Povežite se sa nama

INTERVJU

DUŠAN KASALICA, REDITELJ: Disharmonija modernog čovjeka

Objavljeno prije

na

Film Dušana Kasalice Biserna obala jedan je od deset kratkometražnih ostvarenja koji će ove godine biti prikazani u zvaničnoj selekciji XXI Sarajevo Film Festivala, koji će biti održan od 14. do 22. avgusta. Biće to ujedno svjetska premijera 24-minutnog filma snimanog prošle godine u Čanju. Glavnu ulogu tumači Stefan Bošković, a uz njega igraju Nikolina Bogdanović i Marija Backović, kao i djeca Dina Nikolić, Novak Nikolić, Miloš Kandić, Ana Savović, Jelena Milošević, Mia Vujović, Maša Kandić, Dragoljub Prelević, Danilo Otašević, Dušan Vučelić, Luka Mandić, Andrej Vasiljević i Ajla Hodžić, koja su prvi put na filmu. Biserna obala projekat je kuće Cut-Up, a producentkinja je Jelena Mišeljić. Direktor fotografije je Igor Đorđević, scenografiju i kostim potpisuje Natalija Vujošević u saradnji sa Draganom Baćović, a montažerka je Nataša Pantić. Film je realizovan uz podršku Ministarstva kulture.

MONITOR: Vaš film je jedan od deset kratkometražnih filmova koji će biti prikazani u zvaničnoj selekciji „Sarajevo Film Festivala”.Kakve su Vaše impresije, jer je bilo više od 350 filmova u konkurenciji?
KASALICA: Nakon rada na filmu Biserna obala, koji je u raznim etapama trajao godinu dana, učešće na Sarajevo film festivalu jeste značajno iz više razloga. Ovaj festival je uspio da kroz više od dvadeset godina trajanja postane najznačajniji festival u jugoistočnoj Evropi i svakako jedan od prestižnijih na starom kontinentu. To podrazumijeva da kroz devet dana trajanja festival zapravo napravi presjek godišnje produkcije filmova ovog šireg regiona i okupi profesionalce iz raznih segemnata industrije na jednom mjestu kako bi došlo do novih saradnji, ali tu budu autori i zvijezde savremenog filma čija ostvarenja smo gledali kao festivalske hitove proteklih godina a sada se sa njima može razgovarati o istim. Sa druge strane, producentkinja filma Jelena Mišeljić i ja smo, tokom studija, bili polaznici Sarajevo talent kampusa, koji je edukativna platforma festivala, tako da to što nam je film nekolike godine kasnije u selekciji doživljavam da festival prepoznaje, prati i na taj način ulaže u naš rad. Lijepo je vidjeti da se film našao u jakoj selekciji koja okuplja filmove sa Kana i Lokarna, ali svakako da učešće ne doživljavam kao takmičenje već kao priliku da film predstavimo na najbolji način.

MONITOR: Kako je najavljeno iz producentske kompanije „Cut-Up”, ovo je priča o disharmoniji, o društvu koje živi u maglovitoj nadi da će se stvari mijenjati, svjedočeći, zapravo, da se sve samo ponavlja u nedogled. Možete li nam vi više reći o filmu čija radnja se događa u kampu za djecu sa poremećajem težine.
KASALICA: Potreba za pisanjem ove priče a kasnije i filmom javila se iz čitanja sveprisutnih tekstova u kojima je tijelo izvan okvira savršenih proporcija izopšteno kao estetska kategorija, u kojima se kvalitet hrane i pića mijenjaju od pasusa do pasusa u kojima se, konačno, potvrđuje da nam briga o kalorijama i opremi za teretanu skreće pažnju od svih realnih socio-političko-ekonomskih problema koji čekaju da se suočimo sa njima.

Priča prati grupu djece koja su u kampu za regulisanje težine i odrasle oko njih- trenere, instruktore, hotelsko osoblje. Oni zajedno provode dane u socijalističkom stilu građenom, primorskom hotelskom kompleku, udaljenom od bilo kojeg grada. Djeca su, izvan svakodnevnih zamornih treninga i programa ishrane prepuštena sebi. Oni najviše vremena provode u krevetu, na terasama hotelskih soba, pod jakim ljetnjim suncem, gdje se gotovo ništa ne čuje iz spoljnog svijeta, kako bi se oživjela atmosfera dosade, bezvoljnosti za dječije igre u periodu kada se budi adolescentska seksualnost. Zvuk, već spomenut, ima značajnu ulogu u filmu, uz trivijalnu muziku koju klinci slušaju na mobilnim telefonima kako bi se izgradila atmosfera ljetnje ležernosti u usporenosti, izolacije i nepripadanja ambijentu u kojem se djeca nalze.

Nasuprot djeci tu je njihov glavni trener u kampu.U nedostatku bilo kojeg sadržaja on se okreće čudnim opsesijama i fascinacijama, kroz hranu, fitnes i odnose koje uspostavlja. U nemogućnosti da se emotivno poveže sa bilo kim on se radije vraća u izopačenu rutinu i svakodnevnicu koja nikoga ne interesuje pa tako sam izvodi dugo pripremani ples. Kad imate takvog lika to jeste onda priča o disharmoniji modernog čovjeka.

MONITOR: Na filmu je radila malobrojna ekipa, pa pretpostavljam da je snimanje bio veoma dinamično. Iako je niskobudžetni film, veliki je uspjeh film prikazati u zvaničnoj selekciji, što dokazuje da novac nije najvažnije sredstvo. Kažite nam o vašem iskustvu sa snimanja?
KASALICA: Snimanje filma se odvijalo u hotelskom kompleksu ,,Biserna obala” u Čanju. Za one koji nijesu vidjeli hotel treba istaći da je riječ o remek djelu arhitekture i svi iz ekipe filma imamo potrebu da skrenemo pažnju da se taj objekat zaštiti od propadanja i potpune devastacije. No, ako u trenutku snimanja filma čija se radnja dešava u pustom kampu gdje tišina igra veliku ulogu, oko vas imate nekolike hiljade turista i buku turističkog mjesta onda je jasno koliko je zahtjevno bilo snimanje. Tu su naravno bili i klinci koji su sve to doživjeli kao ljetovanje u čijim pauzama oni stanu pred kameru i imaju svoje uloge. Ekipu filma činilo je nas desetak koji smo zapravo prijatelji sličnih interesovanja. U uslovima u kojima mi snimamo filmove, gdje su finansije uvijek problem i gdje morate biti brzi u kreativnom procesu koji sam po sebi traži vrijeme vrlo je bitno da se osjeti ritam filma koji se radi i da postoji međusobno razumijevanje na svim nivoima saradnje.

MONITOR: Interesantno je što glavnu ulogu u filmu tumači dramaturg i pisac Stefan Bošković, a sporedne uloge tumače djeca. Koliko je za Vas to bilo dodatno zahtjevno jer niste radili sa profesionalnim glumcima?
KASALICA: Ovaj film od samog početka tražio je jedan slobodniji, relaksiraniji pristup u svim kreativnim segmentima, što je na prvom mjestu podrazumijevalo otvorenost u kastingu. Tako da u cijelom procesu su se isključivo tražili ljudi za koje sam intuitivno vjerovao da mogu iznijeti uloge koje su napisane i da izgledaju onako kako su zamišljeni. Osim Nikoline Bogdanović, glumice iz Beograda, niko nije profesionalan glumac. Stefan je prije svega odmah razumio i osjetio priču, tako da je saradnja sa njim bila laka. Uz par razmijenih riječi mi smo znali šta treba da se radi. Taj lik jeste stilizovan i možda nekima čudan za gledanje, ali prije svega takav je kakav smo htjeli da bude. Stefan u ovih 24 minuta samo nije imao akcionu scenu, sve ostalo mislim da je tu, no ostavljam publici da pogleda film. Klinci iz filma nijesu djeca glumci. Oni su prvi put bili na snimanju filma i prvi put su glumjeli. Uz veliki rad, gdje mi je pomogla Marija Backović, koja glumi u filmu ali koja već dugo radi sa djecom, klinci su iznijeli svoje uloge. Sve to jeste bio izazov i kocka na neki način, ali na kraju svako snimanje tako i bude, važno je da u tom procesu znamo tačno šta hoćemo i da se trudimo da to i postignemo ma koliko zahtjevno bilo.

MONITOR: Do sada ste radili kao asistent režije na nekoliko filmova. Snimili ste sli nekoliko kratkih filmova. Je li u planu dugometražni film ili neki drugi projekti?
KASALICA: Iskustvo rada kao asistent režije je bitno za nekog ko počinje da se bavi režijom jer ste tako ekskluzivni posmatrač nečijeg drugog rada gdje istovremeno mnogo učite ali se i nalazite u zoni komfora. Tek kroz rad na Bisernoj obali počeo sam da istražujem stvari koje me interesuju i još više učim. Sada pripremam kratki film Uhvati zapadnu granicu dok se o dugometražnom filmu razmišlja uvijek i postoje neke ideje, no o tome ćemo nekom drugom prilikom.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo