Povežite se sa nama

INTERVJU

DUŠAN IČEVIĆ, UNIVERZITETSKI PROFESOR IZ PODGORICE: Crnogorci nijesu mimo svijeta

Objavljeno prije

na

Univerzitetski profesor, socijalni antropolog, etičar i teoretičar nacije dr Dušan Ičević nedavno je objavio knjigu Čojstvo. To je bio i povod da sa njim porazgovaramo o čojstvu, koje je u početku razgovora ovako definisao:

– Čojstvo je čovjekovo svojstvo. Čojstvo je mogući način života, stvaranje novih vrijednosti, svakodevno ophođenje. Mjerilima čojstva moguće je cijeniti sve čovjekove postupke. Čojstvo je u razvoju crnogorske nacije bitna odrednica. Čojstvo je opšteljudska osobenost. Čojstvo je ljudski način da se odupre svakom siledžijstvu i beznađu. U suštini to je ljudski odnos, odnos sa drugima. Pravi čovjek biva čojstven. Potpuni čovjek je u čojstvu u svim vremenima. Ako ga nema, postaje rob, pokorni sluga gospodara, roba za prodaju, robot, korisna alatka… Od čojstva se, vele ne živi, za čojstvo se, kažem ja – živi, pa kako kome bude.

MONITOR: Kako u tom pogledu stojimo u Crnoj Gori?
IČEVIĆ: Kada je riječ o Crnoj Gori, vrhunska svojstva čojstva ispunila su se u masovnome narodnome Trinaestojulskome ustanku 1941. godine, NOB-u i antifašizmu. Tada je ustao crnogorski narod da svrgne tuđega gospodara i da osvoji slobodu.

MONITOR: A kad je riječ o ovom vremenu?
IČEVIĆ: Istorijski izbor u 21. vijeku je kako ispunjavati vrhunske kulturno-duhovne, etičke i društvene vrijednosti. Sklon sam da u vrlinama čojstva kao načina života, društvenog odnosa i sistema vrijednosti nalazim mogućnost svih građana Crne Gore, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili neku drugu posebnost, da se ispolje u svojim najboljim odlikama.

MONITOR: Za Crnogorce se kaže da nemaju sredine: ili su najbolji ili su najgori?
IČEVIĆ: Crnogorci su kao i svi narodi sa mnoštvom raznovrsnih osobina koje u svakodnevnome životu ispoljavaju prema prilikama, interesima, konkretnim povodima, prihvaćenim sistemom vrijednosti… „Osrednji Crnogorci” su valjda najbrojniji, ali su i „svaštočine” veoma brojne i djelatne. Zašto bi baš Crnogorci bili „mimo svijeta” i bili jedino čojstveni, osim ako nijesu „odabrani narod”? Čojstvo nije u svakome, ali svako može da postupi čojstveno. I Crnogorci bivaju skloni svakakvim nepodopštinama i zlobama. Po mjeri čojstva nepoželjne i prezrene osobine su: zavist, udvorištvo, izdajstvo, lažljivost, podlost, krađa, siledžijstvo, nezahvalnost…

MONITOR: Crnogorcima je svojstveno da se hvale da potiču od slavnih predaka…
IČEVIĆ: Crnogorci se dovijaju da i slavnu prošlost i znamenite pretke posvoje. U Crnoj Gori su u modi rodoslovi, prema kojima svi potiču od poznatih dinastija, vladara, junaka… Čak i od onih koji prema istorijskim izvorima nijesu postojali ili se nijesu ženili! I Gerhard Gezeman, u knjizi Čojstvo i junaštvo starih Crnogoraca, navodi poznate priče o porijeklu Bjelopavlića od Bijeloga Pavla, Bratonožića od Brankovića, porijeklu Banjana od Miloša Obilića, Drekalovića od Đerđa Kastriota Skenderbega… U mitu sve može da se dogodi, pa tako i ličnosti koje nijesu postojale ili bar nema pouzdanih dokaz za to.

MONITOR: U Crnoj Gori često se u sistemu vrijednosti o ljudskosti koristi sintagma čojstvo i junaštvo.
IČEVIĆ: Nju je ovjekovječio Marko Miljanov Popović u Primjerima čojstva i junaštva. Markova sintagma odavno je ušla u svakodevnu upotrebu. Mnogima je i poštapalica, a sve se češće koristi i za dnevno-političke prigode. Naviklo se da se kaže da je čojstvo odbraniti drugog od sebe, a junaštvo odbraniti sebe od drugoga. U Markovim spisima mogu se naći složenija, suptilnija i slojevitija značenja.

Po mom mišljenju, skladnije je poimanju cjeline čovjekovog bića i smisla: da braniš sebe od drugoga: junaštvo – drugoga od sebe: plemenitost – drugoga od drugoga: viteštvo – drugoga od njega samoga: čovjekoljublje – sebe od sebe samoga. Najteže je ponekad odbraniti sebe od sebe. Čojstvo nije samo odbrana, samoodbrana. Čojstvo je mogući način života, stvaranje novih vrijednosti, svakodnevno ophođenje. Ko smogne da stvori sposobnost svekolike ljudskosti u svim prilikama i da (samo)svjesno postupa čojstveno može da se diči da je potpun čovjek, cjelovita Ličnost. Čojski misli i djela jer se tako hoće, tako može, tako mora. Moralno je biti svoj, svojstven, soj, sojstven, i – čojstven.

Njegoševo Što je čovjek, a mora bit čovjek? ispunjava se i u čojstvu.

Sve-Čojstvo, da tako nazovem, jeste i odbrana i svojstvo, samodjelatnost i samosvrha, društvena potreba i odlika

MONITOR: U Crnoj Gori ipak nije vladala idila?
IČEVIĆ: Da, uvijek je virilo i nepoštenje, svaštočinstvo, „zla krv”. Zlo je nasuprot čojstvu. Ako bi se cijenilo po poslanicama Petra Prvoga Petrovića Njegoša, u Crnoj Gori haralo je zlo. Zlo jeste puzajuća i jureća sila kad god uzmogne, ali je više trpeljviih, trudoljubivih, rodoljubivih, slobodoljubivih ljudi. I sam časni vladika je u nemoći da svojom molbom, kletvom i zakletvom umilostivi i umiri delije koji se glože. Punoća zla nadvladava ako se ljudi suviše obuzmu samo svojom potrebom. Mučna je i mutna izreka: „Zlo se trpi od straha gorega”. Zlo je zlo svejedno zašto i kome se čini. Čojstvu je oprečno zlo svake vrste. Zlo se potire dobrim djelima. Čojstvo ništi slo. Zlo potire čojstvo.

MONITOR: Kako opstaje čojstvo u teškim vremenima?
IČEVIĆ: Crnogorsko čojstvo je dokaz da je baš u smutnim vremenima potrebno ono najvrijednije: čojski odnos i borba dobra protiv zla. Danas je sve na prodaju. Koristoljupci svih vrsta: vlastoljupci, bogoljupci, rodoljupci… prodaju čast za vlast, vjeru za večeru, patriju za partiju… Jedino čojstvo nije na prodaji. Suviše mu je visoka cijena ili nema cijenu da bi se njime trgovalo. Čojstvo nije kupoprodajna roba za tržište!

MONITOR: U knjizi kažete da je vrhunsko mjerilo čojstva i u odnosu prema ženi.
IČEVIĆ: Čojstvo je cjelina čovjeka: muško i žensko podjednako. Engels je svojevremeno emancipaciju društva cijenio odnosom prema ženi. Čojstvo i jeste sposobnost društva da sve jedinke zajednice budu ravnopravne. Čojstvo je vrhunsko čovjekovo svojstvo, vrlina i uzor..

MONITOR: Političari i čojstvo?
IČEVIĆ: Političarima se pripisuje da su po prirodi svoga posla kvarljivi i varljivi. Ako se politika „očisti” od ljudskih vrlina onda je opak i naopak zanat, u kojemu je sve dozvoljeno. Makijaveli je iz iskustva zapisao: „Cilj opravdava sredstva”. Makijavelizam se krivo upotrebljava kao da je autorov sistem vrijednosti. U politici se rado koristi dosjetka da političari imaju sva prava da postupaju kako im se prohtije. Ako politika nema načela, mjerila i pravila da donosi odluke za dobro ljudi i društva nego samo u koristi političara, onda je ona odista štetno zanimanje.

MONITOR: Šta bi trebalo da budu vrline političara?
IČEVIĆ: Vrlina pravoga političara je da se dogovara, pregovara, sarađuje, da istrajava u primjeni demokratskih normi odlučivanja i ponašanja. Demokratija potrebuje moralne vrline čojstva. Najgore je kada se prazni ljudi napune sobom, a obaviju vlašću i moći, pa izigravaju veličine kojima je sve dopušteno.

MONITOR: Znači li to da je vlast najčešće izvan čojstva?
IČEVIĆ: Žudnja za vlašću najčešće je izvan čojstva, pošto ni od čega ne preza da uspije. Političarima je vrhunska dobrobit da osvoje i održe vlast što je moguće duže, ponekad nekima i doživotno, i da sebi ugode.

MONTOR: Kako sa aspekta čojstva vidite Crnu Goru?
IČEVIĆ: Crna Gora je veoma složena, slojevita, protivrječna, u mnogim izazovima i iskušenjima da bi se olako spoznala, shvatila i vrjednovala. U modi je, pak, neoliberalistička komercijalizacija koja sve vrijednosti svodi na dnevnu korist. U neoliberalističkoj „ponudi” nema čojstva. Ono nije na tržištu traženih artikala i drangulija koje opsjedaju masovne rijaliti potrošače, niti u „ukusu” parajlija, tajkuna, paradnih političara. Nije za dobit i prestiž skorojevića, koji sve mjere spram sebe. U Crnoj Gori se ispunjava američki san – od golaća se segne do milionera. Nigdje ne biva da zanatlija, majstor, krupije… odjednom zgrnu velike pare otkupom preduzeća prilikom privatizacije. U takozvanoj tranziciji nastali su moćni bogatuni; ona je dala priliku da se početnici u poslovanju, a skorojevići u sticanju bogatstva, naglo obogate, najčešće uz podršku vlasti. Skorojevići postaju osioni i siledžije koje ne poštuju zakone u prisvajanju prostora, građenju objekata, uzurpiranju imovine…

U preokretu u „bolje društvo” iz samourušenoga socijalizma uz veliku pomoć nacionalizama „uspjelo” se da se svako zabavi o svome jadu: većina, puka sirotinja, kako da preživi, bogatuni skorojevići kako da uvećaju ono što su na brzaka zagrabili. U zamku upadaju i oni koji bi bar po „pozivu” trebalo da se suprotstave. U tzv. neoliberalizaciji čovjek kao takav biva sredstvo… na medijskome, političkome, nacionalnome, umjetničkome… tržištu. Golo tržište ne miluje, nego kada god uzmogne siluje.

MONITOR: Traje li još čojstvo?
IČEVIĆ: Iskušenje za cjelovito poimanje čojstva nastaje kada se pokušava da zatvori u patrijarhalno društvo koje je nestalo. Patrijarhalni moral jeste u prošlosti. Čojstvenost ne nastaje, samo i ne zastaje u plemenskim okvirima, niti je osobina samo tradicionalnih društava nego ima univerzalne ljudske vrijednosti. Mjerilima čojstva moguće je cijeniti sve čovjekove postupke. Čojstvo je svevažeća ljudska tvorba i tekovina, svojstvo i djejstvo koje biva dok je čovjeka. Naravno u novim značenjima, sadržinama, djelanjima, prema potrebi. Potrti čojstvo značilo bi poreći čovjekovu potrebu da u svim vremenima i životnim prilikama saobrazno postupa sa svrhom punoga ljudskoga slobodnoga, pravednoga/pravičnoga, ravnopravnoga, dostojanstvenoga… življenja.

Crnogorke su stvorile Crnu Goru

MONITOR: Posvetili ste dosta prostora Crnogorkama?
IČEVIĆ: Crnogorci i Crnogorke jednaki su u crnogorskom čojstvu. Zajedno stvaraju i uzore i vrline. Čojstvo se polno ne razdvaja i ne razlikuje. Crnogorke su najviše održale Crnu Goru: rađale su, radile, vaspitavale, njivile, kad je trebalo i ratovale. Crnogorke su bile i ostale temelj kuće. One su uzorite za svojstvo čojstva. Netačni su stereotipi o potlačenoj i obespravljenoj Crnogorki. Crnogorka je veće „čudeso” od Crnogorca. Zapravo, Crnogorke su stvorile Crnu Goru.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo