Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽAVID ŠABOVIĆ, POSLANIK I ČLAN PREDSJEDNIŠTVA SDP-A: U SDP-u još ima inficiranih DPS-itisom

Objavljeno prije

na

MONITOR: U žiži ste javnosti zbog komentara istraživanja po kojem raste podrška DPS-u u Podgorici. Kazali ste da je i nekadašnji predsjednik Rumunije Nikolae Čaušesku prije pada imao veliku podršku. Šta ste pod tim podrazumijevali?
ŠABOVIĆ: Pa valjda je svima jasno da DPS naručuje ankete čiji su rezultati namješteni i imaju cilj da zbunjuju javnost stvarajući lažnu sliku o navodnoj njihovoj popularnosti. Tu nijesu originalni. To su mnogo prije njih radili „poznatije” vođe od ovog današnjeg. Bivšeg rumunskog diktatora sam se usput sjetio. Sjetio sam se jednog tamošnjeg političkog skupa nepun mjesec i po dana prje njegovog pada. Ne znam je li bio konges ili nešto slično, kada mu je prepuna sala pristalica i simpatizera stojeći aplaudirala. Tolike procente, navodne podrške, koju je on tada imao, vjerovatno ima i ovaj „naš”, ili barem blizu. Odmah nakon pada režima u Rumuniji, na državnoj televiziji u nekoj informativnoj emisiji, pojavio se najvjerovatnije urednik ili neki od glavnih „državnih” novinara, i plačljivim glasom se obratio građanima. Otprilike, ovako je rekao: „…Oprostite mi što sam morao da vas lažem sve do sada…”. Vjerovatno, to na najbolji način govori o visokom stepenu popularnosti njihovog doskorašnjeg „vođe”. Ipak, onako usput, sjetih se kada je pao Đilas 1954.godine, sjutradan se na Terazijama sretnu dva viđenija Crnogorca, i jedan kaže drugome: „Viđe li kako pade Đilas?”, a ovaj mu odgovara: „Koji Đilas?”

MONITOR: SDP se ogradio od dijela Vaših stavova, nakon čega ste izjavili da ste mislili da je ,,partija nakon kongresa, uslovno rečeno, ‘očišćena’ od onih koji su se plašili da se ne kaže ništa vođi”. Na kojeg ste vođu mislili?
ŠABOVIĆ: U svakoj partiji, pa i u mojoj, uvijek postoje skutonoše, koji su uvijek neđe oko vrha. Njihov je zadatak da sve što nije po volji vrha, normalno, uvijeno u omot stava partije, najstrože cenzurišu, kako ne bi nešto, ne daj Bože, uvrijedilo koalicionog partnera. Kad DPS nama opali šamar ćute. A kada Džavid kaže nešto u svoje ime, iz svoje glave, onda to treba peglati.Već dvije godine ili tačnije od predsjedničkih izbora, kada sam na početku bio usamljen, pa sve do inauguracije na Cetinju, dio mojih partijskih drugova to nije mogao da prežali. Vjerovao sam da je Osmi kongres početak nove ere. Izgleda, još ima onih koji su, blago rečeno, inficirani „DPS-itisom”. Raspravio sam to sa vrhom partije i mislim da se nikad više neće destiti nikome od mojih drugova da se u ime moje partije ograđuju od mojeg mišljenja. Što se tiče drugog dijela pitanja, od poodavno se dobro zna ko je vođa, i tu je sve jasno.

MONITOR: Zašto su svi prisutni članovi i funkcioneri SDP-a iz Plava ostali u SDP-u?
ŠABOVIĆ: To biste najbolje znali ako biste njih pojedinačno pitali. Ono što ja znam je, vjerovatno, njihova lična procjena da je pravi SDP ovaj dio što je ostao. Mada će, možda, iako ne mogu da tvrdim, i iz plavskog SDP-a otići. Na kongresu i nakon objavljenih rezultata niko od onih koji su ostali u manjini nije pominjao odlazak. Nego su redom ostali i čestitali izabranom predsjedniku. Tek su, nakon skoro mjesec od kongresa, otišli Brajović i Lazović. Svi smo bili zatečeni – i mi i oni. Moguće da oni uopšte nisu znali da li će da idu i kad će da idu.

MONITOR: Poslanik DPS-a Husnija Šabović najavio je da će podnijeti krivičnu prijavu protiv Vas, navodeći da su delegati iz Plava izmanipulisani kako bi potpisali optužbe na račun DPS-a.
ŠABOVIĆ: Na ovo pitanje jedini moj ozbiljan odgovor bi glasio da sam se javno odrekao poslaničkog imuniteta i pozvao sve sudske, tužilačke, policijske i druge organe da utvrde istinu i primijene pravdu. Vjerovatno bi bio pravi potez i pun pogodak kada bi i ostalih osamdeset poslanika tako uradili i parlament nikada ne bi raspravljao ni o čijem imunitetu.

MONITOR: Nekoliko delegata SDP-a iz Plava optužili su pojedine funkcionere DPS-a da su im nudili novac da na kongresu ne glasaju za Krivokapića, odnosno da glasaju za Brajovića. Jesu li stvarno depeesovci nudili novac?
ŠABOVIĆ: Proces utvrđivanja istine traje i ne želim da govorim o tome da ne bi ispalo pristrasno. Ostavljam onima čiji je to posao da to i urade.

MONITOR: Smatrate da SDP ne bi trebalo da ostane u Vladi ukoliko ministri Vujica Lazović i Ivan Brajović ne vrate ministarska mjesta SDP-u i da u suprotnom treba otvoriti pitanje povjerenja Vladi. Kakve su šanse da se zbog toga raspravlja o povjerenju Vladi?
ŠABOVIĆ: Na osnovu koalicionog sporazuma sa DPS-om, SDP-u je, i samo SDP-u, u Vladi pripalo mjesto potpredsjednika i tri ministarska. Samo SDP-u i pripadaju dok smo u koaliciji. Ukoliko se ne uradi tako, onda nema nikakvog smisla da sjedimo zajedno u Vladi u kojoj nas koalicioni partner ne uvažava. Nemušti pokušaji da se njihovo ostajanje u Vladi pravda legitimitetom zajedničke poslaničke liste je neozbiljno. Šta bi, u slučaju da su nam ministri bili neki drugi, oni koji nisu bili na listi. A to je bila praksa i kod nas, i kod DPS-a i kod drugih partija, koje su davale ministre. Da li bi i to bilo nelegitimno? U ovoj Vladi sjede četiri ministra koja nisu bili na zajedničkoj poslaničkoj listi i ne pada mi napamet da osporavam njihov legitimitet. Jeste da smo i mi u SDP-u poduže otezali sa zahtjevom za rekonstrukciju Vlade, ali ukoliko se ne bi prihvatio naš zahtjev, onda bi bilo licemjerno da i dalje ostajemo u vlasti. Možda je odugovlačenje koristilo nekome da obezbijedi većinu protiv obaranja Vlade. Ne tako davno, u glavnom gradu, jedan tadašnji opozicioni odbornik, dajući podršku DPS-u to je pravdao jedinim razlogom da je protiv SDP-a. Neće se valjda sličan scenario ponoviti i u Skupštini.

MONITOR: Kakve su šanse da se otvaranjem pitanja povjeranja Vladi razobliči i lažna opozicija, odnosno stranke koje su suštinski u savezu sa DPS-om, a nominalno su opozicione?
ŠABOVIĆ: Ne bih mogao sa sigurnošću to tako da tvrdim. Mada se, ponekad, na osnovu glasanja po pojedinim tačkama u parlamentu može steći takav utisak. Ne bih da se bavim drugima, jer u sadašnjoj opoziciji ima i te kako dobrih, čestitih i sposobnih ljudi i partija, sa kojima bih sjutra, vrlo rado, vidio i sebe i svoju partiju zajedno, svejedno bili vlast ili opozicija.

MONITOR: Nedavno ste rekli da je bruka da je za pristup svim podacima dovoljno pokazati značku ANB-a i potpisali amandman MANS-a kojim se ograničava pravo službenicima ANB-a na pristup registrima i bazama podataka pravnih lica.
ŠABOVIĆ: Umjesto da na putu prema Evropi Crna Gora bude demokratskija, nerijetko smo u situaciji da se pojedincima i službama, koji su i do sada imali široka ovlašćenja, daje mogućnost da za račun interesa određenih struktura, možda i grupa, dobijaju takva ovlašćenja, koja se ne mogu nazvati demokratizacijom države i društva. Ne samo taj amandman nego i sve inicijative koje doprinose kontroli vlasti, posebno pojedinaca koji vrše vlast, uvijek ću podržati i glasati za njih, bilo sa kolegama iz moje partije ili opozicije.

MONITOR: Da li će SDP raskinuti koaliciju sa DPS-om i prići opoziciji?
ŠABOVIĆ: Zavisi od ishoda i dešavanja oko pitanja „ministri”. U razgovoru sa nekim partijskim drugarima, i to mlađima, a kad kažem mlađima to znači sa hrabrijim dijelom naše partije, ponudili bismo nekoliko načina rješavanja tog pitanja. Da li sa opozicijom i na koji način, ali o tome je još rano govoriti.

Glava mi ne služi samo za frizuru

MONITOR: Najavili ste da ćete i dalje iznositi stav ne tražeći podršku ni partije niti bilo koga drugog…
ŠABOVIĆ: Da mi glava služi samo za frizuru i kapu bio bih u nekoj drugoj partiji, gdje se odluke donose slično Bukureštu. A mogao sam i da ne idem tako daleko, nego samo da pomenem beogradskog „demo(n)kratu” ili „Tiranliju”. I tamo su se najvažnije partijske i državne odluke donosile sa jednim uzdržanim. Znači, i dalje ću, ako Bog da, raditi kao do sada, a sankcija ili podrška je, takođe, mnogo dobra i realna, ali ako dolazi od birača ili članstva.

Balkansko bure baruta još tinja

MONITOR: Kako komentarišete video-poruku ,,Mi smo islamski hilafet – kasida”, u kojoj su Srbiju islamski teroristi označili kao centar Balkana koji prvo treba da osvoje, nakon čega slijede ostale zemlje, među kojima je i Crna Gora?
ŠABOVIĆ: Nisam dovoljno i na pravi način informisan ne samo o tom video-snimku nego i o toj temi, jer je to ipak daleko od nas, a informacije dobijamo, uglavnom, iz druge ili treće ruke. Mislim da i Vi, kao, i većina drugih novinara, a hoću da vjerujem nenamjerno, koristite pogrešan termin „islamski terorista”. Znam da je taj termin šire počeo da se koristi nakon terorističkog napada na svjetski trgovinski centar u Njujorku, i od tada ga novinari širom svijeta preuzimaju i koriste. Kada bih izvukao neku vrstu paralele sa nekim drugima po svijetu, koji ubijanje nedužnih koriste kao sredstvo za svoju navodnu borbu i navodne ciljeve, onda bi to, otprilike, izgledalo ovako: irski teroristi u Belfastu bi bili katolički, a oni s druge strane protestantski. Baskijski separatisti, koji takođe koriste teror za ostvarivanje svojih ciljeva, bili bi katolički.

Ne znam kako bih nazvao one u Ukrajini, koji su toj državi oteli Krim, iako su gro njih pravoslavci, a moguće je da ima i drugih, možda, šta mislite – „hrišćanski terorist”. Je li da je tome blesavo davati, čak i nacionalni, a kamoli vjerski atribut ispred riječi terorizam, koja nikako tu ne bi smjela da stoji, ni uopšte da bude.

Terminu „islamska država”, a to sam primijetio da koristi i većina novinara poznatih svjetskih agencija, treba dodati riječ „takozvana” ili „samozvana”.

Što se tiče mogućeg terorističkog napada, svakako da treba biti oprezan, jer ne znamo ko sve ima interes da zapali balkansko „bure baruta”, koje se još nije čestito ni ugasilo nego tinja. Ali, kao što rekoh i na počeku odgovora, oni su,realno, ipak daleko.

Između Srbije i njih su dvije države članice NATO-a Bugarska i Turska, koje se graniče sa još dvije države članice NATO-a – Rumunijom i Grčkom. Ta činjenica ipak djeluje umirujuće.

Svi treba, a posebno oni koji su za to najviše zaduženi, da budu obazrivi i budni i da nikome koji to priželjkuju ili prizivaju, činjenjem ili nečinjenjem, ne dozvole da ostvare svoje eventualne namjere. Tu posebno mislim na zvaničnike, pa čak i na sebe, koji svojim govorom i ponašanjem i te kako moraju da vode računa o tom i te kako složenom pitanju, da poslije na bi eventualno žalili zbog toga.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MIORAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Stvaraju se preduslovi za raspodjelu nacionalnih resursa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete najavu izmjena Zakona o državnoj imovini ?

VUJOVIĆ: Ne možete pravdati izbjegavanje poštovanja procedura i zaobilaženje zakona time da želite brže donositi odluke. Javne finansije i državna imovina su zaštićene upravo tim procedurama i tim zakonima. To nisu privatne finansije niti privatna imovina da bi sa njom raspolagali na taj način. U privatnom biznisu stvari stoje drugačije, ali u onome što je opšti interes, uz mehanizme kontrole i provjere, a uz podrazumijevanu strategiju djelovanja, što je moguće dužu, vi smanjujete mogućnost greške. Zašto je to važno? Pa svaka greška na tom polju košta mnogo i nekada su potrebne decenije za ispravku. Ujedno, korupcija je tada lakše moguća, jer kada potisnete osigurače koje štite opšte dobro, tada je i rizik od te pojave veći. Procedura i transparentnost se uvode da bi se uz pomoć javnosti državna imovina  zaštitila od bilo kakve mogućnosti njenog umanjenja ili devastiranja.

MONITOR: Aktuelni zakon obavezuje Vladu da traži dozvolu od parlamenta za valorizaciju imovine vrijedne do 150 miliona. Izmjenama bi se ta vrijednost podigla na 300 miliona eura. Šta bi to značilo?

VUJOVIĆ: Razumijem da se desila inflacija, ali ne vidim zašto bi Vlada bježala od toga da se u Skupštini javno pretrese svaka odluka kojom se raspolaže državna imovina, dakle imovina građana. Zar ona ne bi trebala da bude okrenuta ka tome da sa parlamentom podijeli odgovornost u donošenju takvih odluka. Priča da treba brže djelovati ne stoji, jer i parlament može brzo reagovati ako se radi o stvarima koje mogu biti na dobrobit građana u smislu da vi nekoj imovini dajete dodatu vrijednost. Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu.

Dopuštanje ovakve odluke bi u praksi značilo da Vlada ima dodatnu koncentraciju moći na polju ekonomije i fiskalne politike uopšte, da je manje kontrolisana i da uticaj ekstremno krupnog kapitala kroz takve odluke može da poraste do neviđenih proporcija, jer možete tada prodavati ili zalagati državnu imovinu za sve i svašta.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR RADE  VELJANOVSKI, POLITIČKI I MEDIJSKI ANALITIČAR, PROFESOR FPN U BEOGRADU U PENZIJI: Najveća opasnost po region bilo bi Vučićevo potpuno okretanje ka Istoku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brisel i Vašington imaju bojazan da napetosti u regionu ne eskaliraju-a oni znaju koliko je u tome Srbija važna, pa im je bitnije da se održi stabilnost nego da se promijeni vlast. Od ovih centara moći se može očekivati diskretno ohrabrivanje opozicije da izvede promjene, ali ne i da oni urade posao umjesto nje

 

 

 

MONITOR:. Jedno vrijeme ste bili aktivni u srpskoj politici. Da li ste  iznenađeni prilično oštrom podjelom u koaliciji Srbija protiv nasilja i kakva bi bila Vaša odluka?

VELJANOVSKI: Nisam iznenađen podelom u koaliciji Srbija protiv nasilja, zapravo je to sasvim logično. Tu koaliciju je okupljalo iskreno odupiranje nasilju i zajednička želja da se promeni vlast, ali to nije dovoljno za političko delovanje. Ne mogu istim putem oni koji su za Evropsku uniju i oni koji su protiv, oni koji smatraju da je u Srebrenici bio genocid i oni koji to negiraju i čak slave zločince iz srpskog naroda, stranke koje se zalažu za stvarne demokratske vrednosti i imaju svest o realnosti kosovskog problema i one koje veličaju mitove prošlosti i traže da se na Kosovu proglasi okupacija. Ja i dok sam bio više u politici nisam imao nikakav uticaj, ali bih se zalagao za jasno profilisanje svake partrije i zajedničko delovanje isključivo po programskim ciljevima.

MONITOR: Na izborima je,  prvi put, učestvovao i „narodni tribun“ Savo Manojlović i osvojio značajan broj glasova. On je, po završetku izbora, pozvao na neku vrstu postizbornog bojkota republičke skupštine i dijela lokalnih parlamenata. Kako ocjenjujete njegov iznenadni ulazak u institucionalizovanu politiku i očigledan pokušaj da bude i tu proaktivan?

VELJANOVSKI: Savo Manojlović je samo još jedan dokaz nezrelosti opozicione scene u Srbiji. Inače, u politiku se i može ući samo institucionalizovano, sve ostalo je amaterizam ili NGO građanski aktivizam, što ima dodirnih tačaka sa politikom, ali nema mnogo izgleda da se poentira. Izlaskom na izbore, a zatim pozivom na bojkot odnosno izlazak iz lokalnih parlamenata, Manojlović je doprineo konfuziji koja je već postojala, a što obeshrabruje birače i dovodi do apatije. Respektabilan broj glasova koje je ova opcija dobila tu i tamo, takođe dokazuje da je građanima potrebno nešto novo, što odavno očekuju, ali čega nema.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

MONITOR:  Kako vidite odnose na relaciji ministar pravde Andrej Milović i premijer Milojko Spajić, te najavu Milovićevog razrešenja?

MAROVIČ: Loša je poruka koju premijer šalje predlogom za razrješenje ministra pravde nekoliko dana nakon što su usvojeni zakoni potrebni za IBAR, a koje je pripremilo  Ministarstvo pravde na čijem čelu je Milović. Iako je taj predlog očigledan rezultat političkih razmimoilaženja, trebalo je da se desi kada je Milović isključen iz PES-a, a ne sada kada bi premijer trebalo da bude zahvalan zbog ostvarenih rezultata. Isto tako, nejasan je i potez Milovića kojim on umjesto da podnese ostavku ako se ne slaže sa politikom premijera i Vlade, upućuje na svoje razrješenje. U oba slučaja je riječ o neodgovornim potezima nekoliko sedmica prije očekivanog dobijanja IBAR-a, čime pada u vodu priča da je IBAR iznad svega. Iako je, kao što sam već rekla, EK dala zeleno svjetlo za IBAR, ovakav razvoj događaja pokazuje da IBAR, ipak, nije iznad političkih razmirica i partijskih interesa. Sve češće turbulencije u PES-u, ali i između koalicionih partnera, nisu ohrabrujuće za političku situaciju u zemlji koja mora biti stabilna da bismo se mogli posvetiti reformama.

MONITOR:  Kako komentarišete odluku Vlade da zbog prihvaćenog amandmana u Skupštini, Milović ne prisustvuje sjednici parlamenta, odnosno Spajićevo obavezujuće uputstvo ministrima da o svakom amandmanskom djelovanju na IBAR zakone moraju obavijestiti najprije Vladu?

MAROVIĆ: Logično objašnjenje za „uputstvo“ da Vlada mora da da zeleno svjetlo za amandmane na IBAR zakone je to da je ona u komunikaciji sa Evropskom komisijom i da se nije željelo rizikovati s eventualnim odstupanjima. Međutim, ministar pravde predstavlja Vladu, zakoni su iz njegove nadležnosti i ne vidim šta je moglo da pođe „po zlu“ i zašto je Vlada morala da ga povlači „navrat- nanos“ iz Skupštine. Ukratko, na ovom primjeru smo konkretno vidjeli paradoks da Vlada ne vjeruje svom ministru i da ne vrednuje njegov rad.

MONITOR: Predsjednik države Jakov Milatović odbio je da potpiše dva IBAR zakona. Može li to uticati na proces dobijanja IBAR-a?

MAROVIĆ:Evropska komisija je dala pozitivnu procjenu ispunjenosti mjerila i prije nego što su svi potrebni zakoni za IBAR bili usvojeni u Skupštini. Smatram da se niko na političkom nivou u EU neće baviti formalnim stvarima, posebno što, iako su primjedbe Predsjednika opravdane, zakoni nakon drugog glasanja moraju biti potpisani.

MONITOR: Kako vidite konstataciju premijera o “koordinisanoj opstrukciji Andreja Milovića i Jakova Milatovića” evropskog puta CG?

MAROVIĆ: PES je u više navrata, otkad je u situaciji da vodi proces evropske integracije Crne Gore, stavljao do znanja da svi koji su protiv njih su protiv našeg evropskog puta, pa, čak, kao što je to često slučaj, kad taj neko štiti zakon. U stvari je riječ o čuvanju pozicije i političkim sukobljavanjima.

MONITOR: Kako komentarišete prisustvo predsjednika Parlamenta Andrije Mandića na Svesrpskom saboru u Beogradu?

MAROVIĆ: Andrija Mandić je bio na „saboru Srbije i Srpske“ . Nije mu tamo bilo mjesto kao predstavniku Crne Gore i samim tim to nije ni mogao biti, već ili kao običan posmatrač, što je nedopustivo budući da je predsjednik Skupštine Crne Gore, ili, što je izvjesnije, dužnik višegodišnjeg političkog saveznika i ideološkog vođe Aleksandra Vučića. Takva pozicija bi bila kompromitujuća i ponižavajuća za svakoga, osim za Andriju Mandića, koji tako ne poštuje sopstvenu državu i omalovažava jednu od najviših funkcija u njoj.

MONITOR: U otvorenom pismu premijeru, kritikovali ste njegov stav da “IBAR nije postojao prije PES-a”, kako ste kazali, ali i ocijenili da nam sa ovom parlamentarnom većinom IBAR ništa neće značiti?

MAROVIĆ: I prije i poslije političkih promjena u državi, svi koji su na bilo koji način učestvovali u procesu su se zalagali za određene olakšice, promjenu politike uslovljavanja i ispunjavanje mjerila po prioritetima, intenzivniji monitoring Evropske komisije… Premijer, reakcijom da niko prije 44. Vlade nije pominjao IBAR, kao da je želio da izbriše sve prethodne napore, umjesto da sopstveni uspjeh učini još većim isticanjem da se do njega došlo zajedničkim trudom i radom.

Crna Gora treba da uđe u EU kao građanska država u kojoj se jednako garantuju prava svima i teško mi je zamisliti da se to može desiti uz većinu u čijem su sastavu oni koji negiraju crnogorsku naciju i ne priznaju državu koju treba da predstavljaju u institucijama Unije. To je paradoks i utoliko je i čudna pozicija EU, koja se i sama suočava sa jačanjem desničarskih partija i populista, i koja godinama nije blagonaklono gledala na takvu koaliciju u Crnoj Gori, a sada je zove „evropskom“.

MONITOR:  Kako vidite ovdašnje reakcije na glas Vlade za usvajanje Rezolucije UN o Srebrenici, te Rezoluciju o Jasenovcu koja je u parlamentu?

MAROVIĆ: Reakcije su različite i bespotrebno ispolitizovane i one su skrenule pažnju sa suštine: ovdje se ne radi o većem ili manjem značaju rezolucija, ovdje je riječ o tome da je Rezolucija o Srebrenici bila na dnevnom redu GS UN-a, da smo se kao članica morali izjasniti, a da je naš stav o tom pitanju odavno utvrđen, zasnovan na presudama međunarodnih sudova i civilizacijskoj obavezi. Ponoviću: najmanje što možemo da učinimo za žrtve genocida u Srebrenici je da ih se sjetimo 11. jula, a Rezolucija je važna i zbog toga što se sam genocid u javnosti često negira. Rezolucija o Jasenovcu koja bi bila usvojena u Skupštini Crne Gore ne bi suštinski ništa promijenila, jer se 22. april već obilježava kao dan proboja zarobljenih iz jasenovačkog logora i komemoraciji svake godine prisustvuje državni vrh Hrvatske, a, takođe, u javnosti niko nikada ne negira Jasenovac. Rezolucijom o Jasenovcu možemo pogoršati odnose sa Hrvatskom koja je dobar susjed i pruža nam podršku na svim poljima u procesu demokratizacije, a pogrešan je i motiv usvajanja Rezolucije da bi određena politička grupacija ostala na vlasti i to je nepoštovanje samih žrtava.

MONITOR: Šta nas čeka poslije IBAR-a?

MAROVIĆ: Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti, a samim tim što i ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima. Najzahtjevniji će, opet, biti rad na vladavini prava, odnosno jačanju institucija, borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, neselektivnoj primjeni zakona u svim oblastima. Pregovori u poglavljima 23 i 24 će ubuduće biti usmjereni na ispunjavanje završnih mjerila, a koje ćemo dobiti u Zajedničkoj poziciji. Od presudne je važnosti da napravimo jasnu mapu puta, prioritete po godinama u trogodišnjem periodu, te da oko tih prioriteta gradimo konsenzus.

Glasanje za IBAR zakone je pokazalo da, iako vlast ne radi na toj sponi sa opozicijom, prvi put smo imali jasnu poruku opozicije da ne želi da blokira EU put. Da li je to bilo zbog „signala“ iz EU da ćemo IBAR dobiti bez obzira na sve, pa niko nije htio da političkim protivnicima pruži priliku da u njih upiru prstom, ili je rezultat, konačnog shvatanja da je EU cilj svih nas i da svi moramo učestvovati u njegovom ostvarivanju, ostaje da se vidi, ali je jasan putokaz u kom pravcu se mora ići.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo