Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Društvo najavljenog zločina

Objavljeno prije

na

srdja

Posljednjeg dana aprila Slavko Milović iz Andrijevice upao je u kuću svoje tazbine Otović u Rijeci Marsenića i poslije svađe pištoljem ubio tasta Slobodana, taštu Danicu i šuru Zorana. Drugog šuru Željka je ranio sa pet hitaca. U kući Otovića je u tom trenutku bilo i šestoro djece. Poslije ubistva Milović se dao u bjekstvo, ali ga je policijska patrola stigla, a on se naočigled policajaca ubio aktivirajući ručnu bombu. Policija sumnja da je Milić ubistvo počinio u teškom psihičkom rastrojstvu.

Željko Otović, koji je preživio tu krvavu dramu, za Monitor kaže da namjerava da nakon oporavka podnese tužbu protiv institucija koje na vrijeme nijesu preduzele mjere protiv Milovića.

,,Slavko je mojim roditeljima otvoreno prijetio da će ih ubiti. A to je jasno bilo rečeno i u pismu koje je moj otac Slobodan dobio od zeta Slavka, a sa čijim je sadržajem blagovremeno bila upoznata i policija u Andrijevici. Naš zet Slavko je lično saopštio Zoranovoj supruzi Snežani prijetnju: „da će se uskoro nad njihovim kućama vioriti crni barjaci”, kaže u izjavi za Monitor Željko Otović.

On navodi i da nakon što je maloljetna Milovićeva ćerka, poslije očevih batina, morala da potraži hitnu medicinsku pomoć na Hirurškom odjeljenju Opšte bolnice u Beranama, ni tada niko od nadležnih organa nije reagovao, kao da se ništa posebno nije ni dogodilo. ,,Već tada je bilo osnova da se Slavko uputi na psihijatrijsko posmatranje i eventualno liječi u odgovarajućoj ustanovi”, kaže Otović.

Nadležni nijesu objasnili te očigledne propuste,ali ni činjenicu kako to da je bivši policajac Milović posjedovao dva pištolja i više komada ručnih bombi i eksplozivnih naprava.

Ubistva u Marsenića Rijeci su samo jedna u nizu tragedija koje se u našem društvu, nažalost, ponavljaju. Nemaran odnos institucija sistema i opšta neodgovornost, uključujući i neodgovarajući tretman duševno oboljelih, dovode do toga da se godinama ponavljaju slučajevi nasilja koji se, po pravilu, ne procesuiraju. Sve do tragičnog ishoda.

U publikaciji Ljudska prava u Crnoj Gori 2010-2011, koju je izdala Akcija za ljudska prava, navodi se da su psihijatrijska vještačenja izvršena 2009. godine pokazala da su od 40 slučajeva, pet ubistava izvršili registrovani duševni bolesnici.

,,Doktori specijalisti kažu da je rizik od agresivnog ponašanja i nasilnog ponašanja psihijatrijskih bolesnika moguće prilično objektivno predvidjeti i pratiti, ali i da u Crnoj Gori ne postoji timski rad porodice, primarne zdravstvene ustanove (doma zdravlja), centara za socijalni rad i policije, odnosno ljudi različitih struka koji bi bili edukovani za rad sa mentalno oboljelima u zajednici”, piše u publikaciji.

Stručnjaci upozoravaju da duševno oboljeli u većini slučajeva nijesu krivi za svoje postupke, jer su bolesni, ali je država odgovorna da im pomogne i zaštiti građane. Internacionalna statistička istraživanja pokazuju da je učestalost kriminogenog ponašanja kod pacijenata sa teškim duševnim oboljenjima srazmjerno mala, te da su oni češće žrtve, nego počinioci krivičnih djela.

Naslovne strane posljednjih mjeseci sve češće donose izvještaje o ubistivima u Crnoj Gori. Ubistva crnilom odslikavaju drštveno beznađe.

Danilovgrađanin Goran Babić (21) je u zoru 23. maja u podgoričkom naselju Stari aerodrom ispred kuće sačekao i ubio svoju bivšu petnaestogodišnju djevojku N.S. Samo par dana ranije službenici Ispostave policije Danilovgrad od Babića su oduzeli poluautomatsku pušku, lišili ga slobode i uz krivičnu prijavu predali nadležnom državnom tužiocu u Podgorici koji je kvalifikovao djelo, a nakon toga Babić je pušten.

U Crnoj Gori se od početka godine desilo deset ubistava, od toga četiri u prvih 15 dana ovog mjeseca. Podgoričanin Milorad Nikolić je15. juna u blizini tunela Budoš kod Nikšića ubio Dragana Krstovića i teško ranio njegovog strica Ranka. Nikolić se nakon ubistva predao policiji. Mediji prenose da preliminarni podaci policije i tužilaštva govore da je do obračuna došlo zbog duga ,,pod kamatom”.

Statistika govori da je od početka devedesetih do danas, u odnosu na prethodnu deceniju, broj ubistava porastao duplo. Osamdesetih je prosjek bio oko 10 ubistava godišnje, dok se od početka devedesetih godišnje u prosjeku dogodi oko 25 ubistava.

U knjizi Ubistva u Crnoj Gori sudije Vukomana Golubovića navodi se da su u periodu od 1981. do 1990. zabilježena svega dva ubistva iz koristi. Rat i tranzicija doveli su do porasta ove vrste zločina koja se ranije smatrala zastiđem. Devedesetih se ubijalo zbog par hiljada eura, zlatne narukvice ili mobilnog telefona.

Najčešći motiv ubistva u Crnoj Gori je bio i ostao svađa. Baranin Božidar Đurović (37) osumnjičen je za ubistvo državljanina Srbije Milosava Tanasijevića (57), koje se dogodilo 3. juna. Nezvanična saznanja govore da je do kobne svađe došlo zbog toga što je Đurović palio svoj motor u blizini Tanasijevića, kada je ovaj, iznerviran zbog buke, započeo prepirku sa mladićem. Đurović je sišao sa motora i krenuo da se raspravlja sa Tanasijevićem, nakon čega je verbalni sukob prerastao u fizički. Nakon kraćeg gurkanja 56-godišnjak je završio na podu terase obližnjeg kafea.

Prošle subote Knjaževčanin Mića Marinković (48) ubio je nožem Podgoričanina Marka Đuraševića (24). Njih dvojica su bili zaposleni kao sezonski radnici na Plantažama. Ubistvu je prethodila prepirka zbog, navodno, neodrađenog posla. Počeo je fizički obračun u kojem je učestvovalo nekoliko radnika. U jednom trenutku Marinković se latio noža i izbo Đuraševića u stomak.

Postajemo zemlja u kojoj je nasilje svake vrste legitimisano kao stil življenja. Alarmantno je da mladi sve češće posežu za nasiljem. I policija bilježi porast maloljetničkog nasilja. Tokom prošle godine evidentirano je 290 krivičnih djela koja su počinila djeca. Najviše prijava odnosilo se na uzrast od 16 do 18 godina. Sve je više maloljetničkih krivičnih djela nanošenje teških tjelesnih povreda, a zabilježen je i slučaj ubistva u pokušaju. Iz policije saopštavaju da je starosna granica delinkvenata sve niža, a surovost izvršenih djela sve intenzivnija. A praksa potvrđuje da je u mnogim slučajevima pravilo – jednom nasilnik uvijek nasilnik.

Jedno od objašnjenja za to glasi: ovo društvo pruža im veoma malo šansi da izađu iz kruga nasilja.

Krvavi niz

Početkom mjeseca v.d. direktora Uprave policije Božidar Vuksanović je obznanio da je formiran tim od 40 profesionalaca koji će biti zadužen za predmete nerasvijetljenih ubistava. Vuksanović tako počinje da realizuje obećanje koje je dao kada je preuzeo dužnost, početkom godine, da će rasvjetljavanje ubistava, posebno starijih, biti prioritet u njegovom radu.

Zabrinjava činjenica da u Crnoj Gori ima oko 40 nerasvijetljenih ubistava. Nedavno se navršilo osam godina od ubistva vlasnika Dana Duška Jovanovića. Nerasvijetljeno je i ubistvo Srđana Vojičića, kao i prošlogodišnje ubistvo vlasnika hotela Avala Dragana Bećirovića.

Više od deceniju nijesu poznate ubice Gorana Žugića, nekadašnjeg savjetnika za bezbjednost crnogorskog predsjednika, šefa državne bezbjednosti Darka Belog Raspopovića, te vlasnika više lokala i kockarnica u Podgorici Blagote Baje Sekulića. Policija još ne zna ko je odgovoran za smrt brata i sestre Darija i Marije Šurine, koji su 2003. stradali od eksplozije u porodičnoj kući u Budvi.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo