Povežite se sa nama

INTERVJU

DUŠAN KASALICA, REDITELJ: Disharmonija modernog čovjeka

Objavljeno prije

na

Film Dušana Kasalice Biserna obala jedan je od deset kratkometražnih ostvarenja koji će ove godine biti prikazani u zvaničnoj selekciji XXI Sarajevo Film Festivala, koji će biti održan od 14. do 22. avgusta. Biće to ujedno svjetska premijera 24-minutnog filma snimanog prošle godine u Čanju. Glavnu ulogu tumači Stefan Bošković, a uz njega igraju Nikolina Bogdanović i Marija Backović, kao i djeca Dina Nikolić, Novak Nikolić, Miloš Kandić, Ana Savović, Jelena Milošević, Mia Vujović, Maša Kandić, Dragoljub Prelević, Danilo Otašević, Dušan Vučelić, Luka Mandić, Andrej Vasiljević i Ajla Hodžić, koja su prvi put na filmu. Biserna obala projekat je kuće Cut-Up, a producentkinja je Jelena Mišeljić. Direktor fotografije je Igor Đorđević, scenografiju i kostim potpisuje Natalija Vujošević u saradnji sa Draganom Baćović, a montažerka je Nataša Pantić. Film je realizovan uz podršku Ministarstva kulture.

MONITOR: Vaš film je jedan od deset kratkometražnih filmova koji će biti prikazani u zvaničnoj selekciji „Sarajevo Film Festivala”.Kakve su Vaše impresije, jer je bilo više od 350 filmova u konkurenciji?
KASALICA: Nakon rada na filmu Biserna obala, koji je u raznim etapama trajao godinu dana, učešće na Sarajevo film festivalu jeste značajno iz više razloga. Ovaj festival je uspio da kroz više od dvadeset godina trajanja postane najznačajniji festival u jugoistočnoj Evropi i svakako jedan od prestižnijih na starom kontinentu. To podrazumijeva da kroz devet dana trajanja festival zapravo napravi presjek godišnje produkcije filmova ovog šireg regiona i okupi profesionalce iz raznih segemnata industrije na jednom mjestu kako bi došlo do novih saradnji, ali tu budu autori i zvijezde savremenog filma čija ostvarenja smo gledali kao festivalske hitove proteklih godina a sada se sa njima može razgovarati o istim. Sa druge strane, producentkinja filma Jelena Mišeljić i ja smo, tokom studija, bili polaznici Sarajevo talent kampusa, koji je edukativna platforma festivala, tako da to što nam je film nekolike godine kasnije u selekciji doživljavam da festival prepoznaje, prati i na taj način ulaže u naš rad. Lijepo je vidjeti da se film našao u jakoj selekciji koja okuplja filmove sa Kana i Lokarna, ali svakako da učešće ne doživljavam kao takmičenje već kao priliku da film predstavimo na najbolji način.

MONITOR: Kako je najavljeno iz producentske kompanije „Cut-Up”, ovo je priča o disharmoniji, o društvu koje živi u maglovitoj nadi da će se stvari mijenjati, svjedočeći, zapravo, da se sve samo ponavlja u nedogled. Možete li nam vi više reći o filmu čija radnja se događa u kampu za djecu sa poremećajem težine.
KASALICA: Potreba za pisanjem ove priče a kasnije i filmom javila se iz čitanja sveprisutnih tekstova u kojima je tijelo izvan okvira savršenih proporcija izopšteno kao estetska kategorija, u kojima se kvalitet hrane i pića mijenjaju od pasusa do pasusa u kojima se, konačno, potvrđuje da nam briga o kalorijama i opremi za teretanu skreće pažnju od svih realnih socio-političko-ekonomskih problema koji čekaju da se suočimo sa njima.

Priča prati grupu djece koja su u kampu za regulisanje težine i odrasle oko njih- trenere, instruktore, hotelsko osoblje. Oni zajedno provode dane u socijalističkom stilu građenom, primorskom hotelskom kompleku, udaljenom od bilo kojeg grada. Djeca su, izvan svakodnevnih zamornih treninga i programa ishrane prepuštena sebi. Oni najviše vremena provode u krevetu, na terasama hotelskih soba, pod jakim ljetnjim suncem, gdje se gotovo ništa ne čuje iz spoljnog svijeta, kako bi se oživjela atmosfera dosade, bezvoljnosti za dječije igre u periodu kada se budi adolescentska seksualnost. Zvuk, već spomenut, ima značajnu ulogu u filmu, uz trivijalnu muziku koju klinci slušaju na mobilnim telefonima kako bi se izgradila atmosfera ljetnje ležernosti u usporenosti, izolacije i nepripadanja ambijentu u kojem se djeca nalze.

Nasuprot djeci tu je njihov glavni trener u kampu.U nedostatku bilo kojeg sadržaja on se okreće čudnim opsesijama i fascinacijama, kroz hranu, fitnes i odnose koje uspostavlja. U nemogućnosti da se emotivno poveže sa bilo kim on se radije vraća u izopačenu rutinu i svakodnevnicu koja nikoga ne interesuje pa tako sam izvodi dugo pripremani ples. Kad imate takvog lika to jeste onda priča o disharmoniji modernog čovjeka.

MONITOR: Na filmu je radila malobrojna ekipa, pa pretpostavljam da je snimanje bio veoma dinamično. Iako je niskobudžetni film, veliki je uspjeh film prikazati u zvaničnoj selekciji, što dokazuje da novac nije najvažnije sredstvo. Kažite nam o vašem iskustvu sa snimanja?
KASALICA: Snimanje filma se odvijalo u hotelskom kompleksu ,,Biserna obala” u Čanju. Za one koji nijesu vidjeli hotel treba istaći da je riječ o remek djelu arhitekture i svi iz ekipe filma imamo potrebu da skrenemo pažnju da se taj objekat zaštiti od propadanja i potpune devastacije. No, ako u trenutku snimanja filma čija se radnja dešava u pustom kampu gdje tišina igra veliku ulogu, oko vas imate nekolike hiljade turista i buku turističkog mjesta onda je jasno koliko je zahtjevno bilo snimanje. Tu su naravno bili i klinci koji su sve to doživjeli kao ljetovanje u čijim pauzama oni stanu pred kameru i imaju svoje uloge. Ekipu filma činilo je nas desetak koji smo zapravo prijatelji sličnih interesovanja. U uslovima u kojima mi snimamo filmove, gdje su finansije uvijek problem i gdje morate biti brzi u kreativnom procesu koji sam po sebi traži vrijeme vrlo je bitno da se osjeti ritam filma koji se radi i da postoji međusobno razumijevanje na svim nivoima saradnje.

MONITOR: Interesantno je što glavnu ulogu u filmu tumači dramaturg i pisac Stefan Bošković, a sporedne uloge tumače djeca. Koliko je za Vas to bilo dodatno zahtjevno jer niste radili sa profesionalnim glumcima?
KASALICA: Ovaj film od samog početka tražio je jedan slobodniji, relaksiraniji pristup u svim kreativnim segmentima, što je na prvom mjestu podrazumijevalo otvorenost u kastingu. Tako da u cijelom procesu su se isključivo tražili ljudi za koje sam intuitivno vjerovao da mogu iznijeti uloge koje su napisane i da izgledaju onako kako su zamišljeni. Osim Nikoline Bogdanović, glumice iz Beograda, niko nije profesionalan glumac. Stefan je prije svega odmah razumio i osjetio priču, tako da je saradnja sa njim bila laka. Uz par razmijenih riječi mi smo znali šta treba da se radi. Taj lik jeste stilizovan i možda nekima čudan za gledanje, ali prije svega takav je kakav smo htjeli da bude. Stefan u ovih 24 minuta samo nije imao akcionu scenu, sve ostalo mislim da je tu, no ostavljam publici da pogleda film. Klinci iz filma nijesu djeca glumci. Oni su prvi put bili na snimanju filma i prvi put su glumjeli. Uz veliki rad, gdje mi je pomogla Marija Backović, koja glumi u filmu ali koja već dugo radi sa djecom, klinci su iznijeli svoje uloge. Sve to jeste bio izazov i kocka na neki način, ali na kraju svako snimanje tako i bude, važno je da u tom procesu znamo tačno šta hoćemo i da se trudimo da to i postignemo ma koliko zahtjevno bilo.

MONITOR: Do sada ste radili kao asistent režije na nekoliko filmova. Snimili ste sli nekoliko kratkih filmova. Je li u planu dugometražni film ili neki drugi projekti?
KASALICA: Iskustvo rada kao asistent režije je bitno za nekog ko počinje da se bavi režijom jer ste tako ekskluzivni posmatrač nečijeg drugog rada gdje istovremeno mnogo učite ali se i nalazite u zoni komfora. Tek kroz rad na Bisernoj obali počeo sam da istražujem stvari koje me interesuju i još više učim. Sada pripremam kratki film Uhvati zapadnu granicu dok se o dugometražnom filmu razmišlja uvijek i postoje neke ideje, no o tome ćemo nekom drugom prilikom.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava

 

MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?

RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.

Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.

MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?

RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.

Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ZORAN PUSIĆ, KOPREDSJEDNIK IGMANSKE INICIJATIVE: Potreban je samokritičan pogled na EU stvarnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kada je stvarana

 

MONITOR: Hrvatski premijer, Andrej Plenković, izračunao je-povodom desetogodišnjice prijema Hrvatske u EU, da je država od tada „povukla“ iz Brisela oko 12 milijardi eura (5,2 je uplatila, a njoj je isplaćeno 17,1). Pomenuo je i nematerijalne vrijednosti koje je Hrvatska stekla ovim članstvom. Kako Vi ocjenjujete ovaj „bilans“?

PUSIĆ: Da bi se donijela argumentirana ocjena „bilanse“ za koju Vi pitate, trebalo bi imati dobro stručno znanje iz ekonomije, posebno makroekonomije. Ja to nemam i mogu odgovoriti jedino kao građanin koji prati medije i gleda događaje oko sebe, svjestan da većina utječe na njegov život u puno većoj mjeri nego što on može utjecati na njih.

Pretpostavimo da su podaci koje je iznio premijer o povučenim sredstvima iz EU više-manje točni. Logično je pitanje koliki je dio tog novca ostao u hrvatskom gospodarstvu, a koliko je otišlo na uvoz opreme i usluga iz drugih zemalja EU, što u prvom redu pomaže gospodarstvu izvoznika. No, to sigurno pomaže razvoju EU čiji je Hrvatska član. Za pretpostaviti je da mnogi u EU koji o dodjeli sredstava odlučuju, nisu baš bili sretni kad novac EU za najveći infrastrukturni projekt u Hrvatskoj, izgradnju Pelješkog mosta, nije ostao u EU već je otišao u Kinu. Ekonomski stručnjaci ne slažu se oko raspodjele dobivenih sredstava; veći dio je išao u javne projekte (slično, uostalom, kao i kod nekih drugih „mlađih“ članica EU), a manji u poticanje proizvodnje što brže vraća uloženi novac.

Sredstva dobivena za saniranje šteta od potresa intenzivno su se počela koristiti tek od početka ove godine kad je rok do kada se ona moraju iskoristiti (šesti mjesec ove godine) bio pred vratima. Ali za malu članicu EU, koja kaska za prosječnom razvijenošću drugih članica, EU fondovi su ogroman poticaj razvoju, a kontrola kako se taj novac troši, koju provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF – Office de Lutte Anti-Fraude), bitna je pomoć u obuzdavanju korupcije.

MONITOR: Plenković je EU okarakterisao kao zajednicu prava, vrijednosti, najrazvijeniju na svijetu. Često se govori o zemljama poluperiferije i periferije EU. Koliko su te kvalifikacije uvjerljive i gdje vidite Hrvatsku u ovom, kako je premijer Hrvatske naglasio, elitnom društvu?

PUSIĆ: Idejni tvorci EU, Jean Monnet, Robert Schuman i mnogi drugi, stvarali su temelje EU kroz pragmatične korake, počevši sa Zajednicom za ugljen i čelik, ali vođeni idejom kako spriječiti da neki budući nacionalizmi ponovo ne dovedu do rata u Europi; oni su imali u vidu prvenstveno Francusku i Njemačku, jedan europski i dva svjetska rata unutar 70 godina. (I tu smo „bolji“; na području bivše Jugoslavije 7 ratova u 87 godina.)

Miroljubiva politika, individualne slobode, ljudska prava, demokratska država i socijalno osjetljiva društva, sve su to bili ciljevi koji su trebali određivati „mapu puta“ stvaranja EU. Prihvaćanje tih ciljeva kao odrednica vlastite politike to su nematerijalne vrijednosti koje su trebale biti vezane za članstvo u EU. Danas, sa bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kad je stvarana. Ono što je sad potrebno je samokritičan pogled na EU stvarnost i volja da se ta stvarnost promijeni. Inače će EU ostati „elitno društvo“ uspoređujući se sa sve nižim standardima.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Od buke političara, ne čujemo glas razuma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast

 

MONITOR:  Građani su na izborima mahom glasali za ekonomske reforme i bolji status, što je i razlog uspjeha PES na izborima. Koliko se o tome tokom pregovora o vladi vodi računa?

VUJOVIĆ: Prirodno je da građani glasaju ekonomski program koji je povoljniji za njih. Međutim, ako glasate samo za obećanje, a  nemate nikakvu garanciju za njegovo ispunjenje, čak ni u vidu predstavljanja kako mislite da dođete do toga, onda ulazite u zonu neracionalnosti. Kao i u životu, i u ekonomiji se ovakav pristup skupo plaća.

Mi smo sada u zoni da ljudi smatraju da je model povećanja plata bez pokretanja privrede sasvim održiv. Pritom se govori da će ključne milijarde koje su potrebne za ekonomski preporod dolaziti ukidanjem korupcije i kriminala. Tačno je da jedan dio može, ali ne toliko dramatično velik. Možete da spriječite značajan dio trgovine drogom, ali to ne znači da država može da se bavi tim biznisom i prihoduje. Mi smo okruženi zaglušujućom bukom političara da ne čujemo glas razuma.

Najveća briga je što ljudi imaju sve manje preduzetničkog elana. Ako nešto radite i stvarate imate samo probleme – od administracije do tržišta, ali ako se učlanite u partiju i imate “socijalne vještine”, čitajte znanje o uspinjaju u partijskoj strukturi,  možete doći i do socijalnog priznanja i do veoma ugodnog života.

Pregovori se vode u tom i takvom ambijentu, pa je razumljivo da oni koji bi da budu vlast manje pričaju o tome, a više o uzajamnim optužbama ko je sa kim povezan i ko je i koliko ugrožen. Njima je lakše da na samom startu postave retorički okvir u kome neće morati da se bave ispunjenjem obećanja, a podsjetiću da su skoro svi tokom kampanje imali  gotovo isključivo priču o ekonomskim temama.

MONITOR: Kako generalno vidite pregovore koji su u toku?

VUJOVIĆ: Ovo je očekivano. PES je, svi su izgledi, projektovao veću snagu, a kao nov pokret nisu vični pregovorima koliko oni koji su decenijama u politici. Ideološki nisu jasno profilisani, pa je moguće lakše vršiti uticaje na njih. Postoji i taj fakat da kada ste novi i uzmete toliko velik procenat na izborima, bez obzira što je za njih ispod očekivanog, onda pomislite da sve možete i umijete i da su vam drugi malo ili nimalo potrebni. To su lekcije koje će sada učiti, koliko će ih to koštati, najbolje će oni izračunati.

Druga strana pregovarača ima mnogo iskustva u ovakvim situacijama i  koriste svake medijski kiks PES-a. Naravno, sve to rezultira dodatnom apatijom građana koji su željeli bolji život, a ne nove političke farse. Skoro da sam siguran da bi na ponovljenim izborima sada izašlo još manje glasača nego na onim junskim. To je trenutni rezultat pregovaračkog postupka.

MONITOR: Slažete li se sa stavom pojedinih analitičara da rascjep u PES-u može uticati na realiziju obećanja koji se tiču prvenstveno ekonomskih reformi?

VUJOVIĆ: Njihova obećanja su nerealistična i to ne može promijeniti njihov unutrašnji odnos. Oni su obećali stavke koje javnu potrošnju dižu godišnje za više stotina miliona eura, a recimo rata kredita za autoput je oko 82 miliona dolara. Oni postavljaju sistem koji će “jesti” nekoliko dionica autoputa – a sami su obećali gradnju dva autoputa. Za mene je najnevjerovatnije obećanje da ćemo imati ubrzo investitore čiji će promet biti koliko cijeli BDP. To bi značilo da bismo za godinu ili dvije imali rast BDP-a od preko 100 posto. Ko išta zna o ekonomiji zna da je to bajka. Uz sve, veliki projekti se ne mogu izvesti bez izuzetno efikasnih projektnih timova koje mi  nemamo, a oni su veoma traženi u svijetu i za Crnu Goru su previše skupi. Ostaje nam da se oslonimo na kombinaciju domaćih i inostranih snaga, a za to trebaju nerijetko godine pripreme. Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast.

Vratimo se stvarnom ili projektovanom sukobu predsjednika i mandatara. Mada mislim da to nije bio motiv, ali oni su pričom o rascjepu uspjeli da skrenu pažnju sa pomenutih obećanja. Sada je fokus pomjeren ka “mirenju” lidera PES-a. Šta to nas građane zanima? U redu je da zanima članstvo PES-a, donekle i one koji su glasali, ali šta je sa ostalima?

MONITOR:    Cijene rastu u nebo. Iz Vlade nas bombarduju statistikom uspjeha –  od podataka o tome da imamo najnižu stopu inflacije u regionu do brojki o uspješnoj turističkoj sezoni. Kako to komentarišete?

VUJOVIĆ: Ljudi iz Vlade ili nemaju vezu sa relanošću ili se prave da ne znaju šta se dešava. Stvar je u tome da ova Vlada nije usvajala pakete mjera koje bi išle na korist dugoročnom razvoju ekonomije. Ako postoji trend rasta cijene hrane, zar nije prirodno da uložite sve moguće napore da se pokrene poljoprivreda i prerađivačka industrija? Zar nije bilo logično da počnu makar sa malim opsegom robnih rezervi koje bi otkupljivala tržišne viškove? Zar nije bilo na mjestu da donesu zakonske mjere koje će regulisati ponašanje privrede u dijelu distribucije i prodaje životno važnih namirnica, a koje ne bi ugrozile ni privredu? Umjesto toga, imamo promociju tajkuna prethodne vlasti kao filantropa i uspješnih biznismena. U redu, ako je tako, onda oni neka pokažu više samosvijesti i neka se drugačijom cjenovnom politikom odreknu dijela svog profita u kriznom periodu.

Mada su iz Vlade već proglasili rekordnu turističku sezonu, iako ona nije ni završena, stručnjaci upozoravaju da treba biti oprezan i raditi na rekonfiguraciji domaćeg turizma. Glas struke je i ovog puta nadglasan funkcionerskom samohvalom.

Treba nam studiozan presjek dosadašnjih grešaka u privredi, uključujući naravno i turizam, da okupimo struku i odredimo srednjoročne pravce djelovanja. Niti prošlu, niti sadašnju vlast ne zanima takav pristup jer je on spor i njegovi plodovi ne dolaze brzo. Postalo je sve jurnjava za glasovima na izborima i tome je sve podređeno. To je recept za neuspjeh u privredi – udvaranje očekivanjima bez realnih i konkretnih planova.

MONITOR: Šta je vlada propustila da uradi da smanji negativne efekte rasta cijena na građane?

VUJOVIĆ: Mogla je da osnuje robne rezerve i usmjeri veće subvencije za poljoprivrednike i prerađivače hrane. Tu je pritisak inflacije najosjetljiviji. Potom je mogla da koriguje poreske stope kod proizvoda koji se najviše koriste, da vode drugačiju akciznu politiku… Kombinacijom ovih mjera pospješili bi i domaće proizvođače i smanjili inflatorni udar. Umjesto toga smo stalno slušali medijske priče o fantastičnim uspjesima  Vlade.

Primjera radi, da je 20 miliona eura koje je potrošeno za kupovinu Željezare uloženo u smislene prerađivačke kapacitete danas bismo imali moguće i u Nikšiću pogon za preradu voća i povrća, a ljude iz Željezare smo mogli zaposliti direktno u EPCG i time njihov status učiniti sigurnijim, a za državu bismo imali manji trošak. Ovako imamo preduzeće koje je na početku u problemima, a o novoj perspektivi razvoja ni govora.

Ponavljam, mi nemamo posla sa rukovodiocima koji realno sagledavaju stvarnost, ove je za njih pet minuta slave i njihovo parče istorije.

MONITOR: Kako komentarišete to što dvije delegacije putuju na skupštinu UN?

VUJOVIĆ: Sve je tu jasno. Uglavnom se koriste privilegije da se vidi “Velika jabuka” o trošku građana. Tako se i nagrađuju ljudi bliski vrhu vlasti. Crna Gora treba da ima delegaciju na zasijedanju GS OUN, ali na paritetu koji bi bio usklađen sa našom krovnom potrebnom da imamo malu i efikasnu administraciju, ne prepirku premijera i predsjednika ko je koga stavio u delegacija i ko će biti “vođa puta”. Cijena tog puta zbog takve neodgovornosti uvećana je sigurno za iznos liječenja u inostranstvu jedne osobe. O tome u Vladi, ali ni u kabinetu predsjednika, očigledno nemaju svijest. Oni žive neku svoju realnost, svoj politički san.

MONITOR:  Ima li promjena nakon avgusta 2020, kada je u pitanju trošenje državnog budžeta?

VUJOVIĆ: Promijenjena je retorika, ali praksa bahaćenja očigledno da postaje naša konstanta. Prebrzo su se nove vlasti navikle na pretjerivanja, rotacije, crvene tepihe, skupe proslave i službene puteve koji sve više liče na ekskurzije. Tim ljudima samo treba čitati njihove izjave dok su bili opozicija o tome da je vlast neracionalna i da je sve podređeno interesima vladajuće klase. Zaboravili su šta su  pričali. Preciznu dijagnozu svog ponašanja dali su dok su kao opozicija govorili o prethodnoj vlasti.

MONITOR:  Kakva je ekonomska situacija u zemllji, pošto vlast tvrdi da ima nikad bolje rezultate, a oni koji to pretenduju da budu, da smo pred bankrotom?

VUJOVIĆ: Mislim da nijedna ni druga tvrdnja nije tačna, što govori o neozbiljnosti i ove i izvjesne naredne vlasti. Prvo, naša ekonomija ima strukturni ključni problem što je proizvodnja na ekstremno niskom nivou, što imamo ogroman spoljnotrgovinski deficit, a turizam ima visok udio u BDP-u, što je pokazatelj slabe privrede. Da pojasnim: nije loše da je turistička privreda što bolja, ali ako je njen direktni i indirektni prihod oko 30 posto BDP-a, to jasno govori koliko je slab ostatak realnog ekonomskog sektora.

Preko svega toga, mi smo ekonomskim mjerama umrtvili preduzetnički nerv. Onaj ko će da se bavi privrednim djelatnostima i da stvara novu vrijednost susreće se sa besmislenim administrativnim barijerama, a mladi ljudi koji vide da se njihovo znanje i sposobnost ne vrednuje nastavljaju da idu u inostranstvo.

Kada je riječ o bankrotu, daleko je Crna Gora od tog scenarija jer se dugovi mogu reprofilisati. Još ima prostora za zaduženje i postoje resursi koji još uvijek mogu spriječiti scenario bankrota. Čini mi se da ova priča služi samo radi pripreme javnosti za veliko zaduženje po preuzimanju vlasti.

Kada podvučemo crtu, novi slojevi neozbiljnosti koji znače samo jedno: ekonomsku neizvjesnost.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo