Povežite se sa nama

MONITORING

DRŽAVNI UDAR U SUDNICI: Psovke, laži i prevare

Objavljeno prije

na

Umjesto ovonedjeljnog nastavka „suđenja vijeka” dobili smo još jedno odloženo ročište. Nove kazne advokatima koji su izostali iz sudnice (kažu zbog ranije preuzetih obaveza) i nove proteste pritvorenih optuženika koji će drugi put za redom Novu godinu dočekati u Spužu.

„Neka uzmu kantu benzina i neka nas spale na trgu. Danas nema jednog advokata, sutra drugog, ovako može još godinama, a mi smo u pritvoru već 15 meseci. Molim vas da ne dozvolite ovo”, požalio se sudskom vijeću Dragan Maksić, jedan od optuženih koji je još u spuškom pritvoru. Svi su se onda razišli do naredne godine. S tim što će dio optuženih produžit zimski raspust iz opravdanih razloga.

Ne mislimo pri tom na ruske nacionaliste/agente tajne službe Eduarda Šišmakova i Vladimira Popova koji su, sva je prilika, krajem oktobra prošle godine, uz pomoć šefa svih ruskih tajnih službi Nikolaja Petruševa iz Beograda evakuisani u Moskvu. Kojoj sada ne pada na pamet da ih izruči Crnoj Gori. Ne govorimo ni o Nemanji Ristiću i Predragu Bogićeviću koji slobodno šetaju i junače se na fejsbuku nakon što je srpsko pravosuđe odbilo zahtjev za njihovo izručenje u Podgoricu. Ovdje je interesantno pomenuti da je predsjednica sudskog vijeća Suzana Mugoša uslišila zahtjev optuženih lidera DF-a Milana Kneževića i Andrije Mandića i izrekla im zabranu prisustva suđenju dok iskaz daje svjedok saradnik Aleksandar Saša Sinđelić. Pošto nije imala drugog načina da sankcioniše neprimjereno ponašanje optuženika – korisnika poslaničkog imuniteta.

Uglavnom, mnogo toga je stalo između Maksićeve žalbe i proljetošnje samohvale (takođe pred tv kamerama) Mirka Paja Velimirovića, člana Ravnogorskog četničkog pokreta i zavjerenika koji je od Sinđelića uzeo 30 hiljada eura da kupi oružje pa onda, prema zvaničnim interpretacijama prošlogodišnjih događaja, akciju prijavio crnogorskim vlastima.

,,Zaslužujem orden da mi se dodijeli, jer sam spasio crnogorski narod i državu, a ne da mi se sudi”, izjavio je Velimirović na prvom od najavljenih tv suđenja za državni udar/terorizam u pokušaju. Sud je ipak prihvatio njegov sporazum sa Tužilaštvom kojim je taj terorista osuđen na uslovnu kaznu – šest mjeseci do godinu dana zatvora (ne zna se da je neko prošao jeftinije za ilegalnu nabavku 50 automatskih pušaka) – pa pušten kući odakle je, uskoro, demantovao sopstveno priznanje. Da bi onda, prema tvrdnjama iz Tužilaštva, demantovao i vlastiti demanti.

Velimirovićev finansijer i direktno nadređeni u lancu zavjerenika Aleksandar Saša Sinđelić imao je glavnu ulogu u dosadašnjem toku suđenja. I pored činjenice da, ni nakon dva mjeseca svjedočenja i unakrsnog ispitivanja, o Sinđeliću sa sigurnošću ne znamo ništa.

Kako se zove? Ko je: vođa terorističke organizacije ili član kriminalne grupe; ključni svjedok u slučaju državni udar ili (samo) preplaćeni pripadnik grupe panslovenskih nacionalista i humanista; saradnik makar jedne tajne službe, pravosnažno osuđeni ubica, ilegalni trgovac oružjem pod policijskim nadzorom, dokazani lažov i prevarant i(li) bolesnik sa utvrđenim psihičkim poremećajem… Zašto se predao? O čijem trošku boravi u Podgorici duže od godinu? Od kada se zna sa Milivojem Katnićem?

„Sinđelić je vrlo sposobna osoba za izvršenje ovakvih zadataka, radi se o fanatiku koji ovo radi iz ubjeđenja, ne zbog novca, zbog toga je i u stanju da uradi ta izvršenja. Veoma je važan za naš krivični postupak. Niko nije znao za Širokova, odnosno Šišmakova, osim njega”, objašnjavao je Katnić u Živoj istini sredinom februara, uoči podizanja optužnice. Prećutao je da je – prema tvrdnjama medija – Sinđelića iz Beograda doveo on lično, avionom Vlade Crne Gore. Nije pomenuo kako se sa Sinđelićem zna još s početka vijeka. Kada je u Vojnom sudu Druge armijske oblasti SRJ bio predsjednik vijeća koje se proglasilo nenadležnim da Sinđeliću sudi za ubistvo i pljačku koje je on počinio u Hrvatskoj, pošto su utvrdili da optuženi „nije sposoban za vojnu službu”. Ove informacije dobili smo od DF-a.

Sinđelić je doskora tvrdio da nije robijao u Spužu, dok su Katnić i njegov najbliži saradnik Saša Čađenović prećutali saznanje da je njihov svjedok u Hrvatskoj osuđen na 21 godinu zatvora zbog ubistva i pljačke.

Umjesto toga Katnić je orvelovski poručio: „SDT i državni organi CG nude građanima mir i prosperitet. Alternativa tome su destrukcija, razaranje sistema, nestanak osnovnih uslova za život … Alternativa protiv koje se ja bezrezervno borim…”. Pa čik da neko posumnja u njegove sposobnosti (uzmimo da dobre namjere nijesu upitne).

Sinđelić negira ubistvo, ranije zločine i presude, dovodeći slušaoce u situaciju da posumnjaju kako je riječ o osobi koja ima krajnje neobičnu percepciju stvarnosti. Ili bezočno laže.

,,Nikada se nisam bavio kriminalnim radnjama”, tvrdi Sinđelić uz konstaticju da nije ni dezerter, ni ubica. ,,Lažno sam bio optužen, i tu kaznu sam izdržao”, kaže. Navodi da se ne sjeća zbog čega je dospio u zatvor. DF je objavio dokument u kome stoji da je uvidom u evidenciju MUP-a Srbije ustanovljeno da je protiv lica Sinđelić Saše podnijeto više krivičnih prijava: za krivična djela teška krađa – 11 krivičnih djela; razbojništvo – dva krivična djela; nelegalno posjedovanje oružja – dva krivična djela kao i dva krivična djela protiv javnog reda i mira… Plus presude za ubistvo, pljačku, napad na službeno lice i dezerterstvo.

Sinđelić, uostalom, demantuje samoga sebe. Na početku svjedočenja tvrdio je da se, nakon neuspjelog puča, predao srpskoj BIA kada je posumnjao da će ga ubiti njegovi partneri iz Rusije. Stvar je, objašnjavao je proljetos Sinđelić, pukla nakon susreta na Kalemegdanu, kada mu je Edi (Eduard Šišmakov) tražio „mali crni telefon” za koji Sinđelić sumnja da je služio kako bi Rus mogao da ga prati. „Ja sam po dolasku kući pokupio sve stvari koje su ostale kod mene i novac i otišao u policiju gdje sam ispričao sve što znam i gdje sam predao stvari”, svjedoči Sinđelić. Sada, skoro pa svakodnevno, na ročištima ponavlja kako se pred sudom nalazi kako bi rekao istinu o liderima DF koji su izdali srpsku stvar i uzeli novac.

„Oni su htjeli, očigledno, da strada više ljudi. Ali srpskih. Pare su gurnuli u džep”, analizira naš ključni svjedok, pretpostavljajući kako je i Mirko Velimirović „odustao i pokolebao se” nakon što je saznao da su lideri DF izdali.

Sinđelić svjedoči kako mu Edi nije pominjao imena nikoga od ljudi iz DF sa kojima se, navodno, sretao u Moskvi. A ni on se, tvrdi, nikada nije sreo sa bilo kim od njih. Pa ipak, usred svog svjedočenja odlučio je da proširi spisak izdajnika, pa je Mandiću i Kneževiću dodao Slavena Radunovića, Nebojšu Medojevića, „Onda onaj brka Radulović (Branko – primjedba Monitora) – to je osnovna postava za koju smatram da je izdala. Za druge ljude nisam siguran i neću da grešim dušu i da kažem bilo šta”.

Čudi li da Sinđelić bolje barata imenima ljudi koje nikada nije vidio od imena svojih najbližih saradnika u ovom poslu. „Ja sam njima delio novac kao Deda Mraz. Brat bratu ne daje 100 eura, a ja sam dao 30 hiljada (misli na Velimirovića) a da ni ne znam kako se preziva”. O svom odnosu sa Šišmakovom (koga zna dvije godine) kaže: „Ja sam imao apsolutno poverenje u Edija i sada ga imam. Nikada ga nisam pitao za puno ime i prezime, gde živi ili bilo šta drugo”.

Katnić je, lani u novembru, potvrdio makar dio priče budućeg svjedoka saradnika navodeći da su za sada jedini materijalni dokazi o „državnom udaru” obezbijeđeni tako što ih je u Podgoricu, krajem oktobra, proslijedila srpska policja. ,,Ove dokaze je jedno lice koje je bilo osumnjičeno da je organizator grupe dobrovoljno predalo organima Republike Srbije. Oni su ih popisali i uz potvrdu predali nama…”.

Nedavno se ispostavilo da jedan dokaz ipak nedostaje – novac. U Beogradu je ostalo 125 hiljada eura koje je zadržala BIA. Negdje na Kosovu nalazi se jezero u koje je Velimirović, navodno, potopio kupljeno oružje. Katnić još stoji pri priči da se na dan izbora oglasio kako bi tadašnjeg premijera Mila Đukanovića upozorio na opasnost koja mu prijeti. Nekoliko mjeseci kasnije Đukanović otkriva da je on za cio plan znao možda i prije specijalnog tužioca. „Nekoliko dana uoči izbora naše su sigurnosne agencije došle do saznanja da se priprema takav scenario za sam izborni dan. Tome smo pristupili vrlo ozbiljno, jer su se te informacije poklapale s tadašnjim aktivnostima opozicije”, saopštio je Đukanović u Jutarnjem listu.

„Taj cirkus bi i danas izgledao komično da nije jedne tužne i tri veoma ozbiljne činjenice”, analizirao je nedavno u Monitoru Blagoje Grahovac, „Naime, kako optuženi tako i specijalno tužilaštvo i sudsko vijeće podjednako izgledaju komično, a češće izgledaju tužno pa čak i jadno. Dobro je da građani mogu da vide tu cirkusku predstavu. Međutim preozbiljna je stvar kada tužilaštvo i sud, kao temelj prava i pravde u nekoj državi, izgledaju komično ili jadno”.

Toj se ocjeni, do danas nema šta oduzeti ni dodati.

Obračun sa konkurencijom

Ljetos, dan uoči zakazanog ročišta, Specijalno državno tužilaštvo je na svom sajtu objavilo telefonsku prepisku advokata angažovanih u ovom procesu i njihovih klijenata. Tužilaštvo je objavilo materijal do koga je došlo zapljenom telefona advokata Gorana Rodića. Iz pratećih komentara vidjelo se da Katnića, Čađenovića i njihove saradnike posebno bole informacije o Sinđelićevim zločinima u Hrvatskoj i najave da će susjedi tražiti njegovo izručenje.

Predsjednik Advokatske komore CG Zdravko Begović pojasnio je tada da se „na ovaj način narušavaju elementarni odnosi advokata i klijenata”. Prethodno je, nakon što je Katnić naredio pretres Rodićeve kancelarije, iz Advokatske komore saopšteno da je takav pretres bio nezakonit jer nije bilo predstavnika Komore, kao što propisi nalažu.

Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc-Prelević ocijenila je da je Katnić objavljujući transkripte privatnih i službenih razgovora advokata Rodića posegao za neprihvatljivim sredstvom „izazivaju opštu nesigurnost”.

Rodić se, nakon toga, povukao iz procesa, Milan Knežević je bio prinuđen da angažuje novog advokata a nadležni iz Tužilaštva su pokušali da objasne svoj postupak. „Navedena komunikacija predstavlja sinhronizovanu akciju pokušaja diskreditacije svih radnji koje Specijalno državno tužilaštvo preduzima”. Na stranu kolega iz Specijalnog tužilaštva stao je Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković pa je odbio zahtjev za Katnićevo izuzeće.

Ostalo je nejasno da li to u crnogorskom Tužilaštvu ne shvataju da odbrana, tokom suđenja, ima ista prava i obaveze kao i oni? Ili javnost još nije obaviještena kako privilegovana strana, ipak, postoji. I ima pravo da, prljavim igrama, iz sudnice eliminiše neželjenu konkurenciju.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

REFORMSKI KURS MANDIĆEVE NOVE: Slavljenje komšijskih praznika i kriminala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Daria Vraneša, gradonačelnika multietničkih i viševjerskih Pljevalja,  Pljevlja su  „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod.“    Ove misli izrekao je na proslavi Dana državnosti Republike Srbije , koji je organizovala pljevaljska opština

 

 

U srijedu veče je u Pljevljima, u organizaciji Opštine Pljevlja, u sali Centra za kulturu održana Svečana akademija povodom 220 godina od Prvog srpskog ustanka i 189 godina od donošenja Sretenjskog ustava Knjaževine Srbije. Pozivnice za  događaj je potpisao gradonačelnik Dario Vraneš. Skup je počeo intoniranjem srbijanske himne Bože pravde, a onda je mileševski episkop  Atanasije Rakita, u čijoj jurisdikciji su Pljevlja, blagoslovio prisutne. Gradonačelnik Vraneš je podsjetio na značaj ustanka u Srbiji 1804. i da je u četvrtak „i praznik pljevaljskih Srba, nas koje od naše etničke matice dijeli prevoj koji se zove Jabuka (na granici sa Srbijom)“.

Na praznik Sretenja 15. februara Karađorđe Petrović je u Orašcu podigao ustanak protiv otomanske vlasti. Na isti dan je 1835. proglašen ustav tadašnje Srbije a od 2002. godine se slavi i kao Dan državnosti Republike Srbije.

„U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“ istakao je prvi čovjek Pljevalja. Za njega su  multetnička i viševjerska Pljevlja „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“.

Četiri dana ranije Vraneš je na TV Vijesti rekao da se nada da će se taj srbijanski praznik „u Pljevljima proslavljati vječno“ i da se time ne podriva ustavni poredak Crne Gore. Dan nakon toga Vraneš je odćutao pitanje Vijesti koliko će novca građane koštati proslava srbijanskog državnog praznika. Umjesto toga pitao je novinara „zašto se bruka“ i da treba da „radi neki časni posao“ – očigledno smatrajući  novinarstvo nečasnim zanimanjem kad nije u službi njegovih političkih mentora iz Beograda.

Vraneš je doktor medicine po struci i specijalizirani hirurg opšte prakse, što je plemenito zanimanje.  No istovremeno se opredijelio i za politiku i  služenje  srbijanskoj autokratiji. Izabran je za gradonačelnika Pljevalja krajem aprila 2023. godine na listi Nove srpske demokratije (NSD) čiji predsjednik je Andrija Mandić  aktuelni šef Skupštine Crne Gore. Vranešov izbor je podržao i Pokret Evropa Sad (PES) i Demokrate sa kojima je u koaliciji u lokalnoj skupštini.

Vraneš se nakon izbora brzo bacio na identitetska pitanja. Najavio je podizanje spomenika i pravljenje trga Patrijarhu Varnavi na istoimenoj ulici jer se radi o „jednom od najvećih pravoslavnih duhovnika“ i „najslavnijem Pljevljaku svih vremena“. Patrijarh Varnava Rosić je bio drugi patrijarh Srpske crkve (SPC) od njenog osnivanja 1921. godine i stolovao je od 1930. do 1937.  Umro je pod nerazjašnjenim okolnostima (i optužbama da je otrovan) kao srpski ultranacionalista i oponent Vlade Milana Stojadinovića.  Vlada je nastojala stvoriti političku stabilnost u višenacionalnoj Kraljevini Jugoslaviji tako što bi dala jednaka prava Katoličkoj crkvi kroz potpisivanje posebnog ugovora sa Vatikanom (konkordat). Varnava Rosić je nesporno  (na osnovu njegovih intervjua štampi tog vremena) bio antisemita i vatreni podržavalac Adolfa Hitlera i njegove nacističke stranke.

Vraneš je kasnije položio vijenac na mjesto gdje su partizani strijeljali 25 četnika i nacističkih kolaboracionista 1944.godine rekavši prošlog ljeta da je opština odala poštu i da su se „pomolili Bogu i zapalili svijeću za sve heroje koji su bili u četničkom pokretu i koji su život dali za slobodu“. Četnici su, služeći fašistima, u pljevaljskom kraju tokom rata počinili brojne zločine protiv civilnog stanovništva, pogotovo protiv muslimana.

Vraneš je pokušao promijeniti i Dan opštine sa 20.novembra (kada je 1944. oslobođen od nacista) na vjerski praznik Svete Petke (27. oktobar) kada je u 1918. u grad ušla srbijanska vojska. Na dan srbijanskih (vrlo vjerovatno pokradenih) izbora 17. decembra „brat Dario Vraneš, predsednik opštine Pljevlja, (je) dao snažnu podršku listi Aleksandar Vučić-Prijepolje ne sme da stane“ stoji u objavi Opštinskog odbora Srpske napredne stranke (SNS) u Prijepolju uz objavljene fotografije. Njegov partijski šef Andrija Mandić je  skoknuo do Beograda da lično čestita izbornu „pobedu“ srbijanskom vođi Aleksandru Vučiću.

Mandić je rekao da je pozvan od Vučića i za Dan državnosti i da će se „naravno odazvati“ pozivu ne odgovorivši da li tamo ide u državnom ili partijskom svojstvu. I Mandićev koalicioni partner, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je najavio prisustvo nakon poziva Vučića. DNP je u saopštenju objavila da je „savremena Srbija dostojna svojih slavnih predaka (i) nastavlja slobodarsku politiku odbrane nacionalnih interesa i teritorijalnog suvereniteta“.

Na posljednje izlive srpstva Vraneša pljevaljska podružnica PES-a je odgovorila da „opština Pljevlja nema nadležnosti da slavi praznike drugih država pa ni naše komšijske i drage Srbije“ te da Vraneš „kao gradonačelnik Pljevalja, ima obavezu da se fokusira na rješavanje nagomilanih lokalnih problema u našem gradu, i prestane da stvara nepotrebne krize i tenzije, sa svrhom da sitno politički poentira“.

I PES i Demokrate su rekle da ih niko nije konsultirao oko proslave srbijanskog  praznika. Demokrate su naglasile da „obilježavanje datuma iz istorije i kulturnog nasljeđa svih naroda koji žive u opštini mora biti isključivo uz poštovanje Ustava Crne Gore“, uz obazrivo „trošenju javnog novca u dijelu kulturnih događaja“. Premijer Milojko Spajić, koji je rodom iz ovog grada, se do sada nije oglasio, kao ni Mandić kao predsjednik parlamenta.

Pljevlja grcaju u nevoljama. Enormno zagađenje vazduha – među najvećim u Evropi, raseljavanje osiromašenog stanovništva i njegovo korištenje  kao regrutni centar za narko kartele čiji neki od glavnih operativaca su iz ovog grada  predstavljaju ogromni izazov kojim se Mandićeva stranka ne bavi, makar na vidljiv način.

Posebno je zabrinjavajući i indikativan  njihov odnos prema prirodi režima u Srbiji. Vučićeva vlast je istog (i sada vjerovatno goreg) karaktera nego doskorašnja vlast njegovog prijatelja i saveznika – Mila Đukanovića. Đukanovićev režim je  proganjao NSD i Demokratski front (DF) nekad uz Vučićevu  pomoć. Montirana afera Državni udar protiv Mandića i Kneževića je dobila na legitimitetu nakon što su policijski doušnici i saradnici vlasti u Srbiji svjedočili protiv njih, a u korist režima Đukanovića. Prvi sporazumi o „priznanju krivice“ su sklopljeni sa srbijanskim molerima, nadničarima, i šoferima koji su dovučeni iz Srbije, da navodno zauzmu Skupštinu.  Priznanja su uslijedila nakon što je srpska ambasada pritisnula svoje građane u pritvoru da potpišu lažna priznanja krivice kao jedini način izlaska na slobodu. Rukovodstvo bivšeg DF-a dobro zna da su stradali upravo etnički Srbi čije osude su dogovorile i sredile vlasti „dva oka u glavi“.

Slučaj osuđenog vođe kriminalne organizacije i ranijeg vladara Budve Svetozara Marovića je svima poznat. Ni Mandić niti bilo ko iz prosrpskog bloka se nisu nikada usudili uputiti poziv Vučiču da prestane štititi kriminalca i da ga pošalje na izdržavanje zatvorske kazne. Nedavna objava prepiske sa SKY aplikacije koje je Crnoj Gori poslao Europol o poslovima Andreja Vučića, brata srbijanskog predsjednika, i narko bosa Zvonka Veselinovića (po procurjelim izvještajima same srpske policije) i proslava njihove prve zarađene milijarde je izazvala osude Milana Kneževića i ad hominem napade na Vijesti jer su se usudili tako nešto objaviti.

Odlasci DF-ovih političara u Beograd na skupove SNS političara i ministara koji otvoreno sarađuju sa narko bosovima i koji su upleteni u veliki broj korupcionaških afera u najmanju ruku izaziva sumnju da njihova borba protiv kriminalne Đukanovićeve vladavine nije vjerodostojna. Prozivanje Đukanovića za Pandora papire a istovremeno ćutanje na iste takve  kada su u pitanju Vučićevi ljudi je simptomatično.

Ponašanje NSD-a i manjih srpskih partija u slučaju uhapšenog gradonačelnika Budve Mila Božovića zbog članstva u kriminalnoj organizaciji i trgovine narkoticima još više problematizira njihovu deklarativnu borbu za pravnu državu. Poslanik NSD-a Jovan Vučurović je ne nedavnoj sjednici skupštinskog Odbora za odbranu i bezbjednost ponovo probao preseliti slučaj iz sudnice (čiji glavni pretres tek treba početi) u medije i skrenuti pažnju sa gorućih problema. Vučurović je optužio tužilaštvo, koje slučaj bazira na istim prepiskama sa SKY aplikacije kao i protiv osoba bliskih DPS-u, da je hapšenje Božovića „politički motivisano“ i da „iza toga svega stoje strane adrese koje su tu odigrale najvažniju ulogu“. Vučurevićeva „poruka Vladimiru Novoviću je da se prestane sa progonom Mila Božovića, kao da je okorjeli kriminalac“.

Na kraju će mnogi zaključiti  da bivši DF i nema problem sa kriminalom koliko ima problem sa crnogorskim prefiksom. Srpski kriminal i jednopartijska država koja krade izbore, štiti OKG bosove i oslobađa ubice novinara je prihvatljiva alternativa DPS-u.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

LAŽNE DIPLOME U ZDRAVSTVU: Tužilaštvu trebale dvije godine da počne ispitivanje prijava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Alternativa je aprila 2022. Specijalnom državnom tužilaštvu podnijela prijavu protiv 53 medicinara iz Pljevalja. Tužilaštvo je tek sada počelo sa ispitivanjima. Iz Alternative najavljuju nove krivične prijave.  Nije samo zdravstvo  preplavljeno lažnim diplomama. Procjene govore da ih je u javnom sektoru preko 20.000. Pored zdravstva, najčešće su u policiji i prosvjeti

 

Nakon skoro dvije godine tužilaštvo je počelo da ispituje medicinare u Pljevljima koji se sumnjiče da su zasnovali radni odnos na osnovu kupljenih diploma.

Iz Udruženja Aternativa kazali su da su saznali da je određeni broj zaposlenih u Opštoj bolnici i Domu zdravlja u Pljevljima pozvan na saslušanje. Ovo udruženje je početkom aprila 2022. Specijalnom državnom tužilaštvu podnijelo prijavu protiv 53 medicinara – 35 zaposlenih u pljevaljskoj Opštoj bolnici i Domu zdravlja, protiv 11 zaposlenih u Domu starih Pljevlja  i  šestoro zaposlenih JPU Eko bajka. Krivična prijava podnesena je zbog sumnje da su zaposleni počinili više krivičnih djela :  falsifikovanje javne isprave – nabavka lažne diplome, nesavjesno pružanje medicinske pomoći, nadriljekarstvo i davanje mita.

Iz Alternative se nadaju da će tužilaštvo konačno odraditi svoj dio posla kako treba i da će u narednom koraku svi ti ljudi krivično odgovarati. Zarija Pavićević iz Alternative za Monitor kaže da problem nije samo u Pljevljima: ,,Ozbiljne probleme te prirode imamo u Opštoj bolnici Bar, u  Nikšiću, Budvi, Beranama. Lažnih diploma ima i u KCCG koji će u narednom periodu biti fokus djelovanja”

Pavićević  otkriva da su spremili prijave za još 18 osoba iz Opšte bolnice u Pljevljima. Radi se o srednjem medicinskom kadru. Za sada u njihovim prijavama nema ljekara: ,,Kad  su ljekari u pitanju  imamo slučajeva gdje oni  rade bez specijalizacija, subspecijalizacija.  Ipak, smatramo da  ti ljekari raspolažu pristojnim znanjem, te da te finese mogu proći manje bolno u odnosu na kadar sa totalno kupljenim diplomama. Nismo imali slučaj koji bi mogli čvrsto da potkrijepimo dokazima za trgovinu diploma ljekara. Za sada se sve svelo na sumnje koje nisu rezultirale potvrdom”, navodi Pavićević.

Prema Alternativinim istraživanjima najviše lažnih diploma u  crnogorskom zdravstvu su iz Tutina. Monitor je već pisao o tome da su pojedine medicinske sestre diplomirale i prije nego što je tamošnja privatna Medicinska srednja škola počela sa radom. Srednja škola Tutin sa radom je zvanično počela krajem avgusta 2016.   Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Srbije, nakon vanrednog inspekcijskog nadzora, u julu 2019. zabranilo je rad ove škole.

Otkriveno je da su jednom broju medicinskih radnika diplome izdate u junu 2016. godine, dva mjeseca prije zvaničnog početka rada škole, a većina diploma izdata na dan početka rada škole – 25.8.2016.  Žurba. Štancovane diplome iz ove škole prvo su otkrili poslodavci u Njemačkoj pa su stopirali zapošljavanje medicinara iz Srbije sa ispravama iz Tutina. Ministarstvo prosvjete Crne Gore je za tri godine, koliko je tutinska škola radila, nostrifikovalo preko 100  njihovih diploma medicinskog smjera.

Na Alternativinom spisku su sumnjive i diplome koje su stečene u srednjim školama – Hipokrat, Dositej Obradović, Isidora, Sveti Sava, Perfect

Nije samo zdravstvo  preplavljeno lažnim diplomama. Procjene govore da ih je u javnom sektoru preko 20.000. Pored zdravstva, najčešće su u policiji i prosvjeti. Iz Alternative napominju da lažne diplome u bezbjednosnom sektoru najčešće potiču iz Travnika, Brčkog, Banja Luke, Širokog Brijega, kao i sa fakulteta Univerziteta Union Nikola TeslaKonstantin Veliki  Niš, Sremski Karlovci…

U prosvjeti su pod lupom diplome iz Kragujevaca, Prištine, Kosovske Mitrovice, Novog Sada, Blaca, Zvečana, Peći, kao i pojedinih privatnih fakulteta u Beogradu.

Pavićević ističe da su što se tiče lažnih diploma veoma ozbiljni problemi i u najvećoj zdravstvenoj ustanovi u Crnoj Gori – Kliničkom centru Crne Gore. ,,Raspolažemo sa podatkom da su organizovano autobusima njih 130-150 išli na jednodnevni izlet ka Tutinu i Novom Pazaru u cilju krivotvorenja obrazovnih isprava”, tvrdi Pavićević.

On ističe da su u  Sindikalnoj organizaciji KCCG nedavno ustvrdili da će stati u zaštitu svojih kolega sa lažnim diplomama. ,,Smatramo da je krajnje zabrinjavajuća izjava u kojoj sindikat daje podršku svojim članovima sa sumnjivim diplomama da nastave da liječe građane i direktno, dugoročno ugrožavaju zdravlje i dovode često i do smrtnih ishoda prouzrokovanih neznanjem. Vjerujemo da bi se u nekim uređenijim sistemima ovo kategorisalo kao saučesništvo u izvršavanju zločina nad nacijom. KCCG ima uz diplome mnoge velike probleme, i želim da vjerujem da će ministar zdravlja Vojislav Šimun uz podršku Alternativa Crna Gora uspjeti da se izbori sa tim  nedaćama, i vrati vjeru ljudima u ekstremno poljuljani medicinski sistem”.

Jedan od do sada najžešćih udara desio se krajem prošle godine kada je otkriveno da je pomoćnica direktora Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljana Pavličić 12 godina radila i napredovala u poslu  sa lažnom diplomom. Njen slučaj posvjedočio je o haosu i nekoordinaciji između državnih službi. Niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima nije znao  ili nije htio da zna da je ona početkom 2014. od strane Osnovnog suda u Podgorici proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.

Dosadašnje istrage kupljenih diploma bile su kratkog daha. Tokom referendumske 2006. godine  u Elektroprivredi je provjeravano 2.000 diploma. Ispostavilo se da je svaka deseta falsifikat. Ranije je u Kombinatu aluminijuma utvrđeno da lažne diplome ima oko 200 zaposlenih. Pored regionalnih, falsifikovane diplome su tada kupovane u Pljevljima i na Cetinju. Po potrebi, kada je trebalo smanjiti brojno stanje, falsifikovane diplome su otkrivane u vojsci i policiji.

Bilo je  iskoraka sa otkrivanjem lažnih diploma. Kada se 2016. godine  u Opštini Bijelo Polje počelo sa provjerom diploma, jedan zaposleni je priznao da je radio sa falsifikovanom diplomom. Osuđen je uslovno na šest mjeseci zatvora. Godinu ranije mediji su pisali da je činovnik ove opštine zahvaljujući lažnoj diplomi postao namještenik za vođenje biračkog spiska.

U novembru prošle godine Osnovni sud u Podgorici kaznio je N.M. uslovno uz 30 eura sudskih troškova. Presuda je donijeta nakon što je Osnovno tužilaštvo sklopilo sporazum o priznanju krivice sa N.M., koji je priznao da je imao lažnu diplomu profesora fizičkog vaspitanja.

Za ovo djelo Zakonom o krivičnom postupku zaprijećena kazna do tri godine zatvora: ,,Ko napravi lažnu ili izda neistinitu ispravu ili preinači pravu ispravu u namjeri da se takva isprava upotrijebi kao prava ili ko takvu lažnu ili neistinitu ispravu upotrijebi kao pravu ili je nabavi radi upotrebe, kazniće se zatvorom do tri godine”.

Nakon sve češćih afera sa javnim diplomama iz MUP-a su saopštili da vrše provjeru diploma svojih službenika. Spektakularnih rezultata još nema.

Znatno prilježnije je Ministarstvo prosvjete koje svako malo podnosi krivičnu prijavu protiv nekog od osumnjičenih za kupovinu znanja. Iz Ministarstva prosvjete su upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv osoba za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne.  Nijedan slučaj nije procesuiran.

Prema ranijim podacima Studentskog parlamenta, samo u posljednjih deset godina u Crnu Goru je stiglo 20.000 diploma sa fakulteta iz regiona. Na  crnogorskim fakultetima, za deceniju,  izdato je  oko 30.000 diploma.

Iz  Ministarstva prosvjete odavno upozoravaju da su potrebne izmjene zakona, te da je po sadašnjem, nostrifikacija diploma iz inostranstva formalnost. Njihovi podaci pokazuju da više od 51 odsto inostranih diploma dolazi iz nerenomiranih privatnih obrazovnih institucija.

Pavićević najavljuje da su izmjene postojećih zakona pri kraju, te da će se formirati Vladin tim koji će se pozabaviti ovim problemom. ,,U ime Alternativa Crna Gora imao sam sastanak sa ministarkom prosvjete Anđelom Jakšić-  Stojanović. Na tom sastanku oboje smo predložili smjernice i planove u daljoj borbi protiv ove nemani. Vjerujem da će ministarka uz našu i pomoć ostalih ministarstava uspjeti sve da realizuje i da skupa iznesemo do kraja ovaj gorući problem društva”.

Još samo da bude političke volje da se stvari istjeraju na čistac. ,,Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja”, kazala je Branka Bošnjak, univerzitetska profesorica i političarka, u nedavnom intervjuu za Monitor.

I Zarija Pavićević smatra da je politička volja uvijek najveća prepreka. ,,Ne postoji politički subjekt da u svojim visoko pozicioniranim redovima nema članova sa kupljenom diplomom. Ovo je jedan dugoročan posao,  uz lažne diplome treba mijenjati i svijest ljudi. Znamo da će ovo biti Sizifov posao. Spremni smo da istrajemo. Imamo i podršku određenih ambasada kao i inostranih partnera iskreno zabrinutih zbog ovoga što nam se dešava. “

Vrijeme je da se i mi zabrinemo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VRHOVNI SUD: ČEKAJUĆI PREDSJEDNIKA/CU: Iza kulisa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Popunjene su tri pozicije u Vrhovnom sudu, no i dalje se čeka predsjednik ili predsjednica tog suda, a na tu obavezu podsjeća i EK. Neke “istorijske šanse” da ovu poziciju nakon Vesne Medenice dobiju ljudi koji je mogu reformisati, su već propuštene, a ima naznaka da bi se to moglo desiti – opet

 

 

Odlukom Sudskog savjeta, ove sedmice Vrhovni sud dobio je tri nove sutkinje:  Senku Danilović, dosadašnja sutkinju Višeg suda u Podgorici, Anu Vuković, sutkinju Apelacionog suda i Jelenu Ružičić, koja dolazi iz Upravnog suda.  Sada su u Vrhovnom sudu ostala još dva upražnjena mjesta.

Senka Danilović, je osim što je bila sutkinja Višeg suda, od 2015. godine obavljala poziciju predsjednice Upravnog odbora Centra za edukaciju nosilaca pravosudne funkcije. Ime joj se pojavilo i na spisku sudija koji su dobijali stanove, odnosno stambene kredite od Vlade Duška Markovića 2018. godine, kada je na čelu Komisije za rešavanje stambenih pitanja bio nekadašnji ministar Predrag Bošković, a što je nakon pada DPS-a problematizovala nova vlast te civilni sektor. Prema podacima koje je objavila Vanja Ćalović Marković, izvršna direktorica MANS-a, tadašnja članica Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije, Danilović je dobila 40 hiljada eura stambenog kredita, a vraća oko 8.000. U zahtjevu sutkinje Danilović upućenom Vladi navodi se da ona i njena porodica žive kao podstanari.

Dodjela stanova problematizovana je jer se dešavala na tajan način, bez rang lista, te zbog toga što sudijama i tužiocima nije po zakonu stanove mogla dijeliti vlada. Specijalno državno tužilaštvo je formiralo tim povodom predmet.

Sutkinja Jelena Ružičić, bila je sutkinja Osnovnog suda u Nikšiću, pa potom sutkinja Upravnog suda. Krajem 2022. bila je kandidatkinja za sudiju Ustavnog suda, no nije izabrana na tu poziciju. To je, kako su smatrali u Akciji za ljudska prava, bilo iznenađenje, jer je „izazvala najveću pažnju poslanika, njen intervju bio je među najdužim, dobila je najviše pitanja od najvećeg broja poslanika različitih partija, hvaljena je i od poslanika pozicije i opozicije, pa je očekivano u medijima viđena kao neko s velikim šansama”. Postavgustovska vlast optuživana je tada za poltičku trgovinu tokom procesa popunjavanja mjesta u pravosuđu.

Sutkinja Ana Vuković bila je sutkinja Osnovnog, Višeg suda u Podgorici, pa potom i Apelacionog suda Crne Gore, odakle je sada izabrana za sutkinju Vrhovnog suda. Bila je kandidatkinja za predsjednicu tog suda, a ta pozicija upražnjena je od kraja 2020. godine, nakon odlaska dugogodišnje predsjednice te instance Vesne Medenice.  Ana Vuković je , odnedavno, skupa sa sudijom Vrhovnog suda Rankom Vukićem, kandidatkinja za tu poziciju.

Kada se prvi put kandidovala za predsjednicu Vrhovnog suda, u junu 2021, skupa sa sutkinjom Milenkom Žižić, civilni sektor smatrao je da bi njen izbor bio „istorijska šansa za nezavisno sudstvo“.

“Generacije mladih pravnika često porede sutkinju Vuković sa čuvenom sutkinjom američkog Vrhovnog suda Rut Bejder Ginsburg, koja je bila neumorna i odlučna borkinja za pravdu i koja je ostavila impresivno pravno naslijeđe”, naveli su tada iz 11 NVO – Evropska asocijacija za pravo i finansije (EALF), ADAMAS, ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje, Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za ženska prava (CŽP), Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), Komitet mladih pravnika UPCG, Prima, Sigurna ženska kuća, Spektra i Alijansa omladinskih radnika.

Organizacije su tada podsjetile na istragu  koju je Vuković vodila u slučaju Moldavke S.Č, oštećene u slučaju trgovine ljudima i posredovanja u vršenju prostitucije u Crnoj Gori, koja je, “prema procjeni eksperata, vođena pod izuzetno teškim uslovima, kako praktične, tako i pravne prirode”, a koju je pozitivno ocijenila ekspertska misija Savjeta Evrope i OEBS, u izvještaju objavljenom 23. septembra 2003. godine.  Podsjetili su  i na presudu sutkinje Vuković u slučaju Ramada 2017. godine, kojom je “tužilaštvu ukazala kako je trebalo da se do kraja založe za utvrđivanje odgovornosti za kršenje zakona u tom slučaju”.

No, „istorijska šansa“, tada nije iskorišćena. Pozicija predsjednika/ce Vrhovnog suda ostala je upražnjena do danas, na što se ukazuje i u Izvještaju EK za Crnu Goru za ovu godinu.

U izvještaju EK se navodi da država, osim vrhovnog tužioca, sudija Ustavnog suda i članova Sudskog savjeta, treba da izabere i stalnog predsjednika Vrhovnog suda, “kako bi se obezbijedilo pravilno funkcionisanje pravosuđa s nezavisnošću, nepristrasnošću i integritetom nosilaca funkcija na ključnim pravosudnim pozicijama”. Ostale pozicije u međuvremenu su popunjene, no ova još čeka.

EK u Izvještaju podsjeća da je do sada propalo pet pokušaja izbora.  Podsjeća se i  da je ministar pravde u oktobru 2022. kritikovao odluku Sudskog savjeta o raspisivanju novog poziva za izbor čelnika Vrhovnog suda jer je smatrao da to nije primjereno, te da u januaru 2023. jedini kandidat koji se prijavio, vršiteljka dužnosti predsjednika suda (Vesna Vučković) , nije dobila potrebnu većinu zbog tumačenja zakona na Generalnoj sjednici Vrhovnog suda.

Posljednji oglas za tu poziciju raspisan je 19. januara ove godine. Sutkinja Ana Vuković i sudija Ranko Vukić  prijavili su se za te pozicije, saopšteno je  iz Vrhovnog suda. Mediji, međutim,  pišu, da bi „istorijska šansa“  mogla biti propuštena i ovoga puta.  Kako navode Vijesti, pozivajući se na izvore upućene u rad pravosuđa, dvoje kandidata  teško će na Opštoj sjednici Vrhovnog suda obezbijediti dvotrećinsku podršku, potrebnu da Sudski savjet odlučuje o njihovom izboru. Navodno u pravosuđu,  odnosno Sudskom savjetu, postoje dvije struje koje na čelu Vrhovnog suda žele dvoje sudija koji se u ovom postupku nijesu prijavili na oglas.

Građanska aktivistkinja Dina Bajramspahić ocijenila je  da je, imajući u vidu da su na Opštoj sjednici kandidatima potrebni glasovi 13 od 14 sudija, dovoljno da dvoje sudija iz bilo kog razloga ne glasa da se ne utvrdi predlog koji bi bio upućen Sudskom savjetu. „To, znači da prijavljeni kandidat praktično mora da ima skoro apsolutnu podršku svih sudija, što je izuzetno visok kriterijum”.

Ona navodi da, nakon što je Skupština uspjela da s izrazitom većinama popuni pravosudne funkcije (vrhovni državni tužilac, sudije Ustavnog suda i članovi Sudskog savjeta), nema razloga da Opšta sjednica i Sudski savjet takođe ne pokažu društvenu odgovornost.  Ističe da je urgentno da sudije Vrhovnog suda ispune dužnost i dođu do dvotrećinske većine i okončaju v. d. stanje u Vrhovnom sudu koje traje od decembra 2020.

Vrhovni sud je, podsjeća ona, između ostalog  koordinator za sudstvo u pregovaračkom procesu i nosilac aktivnosti u poglavljima 23 i 24, a od sudstva se očekuje da pruži konkretne rezultate, naročito kad su u pitanju bilansi primjene usvojenog zakonodavstvo.

Ozbiljni rezultati kada je u pitanju pravosuđe, i dalje izostaju. Od suštinske je važnosti da na rukovodeće pozicije u sudstvu dođu pravi ljudi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo