Povežite se sa nama

MONITORING

DRŽAVNI UDAR U SUDNICI: Psovke, laži i prevare

Objavljeno prije

na

Umjesto ovonedjeljnog nastavka „suđenja vijeka” dobili smo još jedno odloženo ročište. Nove kazne advokatima koji su izostali iz sudnice (kažu zbog ranije preuzetih obaveza) i nove proteste pritvorenih optuženika koji će drugi put za redom Novu godinu dočekati u Spužu.

„Neka uzmu kantu benzina i neka nas spale na trgu. Danas nema jednog advokata, sutra drugog, ovako može još godinama, a mi smo u pritvoru već 15 meseci. Molim vas da ne dozvolite ovo”, požalio se sudskom vijeću Dragan Maksić, jedan od optuženih koji je još u spuškom pritvoru. Svi su se onda razišli do naredne godine. S tim što će dio optuženih produžit zimski raspust iz opravdanih razloga.

Ne mislimo pri tom na ruske nacionaliste/agente tajne službe Eduarda Šišmakova i Vladimira Popova koji su, sva je prilika, krajem oktobra prošle godine, uz pomoć šefa svih ruskih tajnih službi Nikolaja Petruševa iz Beograda evakuisani u Moskvu. Kojoj sada ne pada na pamet da ih izruči Crnoj Gori. Ne govorimo ni o Nemanji Ristiću i Predragu Bogićeviću koji slobodno šetaju i junače se na fejsbuku nakon što je srpsko pravosuđe odbilo zahtjev za njihovo izručenje u Podgoricu. Ovdje je interesantno pomenuti da je predsjednica sudskog vijeća Suzana Mugoša uslišila zahtjev optuženih lidera DF-a Milana Kneževića i Andrije Mandića i izrekla im zabranu prisustva suđenju dok iskaz daje svjedok saradnik Aleksandar Saša Sinđelić. Pošto nije imala drugog načina da sankcioniše neprimjereno ponašanje optuženika – korisnika poslaničkog imuniteta.

Uglavnom, mnogo toga je stalo između Maksićeve žalbe i proljetošnje samohvale (takođe pred tv kamerama) Mirka Paja Velimirovića, člana Ravnogorskog četničkog pokreta i zavjerenika koji je od Sinđelića uzeo 30 hiljada eura da kupi oružje pa onda, prema zvaničnim interpretacijama prošlogodišnjih događaja, akciju prijavio crnogorskim vlastima.

,,Zaslužujem orden da mi se dodijeli, jer sam spasio crnogorski narod i državu, a ne da mi se sudi”, izjavio je Velimirović na prvom od najavljenih tv suđenja za državni udar/terorizam u pokušaju. Sud je ipak prihvatio njegov sporazum sa Tužilaštvom kojim je taj terorista osuđen na uslovnu kaznu – šest mjeseci do godinu dana zatvora (ne zna se da je neko prošao jeftinije za ilegalnu nabavku 50 automatskih pušaka) – pa pušten kući odakle je, uskoro, demantovao sopstveno priznanje. Da bi onda, prema tvrdnjama iz Tužilaštva, demantovao i vlastiti demanti.

Velimirovićev finansijer i direktno nadređeni u lancu zavjerenika Aleksandar Saša Sinđelić imao je glavnu ulogu u dosadašnjem toku suđenja. I pored činjenice da, ni nakon dva mjeseca svjedočenja i unakrsnog ispitivanja, o Sinđeliću sa sigurnošću ne znamo ništa.

Kako se zove? Ko je: vođa terorističke organizacije ili član kriminalne grupe; ključni svjedok u slučaju državni udar ili (samo) preplaćeni pripadnik grupe panslovenskih nacionalista i humanista; saradnik makar jedne tajne službe, pravosnažno osuđeni ubica, ilegalni trgovac oružjem pod policijskim nadzorom, dokazani lažov i prevarant i(li) bolesnik sa utvrđenim psihičkim poremećajem… Zašto se predao? O čijem trošku boravi u Podgorici duže od godinu? Od kada se zna sa Milivojem Katnićem?

„Sinđelić je vrlo sposobna osoba za izvršenje ovakvih zadataka, radi se o fanatiku koji ovo radi iz ubjeđenja, ne zbog novca, zbog toga je i u stanju da uradi ta izvršenja. Veoma je važan za naš krivični postupak. Niko nije znao za Širokova, odnosno Šišmakova, osim njega”, objašnjavao je Katnić u Živoj istini sredinom februara, uoči podizanja optužnice. Prećutao je da je – prema tvrdnjama medija – Sinđelića iz Beograda doveo on lično, avionom Vlade Crne Gore. Nije pomenuo kako se sa Sinđelićem zna još s početka vijeka. Kada je u Vojnom sudu Druge armijske oblasti SRJ bio predsjednik vijeća koje se proglasilo nenadležnim da Sinđeliću sudi za ubistvo i pljačku koje je on počinio u Hrvatskoj, pošto su utvrdili da optuženi „nije sposoban za vojnu službu”. Ove informacije dobili smo od DF-a.

Sinđelić je doskora tvrdio da nije robijao u Spužu, dok su Katnić i njegov najbliži saradnik Saša Čađenović prećutali saznanje da je njihov svjedok u Hrvatskoj osuđen na 21 godinu zatvora zbog ubistva i pljačke.

Umjesto toga Katnić je orvelovski poručio: „SDT i državni organi CG nude građanima mir i prosperitet. Alternativa tome su destrukcija, razaranje sistema, nestanak osnovnih uslova za život … Alternativa protiv koje se ja bezrezervno borim…”. Pa čik da neko posumnja u njegove sposobnosti (uzmimo da dobre namjere nijesu upitne).

Sinđelić negira ubistvo, ranije zločine i presude, dovodeći slušaoce u situaciju da posumnjaju kako je riječ o osobi koja ima krajnje neobičnu percepciju stvarnosti. Ili bezočno laže.

,,Nikada se nisam bavio kriminalnim radnjama”, tvrdi Sinđelić uz konstaticju da nije ni dezerter, ni ubica. ,,Lažno sam bio optužen, i tu kaznu sam izdržao”, kaže. Navodi da se ne sjeća zbog čega je dospio u zatvor. DF je objavio dokument u kome stoji da je uvidom u evidenciju MUP-a Srbije ustanovljeno da je protiv lica Sinđelić Saše podnijeto više krivičnih prijava: za krivična djela teška krađa – 11 krivičnih djela; razbojništvo – dva krivična djela; nelegalno posjedovanje oružja – dva krivična djela kao i dva krivična djela protiv javnog reda i mira… Plus presude za ubistvo, pljačku, napad na službeno lice i dezerterstvo.

Sinđelić, uostalom, demantuje samoga sebe. Na početku svjedočenja tvrdio je da se, nakon neuspjelog puča, predao srpskoj BIA kada je posumnjao da će ga ubiti njegovi partneri iz Rusije. Stvar je, objašnjavao je proljetos Sinđelić, pukla nakon susreta na Kalemegdanu, kada mu je Edi (Eduard Šišmakov) tražio „mali crni telefon” za koji Sinđelić sumnja da je služio kako bi Rus mogao da ga prati. „Ja sam po dolasku kući pokupio sve stvari koje su ostale kod mene i novac i otišao u policiju gdje sam ispričao sve što znam i gdje sam predao stvari”, svjedoči Sinđelić. Sada, skoro pa svakodnevno, na ročištima ponavlja kako se pred sudom nalazi kako bi rekao istinu o liderima DF koji su izdali srpsku stvar i uzeli novac.

„Oni su htjeli, očigledno, da strada više ljudi. Ali srpskih. Pare su gurnuli u džep”, analizira naš ključni svjedok, pretpostavljajući kako je i Mirko Velimirović „odustao i pokolebao se” nakon što je saznao da su lideri DF izdali.

Sinđelić svjedoči kako mu Edi nije pominjao imena nikoga od ljudi iz DF sa kojima se, navodno, sretao u Moskvi. A ni on se, tvrdi, nikada nije sreo sa bilo kim od njih. Pa ipak, usred svog svjedočenja odlučio je da proširi spisak izdajnika, pa je Mandiću i Kneževiću dodao Slavena Radunovića, Nebojšu Medojevića, „Onda onaj brka Radulović (Branko – primjedba Monitora) – to je osnovna postava za koju smatram da je izdala. Za druge ljude nisam siguran i neću da grešim dušu i da kažem bilo šta”.

Čudi li da Sinđelić bolje barata imenima ljudi koje nikada nije vidio od imena svojih najbližih saradnika u ovom poslu. „Ja sam njima delio novac kao Deda Mraz. Brat bratu ne daje 100 eura, a ja sam dao 30 hiljada (misli na Velimirovića) a da ni ne znam kako se preziva”. O svom odnosu sa Šišmakovom (koga zna dvije godine) kaže: „Ja sam imao apsolutno poverenje u Edija i sada ga imam. Nikada ga nisam pitao za puno ime i prezime, gde živi ili bilo šta drugo”.

Katnić je, lani u novembru, potvrdio makar dio priče budućeg svjedoka saradnika navodeći da su za sada jedini materijalni dokazi o „državnom udaru” obezbijeđeni tako što ih je u Podgoricu, krajem oktobra, proslijedila srpska policja. ,,Ove dokaze je jedno lice koje je bilo osumnjičeno da je organizator grupe dobrovoljno predalo organima Republike Srbije. Oni su ih popisali i uz potvrdu predali nama…”.

Nedavno se ispostavilo da jedan dokaz ipak nedostaje – novac. U Beogradu je ostalo 125 hiljada eura koje je zadržala BIA. Negdje na Kosovu nalazi se jezero u koje je Velimirović, navodno, potopio kupljeno oružje. Katnić još stoji pri priči da se na dan izbora oglasio kako bi tadašnjeg premijera Mila Đukanovića upozorio na opasnost koja mu prijeti. Nekoliko mjeseci kasnije Đukanović otkriva da je on za cio plan znao možda i prije specijalnog tužioca. „Nekoliko dana uoči izbora naše su sigurnosne agencije došle do saznanja da se priprema takav scenario za sam izborni dan. Tome smo pristupili vrlo ozbiljno, jer su se te informacije poklapale s tadašnjim aktivnostima opozicije”, saopštio je Đukanović u Jutarnjem listu.

„Taj cirkus bi i danas izgledao komično da nije jedne tužne i tri veoma ozbiljne činjenice”, analizirao je nedavno u Monitoru Blagoje Grahovac, „Naime, kako optuženi tako i specijalno tužilaštvo i sudsko vijeće podjednako izgledaju komično, a češće izgledaju tužno pa čak i jadno. Dobro je da građani mogu da vide tu cirkusku predstavu. Međutim preozbiljna je stvar kada tužilaštvo i sud, kao temelj prava i pravde u nekoj državi, izgledaju komično ili jadno”.

Toj se ocjeni, do danas nema šta oduzeti ni dodati.

Obračun sa konkurencijom

Ljetos, dan uoči zakazanog ročišta, Specijalno državno tužilaštvo je na svom sajtu objavilo telefonsku prepisku advokata angažovanih u ovom procesu i njihovih klijenata. Tužilaštvo je objavilo materijal do koga je došlo zapljenom telefona advokata Gorana Rodića. Iz pratećih komentara vidjelo se da Katnića, Čađenovića i njihove saradnike posebno bole informacije o Sinđelićevim zločinima u Hrvatskoj i najave da će susjedi tražiti njegovo izručenje.

Predsjednik Advokatske komore CG Zdravko Begović pojasnio je tada da se „na ovaj način narušavaju elementarni odnosi advokata i klijenata”. Prethodno je, nakon što je Katnić naredio pretres Rodićeve kancelarije, iz Advokatske komore saopšteno da je takav pretres bio nezakonit jer nije bilo predstavnika Komore, kao što propisi nalažu.

Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc-Prelević ocijenila je da je Katnić objavljujući transkripte privatnih i službenih razgovora advokata Rodića posegao za neprihvatljivim sredstvom „izazivaju opštu nesigurnost”.

Rodić se, nakon toga, povukao iz procesa, Milan Knežević je bio prinuđen da angažuje novog advokata a nadležni iz Tužilaštva su pokušali da objasne svoj postupak. „Navedena komunikacija predstavlja sinhronizovanu akciju pokušaja diskreditacije svih radnji koje Specijalno državno tužilaštvo preduzima”. Na stranu kolega iz Specijalnog tužilaštva stao je Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković pa je odbio zahtjev za Katnićevo izuzeće.

Ostalo je nejasno da li to u crnogorskom Tužilaštvu ne shvataju da odbrana, tokom suđenja, ima ista prava i obaveze kao i oni? Ili javnost još nije obaviještena kako privilegovana strana, ipak, postoji. I ima pravo da, prljavim igrama, iz sudnice eliminiše neželjenu konkurenciju.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TAJNA KONKURSA OB KOTOR: Spas ili kraj bolnice u Meljinama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, smatraju u Opštini Herceg Novi

 

Opština Herceg Novi urgirala je početkom ove sedmice da premijer Dritan Abazović što prije organizuje sastanak predstavnika Opštine i bolnice Meljine, ministara zdravlja i finansija Dragoslava Sćekića i Aleksandra Damjanovića, direktora Fonda za zdravstvo Vuka Kadića i kotorske bolnice Davora Kumburovića.

Povod za urgenciju je protes i iskazano nezadovoljstvo radnika bolnice Meljine. Naime, tokom protekle nedjelje Opšta bolnica Kotor raspisala je konkurs u trajanju od tri dana za oko 80 zaposlenih iz Meljina,  iako je, kako tvrde zaposleni u Meljinama, Vlada dogovorila da će biti preuzeto kompletno osoblje njih 150.

Direktor OB Kotor Davor Kumburović za Monitor kaže da se na konkursu prijavilo 15 kandidata, a o daljim postupcima u cilju rješavanja statusa zaposlenih u Meljinama uputio nas je na Ministarstvo zdravlja.

,,Racionalno objašnjenje za ovako nešto ne postoji. Svima  je  kroz razgovore bilo  jasno da bolnica nema dovoljno zdravstvenog kadra i da je treba unarijediti  a ne svesti na stacionar. Po nezvaničnim informacijama  na oglas je konkurisalo oko 15 osoba a među njima  su neki zaposleni bolnice.  Značajno veći dio zaposlenih je ispoštovao dogovor kolektiva i nije konkurisao, a u slučaju da se predložena organizacija bolnice ne koriguje skoro čitav predviđeni dio ljekarskog kadra neće ostati da radi pod tim uslovima”, kaže za Monitor izvršna direktorka bolnice u Meljinama Olivera Elez.

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, naveli su u saopštenu iz Opštine Herceg Novi. Iz bolnice su ukazali da konkursom nije predviđeno 60 postojećih radnih mjesta, odnosno da je predviđeno manje zaposlenih nego do sada, iako bolnici u Meljinama već nedostaje kadar za optimalno funkcionisanje, dok bi porodilište u Meljinama bilo svedeno na reagovanje samo u hitnim slučajevima, saopšteno je iz lokalne uprave.

I pored urgencije, iz Vlade još ne odgovaraju zaposlenima u bolnici. ,,Još nijesmo dobili odgovor iz kabineta premijera za traženi sastanak”, kaže za Monitor predsjednica Sindikalne organizacije bolnice Meljine Slavica Drobnjak.

Izvršna direktorka Elez potvrđuje da odgovora još nema: ,,U utorak ujutro nas je stečajni upravnik obavjestio da će produžiti ugovore zaposlenima po osnovu stečaja za još jedan mjesec, odnosno do 28. 02.  Produženje je dato na molbu Ministarstva zdravlja, čime se preuzimanje bolnice od strane Ministarstva odlaže za još mjesec dana.  Za očekivati je da uskoro dobijemo odgovor sa neke od adresa na koje je upućna molba za reagovanje”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KUDA IDE EPCG: Voda i vjetar (od)nose milione

Objavljeno prije

na

Objavio:

Željezara, HE Piva, VE Gvozd, Pljevlja… Prema medijskim nastupima menadžementa, EPCG trenutno predstavlja svojevrsnu vladu u sjenci koja preuzima ulogu izvršnih vlasti brinući o našem zdravlju, obrazovanju i socijalnom statusu, dok se o kompanijskim problemima i gubicima ćuti

 

Prošle nedjelje, u Vladi, sreli su se bivši radnici nikšićke Željezare i premijer Dritan Abazović. Sumirani su utisci, stoji u Vladinom saopštenju, i razmijenjene čestitke, iskazana zahvalnost i zadovoljstvo postignutim. Palo je i obećanje: ,,Abazović je naglasio da očekuje da do 1. februara bude okončan proces zapošljavanja radnika nikšićke Željezare”.

Koji dan kasnije, članovi delegacije koja je posjetila premijera obratili su se novinarima najavljujući da bi višemjesečni protest, sa krova upravne zgrade Željezare, od naredne nedjelje mogli preseliti pred Elektroprivredu Crne Gore (EPCG).

,,Nijesmo se mi borili da bi neko drugi ovdje radio, već da mi pokažemo svima da ova fabrika ima potencijala da bude profitabilna. Zato, ukoliko do ponedeljka ne dođe poziv koji očekujemo, mi ćemo biti prinuđeni da isti tražimo ispred upravne zgrade Elektroprivrede”, poručio je u ime nekadašnjih željezaraca Ivan Vujović. Precizirajući: ,,Naš stav je poznat, a to je da u toku narednih deset dana počnemo da radimo i da zarađujemo za nas i naše porodice. Taj rad mora biti zasnovan na rješenjima za stalno, sve ostalo je neprihvatljivo, jer smo mi svi bili stalno zaposleni do 1. septembra 2022. godine”. Tada su od bivšeg poslodavca, turske kompanije Toščelik, dobili otpremnine. I prateći paket obećanja iz Vlade, EPCG i Opštine Nikšić.

Sad su se ona malo iskomplikovala. Prvo je pitanje kako da EPCG Solar gradnja kojoj je imovina kupljena od Turaka data na korišćenje i novoformirano d.o.o EPCG Željezara zaposle nekadašnje željezarce a ne nekoga drugog ko bi se na obavezni konkurs prijavio sa boljim referencama. A drugo – kako zaposliti skoro 250 ljudi za koje, sada, nema posla. Abazović i Milutin Đukanović, predsjednik odbora direktora EPCG, najavljivali su fazno zapošljavanje, u skladu sa potrebama proizvodnje. Iako u EPCG još nijesu načisto ni da li će se u pogonima nekadašnje Željezare proizvoditi čelik, osim konstrukcija potrebnih za montažu planirane solarne elektrane. Dok željezarci gube strpljenje. A Solar gradnja, prema medijskim izvještajima i tvrdnjama upućenih, i sa postojećim brojem zapošljenih bilježi gubitke.

Trenutno, ipak, izgleda kako u EPCG i njenim ćerka firmama imaju prečih briga. Odbranu lika i djela top menadžmenta koji je zaposjeo kompaniju podjelom partijskog plijena po dubini, nakon izbora 2020.

,,Glavni finansijski direktor EPCG Miro Vračar nije povrijeđen u udesu koji se dogodio u noći između petka i subote na putnom pravcu Podgorica – Danilovgrad, ali je službeni automobil marke audi 5 potpuno uništen”, objavili su mediji  sredinom januara. Oni manje naklonjeni parlamentarnoj većini i njihovim kadrovima u državnim preduzećima iskoristili su priliku da podsjete kako su čelnici EPCG na početku mandata najavljivali smanjenje bogatog voznog parka i zabranu korišćenja službenih vozila van radnog vremena. I da od toga nije bilo ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

U novembru 2021. uhapšeni je vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još nekoliko osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević- Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. Neposredno nakon hapšenja kamioni Cijevne Comerc snimljeni kako nesmetano odnose šljunak.

Novinar i aktivista Vuk Vujisić držao je ovu temu u fokusu i uz stalne prijetnje i napade snimao i prijavljivao krađu šljunka. Nije imao ko da ga prati.

Borba je nastavljena traljavo i selektivno. Sredinom ovog mjeseca uhapšen je vlasnik Tehnoputa Saša Aćimić. On je i pored zabrane inspekcije nastavio sa nelegalnom izgradnjom asfaltne baze na obali Cijevne, gdje je uzurpirao državnu imovnu. Pušten je da se brani sa slobode. Nejasno je zašto nijesu uhapšeni i čelnici drugih kompanija koje su učinili ista krivična djela zbog kojih je uhapšen  Aćimić – povreda službenog pečata, odnosno rad uprkos zabrani građevinske inspekcije.

Da sve prelazi u farsu pokazalo je prošlonedjeljno uklanjanje nelegalnog postrojenja za proizvodnju betona kompanije Cijevna Comerc. Vujisić je isti dan upozorio da je sve bila predstava za javnost. Bukvalno, uklonjeno je samo par elektromotora i nekoliko kvadrata lima sa obližnje hale.

A onda je javnost imala priliku da se upozna sa vajber prepiskom članova Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka. U prepisci direktor Uprave za imovinu i katastar Koča Đurišić lamentira nad sudbinom radnika zaposlenih u Montenegro petrolu i Cijevni Comerc, te navodi da im treba omogućiti da zakupe parcele van korita rijeka i da se uvedu u sve pravne tokove. „Sinoć smo imali priliku da vidimo prepiske gdje je osoba na čelu Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka (inače državni sekretar iz redova SNP-a) saglasna sa direktorom Uprave za državnu imovinu i katastar (iz redova DF-a) koji otvoreno lobira za one koji su Moraču i Cijevnu nepovratno devastirali, koji su uzurpirali i opljačkali državnu imovinu, umjesto da državnu imovinu zaštite, naplate štetu i vrate je građanima. Sada znamo gdje leže problemi. Ako kod premijera ima političke volje kao što govori, smijeniće ove dvije osobe i stati na čelo operativnog tima i tako preuzeti političku odgovornost”, napisao je ekološki aktivista Aleksandar Dragićević na svom Fejsbuk profilu.

Niko nije smijenjen. Operativni tim je napustila zamjenica zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Marija Božović, koja smatra da ne bi smjeli da se traže kompromisi sa uzurpatorima.

Pojedini uzurpatori državne imovine javno su govorili da imaju obećanja od opštinskih vlasti da dobiju nove parcele za nastavak posla. Da je kompromis moguć potvrdio je i premijer koji je na pitanje za mogućnost da navedenim kompanijama daju kamenolomi, odgovorio: „U skladu sa zakonom i na mjestima koje država propiše kao moguća mjesta za eksploataciju u skladu sa zakonom, nemam ništa protiv“.

Do tada, protiv istih tih kompanija državnu imovinu moraće da brani Vojska. Angažovanje Vojske Crne Gore radi zaštite vodoizvorišta Bolje seste i korita rijeke Morače  predložio je Vladi – Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na ovonedjeljnoj konstitutivnoj sjednici.

Savjet je iskazao očekivanje da sudska grana vlasti, tužilaštvo i policija djeluju. Predsjednik Savjeta Abazović predložio je i da Građevinska inspekcija kao prioritet sprovede rušenje bespravno sagrađenih objekata koje koriste nelegalni eksploatatori šljunka. Zašto do sada to nije uradila, odgovora nema.

Umjesto toga najavljene su smjene osoba koje su novinarima proslijedile prepisku Operativnog tima.

„Nijesam zadovoljan time što se traga za ljudima koji su poslali poruke novinarima iz Operativnog tima. Vjerujem da su ti ljudi istinske patriote jer su ukazale na problematičan stav određenih članova tima. Umjesto da smjenjujemo trule daske u institucijama, pominju se smjene ljudi koji su slali poruke novinarima. Vlada bi trebalo da se pozabavi time ko opstruira ovaj proces a ne onima koji su ukazali na problematične stavove članova Operativnog tima“, kaže Vujisić za Monitor.

On kaže da je na Savjetu iznio sva saznanja i podatke koje ima i viđenje situacije na terenu kada je u pitanju nelegalna eksploatacija šljunka. „Ohrabrujemo nadležne institucije da počnu da poštuju zakone. Bićemo tu kao podrška užem timu kojim će rukovoditi premijer kada je u pitanju borba protiv nelegalne eksploatacije i daćemo sve dokaze“, kaže Vujisić.

Premijer je kazao da je kompanija Bemaks bila „glavni eksploatator“ u protekloj deceniji, i najavio krivičnu prijavu protiv Glavnog grada za ugrožavanje ekonomskih interesa države. Rekao je da je lokalna samouprava vezala ruke građevinskoj inspekciji da ne može ukloniti objekte Bemaksa.

Blago rečeno, kontradiktorna je Abazovićeva ocjena da je kompanija Bemaks sada zainteresovana da se zaustavi eksploatacija na rijekama. „Vršili su nelegalnu eksploataciju godinama, onda su se prvi povukli, i sada navijaju da se druge firme onemoguće u tome, kako bi te firme dolazile kod njih po materijal, odnosno oni imali monopol“, objasnio je. Ispada da će država opet raditi u korist Bemaksa.

Abazović je kazao da nijesu daleko od odluke da se angažuje Vojska da štiti nacionalni interes. On je poručio ljudima u državnoj upravi – ko nema smjelosti, neka to i saopšti.

Naši sagovornici, zaposleni u institucijama, tvrde da država može ako hoće u kratkom roku da sruši nelegalne objekte, konfiskuje mašine, pa i da naplati štetu. Preduslov za to je jedinstvena volja državnih institucija, koje za sada nema, ali i uklanjanje korumpiranih službenika.

Premijer je opet obećao da neće biti selektivnosti. Tome se nadaju i mnogi u institucijama. Oni sa kojima je Monitor razgovarao ističu da nade polažu u Specijalno državno tužilaštvo kod koga su mnogi dokumenti o dugotrajnoj nelegalnoj eksploataciji šljunka.

„Nadamo se da će se ova stvar brzo završiti, a nadamo se i reakciji SDT-a. Pitanje je zašto se ne ide na rušenje objekata tamo gdje je pravno sve čisto. Pitanje je i zašto se ne procesuiraju sve firme, od namanje do najveće jer se ovako stiče utisak da se neke štede. Imamo priču da će jedan firma postati monopolistička, a i ona je u prekršaju jer je uzurpirala državno zemljište. Zato sam da se sve firme koje su u prekršaju procesuiraju i ne smije biti nikakvog kompromisa niti dogovora sa tim firmama. Pitanje je ko se sastajao sa tim firmama, da li je i do kakvog dogovora došlo i ko opstruira ovaj proces“, navodi Vujisić.

Prema informacijama Monitora ubrzo će uslijediti akcije protiv nelegalnih eksploatatora. Pitanje je samo hoće li one biti farsa kao i do sada ili stvarni  udar na građevinsku mafiju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo