Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJALUKE I POLITIČKI ANALITIČAR: Više se nema za šta ratovati

Objavljeno prije

na

MONITOR: BiH je u centru pažnje javnosti zbog najavljenog referenduma u RS i reagovanja u Federaciji BiH. Emir Suljagić, zamjenik ministra odbrane BiH optužio je predsjednika RS Milorada Dodika da odlukom o referendumu unosi nemir u BIH, da je taj potez nasrtaj na suverenitet BiH, koji za posljedicu može imati krvoproliće.
PUHALO: Ovo je još jedna u nizu najava referenduma predsjednika Dodika, ali ovaj put je u tom obećanju otišao najdalje, jer je tu inicijativu podržala i Narodna skupština RS. Niko u BiH nije ostao ravnodušan na ovu Dodikovu inicijativu – ni opozicija u RS, ni partije u Federaciji BiH, ni međunarodna zajednica. Naravno, postoje različita tumačenja ovog poteza od toga da se time želi eliminisati sud i tužilaštvo BiH zbog mogućih istraga protiv Dodika, do toga da je to antidejtonski čin i samim tim nema legitimitet. Ne smijemo zaboraviti ni nedavni sastanak Dodika sa Aleksandrom Vučićem, kada ga je Vućić ,,zamolio” da razmisli još jednom o referendumu. U svakom slučaju kod velikog broja ljudi postoji strah od moguće eskalacije sukoba, ali ja sam potpuno siguran da sukoba neće biti jer još nismo zaboravili posljednji rat, jer nema ko da ratuje, jer nema čime da se ratuje, jer se nema za šta ratovati i na kraju rat u BiH malo kome danas u svijetu odgovara.

MONITOR: Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović pozvao je probosanske stranke da se ujedine protiv ,,projekta Dodik”. Čemu to vodi?
PUHALO: To je još jedna populistička priča prvog čovjeka SDA. Realno od ovih Dodikovih aktivnosti i ideja sve političke elite, pa i dio međunarodnih organizacija, to koriste da bi profitirali. Ovakve izjave skreću pažnju sa svakodnevnih problema Srba, Hrvata i Bošnjaka i sve je usmjereno na odbranu RS, BiH ili homogenizaciju i zaštitu kolektivnih interesa jedne od tri etničke grupe. Ni Dodik, ni Izetbegović, ni Čović, a čini mi se ni opozicija u oba entiteta, nemaju odgovore na pitanje kako život u zemlji učiniti boljim, kako zaposliti ljude, zaustaviti odlazak mladih, povećati penzije i plate… Zato su ove izjave Bogom date za skretanje pažnje sa ovih problema.

MONITOR: Dodik tvrdi da je ustavno pravo tog entiteta da odlučuje o raspisivanju referenduma i da je referendum odbrana Ustava i Dejtona.
PUHALO: Ova interpretacija dominira u RS, dok je to nemoguće čuti u Federaciji BiH. Naravno, priča je mnogo komplikovanija i svodi se na to da li je BiH ustrojena kao federacija dva entiteta ili nije tj. od različitog viđenja i interpretacije sporazuma iz Dejtona. Mišljenja o tome su podijeljena i to se odražava na sve što se dešava u BiH, pa i na referendum.

MONITOR: Zašto Dodik toliko insistira na referendumu i to baš sada?
PUHALO: Postoji mnogo hipoteza. S jedne strane vlast tvrdi da nije zadovoljna radom Suda i Tužilaštva BiH navodeći neke konkretne činjenice tome u prilog. S druge strane opozicija tvrdi da je razlog za to moguća optužnica protiv Dodika od strane ove dvije institucije. Takođe ne možemo da previdimo da Dodik čitavo vrijeme u BiH drži tempo i proizvodi krize na nivou BiH koje njemu i te kako odgovoraju, jer skreće pažnju sa problema u RS za koje nema rješenje. On time takođe pokazuje da je BiH vještačka, neodrživa i ,,hrani” nadu Srba da će ostvariti svoj san i dočekati nezavisnost RS. Moramo imati u vidu da su s pitanjem referenduma u RS počeli mnogi da se srpdaju što svakako utiče na percepciju Dodika i njegove partije i ovi potezi moraju da vrate ugled Dodiku i njegovim političkim idejama.

MONITOR: Je li Dodik zaista ključni remetilački faktor u Bosni i Hercegovini?
PUHALO: BiH ima toliko problema da nije pošteno da se sve svali na Dodika, mada on sve radi da postane njen najveći problem. U Federaciji BiH imate deset kantona u kojima vladaju lokalni feudalci i rade šta im je volja. Ti kantoni su ogroman ekonomski i administrativni problem za održivu BiH. Takođe u BiH žive Hrvati koji su nezadovoljni svojim statusom u Federaciji BiH i to je nešto što je takođe veliki problem. Među Bošnjacima je mnogo onih koji ne žele da vide i prihvate želje Srba i Hrvata i to svakako dodatno komplikuje situaciju u BiH. Dodik i njegova vizija BiH je samo jedan od problema koji pritišću ovu zemlju, a za koje se ne nalaze adekvatna rješenja. Dodik je učinio vidljivim ono što najveći broj Srba želi ili mašta, a to je RS sa što više autonomije u BiH. Meni se čini da je Dodik žrtva jedne srpske ideje koja postoji od 90-ih godina 20. vijeka, a to je da RS treba da postane nezavisna ili dio Srbije. Kad zastupnici te ideologije potroše Dodika tražiće novog čovjeka koji bi to mogao realizovati.

MONITOR: Dodik kaže da je, mišljenje stučne javnosti, da je Ustav BiH umnogome kopija američkog, jer su ga pisali američki pravnici u Dejtonu.
PUHALO: Kada govorimo o stručnoj javnosti moramo imati na umu da mi u BiH imamo tri stručne javnosti koje su etnički podijeljene i u kojima, čini mi se, dominira lojalnost svojoj etničko-političkoj eliti, nego stručnost ili želja da se neki problem riješi. Tako je i kod intepretacije Dejtonskog sporazuma i ustrojstva BiH. Mislim da sporazum iz Dejtona nije toliko loš, koliko političkim elitama ne odgovara da se bilo šta mijenja u BiH. Sve tri političke elite u BiH, srpska, hrvatska i bošnjačka, vješto manipulišu Dejtonom da bi proizvodile krizu, strah, osjećanje ugroženosti kod svojih glasača i tako vladaju ne mjenjajući ništa.

MONITOR: Predsjednik Republike Srpske upozorava da dio međunarodne zajednice uporno krši Dejtonski sporazum kroz nametanje ustavnih amandmana na ustave entiteta, nametanje zakona, smjene izabranih zvaničnika… Je li u pravu?
PUHALO: Nametanja zakona je bilo, ali kada znate da su za te zakone onomad glasale i Dodikove socijaldemokrate onda to postaje sasvim druga priča. Dodikovi ministri u Vijeću ministara BiH, u prošlom mandatu, su povećavali budžete za Sud i Tužilštvo BiH, onda imamo problem iskrenosti prvog čovjeka RS i SNSD-a. Bilo je i smjena, ali članova SDS-a koji su danas opozicija Dodiku, to je neosporno, ali za tako radikalne poteze nije SDS već SNSD, što jeste pomalo apsurdno. Takođe se kritikuje odnos Suda i Tužilaštva BiH kada se radi o odnosu prema ratnim zločinima u BiH tj. odnosu prema Srbima koji su dobili oko 1500 godina zatvora, dok su Hrvati i Bošnjaci za ratne zločine osuđeni na 400 godina, ali nisam siguran da je to pravi motiv za povlačenje ovako drastičnih poteza.

MONITOR: I kad se sve ovo ima u vidu – kuda ide BiH i ima li razloga da strahujemo od novih ratnih sukoba na ovim prostorima?
PUHALO: Ja nemam straha od sukoba, mada možemo očekivati incidente, jer stvara se klima u kojoj su oni sasvim mogući, pa čak i poželjni, ali uvijek se drže pod kontrolom. Kao što sam kazao, još su friška sjećanja na protekli rat, siromašni smo, nemamo čime da se borimo i za šta da ginemo. Mnogo veći problem za BiH je odlazak mladih ljudi iz zemlje, loša ekonomska situacija i to što smo sami od sebe digli ruke.

Strah od gubitka slobode

MONITOR: U medijima je objavljeno da je RS pred ekonomskim kolapsom, ali i da situacija nije ništa bolja u Federaciji BiH. Koliko su njihovi zvaničnici spremni da sprovedu reforme?
PUHALO: Projektovanom budžetu Republike Srpske nedostaje oko 500 miliona KM, a Federaciji BiH oko 200 miliona i to jeste najveći problem aktuelnih vlasti u BiH. Jednostavno rečeno nema dovoljno para za očuvanje socijalnog mira i kupovinu lojalnosti budžetskih korisnika, penzionera, invalida i drugih. Nezaposlenost je velika, prema nekim statistikama oko 40 odsto, dok je 60 odsto mladih nezaposleno. Svi su svjesni da se nešto mora uraditi jer ovako više ne ide, ali su takođe i svjesni da će ti potezi biti veoma bolni i kao rezultat će imati njihov odlazak sa vlasti. U stvari, oni se ne plaše gubitka vlasti, već mogućnosti da će pored vlasti izgubiti i slobodu zbog mnogih malverzacija, kriminala i korupcije u kojima su učestvovali. Zato se grčevito bore da ostanu na vlasti po cijenu propadanja BiH, siromašenja naroda i pretvaranja države u gerijatrijski centar koji živi od doznaka iz inostranstva i kredita MMF i Svjetske banke. Naravno, oni imaju u vidu februarske proteste i paljevine i da su građani na ivici strpljenja zbog nezaposlenosti, nemaštine i zato se produkuju političke krize kojima se skreće pažnja sa ovih problema, a koje mogu trajati beskonačno.

Reagovanja na pismo Bošnjacima

MONITOR: Uputili ste pismo Bošnjacima u kojem navodite da su u ratu iz devedesetih najviše stradali Bošnjaci – oko 35 000 bošnjačkih civila i oko 30 000 vojnika je ubijeno. No, istovremeno podsjećate da je u Srebrenici od 1992. godine do 1995. godine ubijeno 387 srpskih civila i da za to još niko nije odgovarao kao i da se dvadeset godina poslije rata traga za tijelima 1500 Srba u BiH? Kako je reagovano na Vaše pismo?
PUHALO: Srbi su imali razumijevanja za moje pisanje, mada im je smetao mali broj pobijenih srpskih civila u i oko Srebrenice, što se dešava prilično rijetko, jer se ja kod velikog broja njih percipiram kao strani plaćenik i miljenik Sarajeva. Hrvati se nisu očitovali povodom toga, dok su Bošnjaci bili podijeljeni. Jedni su uporno pokušavali da mi objasne da su se oni branili, da su žrtve genocida, da su Srbi prvi počeli, da ih je pobijeno mnogo više nego što ja tvrdim i da na taj način opravdaju ili minimalizuju zločine koje su počinili Bošnjaci. Jednostavno su se ponašali kao i Srbi i Hrvati koji iz svojih pozicija žrtve svoje zločince i zločine koje su počinili opažaju kao incidente i nestašluke. Naravno, bilo je dosta i Bošnjaka koji su me razumjeli i podržali.

Autističan pristup istoriji

MONITOR: Hrvati se spremaju da obilježe godišnjicu akcije Oluja. Aleksandar Vučić je izjavio da će Dan sjećanja na srpske žrtve, 5. avgust, Srbija i RS obilježiti zajedno na graničnom prelazu Rača i da nikada neće dozvoliti da se zaboravi Oluja ,,zločin najvećeg etničkog čišćenja na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata”. Kako će se to reflektovati na odnose između Hrvatske i Srbije, i na region?
PUHALO: Kao što možemo da vidimo svak će se posvetiti sebi, svojim istinama, pobjedama i svojim žrtvama ne vodeći računa o drugima, a pogotovo o budućnosti. Ne postoji dobra volja da se istorija zajednički prorađuje ili su moja očekivanja naivna i nerealna. Ovakav pristup istoriji je autističan i sasvim je jasno da se to radi za unutrašnje političke potrebe. Samim tim to neće ni pogoršati ni poboljšati odnose zemalja u regionu, jer o tome se još ne razgovara niti se bilo šta radi na istini i pomirenju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo