Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽAVID ŠABOVIĆ, POSLANIK I ČLAN PREDSJEDNIŠTVA SDP-A: U SDP-u još ima inficiranih DPS-itisom

Objavljeno prije

na

MONITOR: U žiži ste javnosti zbog komentara istraživanja po kojem raste podrška DPS-u u Podgorici. Kazali ste da je i nekadašnji predsjednik Rumunije Nikolae Čaušesku prije pada imao veliku podršku. Šta ste pod tim podrazumijevali?
ŠABOVIĆ: Pa valjda je svima jasno da DPS naručuje ankete čiji su rezultati namješteni i imaju cilj da zbunjuju javnost stvarajući lažnu sliku o navodnoj njihovoj popularnosti. Tu nijesu originalni. To su mnogo prije njih radili „poznatije” vođe od ovog današnjeg. Bivšeg rumunskog diktatora sam se usput sjetio. Sjetio sam se jednog tamošnjeg političkog skupa nepun mjesec i po dana prje njegovog pada. Ne znam je li bio konges ili nešto slično, kada mu je prepuna sala pristalica i simpatizera stojeći aplaudirala. Tolike procente, navodne podrške, koju je on tada imao, vjerovatno ima i ovaj „naš”, ili barem blizu. Odmah nakon pada režima u Rumuniji, na državnoj televiziji u nekoj informativnoj emisiji, pojavio se najvjerovatnije urednik ili neki od glavnih „državnih” novinara, i plačljivim glasom se obratio građanima. Otprilike, ovako je rekao: „…Oprostite mi što sam morao da vas lažem sve do sada…”. Vjerovatno, to na najbolji način govori o visokom stepenu popularnosti njihovog doskorašnjeg „vođe”. Ipak, onako usput, sjetih se kada je pao Đilas 1954.godine, sjutradan se na Terazijama sretnu dva viđenija Crnogorca, i jedan kaže drugome: „Viđe li kako pade Đilas?”, a ovaj mu odgovara: „Koji Đilas?”

MONITOR: SDP se ogradio od dijela Vaših stavova, nakon čega ste izjavili da ste mislili da je ,,partija nakon kongresa, uslovno rečeno, ‘očišćena’ od onih koji su se plašili da se ne kaže ništa vođi”. Na kojeg ste vođu mislili?
ŠABOVIĆ: U svakoj partiji, pa i u mojoj, uvijek postoje skutonoše, koji su uvijek neđe oko vrha. Njihov je zadatak da sve što nije po volji vrha, normalno, uvijeno u omot stava partije, najstrože cenzurišu, kako ne bi nešto, ne daj Bože, uvrijedilo koalicionog partnera. Kad DPS nama opali šamar ćute. A kada Džavid kaže nešto u svoje ime, iz svoje glave, onda to treba peglati.Već dvije godine ili tačnije od predsjedničkih izbora, kada sam na početku bio usamljen, pa sve do inauguracije na Cetinju, dio mojih partijskih drugova to nije mogao da prežali. Vjerovao sam da je Osmi kongres početak nove ere. Izgleda, još ima onih koji su, blago rečeno, inficirani „DPS-itisom”. Raspravio sam to sa vrhom partije i mislim da se nikad više neće destiti nikome od mojih drugova da se u ime moje partije ograđuju od mojeg mišljenja. Što se tiče drugog dijela pitanja, od poodavno se dobro zna ko je vođa, i tu je sve jasno.

MONITOR: Zašto su svi prisutni članovi i funkcioneri SDP-a iz Plava ostali u SDP-u?
ŠABOVIĆ: To biste najbolje znali ako biste njih pojedinačno pitali. Ono što ja znam je, vjerovatno, njihova lična procjena da je pravi SDP ovaj dio što je ostao. Mada će, možda, iako ne mogu da tvrdim, i iz plavskog SDP-a otići. Na kongresu i nakon objavljenih rezultata niko od onih koji su ostali u manjini nije pominjao odlazak. Nego su redom ostali i čestitali izabranom predsjedniku. Tek su, nakon skoro mjesec od kongresa, otišli Brajović i Lazović. Svi smo bili zatečeni – i mi i oni. Moguće da oni uopšte nisu znali da li će da idu i kad će da idu.

MONITOR: Poslanik DPS-a Husnija Šabović najavio je da će podnijeti krivičnu prijavu protiv Vas, navodeći da su delegati iz Plava izmanipulisani kako bi potpisali optužbe na račun DPS-a.
ŠABOVIĆ: Na ovo pitanje jedini moj ozbiljan odgovor bi glasio da sam se javno odrekao poslaničkog imuniteta i pozvao sve sudske, tužilačke, policijske i druge organe da utvrde istinu i primijene pravdu. Vjerovatno bi bio pravi potez i pun pogodak kada bi i ostalih osamdeset poslanika tako uradili i parlament nikada ne bi raspravljao ni o čijem imunitetu.

MONITOR: Nekoliko delegata SDP-a iz Plava optužili su pojedine funkcionere DPS-a da su im nudili novac da na kongresu ne glasaju za Krivokapića, odnosno da glasaju za Brajovića. Jesu li stvarno depeesovci nudili novac?
ŠABOVIĆ: Proces utvrđivanja istine traje i ne želim da govorim o tome da ne bi ispalo pristrasno. Ostavljam onima čiji je to posao da to i urade.

MONITOR: Smatrate da SDP ne bi trebalo da ostane u Vladi ukoliko ministri Vujica Lazović i Ivan Brajović ne vrate ministarska mjesta SDP-u i da u suprotnom treba otvoriti pitanje povjerenja Vladi. Kakve su šanse da se zbog toga raspravlja o povjerenju Vladi?
ŠABOVIĆ: Na osnovu koalicionog sporazuma sa DPS-om, SDP-u je, i samo SDP-u, u Vladi pripalo mjesto potpredsjednika i tri ministarska. Samo SDP-u i pripadaju dok smo u koaliciji. Ukoliko se ne uradi tako, onda nema nikakvog smisla da sjedimo zajedno u Vladi u kojoj nas koalicioni partner ne uvažava. Nemušti pokušaji da se njihovo ostajanje u Vladi pravda legitimitetom zajedničke poslaničke liste je neozbiljno. Šta bi, u slučaju da su nam ministri bili neki drugi, oni koji nisu bili na listi. A to je bila praksa i kod nas, i kod DPS-a i kod drugih partija, koje su davale ministre. Da li bi i to bilo nelegitimno? U ovoj Vladi sjede četiri ministra koja nisu bili na zajedničkoj poslaničkoj listi i ne pada mi napamet da osporavam njihov legitimitet. Jeste da smo i mi u SDP-u poduže otezali sa zahtjevom za rekonstrukciju Vlade, ali ukoliko se ne bi prihvatio naš zahtjev, onda bi bilo licemjerno da i dalje ostajemo u vlasti. Možda je odugovlačenje koristilo nekome da obezbijedi većinu protiv obaranja Vlade. Ne tako davno, u glavnom gradu, jedan tadašnji opozicioni odbornik, dajući podršku DPS-u to je pravdao jedinim razlogom da je protiv SDP-a. Neće se valjda sličan scenario ponoviti i u Skupštini.

MONITOR: Kakve su šanse da se otvaranjem pitanja povjeranja Vladi razobliči i lažna opozicija, odnosno stranke koje su suštinski u savezu sa DPS-om, a nominalno su opozicione?
ŠABOVIĆ: Ne bih mogao sa sigurnošću to tako da tvrdim. Mada se, ponekad, na osnovu glasanja po pojedinim tačkama u parlamentu može steći takav utisak. Ne bih da se bavim drugima, jer u sadašnjoj opoziciji ima i te kako dobrih, čestitih i sposobnih ljudi i partija, sa kojima bih sjutra, vrlo rado, vidio i sebe i svoju partiju zajedno, svejedno bili vlast ili opozicija.

MONITOR: Nedavno ste rekli da je bruka da je za pristup svim podacima dovoljno pokazati značku ANB-a i potpisali amandman MANS-a kojim se ograničava pravo službenicima ANB-a na pristup registrima i bazama podataka pravnih lica.
ŠABOVIĆ: Umjesto da na putu prema Evropi Crna Gora bude demokratskija, nerijetko smo u situaciji da se pojedincima i službama, koji su i do sada imali široka ovlašćenja, daje mogućnost da za račun interesa određenih struktura, možda i grupa, dobijaju takva ovlašćenja, koja se ne mogu nazvati demokratizacijom države i društva. Ne samo taj amandman nego i sve inicijative koje doprinose kontroli vlasti, posebno pojedinaca koji vrše vlast, uvijek ću podržati i glasati za njih, bilo sa kolegama iz moje partije ili opozicije.

MONITOR: Da li će SDP raskinuti koaliciju sa DPS-om i prići opoziciji?
ŠABOVIĆ: Zavisi od ishoda i dešavanja oko pitanja „ministri”. U razgovoru sa nekim partijskim drugarima, i to mlađima, a kad kažem mlađima to znači sa hrabrijim dijelom naše partije, ponudili bismo nekoliko načina rješavanja tog pitanja. Da li sa opozicijom i na koji način, ali o tome je još rano govoriti.

Glava mi ne služi samo za frizuru

MONITOR: Najavili ste da ćete i dalje iznositi stav ne tražeći podršku ni partije niti bilo koga drugog…
ŠABOVIĆ: Da mi glava služi samo za frizuru i kapu bio bih u nekoj drugoj partiji, gdje se odluke donose slično Bukureštu. A mogao sam i da ne idem tako daleko, nego samo da pomenem beogradskog „demo(n)kratu” ili „Tiranliju”. I tamo su se najvažnije partijske i državne odluke donosile sa jednim uzdržanim. Znači, i dalje ću, ako Bog da, raditi kao do sada, a sankcija ili podrška je, takođe, mnogo dobra i realna, ali ako dolazi od birača ili članstva.

Balkansko bure baruta još tinja

MONITOR: Kako komentarišete video-poruku ,,Mi smo islamski hilafet – kasida”, u kojoj su Srbiju islamski teroristi označili kao centar Balkana koji prvo treba da osvoje, nakon čega slijede ostale zemlje, među kojima je i Crna Gora?
ŠABOVIĆ: Nisam dovoljno i na pravi način informisan ne samo o tom video-snimku nego i o toj temi, jer je to ipak daleko od nas, a informacije dobijamo, uglavnom, iz druge ili treće ruke. Mislim da i Vi, kao, i većina drugih novinara, a hoću da vjerujem nenamjerno, koristite pogrešan termin „islamski terorista”. Znam da je taj termin šire počeo da se koristi nakon terorističkog napada na svjetski trgovinski centar u Njujorku, i od tada ga novinari širom svijeta preuzimaju i koriste. Kada bih izvukao neku vrstu paralele sa nekim drugima po svijetu, koji ubijanje nedužnih koriste kao sredstvo za svoju navodnu borbu i navodne ciljeve, onda bi to, otprilike, izgledalo ovako: irski teroristi u Belfastu bi bili katolički, a oni s druge strane protestantski. Baskijski separatisti, koji takođe koriste teror za ostvarivanje svojih ciljeva, bili bi katolički.

Ne znam kako bih nazvao one u Ukrajini, koji su toj državi oteli Krim, iako su gro njih pravoslavci, a moguće je da ima i drugih, možda, šta mislite – „hrišćanski terorist”. Je li da je tome blesavo davati, čak i nacionalni, a kamoli vjerski atribut ispred riječi terorizam, koja nikako tu ne bi smjela da stoji, ni uopšte da bude.

Terminu „islamska država”, a to sam primijetio da koristi i većina novinara poznatih svjetskih agencija, treba dodati riječ „takozvana” ili „samozvana”.

Što se tiče mogućeg terorističkog napada, svakako da treba biti oprezan, jer ne znamo ko sve ima interes da zapali balkansko „bure baruta”, koje se još nije čestito ni ugasilo nego tinja. Ali, kao što rekoh i na počeku odgovora, oni su,realno, ipak daleko.

Između Srbije i njih su dvije države članice NATO-a Bugarska i Turska, koje se graniče sa još dvije države članice NATO-a – Rumunijom i Grčkom. Ta činjenica ipak djeluje umirujuće.

Svi treba, a posebno oni koji su za to najviše zaduženi, da budu obazrivi i budni i da nikome koji to priželjkuju ili prizivaju, činjenjem ili nečinjenjem, ne dozvole da ostvare svoje eventualne namjere. Tu posebno mislim na zvaničnike, pa čak i na sebe, koji svojim govorom i ponašanjem i te kako moraju da vode računa o tom i te kako složenom pitanju, da poslije na bi eventualno žalili zbog toga.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo