Povežite se sa nama

INTERVJU

DUŠAN KASALICA, REDITELJ: Disharmonija modernog čovjeka

Objavljeno prije

na

Film Dušana Kasalice Biserna obala jedan je od deset kratkometražnih ostvarenja koji će ove godine biti prikazani u zvaničnoj selekciji XXI Sarajevo Film Festivala, koji će biti održan od 14. do 22. avgusta. Biće to ujedno svjetska premijera 24-minutnog filma snimanog prošle godine u Čanju. Glavnu ulogu tumači Stefan Bošković, a uz njega igraju Nikolina Bogdanović i Marija Backović, kao i djeca Dina Nikolić, Novak Nikolić, Miloš Kandić, Ana Savović, Jelena Milošević, Mia Vujović, Maša Kandić, Dragoljub Prelević, Danilo Otašević, Dušan Vučelić, Luka Mandić, Andrej Vasiljević i Ajla Hodžić, koja su prvi put na filmu. Biserna obala projekat je kuće Cut-Up, a producentkinja je Jelena Mišeljić. Direktor fotografije je Igor Đorđević, scenografiju i kostim potpisuje Natalija Vujošević u saradnji sa Draganom Baćović, a montažerka je Nataša Pantić. Film je realizovan uz podršku Ministarstva kulture.

MONITOR: Vaš film je jedan od deset kratkometražnih filmova koji će biti prikazani u zvaničnoj selekciji „Sarajevo Film Festivala”.Kakve su Vaše impresije, jer je bilo više od 350 filmova u konkurenciji?
KASALICA: Nakon rada na filmu Biserna obala, koji je u raznim etapama trajao godinu dana, učešće na Sarajevo film festivalu jeste značajno iz više razloga. Ovaj festival je uspio da kroz više od dvadeset godina trajanja postane najznačajniji festival u jugoistočnoj Evropi i svakako jedan od prestižnijih na starom kontinentu. To podrazumijeva da kroz devet dana trajanja festival zapravo napravi presjek godišnje produkcije filmova ovog šireg regiona i okupi profesionalce iz raznih segemnata industrije na jednom mjestu kako bi došlo do novih saradnji, ali tu budu autori i zvijezde savremenog filma čija ostvarenja smo gledali kao festivalske hitove proteklih godina a sada se sa njima može razgovarati o istim. Sa druge strane, producentkinja filma Jelena Mišeljić i ja smo, tokom studija, bili polaznici Sarajevo talent kampusa, koji je edukativna platforma festivala, tako da to što nam je film nekolike godine kasnije u selekciji doživljavam da festival prepoznaje, prati i na taj način ulaže u naš rad. Lijepo je vidjeti da se film našao u jakoj selekciji koja okuplja filmove sa Kana i Lokarna, ali svakako da učešće ne doživljavam kao takmičenje već kao priliku da film predstavimo na najbolji način.

MONITOR: Kako je najavljeno iz producentske kompanije „Cut-Up”, ovo je priča o disharmoniji, o društvu koje živi u maglovitoj nadi da će se stvari mijenjati, svjedočeći, zapravo, da se sve samo ponavlja u nedogled. Možete li nam vi više reći o filmu čija radnja se događa u kampu za djecu sa poremećajem težine.
KASALICA: Potreba za pisanjem ove priče a kasnije i filmom javila se iz čitanja sveprisutnih tekstova u kojima je tijelo izvan okvira savršenih proporcija izopšteno kao estetska kategorija, u kojima se kvalitet hrane i pića mijenjaju od pasusa do pasusa u kojima se, konačno, potvrđuje da nam briga o kalorijama i opremi za teretanu skreće pažnju od svih realnih socio-političko-ekonomskih problema koji čekaju da se suočimo sa njima.

Priča prati grupu djece koja su u kampu za regulisanje težine i odrasle oko njih- trenere, instruktore, hotelsko osoblje. Oni zajedno provode dane u socijalističkom stilu građenom, primorskom hotelskom kompleku, udaljenom od bilo kojeg grada. Djeca su, izvan svakodnevnih zamornih treninga i programa ishrane prepuštena sebi. Oni najviše vremena provode u krevetu, na terasama hotelskih soba, pod jakim ljetnjim suncem, gdje se gotovo ništa ne čuje iz spoljnog svijeta, kako bi se oživjela atmosfera dosade, bezvoljnosti za dječije igre u periodu kada se budi adolescentska seksualnost. Zvuk, već spomenut, ima značajnu ulogu u filmu, uz trivijalnu muziku koju klinci slušaju na mobilnim telefonima kako bi se izgradila atmosfera ljetnje ležernosti u usporenosti, izolacije i nepripadanja ambijentu u kojem se djeca nalze.

Nasuprot djeci tu je njihov glavni trener u kampu.U nedostatku bilo kojeg sadržaja on se okreće čudnim opsesijama i fascinacijama, kroz hranu, fitnes i odnose koje uspostavlja. U nemogućnosti da se emotivno poveže sa bilo kim on se radije vraća u izopačenu rutinu i svakodnevnicu koja nikoga ne interesuje pa tako sam izvodi dugo pripremani ples. Kad imate takvog lika to jeste onda priča o disharmoniji modernog čovjeka.

MONITOR: Na filmu je radila malobrojna ekipa, pa pretpostavljam da je snimanje bio veoma dinamično. Iako je niskobudžetni film, veliki je uspjeh film prikazati u zvaničnoj selekciji, što dokazuje da novac nije najvažnije sredstvo. Kažite nam o vašem iskustvu sa snimanja?
KASALICA: Snimanje filma se odvijalo u hotelskom kompleksu ,,Biserna obala” u Čanju. Za one koji nijesu vidjeli hotel treba istaći da je riječ o remek djelu arhitekture i svi iz ekipe filma imamo potrebu da skrenemo pažnju da se taj objekat zaštiti od propadanja i potpune devastacije. No, ako u trenutku snimanja filma čija se radnja dešava u pustom kampu gdje tišina igra veliku ulogu, oko vas imate nekolike hiljade turista i buku turističkog mjesta onda je jasno koliko je zahtjevno bilo snimanje. Tu su naravno bili i klinci koji su sve to doživjeli kao ljetovanje u čijim pauzama oni stanu pred kameru i imaju svoje uloge. Ekipu filma činilo je nas desetak koji smo zapravo prijatelji sličnih interesovanja. U uslovima u kojima mi snimamo filmove, gdje su finansije uvijek problem i gdje morate biti brzi u kreativnom procesu koji sam po sebi traži vrijeme vrlo je bitno da se osjeti ritam filma koji se radi i da postoji međusobno razumijevanje na svim nivoima saradnje.

MONITOR: Interesantno je što glavnu ulogu u filmu tumači dramaturg i pisac Stefan Bošković, a sporedne uloge tumače djeca. Koliko je za Vas to bilo dodatno zahtjevno jer niste radili sa profesionalnim glumcima?
KASALICA: Ovaj film od samog početka tražio je jedan slobodniji, relaksiraniji pristup u svim kreativnim segmentima, što je na prvom mjestu podrazumijevalo otvorenost u kastingu. Tako da u cijelom procesu su se isključivo tražili ljudi za koje sam intuitivno vjerovao da mogu iznijeti uloge koje su napisane i da izgledaju onako kako su zamišljeni. Osim Nikoline Bogdanović, glumice iz Beograda, niko nije profesionalan glumac. Stefan je prije svega odmah razumio i osjetio priču, tako da je saradnja sa njim bila laka. Uz par razmijenih riječi mi smo znali šta treba da se radi. Taj lik jeste stilizovan i možda nekima čudan za gledanje, ali prije svega takav je kakav smo htjeli da bude. Stefan u ovih 24 minuta samo nije imao akcionu scenu, sve ostalo mislim da je tu, no ostavljam publici da pogleda film. Klinci iz filma nijesu djeca glumci. Oni su prvi put bili na snimanju filma i prvi put su glumjeli. Uz veliki rad, gdje mi je pomogla Marija Backović, koja glumi u filmu ali koja već dugo radi sa djecom, klinci su iznijeli svoje uloge. Sve to jeste bio izazov i kocka na neki način, ali na kraju svako snimanje tako i bude, važno je da u tom procesu znamo tačno šta hoćemo i da se trudimo da to i postignemo ma koliko zahtjevno bilo.

MONITOR: Do sada ste radili kao asistent režije na nekoliko filmova. Snimili ste sli nekoliko kratkih filmova. Je li u planu dugometražni film ili neki drugi projekti?
KASALICA: Iskustvo rada kao asistent režije je bitno za nekog ko počinje da se bavi režijom jer ste tako ekskluzivni posmatrač nečijeg drugog rada gdje istovremeno mnogo učite ali se i nalazite u zoni komfora. Tek kroz rad na Bisernoj obali počeo sam da istražujem stvari koje me interesuju i još više učim. Sada pripremam kratki film Uhvati zapadnu granicu dok se o dugometražnom filmu razmišlja uvijek i postoje neke ideje, no o tome ćemo nekom drugom prilikom.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo