Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJALUKE I POLITIČKI ANALITIČAR: Više se nema za šta ratovati

Objavljeno prije

na

MONITOR: BiH je u centru pažnje javnosti zbog najavljenog referenduma u RS i reagovanja u Federaciji BiH. Emir Suljagić, zamjenik ministra odbrane BiH optužio je predsjednika RS Milorada Dodika da odlukom o referendumu unosi nemir u BIH, da je taj potez nasrtaj na suverenitet BiH, koji za posljedicu može imati krvoproliće.
PUHALO: Ovo je još jedna u nizu najava referenduma predsjednika Dodika, ali ovaj put je u tom obećanju otišao najdalje, jer je tu inicijativu podržala i Narodna skupština RS. Niko u BiH nije ostao ravnodušan na ovu Dodikovu inicijativu – ni opozicija u RS, ni partije u Federaciji BiH, ni međunarodna zajednica. Naravno, postoje različita tumačenja ovog poteza od toga da se time želi eliminisati sud i tužilaštvo BiH zbog mogućih istraga protiv Dodika, do toga da je to antidejtonski čin i samim tim nema legitimitet. Ne smijemo zaboraviti ni nedavni sastanak Dodika sa Aleksandrom Vučićem, kada ga je Vućić ,,zamolio” da razmisli još jednom o referendumu. U svakom slučaju kod velikog broja ljudi postoji strah od moguće eskalacije sukoba, ali ja sam potpuno siguran da sukoba neće biti jer još nismo zaboravili posljednji rat, jer nema ko da ratuje, jer nema čime da se ratuje, jer se nema za šta ratovati i na kraju rat u BiH malo kome danas u svijetu odgovara.

MONITOR: Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović pozvao je probosanske stranke da se ujedine protiv ,,projekta Dodik”. Čemu to vodi?
PUHALO: To je još jedna populistička priča prvog čovjeka SDA. Realno od ovih Dodikovih aktivnosti i ideja sve političke elite, pa i dio međunarodnih organizacija, to koriste da bi profitirali. Ovakve izjave skreću pažnju sa svakodnevnih problema Srba, Hrvata i Bošnjaka i sve je usmjereno na odbranu RS, BiH ili homogenizaciju i zaštitu kolektivnih interesa jedne od tri etničke grupe. Ni Dodik, ni Izetbegović, ni Čović, a čini mi se ni opozicija u oba entiteta, nemaju odgovore na pitanje kako život u zemlji učiniti boljim, kako zaposliti ljude, zaustaviti odlazak mladih, povećati penzije i plate… Zato su ove izjave Bogom date za skretanje pažnje sa ovih problema.

MONITOR: Dodik tvrdi da je ustavno pravo tog entiteta da odlučuje o raspisivanju referenduma i da je referendum odbrana Ustava i Dejtona.
PUHALO: Ova interpretacija dominira u RS, dok je to nemoguće čuti u Federaciji BiH. Naravno, priča je mnogo komplikovanija i svodi se na to da li je BiH ustrojena kao federacija dva entiteta ili nije tj. od različitog viđenja i interpretacije sporazuma iz Dejtona. Mišljenja o tome su podijeljena i to se odražava na sve što se dešava u BiH, pa i na referendum.

MONITOR: Zašto Dodik toliko insistira na referendumu i to baš sada?
PUHALO: Postoji mnogo hipoteza. S jedne strane vlast tvrdi da nije zadovoljna radom Suda i Tužilaštva BiH navodeći neke konkretne činjenice tome u prilog. S druge strane opozicija tvrdi da je razlog za to moguća optužnica protiv Dodika od strane ove dvije institucije. Takođe ne možemo da previdimo da Dodik čitavo vrijeme u BiH drži tempo i proizvodi krize na nivou BiH koje njemu i te kako odgovoraju, jer skreće pažnju sa problema u RS za koje nema rješenje. On time takođe pokazuje da je BiH vještačka, neodrživa i ,,hrani” nadu Srba da će ostvariti svoj san i dočekati nezavisnost RS. Moramo imati u vidu da su s pitanjem referenduma u RS počeli mnogi da se srpdaju što svakako utiče na percepciju Dodika i njegove partije i ovi potezi moraju da vrate ugled Dodiku i njegovim političkim idejama.

MONITOR: Je li Dodik zaista ključni remetilački faktor u Bosni i Hercegovini?
PUHALO: BiH ima toliko problema da nije pošteno da se sve svali na Dodika, mada on sve radi da postane njen najveći problem. U Federaciji BiH imate deset kantona u kojima vladaju lokalni feudalci i rade šta im je volja. Ti kantoni su ogroman ekonomski i administrativni problem za održivu BiH. Takođe u BiH žive Hrvati koji su nezadovoljni svojim statusom u Federaciji BiH i to je nešto što je takođe veliki problem. Među Bošnjacima je mnogo onih koji ne žele da vide i prihvate želje Srba i Hrvata i to svakako dodatno komplikuje situaciju u BiH. Dodik i njegova vizija BiH je samo jedan od problema koji pritišću ovu zemlju, a za koje se ne nalaze adekvatna rješenja. Dodik je učinio vidljivim ono što najveći broj Srba želi ili mašta, a to je RS sa što više autonomije u BiH. Meni se čini da je Dodik žrtva jedne srpske ideje koja postoji od 90-ih godina 20. vijeka, a to je da RS treba da postane nezavisna ili dio Srbije. Kad zastupnici te ideologije potroše Dodika tražiće novog čovjeka koji bi to mogao realizovati.

MONITOR: Dodik kaže da je, mišljenje stučne javnosti, da je Ustav BiH umnogome kopija američkog, jer su ga pisali američki pravnici u Dejtonu.
PUHALO: Kada govorimo o stručnoj javnosti moramo imati na umu da mi u BiH imamo tri stručne javnosti koje su etnički podijeljene i u kojima, čini mi se, dominira lojalnost svojoj etničko-političkoj eliti, nego stručnost ili želja da se neki problem riješi. Tako je i kod intepretacije Dejtonskog sporazuma i ustrojstva BiH. Mislim da sporazum iz Dejtona nije toliko loš, koliko političkim elitama ne odgovara da se bilo šta mijenja u BiH. Sve tri političke elite u BiH, srpska, hrvatska i bošnjačka, vješto manipulišu Dejtonom da bi proizvodile krizu, strah, osjećanje ugroženosti kod svojih glasača i tako vladaju ne mjenjajući ništa.

MONITOR: Predsjednik Republike Srpske upozorava da dio međunarodne zajednice uporno krši Dejtonski sporazum kroz nametanje ustavnih amandmana na ustave entiteta, nametanje zakona, smjene izabranih zvaničnika… Je li u pravu?
PUHALO: Nametanja zakona je bilo, ali kada znate da su za te zakone onomad glasale i Dodikove socijaldemokrate onda to postaje sasvim druga priča. Dodikovi ministri u Vijeću ministara BiH, u prošlom mandatu, su povećavali budžete za Sud i Tužilštvo BiH, onda imamo problem iskrenosti prvog čovjeka RS i SNSD-a. Bilo je i smjena, ali članova SDS-a koji su danas opozicija Dodiku, to je neosporno, ali za tako radikalne poteze nije SDS već SNSD, što jeste pomalo apsurdno. Takođe se kritikuje odnos Suda i Tužilaštva BiH kada se radi o odnosu prema ratnim zločinima u BiH tj. odnosu prema Srbima koji su dobili oko 1500 godina zatvora, dok su Hrvati i Bošnjaci za ratne zločine osuđeni na 400 godina, ali nisam siguran da je to pravi motiv za povlačenje ovako drastičnih poteza.

MONITOR: I kad se sve ovo ima u vidu – kuda ide BiH i ima li razloga da strahujemo od novih ratnih sukoba na ovim prostorima?
PUHALO: Ja nemam straha od sukoba, mada možemo očekivati incidente, jer stvara se klima u kojoj su oni sasvim mogući, pa čak i poželjni, ali uvijek se drže pod kontrolom. Kao što sam kazao, još su friška sjećanja na protekli rat, siromašni smo, nemamo čime da se borimo i za šta da ginemo. Mnogo veći problem za BiH je odlazak mladih ljudi iz zemlje, loša ekonomska situacija i to što smo sami od sebe digli ruke.

Strah od gubitka slobode

MONITOR: U medijima je objavljeno da je RS pred ekonomskim kolapsom, ali i da situacija nije ništa bolja u Federaciji BiH. Koliko su njihovi zvaničnici spremni da sprovedu reforme?
PUHALO: Projektovanom budžetu Republike Srpske nedostaje oko 500 miliona KM, a Federaciji BiH oko 200 miliona i to jeste najveći problem aktuelnih vlasti u BiH. Jednostavno rečeno nema dovoljno para za očuvanje socijalnog mira i kupovinu lojalnosti budžetskih korisnika, penzionera, invalida i drugih. Nezaposlenost je velika, prema nekim statistikama oko 40 odsto, dok je 60 odsto mladih nezaposleno. Svi su svjesni da se nešto mora uraditi jer ovako više ne ide, ali su takođe i svjesni da će ti potezi biti veoma bolni i kao rezultat će imati njihov odlazak sa vlasti. U stvari, oni se ne plaše gubitka vlasti, već mogućnosti da će pored vlasti izgubiti i slobodu zbog mnogih malverzacija, kriminala i korupcije u kojima su učestvovali. Zato se grčevito bore da ostanu na vlasti po cijenu propadanja BiH, siromašenja naroda i pretvaranja države u gerijatrijski centar koji živi od doznaka iz inostranstva i kredita MMF i Svjetske banke. Naravno, oni imaju u vidu februarske proteste i paljevine i da su građani na ivici strpljenja zbog nezaposlenosti, nemaštine i zato se produkuju političke krize kojima se skreće pažnja sa ovih problema, a koje mogu trajati beskonačno.

Reagovanja na pismo Bošnjacima

MONITOR: Uputili ste pismo Bošnjacima u kojem navodite da su u ratu iz devedesetih najviše stradali Bošnjaci – oko 35 000 bošnjačkih civila i oko 30 000 vojnika je ubijeno. No, istovremeno podsjećate da je u Srebrenici od 1992. godine do 1995. godine ubijeno 387 srpskih civila i da za to još niko nije odgovarao kao i da se dvadeset godina poslije rata traga za tijelima 1500 Srba u BiH? Kako je reagovano na Vaše pismo?
PUHALO: Srbi su imali razumijevanja za moje pisanje, mada im je smetao mali broj pobijenih srpskih civila u i oko Srebrenice, što se dešava prilično rijetko, jer se ja kod velikog broja njih percipiram kao strani plaćenik i miljenik Sarajeva. Hrvati se nisu očitovali povodom toga, dok su Bošnjaci bili podijeljeni. Jedni su uporno pokušavali da mi objasne da su se oni branili, da su žrtve genocida, da su Srbi prvi počeli, da ih je pobijeno mnogo više nego što ja tvrdim i da na taj način opravdaju ili minimalizuju zločine koje su počinili Bošnjaci. Jednostavno su se ponašali kao i Srbi i Hrvati koji iz svojih pozicija žrtve svoje zločince i zločine koje su počinili opažaju kao incidente i nestašluke. Naravno, bilo je dosta i Bošnjaka koji su me razumjeli i podržali.

Autističan pristup istoriji

MONITOR: Hrvati se spremaju da obilježe godišnjicu akcije Oluja. Aleksandar Vučić je izjavio da će Dan sjećanja na srpske žrtve, 5. avgust, Srbija i RS obilježiti zajedno na graničnom prelazu Rača i da nikada neće dozvoliti da se zaboravi Oluja ,,zločin najvećeg etničkog čišćenja na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata”. Kako će se to reflektovati na odnose između Hrvatske i Srbije, i na region?
PUHALO: Kao što možemo da vidimo svak će se posvetiti sebi, svojim istinama, pobjedama i svojim žrtvama ne vodeći računa o drugima, a pogotovo o budućnosti. Ne postoji dobra volja da se istorija zajednički prorađuje ili su moja očekivanja naivna i nerealna. Ovakav pristup istoriji je autističan i sasvim je jasno da se to radi za unutrašnje političke potrebe. Samim tim to neće ni pogoršati ni poboljšati odnose zemalja u regionu, jer o tome se još ne razgovara niti se bilo šta radi na istini i pomirenju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo