Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽAVID ŠABOVIĆ, POSLANIK I ČLAN PREDSJEDNIŠTVA SDP-A: U SDP-u još ima inficiranih DPS-itisom

Objavljeno prije

na

MONITOR: U žiži ste javnosti zbog komentara istraživanja po kojem raste podrška DPS-u u Podgorici. Kazali ste da je i nekadašnji predsjednik Rumunije Nikolae Čaušesku prije pada imao veliku podršku. Šta ste pod tim podrazumijevali?
ŠABOVIĆ: Pa valjda je svima jasno da DPS naručuje ankete čiji su rezultati namješteni i imaju cilj da zbunjuju javnost stvarajući lažnu sliku o navodnoj njihovoj popularnosti. Tu nijesu originalni. To su mnogo prije njih radili „poznatije” vođe od ovog današnjeg. Bivšeg rumunskog diktatora sam se usput sjetio. Sjetio sam se jednog tamošnjeg političkog skupa nepun mjesec i po dana prje njegovog pada. Ne znam je li bio konges ili nešto slično, kada mu je prepuna sala pristalica i simpatizera stojeći aplaudirala. Tolike procente, navodne podrške, koju je on tada imao, vjerovatno ima i ovaj „naš”, ili barem blizu. Odmah nakon pada režima u Rumuniji, na državnoj televiziji u nekoj informativnoj emisiji, pojavio se najvjerovatnije urednik ili neki od glavnih „državnih” novinara, i plačljivim glasom se obratio građanima. Otprilike, ovako je rekao: „…Oprostite mi što sam morao da vas lažem sve do sada…”. Vjerovatno, to na najbolji način govori o visokom stepenu popularnosti njihovog doskorašnjeg „vođe”. Ipak, onako usput, sjetih se kada je pao Đilas 1954.godine, sjutradan se na Terazijama sretnu dva viđenija Crnogorca, i jedan kaže drugome: „Viđe li kako pade Đilas?”, a ovaj mu odgovara: „Koji Đilas?”

MONITOR: SDP se ogradio od dijela Vaših stavova, nakon čega ste izjavili da ste mislili da je ,,partija nakon kongresa, uslovno rečeno, ‘očišćena’ od onih koji su se plašili da se ne kaže ništa vođi”. Na kojeg ste vođu mislili?
ŠABOVIĆ: U svakoj partiji, pa i u mojoj, uvijek postoje skutonoše, koji su uvijek neđe oko vrha. Njihov je zadatak da sve što nije po volji vrha, normalno, uvijeno u omot stava partije, najstrože cenzurišu, kako ne bi nešto, ne daj Bože, uvrijedilo koalicionog partnera. Kad DPS nama opali šamar ćute. A kada Džavid kaže nešto u svoje ime, iz svoje glave, onda to treba peglati.Već dvije godine ili tačnije od predsjedničkih izbora, kada sam na početku bio usamljen, pa sve do inauguracije na Cetinju, dio mojih partijskih drugova to nije mogao da prežali. Vjerovao sam da je Osmi kongres početak nove ere. Izgleda, još ima onih koji su, blago rečeno, inficirani „DPS-itisom”. Raspravio sam to sa vrhom partije i mislim da se nikad više neće destiti nikome od mojih drugova da se u ime moje partije ograđuju od mojeg mišljenja. Što se tiče drugog dijela pitanja, od poodavno se dobro zna ko je vođa, i tu je sve jasno.

MONITOR: Zašto su svi prisutni članovi i funkcioneri SDP-a iz Plava ostali u SDP-u?
ŠABOVIĆ: To biste najbolje znali ako biste njih pojedinačno pitali. Ono što ja znam je, vjerovatno, njihova lična procjena da je pravi SDP ovaj dio što je ostao. Mada će, možda, iako ne mogu da tvrdim, i iz plavskog SDP-a otići. Na kongresu i nakon objavljenih rezultata niko od onih koji su ostali u manjini nije pominjao odlazak. Nego su redom ostali i čestitali izabranom predsjedniku. Tek su, nakon skoro mjesec od kongresa, otišli Brajović i Lazović. Svi smo bili zatečeni – i mi i oni. Moguće da oni uopšte nisu znali da li će da idu i kad će da idu.

MONITOR: Poslanik DPS-a Husnija Šabović najavio je da će podnijeti krivičnu prijavu protiv Vas, navodeći da su delegati iz Plava izmanipulisani kako bi potpisali optužbe na račun DPS-a.
ŠABOVIĆ: Na ovo pitanje jedini moj ozbiljan odgovor bi glasio da sam se javno odrekao poslaničkog imuniteta i pozvao sve sudske, tužilačke, policijske i druge organe da utvrde istinu i primijene pravdu. Vjerovatno bi bio pravi potez i pun pogodak kada bi i ostalih osamdeset poslanika tako uradili i parlament nikada ne bi raspravljao ni o čijem imunitetu.

MONITOR: Nekoliko delegata SDP-a iz Plava optužili su pojedine funkcionere DPS-a da su im nudili novac da na kongresu ne glasaju za Krivokapića, odnosno da glasaju za Brajovića. Jesu li stvarno depeesovci nudili novac?
ŠABOVIĆ: Proces utvrđivanja istine traje i ne želim da govorim o tome da ne bi ispalo pristrasno. Ostavljam onima čiji je to posao da to i urade.

MONITOR: Smatrate da SDP ne bi trebalo da ostane u Vladi ukoliko ministri Vujica Lazović i Ivan Brajović ne vrate ministarska mjesta SDP-u i da u suprotnom treba otvoriti pitanje povjerenja Vladi. Kakve su šanse da se zbog toga raspravlja o povjerenju Vladi?
ŠABOVIĆ: Na osnovu koalicionog sporazuma sa DPS-om, SDP-u je, i samo SDP-u, u Vladi pripalo mjesto potpredsjednika i tri ministarska. Samo SDP-u i pripadaju dok smo u koaliciji. Ukoliko se ne uradi tako, onda nema nikakvog smisla da sjedimo zajedno u Vladi u kojoj nas koalicioni partner ne uvažava. Nemušti pokušaji da se njihovo ostajanje u Vladi pravda legitimitetom zajedničke poslaničke liste je neozbiljno. Šta bi, u slučaju da su nam ministri bili neki drugi, oni koji nisu bili na listi. A to je bila praksa i kod nas, i kod DPS-a i kod drugih partija, koje su davale ministre. Da li bi i to bilo nelegitimno? U ovoj Vladi sjede četiri ministra koja nisu bili na zajedničkoj poslaničkoj listi i ne pada mi napamet da osporavam njihov legitimitet. Jeste da smo i mi u SDP-u poduže otezali sa zahtjevom za rekonstrukciju Vlade, ali ukoliko se ne bi prihvatio naš zahtjev, onda bi bilo licemjerno da i dalje ostajemo u vlasti. Možda je odugovlačenje koristilo nekome da obezbijedi većinu protiv obaranja Vlade. Ne tako davno, u glavnom gradu, jedan tadašnji opozicioni odbornik, dajući podršku DPS-u to je pravdao jedinim razlogom da je protiv SDP-a. Neće se valjda sličan scenario ponoviti i u Skupštini.

MONITOR: Kakve su šanse da se otvaranjem pitanja povjeranja Vladi razobliči i lažna opozicija, odnosno stranke koje su suštinski u savezu sa DPS-om, a nominalno su opozicione?
ŠABOVIĆ: Ne bih mogao sa sigurnošću to tako da tvrdim. Mada se, ponekad, na osnovu glasanja po pojedinim tačkama u parlamentu može steći takav utisak. Ne bih da se bavim drugima, jer u sadašnjoj opoziciji ima i te kako dobrih, čestitih i sposobnih ljudi i partija, sa kojima bih sjutra, vrlo rado, vidio i sebe i svoju partiju zajedno, svejedno bili vlast ili opozicija.

MONITOR: Nedavno ste rekli da je bruka da je za pristup svim podacima dovoljno pokazati značku ANB-a i potpisali amandman MANS-a kojim se ograničava pravo službenicima ANB-a na pristup registrima i bazama podataka pravnih lica.
ŠABOVIĆ: Umjesto da na putu prema Evropi Crna Gora bude demokratskija, nerijetko smo u situaciji da se pojedincima i službama, koji su i do sada imali široka ovlašćenja, daje mogućnost da za račun interesa određenih struktura, možda i grupa, dobijaju takva ovlašćenja, koja se ne mogu nazvati demokratizacijom države i društva. Ne samo taj amandman nego i sve inicijative koje doprinose kontroli vlasti, posebno pojedinaca koji vrše vlast, uvijek ću podržati i glasati za njih, bilo sa kolegama iz moje partije ili opozicije.

MONITOR: Da li će SDP raskinuti koaliciju sa DPS-om i prići opoziciji?
ŠABOVIĆ: Zavisi od ishoda i dešavanja oko pitanja „ministri”. U razgovoru sa nekim partijskim drugarima, i to mlađima, a kad kažem mlađima to znači sa hrabrijim dijelom naše partije, ponudili bismo nekoliko načina rješavanja tog pitanja. Da li sa opozicijom i na koji način, ali o tome je još rano govoriti.

Glava mi ne služi samo za frizuru

MONITOR: Najavili ste da ćete i dalje iznositi stav ne tražeći podršku ni partije niti bilo koga drugog…
ŠABOVIĆ: Da mi glava služi samo za frizuru i kapu bio bih u nekoj drugoj partiji, gdje se odluke donose slično Bukureštu. A mogao sam i da ne idem tako daleko, nego samo da pomenem beogradskog „demo(n)kratu” ili „Tiranliju”. I tamo su se najvažnije partijske i državne odluke donosile sa jednim uzdržanim. Znači, i dalje ću, ako Bog da, raditi kao do sada, a sankcija ili podrška je, takođe, mnogo dobra i realna, ali ako dolazi od birača ili članstva.

Balkansko bure baruta još tinja

MONITOR: Kako komentarišete video-poruku ,,Mi smo islamski hilafet – kasida”, u kojoj su Srbiju islamski teroristi označili kao centar Balkana koji prvo treba da osvoje, nakon čega slijede ostale zemlje, među kojima je i Crna Gora?
ŠABOVIĆ: Nisam dovoljno i na pravi način informisan ne samo o tom video-snimku nego i o toj temi, jer je to ipak daleko od nas, a informacije dobijamo, uglavnom, iz druge ili treće ruke. Mislim da i Vi, kao, i većina drugih novinara, a hoću da vjerujem nenamjerno, koristite pogrešan termin „islamski terorista”. Znam da je taj termin šire počeo da se koristi nakon terorističkog napada na svjetski trgovinski centar u Njujorku, i od tada ga novinari širom svijeta preuzimaju i koriste. Kada bih izvukao neku vrstu paralele sa nekim drugima po svijetu, koji ubijanje nedužnih koriste kao sredstvo za svoju navodnu borbu i navodne ciljeve, onda bi to, otprilike, izgledalo ovako: irski teroristi u Belfastu bi bili katolički, a oni s druge strane protestantski. Baskijski separatisti, koji takođe koriste teror za ostvarivanje svojih ciljeva, bili bi katolički.

Ne znam kako bih nazvao one u Ukrajini, koji su toj državi oteli Krim, iako su gro njih pravoslavci, a moguće je da ima i drugih, možda, šta mislite – „hrišćanski terorist”. Je li da je tome blesavo davati, čak i nacionalni, a kamoli vjerski atribut ispred riječi terorizam, koja nikako tu ne bi smjela da stoji, ni uopšte da bude.

Terminu „islamska država”, a to sam primijetio da koristi i većina novinara poznatih svjetskih agencija, treba dodati riječ „takozvana” ili „samozvana”.

Što se tiče mogućeg terorističkog napada, svakako da treba biti oprezan, jer ne znamo ko sve ima interes da zapali balkansko „bure baruta”, koje se još nije čestito ni ugasilo nego tinja. Ali, kao što rekoh i na počeku odgovora, oni su,realno, ipak daleko.

Između Srbije i njih su dvije države članice NATO-a Bugarska i Turska, koje se graniče sa još dvije države članice NATO-a – Rumunijom i Grčkom. Ta činjenica ipak djeluje umirujuće.

Svi treba, a posebno oni koji su za to najviše zaduženi, da budu obazrivi i budni i da nikome koji to priželjkuju ili prizivaju, činjenjem ili nečinjenjem, ne dozvole da ostvare svoje eventualne namjere. Tu posebno mislim na zvaničnike, pa čak i na sebe, koji svojim govorom i ponašanjem i te kako moraju da vode računa o tom i te kako složenom pitanju, da poslije na bi eventualno žalili zbog toga.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA I BIVŠI UREDNIK LIBERALA: Selektivni i u osudi nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kao društvo podijeljeni smo i veoma selektivni po pitanju nasilja. Zavisno od toga  „čija” je žrtva ili nasilnik. A svi bi trebalo da budemo  jedinstveni i osudimo svaku vrstu nasilja.  Ne samo kod nas. Ovo što se dešava u Gazi je strašno. Niko ko ima “zrnce” ljudskosti u sebi, bez obzira na bilo kakve interese, ne smije da ćuti i ne osudi brutalna iživljavanja i ubijanja nevinih od strane izraelskog režima. Mnogi  u Crnoj Gori, naročito na početku žestokih napada, su ćutali na događaje u Gazi

 

MONITOR: Popis je krenuo, nakon ispunjenih preduslova iz Sporazuma vlasti, opozicije i predstavnika vijeća nacionalnih manjina. Ipak, kampanja o nacionalnom izjašnjavanju se nastavlja.  Kako to komentarišete?

PEPIĆ: Najsmješnija pamet je naknadna pamet. Dobro je što je popis konačno krenuo. Ali ne smijemo zaboraviti da taj popis kasni već više od dvije godine. Zašto se jedno, po pravilu  statističko- tehničko pitanje problematizuje?

Moram reći i to da je, bez obzira na prolongiranje , dobro što je premijer . Spajić odložio početak popisa za 30 dana. I što se koliko- toliko došlo do kompromisa. No,primjećujem da će popis,  bez obzira na rezultate, poslužiti više za identitetska pitanja i prepucavanja i ” dokazivanja ” kojih je više , ili manje. Nažalost, nacija i vjera, postali su zanimanje.  Da je sreće, identitetska pitanja ne bi trebalo da nam budu  toliko od značaja. Dobro bi bilo kada bi popis iskoristili u svrhe razvitka našeg društva. Da vidimo , koliko nas uopšte ima  i  čime raspolažemo.

Pritom,  jasno je da popisno ” izjašnjavanje ” građana ne može da nam ukaže sa kakvom imovinom se raspolaže. Nema načina da se  popisom  utvrdi kako su nekI  bliski vlastima  stekli više imovine. Da je i volje i sreće, time bi se bavile druge službe.

Bilo bi mi drago da se rezultati popisa iskoriste na pravi način. A ne da nam on posluži, što me  plaši,  za  prebrojavanje nacionalnih i vjerskih krvnih zrnaca.

MONITOR: Nakon prepiski između Vesne Medenice sa sutkinjama, tužiteljkama i predsjednicom Agencije za sprečavanje korupcije, ovonedjeljne Skaj prepiske svjeoče o razgovorima između bivših službenika policije i vrha kriminalnih grupa o rezultatu izbora 2020, pa i planiranju da se neki od poslanika ukloni. Govori se o Nebojši Medojeviću, jednom od lidera bivšeg DF. Šta to kazuje?

PEPIĆ: Ne bi trebalo da nas, koji smo na razne načine pratili pomnije javnu CG društveno – političku scenu, ili bolje rečeno, koji smo osjećali i uvidjeli da nešto nije u redu u višedecenijskoj vlasti DPS- a i Mila Đukanovića mogu iznenaditi  ove i ovakve prepiske putem Skaj aplikacije.

Dobro je poznato da je ta i takva vlast stvorila i izuzetno dobro koristila taj i takav ” sistem vrijednosti”. Dobro je bilo poznato da je Vesna Medenica ” treću granu vlasti”  stavila u zaštitu  Đukanovića i njemu bliskih. I da ništa  što je zadiralo u organizovani kriminal na visokom nivou, nije moglo da se pred sudskim instancama , ne samo pravosudno  dokaže , nego ni pokrene. Ako hoćemo da budemo iole iskreni , moglo se znati, da i neki od policijskih službenika, nijesu bili u službi očuvanja javnog reda i mira , već više u lancu  očuvanja Đukanovićeve i moći  bogatstva.

Svako  ko i je ukazivao na to  nalazio se na udaru i djelova policije i djelova sudstva. Počesto i na meti nekih ” žestokih momaka” . Tako da me ove i ovakve prepiske – ne čude.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR KRAUS, PREDSJEDNIK SAVEZA ANTIFAŠISTA SRBIJE: U Srbiji je dominantan populizam koji čini sve da zadrži vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni, svrsishodan cilj izbora u Srbiji trebao bi da bude  približavanje zeleno-lijevih i socijal-liberalnih političkih opcija – i ne samo njih

 

MONITOR: Nedavno je prošlo 80 godina od Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Tih dana se u Teheranu održavala i konferencija glavnih savezničkih lidera-Staljina, Ruzvelta i Čerčila. Tvrdi se da je tada izdejstvovano priznanje Titovog pokreta kao dio kompromisa između trojice lidera. Kako  ocjenjujete značaj ovog događaja i njegov legat danas?

KRAUS: Da, pre nekoliko dana, tačnije, ove godine 26.11. u Jajcu je svečano obeležena 80-ta godišnjica od održavanja II zasedanja AVNOJ-a. I na teritoriji Jugoslavije, kao i na međunarodnom planu, 1943. godina je bila prelomna godina II Svetskog rata. Te godine su vođene najveće bitke u NOB-u, na Neretvi i Sutjesci. Posle bitke na Neretvi, praktično je bio poražen kolaboracionistički četnički pokret, a tokom bitke na Sutjesci je Čerčilov šef britanske vojne misije Bil Dikin imao jasan uvid ko se i kako bori protiv Nemaca. Dikin je prisustvovao i II zasedanju AVNOJ-a, na kojem su donete istorijske odluke, pa i one o tzv.avnojevskim granicama i federativnom uređenju zemlje, kao i budućem ustrojstvu države kao republike. Velika trojica su u Teheranu, prihvatajući partizanski pokret kao saveznički, samo potvrdili stvarno stanje na terenu. Nije to bila nikakva diplomatska pobeda jednog pokreta otpora već savezničko prihvatanje jedinog narodno-oslobodilačkog pokreta, koji u to vreme broji oko 300.000 naoružanih i u vojne formacije organizovanih boraca i borkinja. Socijalistička Jugoslavija je razbijena dejstvom mnogobrojnih unutrašnjih i spoljašnjih činilaca, u kojima je tema granica bila samo jedna-doduše kobna kao okidač za ratove 90-tih odnosno za aktuelizovanje ideologije Velike Srbije. Bez avnojevskih granica, danas svakako jedan broj postojećih država ne bi postojao.

MONITOR: U Firenci je ovih dana održan samit ultra desnih partija. Domaćin je bio Mateo Salvini, potpredsjednik Vlade Italije. Inspirisala ih je  pobjeda ultra desnog Gerta Vildersa u Holandiji. Pripremaju se da na  izborima za EU parlament u 2024-oj budu treća grupacija po brojnosti. Postoji li opasnost da se to desi?

KRAUS: Povodom nedavne pobede Vildersa u Holandiji i pomenutog skupa u Firenci, postoje veoma opravdani strahovi, i to ne samo u Evropi. Mislim da je stanje alarmantno. Izbori u Poljskoj su ohrabrenje, a do izbora 2024-e, verujem da će doći do nekih inicijativa kako bi se ovaj prodor ekstremne desnice zaustavio. U biti, radi se o krizi kapitalizma, a levica još ne nudi stvarnu alternativu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILAN PAPPE,  JEDAN OD NAJPOZNATIJIH  EKSPERATA ZA BLISKI ISTOK: Palestinci i Izraelci moraju živjeti zajedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na neki način, tekući rat u Gazi je poglavlje u  priči koja je započela etničkim čišćenjem i nikada nije okončana u decenijama  nakon 1948

 

U  Torinu je nedavno boravio poznati istoričar, esejist i publicista  Ilan Pappe jedan od najpoznatijih  eksperata za Bliski istok, što je bio razlog za  susret i  kraći razgovor o aktuelnoj situaciji. Trenutno je  jedan od rijetkih istraživača, istoričara, autora, izraelskog porijekla, koji na precizan, jasan  i analitičan način barata istorijskim činjenicama i pokušava čitaocima sa  naučnog aspekta približiti kompleksnu situaciju u Gazi i na Zapadnoj obali.

Pappé od 1990.  godine predaje istoriju na Univerzitetu Exeter u Velikoj Britaniji.  Zbog opozicionih stavova  morao je napustiti svoju zemlju Izrael, jer je bio odveć kritičan prema cionizmu. Jedan je od predstavnika takozvane nove izraelske istoriografije, struje “nepodobnih” istoričara za   one vlade Evrope i Zapada  koje nastavljaju zagovarati, može se reći,  lažnu verziju  rata protiv Palestine.

Pappé je poznat po tome što je dokumentirao “etničko čišćenje” iz 1948. nad Palestincima, Nakbu/Katastrofu kako je nazivaju  preživjeli,  mračnu povijesnu stranicu s kojom se izraelska država nikada nije htjela suočiti.

Razlozi za susret sa Ilanom Pappeom su brojni. Izmedju ostalog i publikovanje nove knjige Ten Myths About IsraelDeset mitova o Izraelu.

Knjiga govori prevashodno o deset falš ideja na koje se oslanja okupacija Palestine i  koje je istoričar pobio sa sjajnom preciznošću i  hrabrošcu. Pappe demonstrira  iz kog ugla  treba gledati na realnost, ukazujući da je permanentno uznemiravanje vlasti urgentno i neophodno. I moguće.

Pappe je boravio  u Torinu  na poziv torinskog udruženja BDS koje je pokrenulo  ekonomsku  kampanju, boycott, disinvestment and sanctions (bojkot, dezinvestiranje i sankcije prema Izraelu)  te  univerzitetskog i studentskog pokreta Projekt Palestina. Govorio je pred brojnom publikom. Bilo je više  od 500 slušaoca, a toliko je ostalo pred vratima prepune sale.

Izdvajamo par redova iz  samog početka knjige Deset mitova o Izraelu.

“Palestina je uvijek bila zemlja izmedju rijeke i mora. I još je uvijek. Na njenu promenjljivu sudbinu nije uticala geografija vec demografija. Kolonizatorski pokret  koji se ustoličio krajem 19 vijeka, sada  predstavlja pola populacije i kontroliše drugu polovinu uz pomoć ideološke  matrice rasizma i politike aparthejda. Mir nije pitanje demografskih promjena, niti ponovnog crtanja mapa: Mir je eliminacija postojeće ideologije i politike”

LIFEGATEU: Profesore Pappé, govorili ste o Nakbi-Katastrofi kao događaju “etničkog čišćenja” i dokumentirali ste postojanje PLANA D-  Dalet plana (Akcioni plan izraelske vojske –  Plan B  iz septembra 1945, Plan iz maja 1946 i  Plan Yehoshua iz 1948)  ili kako su protjerivanja i masakri Palestinaca tih godina bili projektovani za stolom od grupe cionistički orjentiranih Izraelaca. Kako  ostvariti taj “plan” danas, dok je u toku  rat u Pojasu Gaze? Postoji li nešto od tog plana što je i danas aktuelno ?

PAPPE: Godinu 1948.  palestinski Arapi su definirali kao “katastrofu”, tacnije Nakbu. Godinama kasnije uvijek su tvrdili da Nakba nikada nije završena. Na neki način, tekući rat u Gazi je poglavlje u toj priči, koja je započela etničkim čišćenjem i nikada nije okoncana u decenijama  nakon 1948. Temeljna ideja uvijek je ista: Izrael želi osvojiti nove teritorije,  ali bez Palestinaca koji zive na njima. Ne mogu biti siguran da postoji plan poput Plana D iz tog vremena, ali koraci za konsolidaciju tog plana su isti. Prvo se stanovnici pojasa Gaze protjeruju sa sjevera na jug, zatim se predlaže prognati ih  u Egipat, na Sinaj ili nagovoriti da odu u druge zemlje. Drugim riječima, zločini protiv čovječnosti dokumentirani 1948, nastavljaju se i danas.

Maurizio BONGIOANNI –LifeGateu
Prevod:  Vesna ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo