četvrtina novca koji država planira prikupiti redovnim prihodima i pozajmicama. Zapravo, to je nešto više od novca koji, prema sadašnjim proračunima vlade, nedostaje u državnom budžetu za narednu godinu.

Istovremeno, ti izdaci (program socijalno staranje) veći su od ukupnih troškova crnogorskog zdravstva, obrazovanja, nauke i sporta. Javna bezbjednost i odbrana (policija, vojska, ANB, vatrogasci, ronioci… dva resorna ministarstva – odbrane i unutrašnjih poslova) koštaće građane ekološke države više od ukupnih izdvajanja za zaštitu životne sredine i prostorno planiranje, kulturu i poljoprivredu (skupa sa vodoprivredom i šumarstvom). Nije to preveliki novac – oko 165 miliona – ali svjedoči o tome koliko se malo ulaže u kvalitet života, tzv. održivi razvoj i budućnost stanovnika ove zemlje. Koje nema bez kvalitetnog obrazovanja i koliko toliko očuvanog okruženja. U krajnjem, tu nije bitno da li se nema ili se neće (ne umije). Ishod će svakako biti isti. Djeca će nam, čim stasaju, kupovati kartu u jednom pravcu. Za gdje bilo. Da tamo popunjavaju najmanje atraktivna radna mjesta. Ili, u rjeđim slučajevima, svojim talentom i znanjem unapređuju ekonomije stranih zemalja.

Teško će to spriječiti i najavljena povišica dijelu zaposlenih u javnom sektoru i državnoj administraciji. A koštaće dosta. „Budžet za bruto zarade zaposlenih je planiran na nivou od 627 miliona, što je za preko 100 miliona više nego 2021. godine”, navodi Marko Sošić iz Instituta Alternativa. Ukazujući na još jedan paradoks: „Država će naredne godine platiti 12 miliona za zakup objekata za rad državnih organa, a da još nema registra državne imovine”. Dobro ste pročitali: šesnaest godina nakon osamostaljenja, poslije tri decenije DPS vladavine i (uskoro) dvije i po godine kako su na vlasti njihove alternative, država Crna Gora nema popis sopstvene imovine!? Đe je, šta je, koliko vrijedi, ko je koristi, može li se bolje upotrijebiti… Umjesto toga, svakoga dana platimo 33.000 eura, da bi državni organi (makar neki od njih) imali gdje da ne rade svoj posao.

Kako ono reče onaj Indijac iz MMF-a. Bankrot nam ne prijeti direktno „u ovom trenutku”. Ali bi se stvari vrlo brzo mogle preokrenuti nagore. Baš kao što bi se, tek nešto sporije, mogle i popraviti. Kada bi imao ko i s kim. Samo što nama uvijek nešto fali. Novac je samo krajnji iskaz tih nedostatka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo