Povežite se sa nama

FOKUS

PRITISCI NA ŽRTVE I OPSTRUKCIJE ISTRAGA: Policija zataškava torturu u noći protesta

Objavljeno prije

na

slavko_stojanovic123-10

Policija zataškava slučajeve prebijanja i drugih prekoračenja ovlašćenja u noći protesta, 24. oktobra ove godine, pokazuju dokumenta do kojih je Monitor došao. Na isti nalaz ukazuju i podnosioci prijava sa kojima smo razgovarali. U nekim od slučajeva žrtve su, nakon policijskih saslušanja, promijenile iskaze i odustale od prijave, a tužilaštvo umjesto protiv policajaca pokrenulo je postupak protiv ,,NN počinilaca”. U nekim je policija žrtve prebijanja saslušavala na druge okolnosti, a ne torturu.

Od najmanje 15 slučajeva različite torture prijavljenih te večeri, za sada su samo uhapšena dva dobrovoljca SAJ-a, u slučaju torture Mija Martinovića. U gotovo svim ostalim slučajevima se nije krenulo s mrtve tačke u policijskoj istrazi, a žrtve su, dok tužilaštvo ćuti, ostavljene da same ili uz pomoć civilnog sektora pokreću postupke.

ODUSTALI OD PRITUŽBE: Dokumenti do kojih je Monitor došao zahtjevima za slobodni pristup informacijama, pokazuju tako da su dvojica ugostitelja koji su prijavili da su u noći protesta u svom lokalu brutalno pretučeni od strane pripadnika SAJ-a, odustali od pritužbe nakon saslušanja u policiji tim povodom. Prema medicinskoj dokumentaciji, oni su u noći 24. oktobra zadobili teške tjelesne povrede, frakture nosne kosti s dislokacijom, frakturu prstiju, hematome po tijelu i glavi, zgnječenje rebara…

Prema dokumentima, oni su u policiji tim povodom saslušani 28. oktobra ove godine, dan nakon što je Savjet za građansku kontrolu policije uputio dopis direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću, tražeći da se hitno izjasne o toj pritužbi koja je upućena Savjetu. Saslušali su ih službenici Jedinice za suzbijanje krvnih i seksualnih delikata CB Podgorica. Žrtve tokom saslušanja, međutim, mijenjanju raniji iskaz dat podnosiocu prijave NVO Građanska alijansa, navodeći sada da im je u momentu kada su zatvarali lokal prišlo više ,,nepoznatih lica koja su bila maskirana, i koja su imala na glavi fantomke”, a koji su se udaljili nakon što su im nanijeli teške tjelesne povrede.

U pritužbi datoj GA oni su tvrdili da ih je u noći protesta, između 22:45 i 23 sata, pretukla grupa od ,,najmanje deset pripadnika SAJ-a”, a nakon što su im naredili da izađu iz kafića. ,,Na kraju, policijski službenici ih nijesu priveli nego su ih ostavili povrijeđene”, navodi se u pritužbi.

,,Upitani da opišu lica koja su ih napala nijesu ih mogli detaljnije opisati, osim njihovih nalaza da se radi o gradskim uličarima i huliganima”, navodi se u dokumentu koji je potpisao Stojanović.

Dalje se objašnjava da je o tom slučaju obaviještena zamjenica osnovnog državnog tužioca Romina Vlahović, da se ona izjasnila da se u konkretnom slučaju radi o krivičnom djelu – teške tjelesne povrede. Nakon toga su, navodi se u dokumentu, službenici CB Podgorica 29. oktobra, Osnovnom državnom tužilaštvu podnijeli krivičnu prijavu protiv nepoznatog počinioca!

,,Službenici Jedinice za suzbijanje krvnih i seksualnih delikata CB Podgorica nastavljaju sa preduzimanjem daljih mjera i radnji u cilju identifikacije i pronalaska počinilaca ovog krivičnog djela”, konstatuje Stojanović.

,,Dobili smo nezvanične navode da se sprovode razni pritisci prema građanima da odustanu od postupaka”, kazao je za Monitor Milan Radović iz Građanske alijanse (vidi boks).

SLUČAJ U ZLATARSKOJ: Slučaj prebijanja dva momka u Zlatarskoj (snimak koji je obišao društvene mreže i medije) tapka u mjestu kada je u pitanju policijska istraga, ali i istraga tužilaštva.

Pravni tim Udruženja građana #Građanski za Monitor pojašnjava da su oni iz dokumentacije koju su dobili kao jedan od podnosilaca pritužbe zaključili da je Savjet nezadovoljan postupanjem Uprave policije u ovom slučaju.

Dvojica momaka koje su, kako se jasno vidi sa snimka, pripadnici SAJ-a tukli dok leže na trotoaru Zlatarske ulice, saslušani su u policiji tek 30. oktobra ove godine, tri dana nakon što je Savjet uputio Upravi policije dopis tražeći informacije o istrazi u tom slučaju, i tražeći da se žrtve saslušaju.

Stojanović, prema dokumentaciji u koju je Monitor imao uvid, obavještava ubrzo Savjet da su žrtve saslušane, ali na druge okolnosti. On navodi u dopisu Savjetu da su žrtve torture u Zlatarskoj saslušane u policiji zbog njihovih navoda da „im je bezbjednost ugrožena”. Direktor UP pokazuje tako dovitljivost, pa molbu da se žrtvama zaštiti identitet tokom istrage zbog bezbjednosti „prevodi” u njihove tvrdnje da im je bezbjednost ugrožena, a istragu o torturi u istragu o bezbjednosti žrtvi.

„Postupajući po predmetnom dopisu, 30. 10. 2015. godine pozvani su da pristupe kako bi se od njih prikupila obavještenja na okolnosti njihovih navoda da im je bezbjednost ugrožena”, navodi se u dokumentu koji je potpisao Stojanović. Stojanović dalje obavještava Savjet da je žrtvama u policiji saopšteno „da im nije ugrožena bezbjednost”, te da im je ustupljen službeni policijski telefon „ kako bi mogli da prijave bilo kakvu neprijatnost koja se odnosi na sporni događaj”.

Žrtve za Monitor objašnjavaju da su tog dana u policiji oni ipak ponovili da su bili pretučeni od strane pripadnika SAJ-a, iako su ispoštovali sve što su policajci od njih tražili.

U njihovim izjavama datim UP navodi se da su ušli u Zlatarsku ulicu nakon što je jedan od automobila SAJ-a „pokušao da ih udari”. Dok su hodali Zlatarskom ulicom, objašnjavaju, naišli su na grupu pripadnika SAJ-a. Pitali su mogu li da prođu, a nakon što im je jedan od specijalaca gestikulirajući pokazao da mogu, nastavili su dalje. „Nakon nekoliko koraka na nas su se zatrčali pripadnici policije uz povike lezi dolje. Mi smo poslušali njihovo naređenje i legli na trotoar ispred apoteke. Nakon toga uz psovke ‘pičke jedne’ prilazi nam prvo jedan, a za njim i ostali policajci. Jedan mi je stavio pendrek na lice dok sam ležao na trotoaru i pitao ‘oćeš li da pušiš’. Nakon toga ih policajac udara nogama po tijelu”.

„Zatim su prilazili drugi policajci, takođe uz psovke i viku i mene i mog druga šutiraju po nogama. Jedan mi je stavio nogu na glavu i pritiskao mi glavu uz trotoar”, navodi se u izjavi jednog od pretučenih.

Policajci im potom traže lične karte dok leže, i počinju da ih tuku nakon što su im mirno predali lična dokumenta, govoreći im da ih ne gledaju. Nakon što su ih pretukli, prema svjedočenjima žrtvi, policajci su im bacili lične karte na trotoar i otišli, ostavljajući ih da leže na ulici. Zadobili su hematome glave, podlive na nogama… Te ispovijesti Stojanoviću izgleda nijesu bile interesantne.

„Ponovo Vam dostavljamo naše obraćanje i molimo Vas da ga vaši saradnici pročitaju sa dodatnom pažnjom jer nema potrebe, s obzirom na našu odličnu saradnju, da nam se dešavaju nesporazumi i opstrukcije ove vrste”, navodi se u dopisu Aleksandra Saše Zekovića, predsjednika Savjeta direktoru Stojanoviću od 10. novembra ove godine.

„Po informacijama kojima grupa #Građanski raspolaže, do zaključenja ovog broja Monitora Uprava policije nije odgovorila na ponovljeni dopis Savjeta”, navodi Pravni tim te grupe građana.

,,Ukoliko snimak nedvosmisleno pokazuje da je upotrijebljena sila prema licima u Zlatarskoj ulici, postavljamo pitanje zbog čega je policija nasilno postupila prema građanima sa snimka, te zašto nisu lišena slobode, ako su se radnjama ili ponašanjem ovih građana stekli uslovi za upotrebu sredstava prinude?”, pitaju se oni. ,,Član 268, stav 2 i 3 Pravilnika o načinu obavljanja određenih policijskih poslova i primjeni ovlašćenja u obavljanju tih poslova, jasno kaže: Policijski službenik je dužan prestati sa upotrebom fizičke snage čim prestane neposredan napad ili otpor lica i Policijski službenik je dužan da vodi računa da upotrebom fizičke snage nanese najmanje štetnih posljedica licu prema kome upotrebljava fizičku snagu. Iz snimka jasno proističe, da su građani na snimku ležali na zemji, ne pružajući otpor”, navode iz grupe Građanski.

Savjet je na jednoj od ranijih sjednica ocijenio da se u tom slučaju radilo o prekomjernoj upotrebi sile, gruboj povredi ličnog dostojanstva žrtvi, te ozbiljnoj povredi etičkih standarda i integriteta policije.

Monitor je kontaktirao i načelnika Unutrašnje kontrole Draga Spičevića. Spičević je pojasnio da je na službenom putu u Albaniji uputivši nas na službe Ministarstva unutrašnjih poslova. Za sada nema informacija o tome šta je Unutrašnja kontrola preduzela povodom pritužbi na policijske službenike u noći protesta.

NOVINARI I SUZAVCI: Savjetu se nakon protesta obratio i Sindikat za medije zbog toga što su, kako su naveli, u ulici Stanka Dragojevića policajci ispalili suzavac prema grupi novinara. Novinari su te večeri nosili prsluke sa jasnim oznakama Press, tako da su policajci morali znati o kome se radi.

„U konkretnom slučaju nemamo saznanja za ovakvo postupanje policijskih službenika prema novinarima i smatramo da nije postojala namjera da se hemijska sredstva upotrebljavaju protiv njih”, zvanično je pojašnjenje Stojanovića, u dokumentu koji je potpisao. To što novinari tvrde da je na njih bačen suzavac, za Stojanovića valjda nije saznanje.

To nijesu jedini slučajevi u kojima se nije maklo s mjesta kada su u pitanju policijske i tužilačke istrage. Radosav Lješković, komandant SAJ-a, ni na koji način nije sankcionisan iako je odbio da dostavi informacije o svim pripadnicima jedinice, koju kontroliše, koji su vršili toruturu u noći protesta. Monitor je ranije objavio da je prema sudu pravnika koje smo kontaktirali, on morao biti od strane VDT-a optužen kao saučesnik. Tužilaštvo, osim hapšenja dvojice specijalaca, koji su priznali da su učestvovali u torturi Mija Martinovića, nije procesuiralo nijedan od slučajeva nasilja. Iako je nasilje policije u nekim slučajevima bilo očigledno, imajući u vidu snimke koji su kružili internetom i medijima. Ukoliko ti slučajevi budu zataškani, a žrtve ostavljene da same podnose privatne prijave, i tužilaštvo će biti saučesnik torture Đukanovićeve policije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

MILAN RADOVIĆ, GRAĐANSKA ALIJANSA
Insistiraćemo na procesuiranju

,,GA je za sada podnijela 15 prijava, za ukupno 20 građana. Imamo još dva predmeta u radu i za njih ćemo podnijeti prijavu nadležnim institucijama. Takođe, ovih dana ćemo dopuniti još jedan predmet. Četiri advokata su nam se javila i ponudila besplatnu pravnu pomoć. Dva su po preporuci NVO Akcije za ljudska prava i MANS-a, a druga dvojica su advokati sa kojima GA sarađuje od ranije.
Sve prijave su poslate Zaštitniku ljudskih prava i sloboda, Savjetu za građansku kontrolu rada policije i Unutrašnjoj kontroli rada policije. Trenutno radimo na podnošenju krivičnih prijava.
Želim istaći da su pojedini građani odustali od prijave nakon što smo predstavke podnijeli institucijama.
Sve instititucije i tijela kojima smo se obratili su započele istragu. U ovom momentu ne možemo govoriti o tome da li smo zadovoljni sa postupanjima, mjerama i radnjama koje se preduzimaju. Mi ćemo insistirati na nepristrasnim i efikasnim istragama i procesuiranju svih prijavljenih slučajeva”.

P. N.

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INTERNA VLADINA DOKUMENTA: SLUČAJ TIVATSKIH SOLILA: Bivša vlast pokušala da ukine zaštitu rezervatu prirode međunarodnog značaja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz tajnih dokumenata, u koje je Monitor imao uvid, vidi se da je Vlada u proljeće 2016. naložila da se ukine zaštita Tivatskim solilima, međunarodno značajnom rezervatu prirode, pozivajući se prvo na pravne proceduralne razloge, a potom na navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja

 

Dok je zvanično pričala o tome kako sve čini da zaštiti ovdašnje rezervate prirode i područja od posebnog značaja, bivša crnogorska vlada na čelu sa Milom Đukanovićem, pokušala je u proljeće 2016. godine da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, koja su i međunarodno važan rezervat prirode. To je jasno iz  dokumenata sa dvije sjednice Vlade u  martu i aprilu  2016, na koje je potom stavljena oznaka interno, a u koje je Monitor imao uvid.

U zaključku sa sjednice Vlade iz marta 2016,  navodi se da se „zadužuje Ministarstvo održivog razvoja i Agencija za zaštitu životne sredine da pokrenu postupak stavljanja van snage Rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj 1-12 od 26.08. 2008. godine o stavljanju pod zaštitu Tivatskih solila kao posebnog rezervata prirode i Rješenja od 4. 11. 2008. godine o upisu u Centralni registar zaštićenih objekata prirode“.

Osim što su bila zaštićena domaćim propisima, u vrijeme kada je Vlada pokušala da im oduzme poseban status i pravnu zaštitu, Tivatska solila su se već tri godine nalazila na međunarodnoj Ramsarovoj listi zaštićenih područja. Ramsar konvencijom štite se močvarna područja, a na toj  listi nalaze se 2.224  staništa od međunarodnog značaja. Na teritoriji Crne Gore to su: Skadarsko jezero, upisano na listu 15. decembra 1995. godine i Tivatska solila, koja su na listi od 31. januara 2013. godine.

Solila su prethodno, 2006, proglašena Emerald staništem Bernske Konvencije, a 2007. je ovo područje dobilo status IBA – područja od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori.  Na području Tivatskih solila registrovano je 48 vrsta ptica, od čega su četiri stalno prisutne vrste, 35 zimujućih vrsta i šest gnjezdarica, a zajedno sa ostalim grupama ptica (pjevačicama, grabljivicama) do sada je na ovom lokalitetu registrovano ukupno 112 vrsta ptica. Solila su jedno od najvažnijih preostalih slanih močvarnih staništa na tzv. Jadranskom vazdušnom koridoru.

Baš tog  proljeća, dok je tajno planirala da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, Vlada je organizovala konferenciju na kojoj je javno izrazila brigu i za svjetska močvarna područja, i obećala dodatnu zaštitu za ovdašnja: „Kako je 2016, godina održivog korišćenja resursa, to predstavlja priliku za sve nas da ozbiljno i odgovorno sagledamo sa kakvim se izazovima svijet susreće kada je u pitanju održivo upravljanje istima. Ono što je izvjesno je da naša uloga u očuvanju resursa treba da bude usmjerena na razvijanje mehanizama zaštite i održivog korišćenja vlažnih staništa, kroz zajedničku implementaciju aktivnosti svih subjekata na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou“. Dobro zvuči, al ne radi, što bi rekli. Kao i mnoga obećanja prethodnog režima.

U obrazloženju, zbog ćega se traži skidanje statusa zaštićenog područja Tivatskim solilima, Vlada je iznašla proceduralne razloge za ukidanje Rješenja kojim su Tivatska solila 2008. stavljena pod zaštitu. Kako se navodi u zapisniku sa sjednice –  „Rješenje ima proceduralne propuste  u vezi sa rokovima“, ali navodno i „suštinski propust, jer se zahtjev odnosno otpočinjanje procedure zaštite odnosilo na status spomenika prirode, a Rješenje je donijeto o proglašenju rezervata prirode“.

Da bivšoj vladi nije prava briga bila pravna (ne)preciznost dokumenata kojima se štite Solila, već da je imala namjeru da to područje ostavi bez zakonske zaštite, jasno je već i iz zapisnika sa naredne sjednice Vlade, održane u aprilu 2016. godine. Tada se traži da se prethodni razlog ukidanja zaštite Solilima briše, i navodi se novi, zaista nevjerovatan razlog.

„Zadužuju se Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja i turizma, da u saradnji s Agencijom za civilno vazduhoplovstvo pripreme i Vladi dostave studiju o procjeni rizika i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja za aerodrom Tivat zbog revizije stepena zaštite“, navodi se u Zaključku sa aprilske sjednice Vlade, koji potpisuje tadašnji generalni sekretar Žarko Šturanović. Vlada je, u prevodu, naložila da se ispita navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja kao mogući razlog ukidanja zakonske zaštite Tivatskim solilima! Nije poznato da je Vlada imala ijedan realan razlog da pomisli da bi ptice negativno uticale na domaći avio-saobraćaj.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAKO JE POLICIJA SLUŽBENIM ORUŽJEM POMOGLA KATNIĆEVU PRIČU O DRŽAVNOM UDARU: Montiranje stvarnosti po nalogu SDT-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je UP izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće, u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“. Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u operaciju  „državni udar“

 

Nakon što je Apelacioni sud poništio osuđujuću presudu optuženima u slučaju državni udar i odlučio da se suđenje ponovi „pred potpuno izmijenjenim vijećem“, dio te priče možemo potpunije sagledati. Dodatni kontekst daje  krivična prijava koju je Živko Savović, specijalni državni tužilac (SDT), početkom februara podnio protiv glavnog SDT Milivoja Katnića, SDT Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda u Podgorici Suzane Mugoše zbog njihovog (ne)postupanja u tom slučaju.

Prema dostupnim informacijama, Savović svom kolegi i pretpostavljenom starješini spočitava da su, bez saglasnosti suda, više puta „tajno“ iz pritvora u Spužu dovodili Bratislava Dikića pokušavajući da ga privole na priznanje i saradnju. O tome je Dikić, inače penzionisani general srpske Žandarmerije, već govorio tokom postupka pred Apelacionim sudom, ali su u tužilaštvu tada prečuli njegove tvrdnje.

Sada Savović navodi kako je o nezakonitostima na koje je ukazao krivičnom prijavom saznao iz jednog predmeta koji je zadužio krajem oktobra prošle godine. Riječ je o krivičnoj prijavi  koju su Andrija Mandić i Milan Knežević jesenas podnijeli protiv Katnića, Čađenovića, v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića i Sudskog vijeća Višeg suda koje je sudilo državni udar. Taj predmet je prvo dodijeljen Savoviću ali mu je, kako tvrdi, i oduzet nakon prijave koju je podnio protiv glavnog specijalnog tužioca (GST).

Vrhovno državno tužilaštvo je u međuvremenu  Savovićevu prijavu proslijedilo u SDT, i tamo je predmet zadužen i uzet u rad, pored činjenice da se prijava tiče glavnog specijalnog tužioca i njegovog bliskog saradnika. Umjesto očekivanog izuzeća iz tog postupka, Katnić je poradio na javnoj kompromitaciji podnosioca prijave. Prihvatajući rizik da tim postupanjem krši zakon. O tome, ipak, nešto kasnije. Nakon što se pozabavimo detaljima iz presude Apelacionog suda.

Nema dokaza da je Mirko Velimirović, svjedok saradnik u slučaju državni udar, nabavio oružje za potrebe navodno planiranog napada na policiju i građane pred Skupštinom Crne Gore, zaključilo je vijeće Apelacionog suda. Iz iskaza svjedoka Velimirovića proizilazi da je on pomenutog dana kupio oružje sa mecima, koje je odmah nakon toga rasklopio i bacio u jezero, navodi se u presudi. „Međutim, budući da u ovom dijelu iskaz svjedoka M.V. nije potvrđen nijednim drugim izvedenim dokazom, to je pogrešno zaključivanje prvostepenog suda da se odlučna činjenica u vidu nabavke oružja sa municijom može pouzdano izvesti iz iskaza svjedoka M.V“.

Tu se detaljnije objašnjava da sud nije saslušao osobu koju je Velimirović označio kao prodavca oružja i municije (izvjesni Fadilj), da ne postoji video dokumentacija (fotografije ili snimci) koji bi mogli poslužiti kao dokaz da je oružje zaista nabavljeno, rastavljeno i uništeno. Dodatno, Apelacioni sud navodi da se iskazi iz sporazuma o priznanju krivice kakav je Velimirović sklopio sa tužilaštvom ne mogu koristiti kao dokazi protiv drugih lica. „Imajući u vidu navedeno, ni odlučna činjenica koja se odnosi na nabavku oružja koje je trebalo biti unijeto u Crnu Goru ne može se utvrđivati iz pravosnažne presude o priznanju krivice svjedoka M.V.“

Nema, znači, dokaza o postojanju oružja za navodne teroriste. Sjećamo se ipak da su izbore u oktobru 2016. godine, pored svega ostalog, obilježili i snimci oružja zaplijenjenog na Starom aerodromu. Čime je, tvrdio je Katnić,  preduprijeđeno pripremano krvoproliće.

Čitamo, ponovo, presudu Apelacionog suda: „Od značaja je ukazati da revers Uprave policije, kojim je obezbijeđeno oružje na teritoriji Crne Gore, koje je fotografisano u kući koju su iznajmili nadležni istražni organi, ne može predstavljati dokaz o činjenici da je svjedok M.V. nabavio oružje i metke, kako je to zaključio prvostepeni sud, jer se očigledno ne radi o istom oružju i municiji…“.

U prevodu: UP je „obezbijedila oružje“ koje je fotografisano u kući „koju su iznajmili nadležni istražni organi“. I sud je to prihvatio kao dokaz!?

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je Uprava policije izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće (garažnom prostoru), u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“.

Ne možemo tvrditi da su autor fotografija S.B i njegove kolege iz UP znale da pronalaze i snimaju oružje dopremljeno iz službene oružarnice, ali vidi se da o tome u Dokumentaciji nema ni pomena.  Umjesto toga, nižu se fotografije sa opisom: ulazna kapija, garažna vrata u prizemlju, unutrašnjost garažnog prostora…  Stižemo do interesantnog dijela.

Fotografija 3. (u elaboratu je nazivaju slika) pokazuje „unutrašnjost garažnog prostora i stvari u istom – fotografisano sa ulaznih vrata“. Dok je  na fotografiji  „bliži izgled horizontalnog frižidera“. Obratimo li pažnju na položaj prekrivke za stolicu sa natpisom tuborg na fotografiji 4. vidjećemo da je neko preturao stvari na zamrzivaču u vremenskom periodu između nastanka foografija 3. i 4. Skoro da se posumnja da je neko nešto pokušavao da podmetne. Kad već ne bi znali da je u sanduku za sladoled uskladištena službena roba pozajmljena „na revers“.

Nasloženo oružje vidi se na fotografiji 7. „bliži izgled pronađenog oružja – automatskih pušaka u frižideru“, da bi nam fotografija 8. detaljnije predstavila vatrenu moć navodnih terorista (prema optužnici: organizovane kriminalne grupe). Javnosti je tada predstavljeno kako su Mirko – Paja Velimirović i drugi svjedok saradnik Aleksandar – Saša Sinđelić napadačima obezbijedili 45 automatskih pušaka, većinom sa preklapajućim kundakom. U elaboratu to je fotografija 8: „izgled oružja – automatskih pušaka četrdeset pet (45) pronađenih u frižideru, fotografisanih u garaži“.

Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u te predizborne radnje. Podsjetimo se – tadašnji ministar policije Goran Danilović i ministarka odbrane Milica Pejanović – Đurišić nijesu bili obaviješteni o operaciji državni udar.

Nakon zamrzivača, policajci su fokus uviđaja preselili na baštensku garnituru. I kutiju banana koja je poslužila za skrivanje municije. I te fotografije pokazuju da se raspored zatečenih stvari promijenio između dva snimka. Sreća, pa u pitanju nijesu stvarni dokazi u nekom sudskom postupku.

Odluku Apelacionog suda Katnić objašnjava političkim pritiscima na pravosuđe. O pomenutim propustima i nedostatku materijalnih dokaza – ni riječi. Zato se množe optužbe na račun svih koji posumnjaju u ispravnost rada glavnog SDT i njegovih saradnika.  ,,SDT se našlo u situaciji kada se, od pojedinaca koji su politički angažovani, konstantno napada i izloženo je pritisku kako bi se odluke donosile ne u tužilaštvu nego u političkim partijama“,  navodi se u nedavnom saopštenju SDT-a u kome se posebna pažnja posvećuje predloženim tužilačkim zakonima. „Donošenjem Zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju i Zakona o Državnom tužilaštvu, ostvario bi se politički uticaj koji je neprimjeren po svim prihvaćenim evropskim standardima”.

Prije nego se složimo sa tom konstatacijom, valjalo bi riješiti dileme o dosadašnjem uticaju (DPS) izvršnih i zakonodavnih vlasti na pravosuđe i tužilačku organizaciju. SDT Živko Savović navodi da je Katnić, kao rukovodilac Specijalnog tužilaštva, svjesno usporavao određene istrage koje se tiču čelnika bivših vlasti Ivana Brajovića i Miomira Mugoše (afere Petlja i Bazar). Pride, Katnić već neko vrijeme tvrdi da nema „ni udaljene sumnje“ u umiješanost Mila Đukanovića u brojne afere u koje ga uvlače nekadašnji saradnici iz politike i biznisa, prije svih Duško Knežević. Kao što se ne žuri da na sudu razriješi sumnje u korupciju u vrhu tužilaštva  – nakon objave telefonskih razgovora Kneževića i bivšeg sekretara VDT Nenada Vujoševića.

Zato se GST ne usteže da ocrni svoje oponente. Makar to, možda, bilo i nezakonito. Počelo je 2015, nedugo po imenovanju Katnića na mjesto GST, objavom djelova razgovora advokata Vladana Bojića sa njegovom tadašnjom klijentkinjom – suprugom budvanskog funkcionera Lazara Rađenovića. Bojić je zbog tog slučaja na sudu, nepravosnažno, dobio odštetu iz državne kase.

Nastavilo se 2016. objavom transkripta razgovora advokata Gorana Rodića sa Milanom Kneževićem, njegovim tadašnjim klijentom. „Jasno se utvrđuje da G.R. i M.K. prevashodno razgovaraju o načinu na koji bi opstruirali krivični postupak, te dalje vršili medijsku propagandu u cilju diskreditacije tužilaštva”, zaključuju u SDT-u. Bez objašnjenja šta bi tu trebalo biti nezakonito.

Da bi došao do ovih materijala, ili da bi prikrio nezakonito prisluškivanje, SDT je naložio Specijalnom policijskom timu da izvrši pretres kancelarije i stan advokata Rodića. Taj pretres je obavljen bez zakonom obaveznog prisustva predstavnika Advokatske komore. Što su, iz nekog razloga, prećutali i oni i VDT Ivica Stanković.

Priča je dobila nastavak prošle nedjelje, objavom skoro četiri godine starih razgovora  dvojice aktuelnih poslanika vladajuće većine. Katnić se pravda interesom javnosti da bude obaviještena o pokušaju političkog uticaja na SDT, ali ne objašnjava zašto prikupljeni materijali nijesu uništeni u zakonom propisanom roku. Kad već nijesu doveli do podizanja optužnice protiv onih koji su bili na meti mjera tajnog nadzora. Ili tu imamo još jedan krak aktuelne priče o nezakonitom prisluškivanju ličnih i političkih oponenata?

VDT i Tužilački savjet ponovo ćute. Oglasila se, zato, Akcija za ljudska prava (HRA). ,,Razgovor je snimljen 2017. godine, a od tada nije pokrenuta istraga protiv bilo kog lica koje je bilo pod tajnim nadzorom, dok je specijalni tužilac Savović i dalje zaposlen u Državnom tužilaštvu, a 2019. godine je i napredovao“, saopštila je Tea Gorjanc  – Prelević. „Prema tome, razumno je zaključiti da je GST u svom ličnom interesu sada objavio transkript koji u negativnom svjetlu predstavlja tužioca koji je protiv njega podnio krivičnu prijavu, kao i poslanike koji predlažu zakone kojima bi se razvlastio GST i Specijalno državno tužilaštvo kome je na čelu”.

Šta slijedi? Dio vladajuće koalicije izašao je u susret Vladinom zahtjevu da se usvajanje tužilačkih zakona odloži dok se ne dobije saglasnost Brisela. Katnić, dakle, do daljnjeg ostaje u sedlu. Da izviđa koga i koliko hoće, ubrzava i koči istrage i preslušava presretnute razgovore.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NESTALO RJEŠENJE O SAGLASNOSTI ZA IZGRADNJU NJEGOŠEVOG MAUZOLEJA IZ 1967.: Nema ga ni u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, ni u Državnom arhivu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želja Mitropolije da vrati kapelu na Lovćen, jasna je. Da li bi toj želji, osim raspoloženja u dijelu nove Vlade, pomoglo i to što se prethodna vlast nije potrudila ni da sačuva Rješenje o postavljanju Mauzoleja, dok je tri decenije stajala po strani mirno gledajući nelegalnu gradnju i radove na spomenicima kulture od strane MPC, nije jasno. Jasno je, međutim, da je igra počela

 

Rješenje o saglasnosti za izgradnju Njegoševog mauzoleja iz 1967. godine, nestalo je iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara, institucije koja je bila zadužena da ga čuva.

Priča o nestanku ovog važnog dokumenta, počinje 3. februara ove godine, kada je Mitropolija crnogorsko primorska uputila dopis Upravi, tražeći na uvid Rješenje.  Uprava, na čijem se čelu nalazi Božidar Božović, odgovorila je Mitropoliji da taj dokument ne može da im da na uvid jer ga ne posjeduje, tvrdeći da ga je dala na revers Državnom arhivu, što se vidi iz prepiske između Mitropolije i Uprave, u koju je Monitor imao uvid. Problem je, međutim, u tome što ni u Državnom arhivu nema Rješenja. To je Monitoru potvrđeno iz te ustanove.

„Obavještavamo Vas da Državni arhiv Crne Gore nije preuzeo građu Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore, kao ni Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Iz tog razloga za dostavu traženog Rješenja neophodno je da se obratite Upravi za zaštitu kulturnih dobara”, navodi se u odgovoru Državnog arhiva.

Iz odgovora Državnog arhiva našem nedjeljniku jasno je dakle, ne samo da dokument nije u posjedu Arhiva, već i to da je direktor Božović njegov nestanak pokušao da prikrije, odnosno da Uprava nije dala na revers Državnom organu ovo važno rješenje, kako se to navodi u odgovoru Mitropoliji, a koji je potpisao Božović.

„Postovani, Uprava za zaštitu kulturnih dobara Saglasnost po rjesenju 01-770 koji ste nam u dopisu tražili, dala je na revers Državnom arhivu i nemamo dokument u instituciji. Srdačno, Božidar Božović”, navodi se u odgovoru Mitropoliji, u koji smo imali uvid.

U odgovorima Monitoru, Božović je izbjegao ne samo da odgovori na pitanje kako je moguće da Uprava ne posjeduje to rješenje koje je bila dužna da čuva, već se u cjelosti izbjegava i pominjanje samog dokumenta.

U odgovoru našem nedjeljniku, koji ne potpisuje niko personalno, navodi se da je Mitropolija od Uprva tražila druga dva dokumenta koja se tiču mauzoleja na Lovćenu, i potvrđuje da Uprava nema jedno od njih. Prema odgovorima iz Uprave vidi se da je Mitropolija od njih tražila Rješenje o stavljanju pod zaštitu Kapele na Lovćenu br. 823 iz 1947. godine, kao i Rješenje koje se odnosi na premještanje spomenika culture – Kapele na Lovćenu broj 02-197/2 od 28. februara 1969. godine.

Takođe, navodi se da je Uprava Mitropoliji dostavila dokument iz 1947. godine, ali da je „uvidom u dokumentaciju utvrđeno da je Rješenje br. 02-1972 od 28. 02. 1969. godine Reversom od 14. 04. 1971. godine ustupljeno Pravnoj službi SO Cetinje”. Iz odgovora Monitoru, jasno je, međutim, ne samo da Uprava, nego ni Državni arhiv ne posjeduju ni Rješenje koje se odnosi na premještanje spomenika kulutre – kapele na Lovćenu iz 1969. godine! Državni arhiv je u odgovoru Monitoru bio kategoričan da nije peuzeo građu ni Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore, niti Uprave koja mu je pravni nasljednik.

Monitorovi dobro obaviješteni izvori objašnjavaju da bi Rješenje iz 1967. trebalo osim Uprave da ima i Jugoslovenski institut za zaštitu spomenika kulture u Beogradu, ali da ta institucija više ne postoji. Zbog toga su u Upravi, gdje od 3. februara traje pokušaj da se dođe do Rješenja, odustali da ga traže u Beogradu, objašnjavaju naši izvori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 12. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo