Povežite se sa nama

KULTURA

Duša kruži i stalno se traži

Objavljeno prije

na

Prijatelju, ne tražiti bolje mjesto za učenje arhitekture od Crne Gore. Nema ga. Žao mi je da u vrijeme studentski dana, dok sam srijetao Bogdana Bogdanovića, prije više od 30 godina, nijesam to mogao znati. Mjesto arhitektonske refleksije, ovdje, svjedočila bi njegova izgovorena riječ.

Njegova arhitektura kao da je zahvatila najviši stupanj principa građenja na tlu Crne Gore: objekat i okolina su jedinstvo – u vazduhu. Arhitektura je atmosfera. Ono što stvara osjećaj prijatnosti, što okružuje zidove spolja i unutra – prenosi se vazduhom – suština je prave arhitekture. Zid je sredstvo da se nešto u vazduhu zaustavi – to se osjeća baš tu, baš tako. Pretvaranje uhvaćenog vazduha stezanjem prstiju ruku u čvrstu materiju osjećaja je čulni fenomen – Arhitektura.

Vremenom, sve sam svjesniji cilja koji usmjerava moja nastojanja u arhitekturi: slijedim postignuća majstora zidina Stare Budve. Bogdana ne mogu više sresti da od njega čujem je li na putu protomajstora (kako je on volio da za sebe kaže) ozračen zidinama Budve kako se to meni čini. A čini mi se da im se niko više nije približio od njega: forma i struktura objekta pretvaraju osjećaj vazduha u spokoj prostora. Sve je tu pojednostavljeno, svedeno do krajnje granice. To se vidi u debljini zida, u stasu – pravo u nebo u jednom potezu – kao da lebdi, ništa ga ne podupire. U običnom materijalu koji je na dohvat ruke; u potpunom miru, novi horizont koji se ne suprostavlja prirodnom ni njegovom pravu na ravnotežu krajolika. Etički nepromjenljivo traje: svi za sva vremena polažu jednaka prava da uživaju u spokoju kao najvišoj pobudi za nastanak arhitekture.

Svako ko je bio u kontaktu sa Bogdanom kazao je: kakav um. Dođete kod njega sa zaokruženom pričom, ma kolika i kakva bila, samo što ste počeli prvu rečenicu on ju je već cijelu ,,pročitao”. Dubine sa kojih je on zahvatao mnogu su veće nego što je um.

Velika četvorka crnogorske arhitekture – slobodno čitaj naglas – i svjetske: Vujadin Popović, Tupa Vukotić, Milan Popović i Kana Radević rasla je pod njegovim direktnim uticajem. Arhitektura je istina bez ostatka, a on je sav bio satkan od arhitekture – više nego što je i sam bio svjestan. Tupa i Kana su mu bili neposredni saradnici, a Vujadin i Milan – tvrdim – i ako nemam dokaze svjedoka – morali su se grijati sa tog ognjišta. Niko mije mogao ući na beogradski Arhitektonski fakultet sa namjerom da postane arhitekta, u vremenu dok je on tamo bio, a da ne osjeti taj žar. Pogrešno je reći: bio nam je profesor- iskrivljeno bio sam njegov đak. Istina je, po njegovoj želji – svi smo mi sarađivali sa njim, kao studenti ili asistenti. Samo što je on znao da svaki čovjek u genima nosi iskustva i znanja od prvog čovjeka do danas. Plijenio je i stilom i načinom pri pomoći u procesu otpretavanja duboko skrivenih znanja po rođenju. Zato sa razlogom i kažemo i pišemo – arhitekta Bogdan Bogdanović.

Pričao mi je Miroslav Perković, kad ga je jednom po mojoj želji posjetio da je zatekao i fizičara Pavla Savića na tom ognjištu. Bogdana smo svi posjećivali kući – tako smo govorili – iako je to bio stan na Čuburi.

Dane i noći provodili smo sa njim i u Malom Popoviću. Od njega nijeste mogli naučiti. Ko vas, uostalom, može i čemu naučiti? Od njega ste mogli čuti. Bio je hodajuća enciklopedija, a poruke bi mu mogle stati stati u tri – četiri, proste ili malo proširenije rečenice: ,,Potkrovlje nije stan”; ,,U dvoiposobnom stanu čovjek se osjeća dvoiposobno”; ,,Ranku (Radoviću) sam govorio da ‘trebao malo postajati’ na mjestu izgradnje objekta”; i naročito, na prvi pogled šokantnu neozbiljnost od čovjeka kome za šest godina poznanstva i susreta ni jedna neozbiljnost nije prešla preko usta: ,,Fasade ne odgovaraju osnovama, osnove presjecima, niti oni fasadama”. Kakav šok na početku studija! A kako te riječi danas, 35 godina poslije, u dodiru sa stvarnošću, fino razumijem.

Arhitektura je usud da upoznate pravu čovjekovu prirodu: ogoljenu, od igara i trikova upotrebljivih na svim poljima psihologije. Kad gradi za sebe kuću čovjek otkriva dušu. Zar kameni ostatci nijesu jedina prava istorija, bez uljepšavanja iz bilo koje pobude.

U Crnoj Gori se ne može shvatiti i još manje prihvatiti planetarni značaj velike četvorke crnogorske arhitekture. Kakvim je tek Bogdan bio podvrgnut porugama i torturi. Novine su mjesecima otvorile stranice za njegovu satanizaciju; zato što je, iako ,,nepripremljen” za sjednicu, i prije njenog formalnog otvaranja dok su ,,zauzimana” sjedišta u sali ,,pročitao” svu priču koja nas prati kao zla kob već treću deceniju, gotovo vidovito opisujući što će nam izroditi proljeće te 1988. godine i u što smo se zaglibili; čak, što će se desiti i cijelom svijetu. Znao je vrijeme kad treba da kaže i što, ali nažalost nije imao kome. Oni koji su znali da ga treba čuti prekriveni su talasima nesnosne buke svake vrste ,,fukare” kako ih je on u startu nazvao. Tačno i precizno.

Naglašavajući – umjetnički – do kraja ne bi li skrenuo pažnju na nakaradnost puta bez povratka u avetinjsko crnilo kala – potpunu suprotnost arhitekturi kao brizi za čovjeka – našao se u poziciji sa koje je bolje mogao da razumije Le Corbiziea kome je zamjerao na prenaglašavanju, nekad toliko potrebnom da se skrene pažnja na suštinu.

Rezervisan za arhitekturu moderne, bez rezerve je odbio ponudu za projekt crkve poznajući tajnu pogodbe predstavnika boga i arhitekte, iako je izuzetno cijenio dostignuća arhitekture šibenske katedrale i izdvajao Gaudija a samim tim i Sagrada Familiju.

Kazao je da je bio ,,pozvan i plaćen da dosegne sastavnu sistematsku teoriju grada”. Priznao je da je to nemoguće uraditi. Ali je razvio ,,sopstvenu poetiku grada”.

Da bi se krenulo ka arhitekturi treba pročeprkati po onom opšteljudskom: ko sam, šta sam, dokle sam taj koji sam, jesam li danas i ovdje isti onaj koji sam u svojim uspomenama, u svojim ,,autoesejima”? Svuda je zavirio da bi saznao, saznao da bi predvidio.U pravo vrijeme i dozvoljenu svrhu izučavao je višu matematiku, numerologiju, astrologiju, mitologiju, ezoteriju, vjerovanja, bajalice, vradžbine, rituale, magijske obrede, magijske tehnike, magijsko-političke razloge, eksperimentisao bojanjem zidova u crno, zalazio u sveru slobodnih asocijacija, u igru naročito, u sva polja sa ,,efektivnim dokazima egzistencije, sa primjercima, uzorcima arhitektonskog afirmana”. To mu je predočilo matrice dobrog arhitektonskog ukusa da je mogao da se odupre granitiranju Knez Mihailove ulice (postavljanju granita); da je oslobađao prostor sa pozicije gradonačelnika za još nejasne ali obećavajuće mogućnosti (konkurs za Novi Beograd) a da ga ne ogradi barijerama autoriteta: poznavaoca grada i investitora.

Spoznajući što sve donose predrasude i shvatajući da je ,,čovjek konfuzna masa usled nekoherentnih informacija koje ga plaše, užasavaju, dovode u stanje (regresivne) samodbrane”, stalno tražeći sebe uspostavio je lični integritet da je u startu sa neskrivenim gađenjem mogao odbiti da učestvuje u najnakaznijoj zloupotrebi čovjeka, ako se ima na umu mjesto i vrijeme, što ih pamti čovjekova civilizacija.

Duša kruži, ,,stalno se traži, i uvijek se nanovo uspostavlja u svom integritetu”. Po rođenju gospodin u elegantnom crnom –generacijama – morao je izbjeći u crveni Beč da traži spasa duši pred crnim – ne može se zamisliti crnje. Naćerao je Evropu da mu oda počast. Humano biće se stalno ponovo uspostavlja iz mrvica sjećanja. I iz sjećanja na Bogdana.

Arhitekta Vladimir IVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

KULTURA

MUZIKA I OBRAZOVANJE: Sva su djeca muzikalna 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pjevanjem, igranjem i sviranjem svaki dobar roditelj i dobar pedagog treba da razvijaju dječiju muzikalnost, jer sva je djeca imaju, neka u manjoj a neka u većoj mjeri, radi se samo o stepenu obdarenosti

 

 

U svojoj dugogodišnjoj pedagoškoj praksi uvjerio sam se da nemuzikalne djece nema i da su sva djeca muzikalna.

Kako danas djeca provode dosta vremena pored televizora i drugih aparata preko kojih slušaju muziku, ona imaju neuporedivo veće šanse da razviju svoj talenat i svaki roditelj može da primijeti da se ona lako snalaze u svijetu tonova, ritmova, akorda…i ugodno osjećaju.

Treba samo paziti da slušaju dobru muziku. Što je dobra muzika?

Dobra muzika je svaka muzika koja prija uhu i nervnom sistemu, koja nije prejaka, tiha muzika, i svaka pjesma čija je melodija prijatna i riječi poučne.

Pjevanjem, igranjem i sviranjem svaki dobar roditelj i dobar pedagog treba da razvijaju dječiju muzikalnost, jer sva je djeca imaju, neka u manjoj a neka u većoj mjeri, radi se samo o stepenu obdarenosti.

Dešavalo se često da dijete na prijemnom ispitu padne zbog neznanja ritma. Nastavnik kuca olovkom na klupi ritmičke grupe koje dijete treba da ponovi. Dijete čuje da nastavnik nešto kucka ali ne zna što se od njega traži i nešto ponovi, otkucka i padne.

Uzeo bih takvo dijete, poveo u drugu učionicu i objasnio mu što treba da shvati; otpjevao bih mu ritmičke grupe:

  1. taa-tata-tata-taa.
  2. tatata–tatata-tata-taa

3.taa-tatata-tata-tatata-tata. I svaki put tražio da dijete to otpjeva i istovremeno otkuca. Dakle nije problem u sluhu nego u umu i matematici . Muzika je i matematika. Dijete to brzo shvati.

A onda bih se vratio sa djetetom i ono bi položilo prijemni ispit.

Mnogi odrasli ljudi i žene koji tvrde za sebe da nemaju sluh griješe jer nemoguće je da ne znaju nekoliko pjesama da otpjevaju, možda ne baš odlično ali sigurno za dovoljnu i prelaznu ocjenu.

Kao što neko bolje ili slabije čuje, ili uopšte ne čuje, tako se isto može reći da je neko manje ili više muzikalan, ili da nema sluh ako je gluv.

Da im se pružilo određeno muzičko obrazovanje oni bi taj talenat razvili.

Kasnije, čak i kao penzioneri, neki su svojim kasnijim djelima iskazali svoj talenat.

Eksperimentalna muzička psihologija utvrdila je da djeca koja se od prvog razreda bave učenjem muzike, pokazuju veći uspjeh od djece koja to vaspitanje nemaju: inteligentnija su, zadovoljnija su , obzirnija, saosjećajnija, pokazuju više stvaralačkog smisla i u drugim oblastima ako lijepo pjevaju, sviraju, igraju, govore i misle.

Da li je muzikalnost nasledna i u kolikoj mjeri? Iz svog dugogodišnjeg iskustva znam da je bilo slučajeva da su djeca čiji su roditelji imali završene muzičke akademije, pokazivala slabije rezultate od pojedine djece čiji roditelji nijesu bili muzički obrazovani npr: mnogo su bolje pjevala, imala su ljepši i topliji glas, ritam, intonacija i dinamika su bili precizniji i tačniji…

Najvažnije je da dijete uspostavi odnos sa muzikom slušanjem i razumijevanjem, da osjeti melodiju i ritam dok pjeva pjesmu, da razumije muziku i karakter riječi.

Biti muzikalan znači uspostaviti odnos sa muzikom slušanjem i razumijevanjem a za to ima svako dijete priliku: slušajući muziku, učeći od svojih roditelja, rodbine, drugova, drugarica i naravno nastavnika i nastavnica.

Najvažnije je da se djetetu od najranijeg djetinjstva pruži prilika da uči muziku, kao i maternji jezik, da je upija kad je najotvorenije i prima nove utiske.

Nažalost i djeca i roditelji toliko su opterećeni na svim kanalima i preko svih nosača zvuka onom muzikom kojom ni jedna država ne bi trebalo da dozvoli da se zasipaju i truju ni mladi ni stari.

Nameću se sadržaji i programi koje niko pametan i dobronamjeran ne bi uvrstio u programe vaspitanja i obrazovanja naše djece.

Tako se dešava da muzika umjesto da oplemenjuje duh, negativno utiče, ima više drogiranih, alkoholisanih, siledžija…

Prejaka muzika od 130 decibela nanosi bol i razara sluh i nerve, pa je poznato da među muzičarima koji koriste jaka pojačala ima mnogo njih sa oštećenim sluhom i nervima, drogiranih…

Japanski naučnik Masaru Emoto je naučno dokazao da prejaka, odnosno preglasna muzika negativno utiče čak i na vodu: u kapljici vode uveličanoj mnogo puta primijetio je da prilikom puštanja prijatne i tihe muzike sadržaj vodene kapljice izgleda kao bezbroj finih sniježnih pahulja pravilnog oblika, a da prilikom prejake i neprijatne muzike nastaju zgrčeni i smežurani oblici.

Zakon univerzuma je zabilježen u vodi. Memorija vode pamti bilo kakav uticaj. Čista i zdrava voda formirana je od pravilnih i lijepih kristala, a zagađena voda je formirana od nepravilnih, zgrčenih i smežuranih oblika.

Moto je primijetio da kada se kapljice vode izlože agresivnim zvukovima kristali vode gube skladnu geometrijsku strukturu, dok uz opuštajuću ili klasičnu muziku zauzimaju simetričan položaj.

Botaničari i ljubitelji cvijeća odavno znaju da biljke bolje napreduju ako im se pjeva ili im se nešto lijepo i tiho govori. Moto je naučno dokazao da je ono što reaguje u biljkama sama voda. Njena kristalna struktura se mijenjala u zavisnosti od vibracija koje su prolazile kroz elektromagnetno polje. Zaključio je da agresivna muzika kao hevi metal, rokenrol, džez, ili obično dranje stvaraju asimetričnu kristalnu formu, da se voda jednostavno ,,mršti” i da joj takav zvuk ne prija.

Voda je najvažnija supstanca na planeti. Od cjelokupne vode na zemlji samo 0,4 odsto dostupno je kao pijaća voda.

Logički možemo da zaključimo da svaka buka negativno utiče na 70 odsto vode u ljudskom organizmu i oštećuje zdravlje.

Dobra muzika i dobre riječi održavaju zdravlje.

Muzika je sastavljena od matematički mjerljivih elemenata:

Frekvencija, trajanje, decibeli, intervali. Objašnjenje muzike kombinuje matematičko i estetičko.

Muzika ima dvojnu prirodu:

  1. Fizika (akustika) je matematički aspekt.
  2. Estetički aspekt se bavi dimenzijom lijepog u umjetnosti izučavajući estetska načela.

Akustika matematički dokazuje da nepravilni talasi proizvode buku a pravilni ton. Svi tonovi preko 120 decibela predstavljaju udar na uho i bol pa prema tome i buku pa i onda kada dolaze od nekog muzičkog instrumenta (ili npr. crkvenog zvona). Poznato je da zvonari, bubnjari, svi koji koriste pojačala i svi koji su izloženi prejakim tonovima, bilo da je to muzika ili buka (svaka prejaka muzika je buka) imaju oštećen sluh.

Slušajte pa oponašajte (imitirajte-interpretirajte-proizvodite): šum talasa, žubor potoka, huk i zviždanje vjetra-zviždite, oponašajte životinje, imitirajte drugog kako pjeva, igra, smiješno govori (što djeca vrlo rado rade) sve je to haos i red, tonovi i muzika. I sve to ima određeni ton i intonaciju, ritam i dinamiku i sve je vježba za sluh, razvijanje sluha i muzikalnosti. (” U svakom haosu postoji red kosmos, u svakom neredu živi skriven red.” Karl Gustav Jung).

Roditelji su ti koji na prvom mjestu moraju da odgajaju, vaspitavaju i obrazuju svoju djecu i da djecu sačuvaju od svih negativnih pojava i uticaja.

Što je bolja muzika u državi bolja je država (Platon). Majke su najbolji vaspitni sistem u svakoj državi.

Učio sam u dobroj državi Jugoslaviji i kod najboljih pedagoga, djeca su mi uspješna, ali mislim da je najvažnije ono što sam naučio od svoje majke.

Majka me je naučila da mi bude zadovoljstvo: da pravilno govorim i pjevam, da budem čist i uredan, da pravilno jedem, da budem dobar drug, da se bavim sportom, da mi davanje bude radost..

Majke, imajte na umu da će djeca biti onakakva kako ih vi odgojite i vaspitate a mi pedagozi obrazujemo.

Pružite djeci da uče muziku, poeziju, jezike, matematiku, nauku, da se bave sportom, druže i daju i biće bolji ljudi.

Roditelji su opterećeni svojim poslom, prepuštaju odgoj, vaspitanje i obrazovanje vrtićima i školama i zaboravljaju da su za prvih dvadeset godina razvoja, roditelji najvažniji.

Napravite dobar raspored časova, i za sebe i za djecu, vodite dnevnik rada, pravite planove, svake nedjelje pregledajte što ste uradili a što propustili i vi i djeca, i popravljajte se. I pjevajte, svirajte, pričajte, šalite se, smijte se, igrajte, svaki dan po malo sa djecom.

I neka se druže sa siromašnom djecom, i neka im pomažu, a siromašni će uzvraćati vedrinom duha, veselom igrom, pjesmom i dobrotom.

Aleksa ASANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

KULTURA

DODIJELJENE NAGRADE AMERIČKE FILMSKE AKADEMIJE: Eksplozija Oskara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što će definitivno obilježiti ovogodišnju dodjelu Oskara je rekord u broju naslova van engleskog govornog područja koji su u jednoj večeri dobili priznanja.

 

Dodjela Oskara je bila velika noć za biografski film koji se fokusira na naučnika Roberta Openhajmera i njegovu ulogu u razvoju atomske bombe. Film Openahajmer Kristofera Nolana, koji je bio nominovan u trinaest kategorija, osvojio je čak sedam Oskara – za najbolji film, režiju – Kristofer Nolan, glavnu mušku ulogu – Kilijan Marfi, sporednu mušku ulogu – Robert Dauni Džunior, montažu, fotografiju i originalnu muziku.

-Filmovi su stari nešto više od 100 godina, ne znamo kuda ide ovo nevjerovatno putovanje, ali znati da smatrate da sam ja značajan dio toga – mnogo mi znači, rekao je proslavljeni reditelj primajući  svog prvog Oskara.

Trijumf Openhajmera na 96. dodjeli Oskara ipak i nije iznenađenje. Nolanovo ostvarenje je bilo najveći favorit glamurozne večeri u holivudskom Dolbi teatru. Openhajmer je do sada osvojio čak više od 300 nagrada na festivalima u raznim kategorijama, među kojima su i Zlatni globusi i BAFTA nagrade u glavnim kategorijama. Međutim, film nije dostigao rekord tri filma koji su dobili po 11 Oskara – Titanik, Ben Hur i Gospodar prstenova: povratak kralja.

Osim Openhajmera, za najbolji film bilo je nominovano još devet ostvarenja: Američka fikcija, Anatomija pada, Barbi, Bartonova akademija, Ubistva pod cvjetnim mjesecom, Maestro, Prošli životi, Jadna stvorenja i Zona interesa.

Iako se očekivalo da će nagradu za najbolju žensku ulogu osvojiti prva nominovana glumica indijanskog porijekla Lili Gladston za ulogu u filmu Ubistva pod cvjetnim mjesecom, Oskar je ipak otišao u ruke Emi Stoun za ulogu u filmu Jadna stvorenja, što je njen drugi Oskar. Film Jorgosa Lantimosa Jadna stvorenja dobio je i Oskare za produkciju, kostime, šminku i frizuru.

Nagrada Oskar za najbolju sporednu žensku ulogu otišla je u ruke Davajn Džoj Rendolf za ulogu u filmu Bartonova akademija proslavljenog reditelja Aleksandera Pejna.

Oskar za najbolji originalni scenario pošao je u Evropu. Naime, film Anatomija pada Žistin Trije osvojio je ranije brojne nagrade – Zlatnu palmu u Kanu, šest nagrada Cezar, šest Evropskih filmskih nagrada, dva Zlatna globusa i jednu BAFTA nagradu, ali ga Francuzi nisu izabrali za svog kandidata za Oskara za najbolji strani film. Ipak je Američka filmska akademija tom filmu vidjela ono što francuska komisija nije pa je Anatomija pada nominovana za Oskara u čak pet kategorija: montaža, originalni scenario, glavna ženska uloga, režija i najbolji film.

Zlatnu statuetu za najbolji adaptirani scenario dobio je film Američka fikcija Korda Džefersona, satirična komedija o rasizmu u američkoj kulturi.

Za najbolji strani film proglašen je epohalni ep o Aušvicu Zona interesa britanskog reditelja Džonatana Glejzera. Film je priča o porodici koja živi u kući odmah do logora – komandantu logora Rudolfu Hesu, njegovoj supruzi Hedvig i njihovo petoro djece. Filmu je pripala nagrada Oskar i za najbolji zvuk što i ne čudi jer je kritika odmah bila jasna – moć ovog filma je u onome što čujete, a ne šta vidite. Glejzer je podsjetio na eskalaciju sukoba u Gazi, na koju, kako je rekao, ne možemo da ostanemo nijemi.

Film 20 dana u Marijupolju Mstislava Černova proglašen je za najbolji dokumentarni film. U pitanju je izvještaj iz prvog lica novinara Asošiejted presa o ranim danima ruske invazije 2022.

-Ovo je prvi Oskar u istoriji Ukrajine i počastvovan sam. Vjerovatno ću biti prvi reditelj na ovoj sceni koji će reći da bih volio da nikada nisam snimio ovaj film, želio bih da to mogu da razmijenim za Rusiju koja ne napada Ukrajinu, rekao je u emotivnom govoru publici Černov.

Film Martina Skorsezea Ubistva pod cvjetnim mjesecom iako pored dvocifrenog broja nominacija, nije osvojio ništa. Ovo je bila čak deseta nominacija legendarnog Skorsezea, više od bilo kog drugog živog reditelja.

Film Barbi, koji je ostvario najveću zaradu u 2023. godini, osvojio je samo jednu od osam nagrada za koje je bio nominovan – za najbolju originalnu pjesmu  What Was I Made For? u izvođenju Bili Ajliš.

Ono što će definitivno obilježiti ovogodišnju dodjelu oskara je rekord u broju naslova van engleskog govornog područja koji su u jednoj večeri dobili priznanja. Oskara su osim Zone interesa, Anatomije pada i 20 dana u Marijupolju, osvojili i filmovi The Boy and the Heron i Godzilla Minus One – sve filmovi koji nisu snimani na engleskom jeziku i koji nisu američka produkcija.

Dodjelu Oskara je obilježilo mnogo zanimljivih trenutaka. Jedan od njih je i prisustvo sedmogodišnjeg psa koji glumi u filmu Anatomija pada. Pas Mesi je bio zvijezda večeri i upravo je tako i tretiran – sa elegantanom leptir-mašnom sjedio je sa ostalim glumcima.

Ipak – ono što će najviše pamtiti je proglašenje pobjednika – Oskara za najbolji film. Naime, povodom pedeset godina od filma Kum, Al Paćino je pozvan da proglasi najbolji film godine. Držao je kovertu u rukama, kratko se obratio publici i, bez najave filmova nominovanih za najbolji, odmah je proglasio pobjednika.

-Moje oči vide Openhajmera, rekao je Paćino, i sve prisutne zbunio jer u tom trenutku nije bilo jasno da li podsjeća na nominovane ili je proglasio pobjednika. Publika je nesigurno aplaudirala i krenula je pobjednička muzika. Živa glumačka legenda se sjutradan oglasila o viralnom trenutku, objasnivši da je to bila odluka producenata – da ne ponavljaju imena nominovanih filmova, kako ne bi ceremonija predugo trajala.

Miroslav MINIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZLOŽBA U PRAGU: U čast 530 godina štamparske tradicije Crne Gore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izložba predstavlja djelatnost Crnojevića štamparije i štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina, a čine je 24 ilustrovana panoa, rađena dvojezično na češkom i engleskom jeziku

 

Izložba Matice crnogorske Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka otvorena je 5.marta  u Pragu, u istorijskom sjedištu Nacionalne biblioteke Češke Klementinumu. Izložba predstavlja djelatnost Crnojevića štamparije i štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina, a čine je 24 ilustrovana panoa, rađena dvojezično na češkom i engleskom jeziku, kao i prateći katalog.

Na otvaranju su govorili direktor Nacionalne biblioteke Češke Tomaš Foltin, rukovodilac Slovenske biblioteke pri Nacionalnoj biblioteci Češke Lukaš Babka, zamjenik ministra vanjskih poslova Češke Jan Marjan, predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović i češki istoričar František Šistek.

Autorski tim izložbe čine prof. dr Božidar Šekularac, prof. mr Suzana Pajović i Ivan Ivanović, generalni sekretar Matice crnogorske. Program je realizovan uz podršku Ambasade Češke u Crnoj Gori i češke ambasadorke Janine Hrebičkove.

Srednjevjekovna štamparija predstavlja kulturni fenomen u tadašnjoj Crnoj Gori koja je bila posljednja slobodna zemlja na Balkanu. Otvorena je samo 40 godina od štampanja Gutembergove Biblije. Prvu štampariju kod Južnih Slovena osniva Đurađ Crnojević. Izrada prve knjige  Oktoih – prvoglasnik započeta je 1493., a završena 4. januara 1494. Obodska štamparija, koja je bila i prva državna štamparija na svijetu, prestala je s radom 1496.

Matica crnogorska je 2019. godine pripremila izložbu Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka koja je, pored više crnogorskih gradova, izlagana i u inostranstvu.

Prije Praga, posebnu pažnju je ova izložba izazvala u Sofiji, gdje je bila izložena oktobra 2019. povodom obilježavanja 150 godina Bugarske akademije nauka (BAN). Projekat Matice crnogorske Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka je pored izložbe sadržao objavljivanje fototipskog izdanja Prazničnog mineja (1538.) iz štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina kao suizdavački poduhvat s Nacionalnom bibliotekom Bugarske u Sofiji (2021.) i objavljivanje fototipskog izdanja Psaltira s posljedovanjem (1494.) iz Crnojevića štamparije kao suizdavački projekat sa Bugarskom akademijom nauka (BAN)(2020.). Primjerci ovih fototipskih izdanja će takođe biti prezentovani na izložbi u Nacionalnoj biblioteci Češke.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo