Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJALUKE I POLITIČKI ANALITIČAR: Više se nema za šta ratovati

Objavljeno prije

na

puhalo

MONITOR: BiH je u centru pažnje javnosti zbog najavljenog referenduma u RS i reagovanja u Federaciji BiH. Emir Suljagić, zamjenik ministra odbrane BiH optužio je predsjednika RS Milorada Dodika da odlukom o referendumu unosi nemir u BIH, da je taj potez nasrtaj na suverenitet BiH, koji za posljedicu može imati krvoproliće.
PUHALO: Ovo je još jedna u nizu najava referenduma predsjednika Dodika, ali ovaj put je u tom obećanju otišao najdalje, jer je tu inicijativu podržala i Narodna skupština RS. Niko u BiH nije ostao ravnodušan na ovu Dodikovu inicijativu – ni opozicija u RS, ni partije u Federaciji BiH, ni međunarodna zajednica. Naravno, postoje različita tumačenja ovog poteza od toga da se time želi eliminisati sud i tužilaštvo BiH zbog mogućih istraga protiv Dodika, do toga da je to antidejtonski čin i samim tim nema legitimitet. Ne smijemo zaboraviti ni nedavni sastanak Dodika sa Aleksandrom Vučićem, kada ga je Vućić ,,zamolio” da razmisli još jednom o referendumu. U svakom slučaju kod velikog broja ljudi postoji strah od moguće eskalacije sukoba, ali ja sam potpuno siguran da sukoba neće biti jer još nismo zaboravili posljednji rat, jer nema ko da ratuje, jer nema čime da se ratuje, jer se nema za šta ratovati i na kraju rat u BiH malo kome danas u svijetu odgovara.

MONITOR: Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović pozvao je probosanske stranke da se ujedine protiv ,,projekta Dodik”. Čemu to vodi?
PUHALO: To je još jedna populistička priča prvog čovjeka SDA. Realno od ovih Dodikovih aktivnosti i ideja sve političke elite, pa i dio međunarodnih organizacija, to koriste da bi profitirali. Ovakve izjave skreću pažnju sa svakodnevnih problema Srba, Hrvata i Bošnjaka i sve je usmjereno na odbranu RS, BiH ili homogenizaciju i zaštitu kolektivnih interesa jedne od tri etničke grupe. Ni Dodik, ni Izetbegović, ni Čović, a čini mi se ni opozicija u oba entiteta, nemaju odgovore na pitanje kako život u zemlji učiniti boljim, kako zaposliti ljude, zaustaviti odlazak mladih, povećati penzije i plate… Zato su ove izjave Bogom date za skretanje pažnje sa ovih problema.

MONITOR: Dodik tvrdi da je ustavno pravo tog entiteta da odlučuje o raspisivanju referenduma i da je referendum odbrana Ustava i Dejtona.
PUHALO: Ova interpretacija dominira u RS, dok je to nemoguće čuti u Federaciji BiH. Naravno, priča je mnogo komplikovanija i svodi se na to da li je BiH ustrojena kao federacija dva entiteta ili nije tj. od različitog viđenja i interpretacije sporazuma iz Dejtona. Mišljenja o tome su podijeljena i to se odražava na sve što se dešava u BiH, pa i na referendum.

MONITOR: Zašto Dodik toliko insistira na referendumu i to baš sada?
PUHALO: Postoji mnogo hipoteza. S jedne strane vlast tvrdi da nije zadovoljna radom Suda i Tužilaštva BiH navodeći neke konkretne činjenice tome u prilog. S druge strane opozicija tvrdi da je razlog za to moguća optužnica protiv Dodika od strane ove dvije institucije. Takođe ne možemo da previdimo da Dodik čitavo vrijeme u BiH drži tempo i proizvodi krize na nivou BiH koje njemu i te kako odgovoraju, jer skreće pažnju sa problema u RS za koje nema rješenje. On time takođe pokazuje da je BiH vještačka, neodrživa i ,,hrani” nadu Srba da će ostvariti svoj san i dočekati nezavisnost RS. Moramo imati u vidu da su s pitanjem referenduma u RS počeli mnogi da se srpdaju što svakako utiče na percepciju Dodika i njegove partije i ovi potezi moraju da vrate ugled Dodiku i njegovim političkim idejama.

MONITOR: Je li Dodik zaista ključni remetilački faktor u Bosni i Hercegovini?
PUHALO: BiH ima toliko problema da nije pošteno da se sve svali na Dodika, mada on sve radi da postane njen najveći problem. U Federaciji BiH imate deset kantona u kojima vladaju lokalni feudalci i rade šta im je volja. Ti kantoni su ogroman ekonomski i administrativni problem za održivu BiH. Takođe u BiH žive Hrvati koji su nezadovoljni svojim statusom u Federaciji BiH i to je nešto što je takođe veliki problem. Među Bošnjacima je mnogo onih koji ne žele da vide i prihvate želje Srba i Hrvata i to svakako dodatno komplikuje situaciju u BiH. Dodik i njegova vizija BiH je samo jedan od problema koji pritišću ovu zemlju, a za koje se ne nalaze adekvatna rješenja. Dodik je učinio vidljivim ono što najveći broj Srba želi ili mašta, a to je RS sa što više autonomije u BiH. Meni se čini da je Dodik žrtva jedne srpske ideje koja postoji od 90-ih godina 20. vijeka, a to je da RS treba da postane nezavisna ili dio Srbije. Kad zastupnici te ideologije potroše Dodika tražiće novog čovjeka koji bi to mogao realizovati.

MONITOR: Dodik kaže da je, mišljenje stučne javnosti, da je Ustav BiH umnogome kopija američkog, jer su ga pisali američki pravnici u Dejtonu.
PUHALO: Kada govorimo o stručnoj javnosti moramo imati na umu da mi u BiH imamo tri stručne javnosti koje su etnički podijeljene i u kojima, čini mi se, dominira lojalnost svojoj etničko-političkoj eliti, nego stručnost ili želja da se neki problem riješi. Tako je i kod intepretacije Dejtonskog sporazuma i ustrojstva BiH. Mislim da sporazum iz Dejtona nije toliko loš, koliko političkim elitama ne odgovara da se bilo šta mijenja u BiH. Sve tri političke elite u BiH, srpska, hrvatska i bošnjačka, vješto manipulišu Dejtonom da bi proizvodile krizu, strah, osjećanje ugroženosti kod svojih glasača i tako vladaju ne mjenjajući ništa.

MONITOR: Predsjednik Republike Srpske upozorava da dio međunarodne zajednice uporno krši Dejtonski sporazum kroz nametanje ustavnih amandmana na ustave entiteta, nametanje zakona, smjene izabranih zvaničnika… Je li u pravu?
PUHALO: Nametanja zakona je bilo, ali kada znate da su za te zakone onomad glasale i Dodikove socijaldemokrate onda to postaje sasvim druga priča. Dodikovi ministri u Vijeću ministara BiH, u prošlom mandatu, su povećavali budžete za Sud i Tužilštvo BiH, onda imamo problem iskrenosti prvog čovjeka RS i SNSD-a. Bilo je i smjena, ali članova SDS-a koji su danas opozicija Dodiku, to je neosporno, ali za tako radikalne poteze nije SDS već SNSD, što jeste pomalo apsurdno. Takođe se kritikuje odnos Suda i Tužilaštva BiH kada se radi o odnosu prema ratnim zločinima u BiH tj. odnosu prema Srbima koji su dobili oko 1500 godina zatvora, dok su Hrvati i Bošnjaci za ratne zločine osuđeni na 400 godina, ali nisam siguran da je to pravi motiv za povlačenje ovako drastičnih poteza.

MONITOR: I kad se sve ovo ima u vidu – kuda ide BiH i ima li razloga da strahujemo od novih ratnih sukoba na ovim prostorima?
PUHALO: Ja nemam straha od sukoba, mada možemo očekivati incidente, jer stvara se klima u kojoj su oni sasvim mogući, pa čak i poželjni, ali uvijek se drže pod kontrolom. Kao što sam kazao, još su friška sjećanja na protekli rat, siromašni smo, nemamo čime da se borimo i za šta da ginemo. Mnogo veći problem za BiH je odlazak mladih ljudi iz zemlje, loša ekonomska situacija i to što smo sami od sebe digli ruke.

Strah od gubitka slobode

MONITOR: U medijima je objavljeno da je RS pred ekonomskim kolapsom, ali i da situacija nije ništa bolja u Federaciji BiH. Koliko su njihovi zvaničnici spremni da sprovedu reforme?
PUHALO: Projektovanom budžetu Republike Srpske nedostaje oko 500 miliona KM, a Federaciji BiH oko 200 miliona i to jeste najveći problem aktuelnih vlasti u BiH. Jednostavno rečeno nema dovoljno para za očuvanje socijalnog mira i kupovinu lojalnosti budžetskih korisnika, penzionera, invalida i drugih. Nezaposlenost je velika, prema nekim statistikama oko 40 odsto, dok je 60 odsto mladih nezaposleno. Svi su svjesni da se nešto mora uraditi jer ovako više ne ide, ali su takođe i svjesni da će ti potezi biti veoma bolni i kao rezultat će imati njihov odlazak sa vlasti. U stvari, oni se ne plaše gubitka vlasti, već mogućnosti da će pored vlasti izgubiti i slobodu zbog mnogih malverzacija, kriminala i korupcije u kojima su učestvovali. Zato se grčevito bore da ostanu na vlasti po cijenu propadanja BiH, siromašenja naroda i pretvaranja države u gerijatrijski centar koji živi od doznaka iz inostranstva i kredita MMF i Svjetske banke. Naravno, oni imaju u vidu februarske proteste i paljevine i da su građani na ivici strpljenja zbog nezaposlenosti, nemaštine i zato se produkuju političke krize kojima se skreće pažnja sa ovih problema, a koje mogu trajati beskonačno.

Reagovanja na pismo Bošnjacima

MONITOR: Uputili ste pismo Bošnjacima u kojem navodite da su u ratu iz devedesetih najviše stradali Bošnjaci – oko 35 000 bošnjačkih civila i oko 30 000 vojnika je ubijeno. No, istovremeno podsjećate da je u Srebrenici od 1992. godine do 1995. godine ubijeno 387 srpskih civila i da za to još niko nije odgovarao kao i da se dvadeset godina poslije rata traga za tijelima 1500 Srba u BiH? Kako je reagovano na Vaše pismo?
PUHALO: Srbi su imali razumijevanja za moje pisanje, mada im je smetao mali broj pobijenih srpskih civila u i oko Srebrenice, što se dešava prilično rijetko, jer se ja kod velikog broja njih percipiram kao strani plaćenik i miljenik Sarajeva. Hrvati se nisu očitovali povodom toga, dok su Bošnjaci bili podijeljeni. Jedni su uporno pokušavali da mi objasne da su se oni branili, da su žrtve genocida, da su Srbi prvi počeli, da ih je pobijeno mnogo više nego što ja tvrdim i da na taj način opravdaju ili minimalizuju zločine koje su počinili Bošnjaci. Jednostavno su se ponašali kao i Srbi i Hrvati koji iz svojih pozicija žrtve svoje zločince i zločine koje su počinili opažaju kao incidente i nestašluke. Naravno, bilo je dosta i Bošnjaka koji su me razumjeli i podržali.

Autističan pristup istoriji

MONITOR: Hrvati se spremaju da obilježe godišnjicu akcije Oluja. Aleksandar Vučić je izjavio da će Dan sjećanja na srpske žrtve, 5. avgust, Srbija i RS obilježiti zajedno na graničnom prelazu Rača i da nikada neće dozvoliti da se zaboravi Oluja ,,zločin najvećeg etničkog čišćenja na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata”. Kako će se to reflektovati na odnose između Hrvatske i Srbije, i na region?
PUHALO: Kao što možemo da vidimo svak će se posvetiti sebi, svojim istinama, pobjedama i svojim žrtvama ne vodeći računa o drugima, a pogotovo o budućnosti. Ne postoji dobra volja da se istorija zajednički prorađuje ili su moja očekivanja naivna i nerealna. Ovakav pristup istoriji je autističan i sasvim je jasno da se to radi za unutrašnje političke potrebe. Samim tim to neće ni pogoršati ni poboljšati odnose zemalja u regionu, jer o tome se još ne razgovara niti se bilo šta radi na istini i pomirenju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo