Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽAVID ŠABOVIĆ, POSLANIK I ČLAN PREDSJEDNIŠTVA SDP-A: U SDP-u još ima inficiranih DPS-itisom

Objavljeno prije

na

MONITOR: U žiži ste javnosti zbog komentara istraživanja po kojem raste podrška DPS-u u Podgorici. Kazali ste da je i nekadašnji predsjednik Rumunije Nikolae Čaušesku prije pada imao veliku podršku. Šta ste pod tim podrazumijevali?
ŠABOVIĆ: Pa valjda je svima jasno da DPS naručuje ankete čiji su rezultati namješteni i imaju cilj da zbunjuju javnost stvarajući lažnu sliku o navodnoj njihovoj popularnosti. Tu nijesu originalni. To su mnogo prije njih radili „poznatije” vođe od ovog današnjeg. Bivšeg rumunskog diktatora sam se usput sjetio. Sjetio sam se jednog tamošnjeg političkog skupa nepun mjesec i po dana prje njegovog pada. Ne znam je li bio konges ili nešto slično, kada mu je prepuna sala pristalica i simpatizera stojeći aplaudirala. Tolike procente, navodne podrške, koju je on tada imao, vjerovatno ima i ovaj „naš”, ili barem blizu. Odmah nakon pada režima u Rumuniji, na državnoj televiziji u nekoj informativnoj emisiji, pojavio se najvjerovatnije urednik ili neki od glavnih „državnih” novinara, i plačljivim glasom se obratio građanima. Otprilike, ovako je rekao: „…Oprostite mi što sam morao da vas lažem sve do sada…”. Vjerovatno, to na najbolji način govori o visokom stepenu popularnosti njihovog doskorašnjeg „vođe”. Ipak, onako usput, sjetih se kada je pao Đilas 1954.godine, sjutradan se na Terazijama sretnu dva viđenija Crnogorca, i jedan kaže drugome: „Viđe li kako pade Đilas?”, a ovaj mu odgovara: „Koji Đilas?”

MONITOR: SDP se ogradio od dijela Vaših stavova, nakon čega ste izjavili da ste mislili da je ,,partija nakon kongresa, uslovno rečeno, ‘očišćena’ od onih koji su se plašili da se ne kaže ništa vođi”. Na kojeg ste vođu mislili?
ŠABOVIĆ: U svakoj partiji, pa i u mojoj, uvijek postoje skutonoše, koji su uvijek neđe oko vrha. Njihov je zadatak da sve što nije po volji vrha, normalno, uvijeno u omot stava partije, najstrože cenzurišu, kako ne bi nešto, ne daj Bože, uvrijedilo koalicionog partnera. Kad DPS nama opali šamar ćute. A kada Džavid kaže nešto u svoje ime, iz svoje glave, onda to treba peglati.Već dvije godine ili tačnije od predsjedničkih izbora, kada sam na početku bio usamljen, pa sve do inauguracije na Cetinju, dio mojih partijskih drugova to nije mogao da prežali. Vjerovao sam da je Osmi kongres početak nove ere. Izgleda, još ima onih koji su, blago rečeno, inficirani „DPS-itisom”. Raspravio sam to sa vrhom partije i mislim da se nikad više neće destiti nikome od mojih drugova da se u ime moje partije ograđuju od mojeg mišljenja. Što se tiče drugog dijela pitanja, od poodavno se dobro zna ko je vođa, i tu je sve jasno.

MONITOR: Zašto su svi prisutni članovi i funkcioneri SDP-a iz Plava ostali u SDP-u?
ŠABOVIĆ: To biste najbolje znali ako biste njih pojedinačno pitali. Ono što ja znam je, vjerovatno, njihova lična procjena da je pravi SDP ovaj dio što je ostao. Mada će, možda, iako ne mogu da tvrdim, i iz plavskog SDP-a otići. Na kongresu i nakon objavljenih rezultata niko od onih koji su ostali u manjini nije pominjao odlazak. Nego su redom ostali i čestitali izabranom predsjedniku. Tek su, nakon skoro mjesec od kongresa, otišli Brajović i Lazović. Svi smo bili zatečeni – i mi i oni. Moguće da oni uopšte nisu znali da li će da idu i kad će da idu.

MONITOR: Poslanik DPS-a Husnija Šabović najavio je da će podnijeti krivičnu prijavu protiv Vas, navodeći da su delegati iz Plava izmanipulisani kako bi potpisali optužbe na račun DPS-a.
ŠABOVIĆ: Na ovo pitanje jedini moj ozbiljan odgovor bi glasio da sam se javno odrekao poslaničkog imuniteta i pozvao sve sudske, tužilačke, policijske i druge organe da utvrde istinu i primijene pravdu. Vjerovatno bi bio pravi potez i pun pogodak kada bi i ostalih osamdeset poslanika tako uradili i parlament nikada ne bi raspravljao ni o čijem imunitetu.

MONITOR: Nekoliko delegata SDP-a iz Plava optužili su pojedine funkcionere DPS-a da su im nudili novac da na kongresu ne glasaju za Krivokapića, odnosno da glasaju za Brajovića. Jesu li stvarno depeesovci nudili novac?
ŠABOVIĆ: Proces utvrđivanja istine traje i ne želim da govorim o tome da ne bi ispalo pristrasno. Ostavljam onima čiji je to posao da to i urade.

MONITOR: Smatrate da SDP ne bi trebalo da ostane u Vladi ukoliko ministri Vujica Lazović i Ivan Brajović ne vrate ministarska mjesta SDP-u i da u suprotnom treba otvoriti pitanje povjerenja Vladi. Kakve su šanse da se zbog toga raspravlja o povjerenju Vladi?
ŠABOVIĆ: Na osnovu koalicionog sporazuma sa DPS-om, SDP-u je, i samo SDP-u, u Vladi pripalo mjesto potpredsjednika i tri ministarska. Samo SDP-u i pripadaju dok smo u koaliciji. Ukoliko se ne uradi tako, onda nema nikakvog smisla da sjedimo zajedno u Vladi u kojoj nas koalicioni partner ne uvažava. Nemušti pokušaji da se njihovo ostajanje u Vladi pravda legitimitetom zajedničke poslaničke liste je neozbiljno. Šta bi, u slučaju da su nam ministri bili neki drugi, oni koji nisu bili na listi. A to je bila praksa i kod nas, i kod DPS-a i kod drugih partija, koje su davale ministre. Da li bi i to bilo nelegitimno? U ovoj Vladi sjede četiri ministra koja nisu bili na zajedničkoj poslaničkoj listi i ne pada mi napamet da osporavam njihov legitimitet. Jeste da smo i mi u SDP-u poduže otezali sa zahtjevom za rekonstrukciju Vlade, ali ukoliko se ne bi prihvatio naš zahtjev, onda bi bilo licemjerno da i dalje ostajemo u vlasti. Možda je odugovlačenje koristilo nekome da obezbijedi većinu protiv obaranja Vlade. Ne tako davno, u glavnom gradu, jedan tadašnji opozicioni odbornik, dajući podršku DPS-u to je pravdao jedinim razlogom da je protiv SDP-a. Neće se valjda sličan scenario ponoviti i u Skupštini.

MONITOR: Kakve su šanse da se otvaranjem pitanja povjeranja Vladi razobliči i lažna opozicija, odnosno stranke koje su suštinski u savezu sa DPS-om, a nominalno su opozicione?
ŠABOVIĆ: Ne bih mogao sa sigurnošću to tako da tvrdim. Mada se, ponekad, na osnovu glasanja po pojedinim tačkama u parlamentu može steći takav utisak. Ne bih da se bavim drugima, jer u sadašnjoj opoziciji ima i te kako dobrih, čestitih i sposobnih ljudi i partija, sa kojima bih sjutra, vrlo rado, vidio i sebe i svoju partiju zajedno, svejedno bili vlast ili opozicija.

MONITOR: Nedavno ste rekli da je bruka da je za pristup svim podacima dovoljno pokazati značku ANB-a i potpisali amandman MANS-a kojim se ograničava pravo službenicima ANB-a na pristup registrima i bazama podataka pravnih lica.
ŠABOVIĆ: Umjesto da na putu prema Evropi Crna Gora bude demokratskija, nerijetko smo u situaciji da se pojedincima i službama, koji su i do sada imali široka ovlašćenja, daje mogućnost da za račun interesa određenih struktura, možda i grupa, dobijaju takva ovlašćenja, koja se ne mogu nazvati demokratizacijom države i društva. Ne samo taj amandman nego i sve inicijative koje doprinose kontroli vlasti, posebno pojedinaca koji vrše vlast, uvijek ću podržati i glasati za njih, bilo sa kolegama iz moje partije ili opozicije.

MONITOR: Da li će SDP raskinuti koaliciju sa DPS-om i prići opoziciji?
ŠABOVIĆ: Zavisi od ishoda i dešavanja oko pitanja „ministri”. U razgovoru sa nekim partijskim drugarima, i to mlađima, a kad kažem mlađima to znači sa hrabrijim dijelom naše partije, ponudili bismo nekoliko načina rješavanja tog pitanja. Da li sa opozicijom i na koji način, ali o tome je još rano govoriti.

Glava mi ne služi samo za frizuru

MONITOR: Najavili ste da ćete i dalje iznositi stav ne tražeći podršku ni partije niti bilo koga drugog…
ŠABOVIĆ: Da mi glava služi samo za frizuru i kapu bio bih u nekoj drugoj partiji, gdje se odluke donose slično Bukureštu. A mogao sam i da ne idem tako daleko, nego samo da pomenem beogradskog „demo(n)kratu” ili „Tiranliju”. I tamo su se najvažnije partijske i državne odluke donosile sa jednim uzdržanim. Znači, i dalje ću, ako Bog da, raditi kao do sada, a sankcija ili podrška je, takođe, mnogo dobra i realna, ali ako dolazi od birača ili članstva.

Balkansko bure baruta još tinja

MONITOR: Kako komentarišete video-poruku ,,Mi smo islamski hilafet – kasida”, u kojoj su Srbiju islamski teroristi označili kao centar Balkana koji prvo treba da osvoje, nakon čega slijede ostale zemlje, među kojima je i Crna Gora?
ŠABOVIĆ: Nisam dovoljno i na pravi način informisan ne samo o tom video-snimku nego i o toj temi, jer je to ipak daleko od nas, a informacije dobijamo, uglavnom, iz druge ili treće ruke. Mislim da i Vi, kao, i većina drugih novinara, a hoću da vjerujem nenamjerno, koristite pogrešan termin „islamski terorista”. Znam da je taj termin šire počeo da se koristi nakon terorističkog napada na svjetski trgovinski centar u Njujorku, i od tada ga novinari širom svijeta preuzimaju i koriste. Kada bih izvukao neku vrstu paralele sa nekim drugima po svijetu, koji ubijanje nedužnih koriste kao sredstvo za svoju navodnu borbu i navodne ciljeve, onda bi to, otprilike, izgledalo ovako: irski teroristi u Belfastu bi bili katolički, a oni s druge strane protestantski. Baskijski separatisti, koji takođe koriste teror za ostvarivanje svojih ciljeva, bili bi katolički.

Ne znam kako bih nazvao one u Ukrajini, koji su toj državi oteli Krim, iako su gro njih pravoslavci, a moguće je da ima i drugih, možda, šta mislite – „hrišćanski terorist”. Je li da je tome blesavo davati, čak i nacionalni, a kamoli vjerski atribut ispred riječi terorizam, koja nikako tu ne bi smjela da stoji, ni uopšte da bude.

Terminu „islamska država”, a to sam primijetio da koristi i većina novinara poznatih svjetskih agencija, treba dodati riječ „takozvana” ili „samozvana”.

Što se tiče mogućeg terorističkog napada, svakako da treba biti oprezan, jer ne znamo ko sve ima interes da zapali balkansko „bure baruta”, koje se još nije čestito ni ugasilo nego tinja. Ali, kao što rekoh i na počeku odgovora, oni su,realno, ipak daleko.

Između Srbije i njih su dvije države članice NATO-a Bugarska i Turska, koje se graniče sa još dvije države članice NATO-a – Rumunijom i Grčkom. Ta činjenica ipak djeluje umirujuće.

Svi treba, a posebno oni koji su za to najviše zaduženi, da budu obazrivi i budni i da nikome koji to priželjkuju ili prizivaju, činjenjem ili nečinjenjem, ne dozvole da ostvare svoje eventualne namjere. Tu posebno mislim na zvaničnike, pa čak i na sebe, koji svojim govorom i ponašanjem i te kako moraju da vode računa o tom i te kako složenom pitanju, da poslije na bi eventualno žalili zbog toga.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Aktuelna vlast radi što i bivša

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čini se da aktuelna vlast ne zazire od toga da radi isto što i bivša. Da uredi spiskove saglasno svojim potrebama. Da bi se prikrile stvarne namjere, i jedni i drugi sve to podvode pod pitanje koje niko nije problematizovao – „pitanje državljanstva”

 

MONITOR: Uskoro, početkom maja, izaći će Vaša nova knjiga pod naslovom „Parole ili činjenice“?. O čemu govori knjiga?

RASTODER: Da, oko 1. maja bi trebalo da bude završeno štampanje mojih novih knjiga pod naslovom: Parola ili činjenice? Za pravo, čast i slobodu Crne Gore, u dva toma na 1216 strana. U susret 15. godišnjici obnove crnogorske nezavisnosti  realizovana je zamisao mojih izdavača da se taj jubilej obilježi prigodnim djelom. Urednici su izvršili izbor mojih, uglavnom objavljenih radova iz prethodnih 30 godina stvaranja, a izdavači (Vijesti i Almanah) su se potrudili da sve to bude situirano i spakovano u dva toma izabranih radova. Zamišljeno je da posljednjih 100 godina crnogorska istorije bude promišljano kroz četiri metaforično označene cjeline: Sahrana; Odbrana; Vapaji; Vaskrsnuće.

Vjerujem da će knjiga inovativnošću, novim i do sada nepoznatim stranicama biti dovoljno provokativna jer problematizuje suštinska pitanja crnogorska istorije i naučne strategije u njenom izučavanju. To je intelektualni pokušaj da se afirmiše načelo: Crna Gora se „ne brani“ mahanjem, nego radom i znanjem.Takođe se želi pokazati da je mišljenje moguće osporiti i ignorisati, dok je to sa činjenicama mnogo komplikovanije. Zato, ako takvi postoje, ostaje javni poziv da svoja mišljenja utemelje na činjenicama i da potvrde ili ospore one iznijete u knjigama.

MONITOR: Slučaj Leposavić pokazao je da se Crna Gora ne samo nije suočila sa prošlošću već i da to uskoro teško da će moći. Kako vidite izjavu ministra Leposavića, ali i sve što je uslijedilo nakon nje?

RASTODER: Davno sam napisao da će savremena Crna Gora dugo biti zarobljena recikliranim ideologijama devedesetih u najrazličitijim formama. Zbog toga što nije pokazala spremnost da ih razumije i da se odredi prema njima u vrijednosnom smislu. U svježem sjećanju mi je sudbina „zabranjenog“ (formalno povučenog udžbenika za IV razred gimnazije) čiji je autor tada „problematičnog dijela“, sadašnji poslanik DPS, što samo pokazuje plitkoumnost političkih elita koje se različito ponašaju u različitim vremenima. Činjenica, da saglasno tome, crnogorski pravosudni sistem nije uspio presuditi nijedan zločin iz devedesetih, čini licemjernim današnje prenemaganje za žrtvama tih istih.

S druge strane, slučaj Leposavić je jedinstven primjer u akademskom svijetu, u kojem navodni „pravni ekspert“ objavi rat „pravnim činjenicama“. Očigledno osnažen recikliranom ideologijom, „ekspert“ ne može shvatiti da to nijesu pravne činjenice koje je promovisao neki palanački crnogorski sud, nego da su rezultat rada najprestižnije međunarodne institucije pravde iza koje stoji čitava zemaljska kugla u vidu UN. Kada takve pravne činjenice postanu i istorijske (a to jesu Presude Međunarodnog suda u Hagu, kao  i one suda u Nirnbergu) moraš biti mnogo opijen tamjanom da bi na ovaj način omalovažio pravo, struku i nauku kojoj si se posvetio. Leposavić nije doveo u pitanje pravni postupak, nego konačan epilog i zaključak koji je proizašao iz takvog postupka.Time se predstavio kao narcisoidni pravni diletant koji ima ambiciju da se postavi iznad najvećih pravnih autoriteta današnjice. Za mene nije toliko ni bitno, niti tragično šta će o Srebrenici reći neki ministar, pa makar bio i pravni ekspert, koliko je tužno živjeti u zemlji i društvu u kojem je nešto tako moguće. Dodatno licemjerje je i u tome što to navodno za neke jeste „genocid“, samo ako uspiju dokazati da za tako nešto nijesu krivi samo „moji“ nego i neki „vaši“. Hvala lijepo, odbijam da bilo koji zločinac može biti „moj“. Umjesto da se afirmiše stanovište – što je sud osudivši konkretne krivce oslobodio optužbe čitav jedan narod, ministar i ne samo on, infatilno socijalizuje genocid. No, i pored svega sam siguran da ministar nema ništa zajedničko sa genocidom, iako se pretrgao da dokaže suprotno.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, ESEJISTA, KNJIŽEVNI KRITIČAR, ENCIKLOPEDISTA: Glasam za lijevo-zelenu koaliciju i javno agitujem za njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama-neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika

 

MONITOR: Velike su kritike na račun Brisela od strane većine EU zemalja kada se radi o nabavci vakcina. Čak je i Hrvatska pregovarala o nabavci ruskih vakcina… Kako  gledate na te zdravstene i nezdravstvene pojave koje se sve jasnije pokazuju i na lokalnom i na globalnom planu?

VISKOVIĆ: Aktualna briselska administracija pokazala se inferiornom kad je riječ o nabavci vakcina, posebno u odnosu na zemlje poput Izraela, SAD-a, UK-a. Čak se i Srbija, surađujući  s Pekingom i Moskvom pokazala domišljatijom i efikasnijom od bogate EU.  Nezadovoljne neefikasnošću Brisla neke su zemlje poput Mađarske počele same pregovarati i nabavljati vakcine. Osobno mislim da Plenković nije imao ozbiljno namjeru otvoriti na svoju ruku suradnju s Rusijom, to je bilo samo za domaću javnost koja je tražila da pokaže veću inicijativnost.

EU, pod američkim pritiskom, u ovom trenutku pokušava stjerati Putina i Rusiju na konopce, situirati Ruse definitivno kao drugorazrednu svjetsku silu. Brisel stoga neće prihvatiti Sputnik kao oblik ruske pomoći, a i kao afirmaciju ruske medicinske znanosti i tehnologije. Trenutno se na Rusiju vrši golem pritisak preko slučaja Navalni, traži se da povuče svoje trupe od ukrajinske granice, blokiran je već skoro potpuno izgrađen Sjeverni tok 2. U takvoj situaciji primiti rusku medicinsku pomoć značilo bi samoponiženje i otupilo bi oštricu permanentnog pritiska na Rusiju. Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama; neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika. Većina bi hrvatskih građana rado prihvatila rusku pomoć. E, pa ovo je bila Plenkovićeva predstava za te građane. Ali on dugoročno, čini se prilično uspješno, igra tako da sebi u budućnosti osigura neku važnu funkciju u EU pa zasigurno neće napraviti ništa „na svoju ruku“.

MONITOR: Hrvatska je u proteklih godinu dana pored razornih zemljotresa, jako pogođena i epidemijom kovida. Uprkos tolikim stradanjima, fokus javnosti  se pomjera na prepucavanja predsednika i premijera. Da li se radi  o bježanju od svakodnevice ili marketingu kad mu vrijeme nije?

VISKOVIĆ: Osim Covida 19, Hrvatsku su u protekloj godini pogodila dva razorna potresa. Zagrebački, prvi snage 5,4 temeljito je razmrdao sam centar grada, poremećena je statika zgrada, pogotovo palača građenih prije stotinak godina kad nije bilo armiranog betona. Skoro svi muzeji i sakralni objekti oštećeni su i zahtijevaju ozbiljne zahvate. Drugi potres, na slabo nastanjenoj Baniji, bio je jači i od onog čuvenog skopskog, čak 6,4.

Od prvog potresa proteklo je više od godinu; baš i ne primjećujem da se  Zagreb puno obnavlja, uglavnom su dosad uklanjani pootpadali malter, dimnjaci, krovovi, štukature… Raspravljalo se o Zakonu o obnovi, formirale se institucije za obnovu. Opće je mišljenje da se moglo učiniti puno više. Ali u vremenu korone teško je organizirati intenzivnu obnovu, privreda je u recesiji (pad gotovo 10 posto), medicinski troškovi golemi. Dosta se uzdamo u evropsku pomoć, ali i ona sporo pritječe.

U svemu tome imamo prigodu iz dana u dan pratiti pitoreskno verbalno nadmetanje predsjednika i premijera, koje ima i zabavne elemente javnog spektakla. Njih dvojica se poznaju odavno, počeli su još devedesetih kao ambiciozni mladi diplomati u doba Mate Granića. Obojica solidno obrazovani, poligloti, elokventni, ali i silno tašti; ima tu jako puno osobne borbe za prestiž. Najnoviji sukob vezan je za izbor šefa Vrhovnog suda. Milanović je s dosta prava nezadovoljan stanjem u cjelokupnom pravosuđu, ima ustavne ovlasti da predloži predsjednika Vrhovnog suda, ali mora ga prihvatiti i Sabor u kojem većinu ima HDZ. Trenutno je svojevrsna pat pozicija: predsjednik je blokirao reizbor HDZ-ova kandidata Đure Sesse, a HDZ odbija podržati predsjednikovu kandidatkinju, profesoricu Zlatu Đurđević. Ankete pokazuju kako većina građana podupire Milanovića slažući se da su u pravosuđu nužni novi ljudi, jer je trenutno sporo, neefikasno i po vrlo raširenom mišljenju, korumpirano. Međutim, u polemikama Milanović se nije klonio ni toga da izvrijeđa čak i svoju lijevu biračku bazu (feministice, NGO-i, Žarko Puhovski, Milorad Pupovac…). Uostalom, po mnogima, on i nije ljevičar, prije liberal, ali je deklarirani antifašista, što se vidjelo po reakcijama na ustaški pozdrav Za dom spremni!

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

MONITOR: Sa čime biste se mogli pohvaliti od početka rada Stručnog tima NS?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Otkrivanje visoke korupcije je posao za koji treba vremena, posebno u situaciji kada su mnoge arhive uništene ili dislocirane, a pojedine značajne funkcije i dalje obavljaju ljudi koji su bili dio problema. To, takođe, podrazumijeva i punu saradnju sa brojnim državnim institucijama.

Do sada smo prikupili značajan dio informacija o stanovima koji su dijeljeni javnim funkcionerima i drugim licima po izuzetno povoljnim uslovima i uskoro ćemo početi da objavljujemo tu dokumentaciju.

U drugim većim predmetima, kao što je poslovanje slobodnih zona i sumnje u šverc cigareta, Možura, privatizacija KAP- a i Telekoma, autoput, poslovanje Prve banke sa državnim organima i kompanijama… prikupljamo osnovnu dokumentaciju kako bismo utvrdili obim i lokacije raspoloživih podataka, kao i potrebe za angažovanjem eksperata iz oblasti carina, poreske politike, zaštite ličnih podataka, programiranja i slično.

Ni u jednoj arhivi nećemo naći one papire koje je prošla vlast željela da uništi. Ali tragovi novca se ne mogu potpuno sakriti. Zato mi prikupljamo i analiziramo postojeću dokumentaciju i radimo na uspostavljanju međunarodne saradnje kako bismo mogli da uđemo u trag skrivenim računima i imovini u inostranstvu.

MONITOR: A šta biste naveli kao (ne)očekivane probleme sa kojima ste se susreli?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Brojna dokumenta su uništena ili dislocirana, nova administracija vrlo sporo postupa, a faktička blokada zakonodavnih predloga u parlamentu onemogućava ozbiljnije iskorake.

Tako je kompletna arhiva Komisije za stambena pitanja bivše Vlade nestala, ili je negdje premještena. Tom Komisijom je rukovodio bivši ministar odbrane, a njena dokumentacija se ne nalazi ni u Generalnom sekretarijatu Vlade, a ni u Ministarstvu odbrane, dok je osoba zadužena za arhivu Komisije napustila državnu upravu.

Ta dokumentacija je, inače, bila označena stepenom tajnosti interno, a u nekim slučajevima i povjerljivo. I njen nestanak je posao za tužilaštvo koje na raspolaganju ima niz aktivnosti koje može preduzeti u cilju rasvjetljavanja tog krivičnog djela.

Kada su uništili kompletnu arhivu podataka o stanovima koje su podijelili, možete da zamislite šta je od dokumentacije ostalo oko najvećih poslova koji potencijalno uključuju i najveću korupciju. Međutim, mnogo dokaza postoji u drugim državama i zato je međunarodna saradnja od presudnog značaja.

MONITOR: Može li se priča o nestaloj dokumentaciji završiti time što ćemo svi konstatovati kako nam je žao što je nema?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Kako bismo spriječili da se to dogodi, Stručni tim Savjeta će izaći sa vrlo konkretnim preporukama i inicijativama prema nadležnim državnim organima.

Tražićemo, pored ostalog, da se obezbijedi više dokaza za tužilaštvo, video evidencija ili dokazi da je ona uništena, jer su u pitanju objekti Vlade i Ministarstva odbrane koji su pod video nadzorom. Lica odgovorna za postupanje sa dokumentacijom su jasno određena i prvi korak tužilaštva trebao bi biti da ih sasluša.

MONITOR: Na račun Vlade stižu kritike da se više bave prošlošću nego budućnošću? Prepoznajete li se vi iz Savjeta u toj priči?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Ni najmanje. Nakon 30 godina potpunog odsustva ozbiljne borbe protiv korupcije i poslova koji su poharali Crnu Goru, imamo obavezu kao društvo da ne dozvolimo da bilo ko zadrži korist koju je stekao činjenjem bilo kog krivičnog djela. Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti, jer sam odolijevala i mnogo većim pritiscima kojima sam bila izložena tokom svog rada.

Jos jednom ću ponoviti – što se tiče rada Stručnog tima, ne postoji bivša i sadašnja vlast, jer korupcija ne bira političke dresove.

MONITOR: Da li vi, iznutra, dijelite utisak da vlast, na svim nivoima, djeluje pomalo tromo?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nije lako uspostaviti kontrolu nad sistemom koji je bio pretvoren u političku mašineriju bivšeg režima. U maloj Crnoj Gori izuzetno je teško naći kadrove, jer su priliku da steknu iskustvo u državnoj administraciji i to specifično znanje do sada imali samo oni koji su sarađivali sa bivšom vlašću. Još kad se u to dodatno umiješa politika, onda i onako težak proces postane još teži.

Znam da je problema puno, ali mislim da se mora i brže i bolje.

MONITOR: Neki analitičari ukazuju na mogućnost paktiranja između bivših i sadašnjih vlasti. Da li ste Vi naišli na nešto što bi potkrijepilo takve sumnje?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nemam nikakva konkretna saznanja o tome i boriću se da se nikada ne napravi bilo kakav pakt koji podrazumijeva da se  zatvore oči na korupciju, a korumpirani pojedinci zadrže ukradeni novac.

Stručni tim nema nadležnost da bilo koga uhapsi, ali ima da prati puteve novca. Čak i ako neki planiraju da pobjegnu iz zemlje, ako uspijemo da uspostavimo međunarodnu saradnju i obezbijedimo snažnu podršku drugih država, naći ćemo gdje su sakrili novac i nekretnine.

Nadam se da ćemo uskoro dobiti i nova zakonska rješenja o oduzimanju imovine u građansko-pravnom postupku, po ugledu na Italiju, što bi omogućilo da imovina za koju nema valjanog pokrića u zvaničnim prihodima javnih funkcionera, može biti oduzeta i bez osude u krivičnom postupku.

MONITOR: Nije malo onih koji računaju da se Vaš posao tiče samo vremena prije 30. avgusta, odnosno, 4. decembra 2020?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Vjerujem da u Vladi niko ni ne pomišlja da takvo ograničenje postavi, jer ja na njega zasigurno ne bih pristala. Dok sam u Stručnom tijelu možete biti sigurni da neće biti izuzetaka po bilo kom osnovu.

Zadatak Savjeta i Stručnog tijela je da se bavi otkrivanjem i prevencijom korupcije na visokom nivou. Odgovorna vlada želi da iskorijeni korupciju, ako je ima, prvo u sopstvenim redovima.

Ne smije biti nedodirljivih ni sada, ni prije, ni ubuduće i za to ću se uvijek boriti. Ne bavim se politikom, već borbom protiv kriminala i korupcije, a oni ne poznaju ni boje ni zastave, samo interes i profit.

Odnos prema SPI definiše vladu

MONITOR: Sa nestrpljenjem se očekuje novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama (SPI).

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Od izuzetnog značaja za borbu protiv korupcije je da nova Vlada podigne standarde i što prije počne da proaktivno objavljuje mnogo veće količine podataka od značaja za građane.

U saradnji sa kolegama iz drugih NVO i vodećim evropskim ekspertima, uradili smo nacrt izmjena Zakona o SPI i dostavili ga Ministarstvu javne uprave 9. decembra, na Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Drago nam je što je to prvi antikorupcijski zakon predložen ovoj vladi od strane nevladinog sektora, ali u vezi sa tim, nažalost, još nismo vidjeli konkretnije pomake, dok je usvajanje zakona planirano tek za treći kvartal.

Upravo odnos prema tom zakonu pokazaće koliko je ova vlada spremna da realizuje svoja obećanja.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo