Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽAVID ŠABOVIĆ, POSLANIK I ČLAN PREDSJEDNIŠTVA SDP-A: U SDP-u još ima inficiranih DPS-itisom

Objavljeno prije

na

MONITOR: U žiži ste javnosti zbog komentara istraživanja po kojem raste podrška DPS-u u Podgorici. Kazali ste da je i nekadašnji predsjednik Rumunije Nikolae Čaušesku prije pada imao veliku podršku. Šta ste pod tim podrazumijevali?
ŠABOVIĆ: Pa valjda je svima jasno da DPS naručuje ankete čiji su rezultati namješteni i imaju cilj da zbunjuju javnost stvarajući lažnu sliku o navodnoj njihovoj popularnosti. Tu nijesu originalni. To su mnogo prije njih radili „poznatije” vođe od ovog današnjeg. Bivšeg rumunskog diktatora sam se usput sjetio. Sjetio sam se jednog tamošnjeg političkog skupa nepun mjesec i po dana prje njegovog pada. Ne znam je li bio konges ili nešto slično, kada mu je prepuna sala pristalica i simpatizera stojeći aplaudirala. Tolike procente, navodne podrške, koju je on tada imao, vjerovatno ima i ovaj „naš”, ili barem blizu. Odmah nakon pada režima u Rumuniji, na državnoj televiziji u nekoj informativnoj emisiji, pojavio se najvjerovatnije urednik ili neki od glavnih „državnih” novinara, i plačljivim glasom se obratio građanima. Otprilike, ovako je rekao: „…Oprostite mi što sam morao da vas lažem sve do sada…”. Vjerovatno, to na najbolji način govori o visokom stepenu popularnosti njihovog doskorašnjeg „vođe”. Ipak, onako usput, sjetih se kada je pao Đilas 1954.godine, sjutradan se na Terazijama sretnu dva viđenija Crnogorca, i jedan kaže drugome: „Viđe li kako pade Đilas?”, a ovaj mu odgovara: „Koji Đilas?”

MONITOR: SDP se ogradio od dijela Vaših stavova, nakon čega ste izjavili da ste mislili da je ,,partija nakon kongresa, uslovno rečeno, ‘očišćena’ od onih koji su se plašili da se ne kaže ništa vođi”. Na kojeg ste vođu mislili?
ŠABOVIĆ: U svakoj partiji, pa i u mojoj, uvijek postoje skutonoše, koji su uvijek neđe oko vrha. Njihov je zadatak da sve što nije po volji vrha, normalno, uvijeno u omot stava partije, najstrože cenzurišu, kako ne bi nešto, ne daj Bože, uvrijedilo koalicionog partnera. Kad DPS nama opali šamar ćute. A kada Džavid kaže nešto u svoje ime, iz svoje glave, onda to treba peglati.Već dvije godine ili tačnije od predsjedničkih izbora, kada sam na početku bio usamljen, pa sve do inauguracije na Cetinju, dio mojih partijskih drugova to nije mogao da prežali. Vjerovao sam da je Osmi kongres početak nove ere. Izgleda, još ima onih koji su, blago rečeno, inficirani „DPS-itisom”. Raspravio sam to sa vrhom partije i mislim da se nikad više neće destiti nikome od mojih drugova da se u ime moje partije ograđuju od mojeg mišljenja. Što se tiče drugog dijela pitanja, od poodavno se dobro zna ko je vođa, i tu je sve jasno.

MONITOR: Zašto su svi prisutni članovi i funkcioneri SDP-a iz Plava ostali u SDP-u?
ŠABOVIĆ: To biste najbolje znali ako biste njih pojedinačno pitali. Ono što ja znam je, vjerovatno, njihova lična procjena da je pravi SDP ovaj dio što je ostao. Mada će, možda, iako ne mogu da tvrdim, i iz plavskog SDP-a otići. Na kongresu i nakon objavljenih rezultata niko od onih koji su ostali u manjini nije pominjao odlazak. Nego su redom ostali i čestitali izabranom predsjedniku. Tek su, nakon skoro mjesec od kongresa, otišli Brajović i Lazović. Svi smo bili zatečeni – i mi i oni. Moguće da oni uopšte nisu znali da li će da idu i kad će da idu.

MONITOR: Poslanik DPS-a Husnija Šabović najavio je da će podnijeti krivičnu prijavu protiv Vas, navodeći da su delegati iz Plava izmanipulisani kako bi potpisali optužbe na račun DPS-a.
ŠABOVIĆ: Na ovo pitanje jedini moj ozbiljan odgovor bi glasio da sam se javno odrekao poslaničkog imuniteta i pozvao sve sudske, tužilačke, policijske i druge organe da utvrde istinu i primijene pravdu. Vjerovatno bi bio pravi potez i pun pogodak kada bi i ostalih osamdeset poslanika tako uradili i parlament nikada ne bi raspravljao ni o čijem imunitetu.

MONITOR: Nekoliko delegata SDP-a iz Plava optužili su pojedine funkcionere DPS-a da su im nudili novac da na kongresu ne glasaju za Krivokapića, odnosno da glasaju za Brajovića. Jesu li stvarno depeesovci nudili novac?
ŠABOVIĆ: Proces utvrđivanja istine traje i ne želim da govorim o tome da ne bi ispalo pristrasno. Ostavljam onima čiji je to posao da to i urade.

MONITOR: Smatrate da SDP ne bi trebalo da ostane u Vladi ukoliko ministri Vujica Lazović i Ivan Brajović ne vrate ministarska mjesta SDP-u i da u suprotnom treba otvoriti pitanje povjerenja Vladi. Kakve su šanse da se zbog toga raspravlja o povjerenju Vladi?
ŠABOVIĆ: Na osnovu koalicionog sporazuma sa DPS-om, SDP-u je, i samo SDP-u, u Vladi pripalo mjesto potpredsjednika i tri ministarska. Samo SDP-u i pripadaju dok smo u koaliciji. Ukoliko se ne uradi tako, onda nema nikakvog smisla da sjedimo zajedno u Vladi u kojoj nas koalicioni partner ne uvažava. Nemušti pokušaji da se njihovo ostajanje u Vladi pravda legitimitetom zajedničke poslaničke liste je neozbiljno. Šta bi, u slučaju da su nam ministri bili neki drugi, oni koji nisu bili na listi. A to je bila praksa i kod nas, i kod DPS-a i kod drugih partija, koje su davale ministre. Da li bi i to bilo nelegitimno? U ovoj Vladi sjede četiri ministra koja nisu bili na zajedničkoj poslaničkoj listi i ne pada mi napamet da osporavam njihov legitimitet. Jeste da smo i mi u SDP-u poduže otezali sa zahtjevom za rekonstrukciju Vlade, ali ukoliko se ne bi prihvatio naš zahtjev, onda bi bilo licemjerno da i dalje ostajemo u vlasti. Možda je odugovlačenje koristilo nekome da obezbijedi većinu protiv obaranja Vlade. Ne tako davno, u glavnom gradu, jedan tadašnji opozicioni odbornik, dajući podršku DPS-u to je pravdao jedinim razlogom da je protiv SDP-a. Neće se valjda sličan scenario ponoviti i u Skupštini.

MONITOR: Kakve su šanse da se otvaranjem pitanja povjeranja Vladi razobliči i lažna opozicija, odnosno stranke koje su suštinski u savezu sa DPS-om, a nominalno su opozicione?
ŠABOVIĆ: Ne bih mogao sa sigurnošću to tako da tvrdim. Mada se, ponekad, na osnovu glasanja po pojedinim tačkama u parlamentu može steći takav utisak. Ne bih da se bavim drugima, jer u sadašnjoj opoziciji ima i te kako dobrih, čestitih i sposobnih ljudi i partija, sa kojima bih sjutra, vrlo rado, vidio i sebe i svoju partiju zajedno, svejedno bili vlast ili opozicija.

MONITOR: Nedavno ste rekli da je bruka da je za pristup svim podacima dovoljno pokazati značku ANB-a i potpisali amandman MANS-a kojim se ograničava pravo službenicima ANB-a na pristup registrima i bazama podataka pravnih lica.
ŠABOVIĆ: Umjesto da na putu prema Evropi Crna Gora bude demokratskija, nerijetko smo u situaciji da se pojedincima i službama, koji su i do sada imali široka ovlašćenja, daje mogućnost da za račun interesa određenih struktura, možda i grupa, dobijaju takva ovlašćenja, koja se ne mogu nazvati demokratizacijom države i društva. Ne samo taj amandman nego i sve inicijative koje doprinose kontroli vlasti, posebno pojedinaca koji vrše vlast, uvijek ću podržati i glasati za njih, bilo sa kolegama iz moje partije ili opozicije.

MONITOR: Da li će SDP raskinuti koaliciju sa DPS-om i prići opoziciji?
ŠABOVIĆ: Zavisi od ishoda i dešavanja oko pitanja „ministri”. U razgovoru sa nekim partijskim drugarima, i to mlađima, a kad kažem mlađima to znači sa hrabrijim dijelom naše partije, ponudili bismo nekoliko načina rješavanja tog pitanja. Da li sa opozicijom i na koji način, ali o tome je još rano govoriti.

Glava mi ne služi samo za frizuru

MONITOR: Najavili ste da ćete i dalje iznositi stav ne tražeći podršku ni partije niti bilo koga drugog…
ŠABOVIĆ: Da mi glava služi samo za frizuru i kapu bio bih u nekoj drugoj partiji, gdje se odluke donose slično Bukureštu. A mogao sam i da ne idem tako daleko, nego samo da pomenem beogradskog „demo(n)kratu” ili „Tiranliju”. I tamo su se najvažnije partijske i državne odluke donosile sa jednim uzdržanim. Znači, i dalje ću, ako Bog da, raditi kao do sada, a sankcija ili podrška je, takođe, mnogo dobra i realna, ali ako dolazi od birača ili članstva.

Balkansko bure baruta još tinja

MONITOR: Kako komentarišete video-poruku ,,Mi smo islamski hilafet – kasida”, u kojoj su Srbiju islamski teroristi označili kao centar Balkana koji prvo treba da osvoje, nakon čega slijede ostale zemlje, među kojima je i Crna Gora?
ŠABOVIĆ: Nisam dovoljno i na pravi način informisan ne samo o tom video-snimku nego i o toj temi, jer je to ipak daleko od nas, a informacije dobijamo, uglavnom, iz druge ili treće ruke. Mislim da i Vi, kao, i većina drugih novinara, a hoću da vjerujem nenamjerno, koristite pogrešan termin „islamski terorista”. Znam da je taj termin šire počeo da se koristi nakon terorističkog napada na svjetski trgovinski centar u Njujorku, i od tada ga novinari širom svijeta preuzimaju i koriste. Kada bih izvukao neku vrstu paralele sa nekim drugima po svijetu, koji ubijanje nedužnih koriste kao sredstvo za svoju navodnu borbu i navodne ciljeve, onda bi to, otprilike, izgledalo ovako: irski teroristi u Belfastu bi bili katolički, a oni s druge strane protestantski. Baskijski separatisti, koji takođe koriste teror za ostvarivanje svojih ciljeva, bili bi katolički.

Ne znam kako bih nazvao one u Ukrajini, koji su toj državi oteli Krim, iako su gro njih pravoslavci, a moguće je da ima i drugih, možda, šta mislite – „hrišćanski terorist”. Je li da je tome blesavo davati, čak i nacionalni, a kamoli vjerski atribut ispred riječi terorizam, koja nikako tu ne bi smjela da stoji, ni uopšte da bude.

Terminu „islamska država”, a to sam primijetio da koristi i većina novinara poznatih svjetskih agencija, treba dodati riječ „takozvana” ili „samozvana”.

Što se tiče mogućeg terorističkog napada, svakako da treba biti oprezan, jer ne znamo ko sve ima interes da zapali balkansko „bure baruta”, koje se još nije čestito ni ugasilo nego tinja. Ali, kao što rekoh i na počeku odgovora, oni su,realno, ipak daleko.

Između Srbije i njih su dvije države članice NATO-a Bugarska i Turska, koje se graniče sa još dvije države članice NATO-a – Rumunijom i Grčkom. Ta činjenica ipak djeluje umirujuće.

Svi treba, a posebno oni koji su za to najviše zaduženi, da budu obazrivi i budni i da nikome koji to priželjkuju ili prizivaju, činjenjem ili nečinjenjem, ne dozvole da ostvare svoje eventualne namjere. Tu posebno mislim na zvaničnike, pa čak i na sebe, koji svojim govorom i ponašanjem i te kako moraju da vode računa o tom i te kako složenom pitanju, da poslije na bi eventualno žalili zbog toga.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo