Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJALUKE I POLITIČKI ANALITIČAR: Više se nema za šta ratovati

Objavljeno prije

na

MONITOR: BiH je u centru pažnje javnosti zbog najavljenog referenduma u RS i reagovanja u Federaciji BiH. Emir Suljagić, zamjenik ministra odbrane BiH optužio je predsjednika RS Milorada Dodika da odlukom o referendumu unosi nemir u BIH, da je taj potez nasrtaj na suverenitet BiH, koji za posljedicu može imati krvoproliće.
PUHALO: Ovo je još jedna u nizu najava referenduma predsjednika Dodika, ali ovaj put je u tom obećanju otišao najdalje, jer je tu inicijativu podržala i Narodna skupština RS. Niko u BiH nije ostao ravnodušan na ovu Dodikovu inicijativu – ni opozicija u RS, ni partije u Federaciji BiH, ni međunarodna zajednica. Naravno, postoje različita tumačenja ovog poteza od toga da se time želi eliminisati sud i tužilaštvo BiH zbog mogućih istraga protiv Dodika, do toga da je to antidejtonski čin i samim tim nema legitimitet. Ne smijemo zaboraviti ni nedavni sastanak Dodika sa Aleksandrom Vučićem, kada ga je Vućić ,,zamolio” da razmisli još jednom o referendumu. U svakom slučaju kod velikog broja ljudi postoji strah od moguće eskalacije sukoba, ali ja sam potpuno siguran da sukoba neće biti jer još nismo zaboravili posljednji rat, jer nema ko da ratuje, jer nema čime da se ratuje, jer se nema za šta ratovati i na kraju rat u BiH malo kome danas u svijetu odgovara.

MONITOR: Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović pozvao je probosanske stranke da se ujedine protiv ,,projekta Dodik”. Čemu to vodi?
PUHALO: To je još jedna populistička priča prvog čovjeka SDA. Realno od ovih Dodikovih aktivnosti i ideja sve političke elite, pa i dio međunarodnih organizacija, to koriste da bi profitirali. Ovakve izjave skreću pažnju sa svakodnevnih problema Srba, Hrvata i Bošnjaka i sve je usmjereno na odbranu RS, BiH ili homogenizaciju i zaštitu kolektivnih interesa jedne od tri etničke grupe. Ni Dodik, ni Izetbegović, ni Čović, a čini mi se ni opozicija u oba entiteta, nemaju odgovore na pitanje kako život u zemlji učiniti boljim, kako zaposliti ljude, zaustaviti odlazak mladih, povećati penzije i plate… Zato su ove izjave Bogom date za skretanje pažnje sa ovih problema.

MONITOR: Dodik tvrdi da je ustavno pravo tog entiteta da odlučuje o raspisivanju referenduma i da je referendum odbrana Ustava i Dejtona.
PUHALO: Ova interpretacija dominira u RS, dok je to nemoguće čuti u Federaciji BiH. Naravno, priča je mnogo komplikovanija i svodi se na to da li je BiH ustrojena kao federacija dva entiteta ili nije tj. od različitog viđenja i interpretacije sporazuma iz Dejtona. Mišljenja o tome su podijeljena i to se odražava na sve što se dešava u BiH, pa i na referendum.

MONITOR: Zašto Dodik toliko insistira na referendumu i to baš sada?
PUHALO: Postoji mnogo hipoteza. S jedne strane vlast tvrdi da nije zadovoljna radom Suda i Tužilaštva BiH navodeći neke konkretne činjenice tome u prilog. S druge strane opozicija tvrdi da je razlog za to moguća optužnica protiv Dodika od strane ove dvije institucije. Takođe ne možemo da previdimo da Dodik čitavo vrijeme u BiH drži tempo i proizvodi krize na nivou BiH koje njemu i te kako odgovoraju, jer skreće pažnju sa problema u RS za koje nema rješenje. On time takođe pokazuje da je BiH vještačka, neodrživa i ,,hrani” nadu Srba da će ostvariti svoj san i dočekati nezavisnost RS. Moramo imati u vidu da su s pitanjem referenduma u RS počeli mnogi da se srpdaju što svakako utiče na percepciju Dodika i njegove partije i ovi potezi moraju da vrate ugled Dodiku i njegovim političkim idejama.

MONITOR: Je li Dodik zaista ključni remetilački faktor u Bosni i Hercegovini?
PUHALO: BiH ima toliko problema da nije pošteno da se sve svali na Dodika, mada on sve radi da postane njen najveći problem. U Federaciji BiH imate deset kantona u kojima vladaju lokalni feudalci i rade šta im je volja. Ti kantoni su ogroman ekonomski i administrativni problem za održivu BiH. Takođe u BiH žive Hrvati koji su nezadovoljni svojim statusom u Federaciji BiH i to je nešto što je takođe veliki problem. Među Bošnjacima je mnogo onih koji ne žele da vide i prihvate želje Srba i Hrvata i to svakako dodatno komplikuje situaciju u BiH. Dodik i njegova vizija BiH je samo jedan od problema koji pritišću ovu zemlju, a za koje se ne nalaze adekvatna rješenja. Dodik je učinio vidljivim ono što najveći broj Srba želi ili mašta, a to je RS sa što više autonomije u BiH. Meni se čini da je Dodik žrtva jedne srpske ideje koja postoji od 90-ih godina 20. vijeka, a to je da RS treba da postane nezavisna ili dio Srbije. Kad zastupnici te ideologije potroše Dodika tražiće novog čovjeka koji bi to mogao realizovati.

MONITOR: Dodik kaže da je, mišljenje stučne javnosti, da je Ustav BiH umnogome kopija američkog, jer su ga pisali američki pravnici u Dejtonu.
PUHALO: Kada govorimo o stručnoj javnosti moramo imati na umu da mi u BiH imamo tri stručne javnosti koje su etnički podijeljene i u kojima, čini mi se, dominira lojalnost svojoj etničko-političkoj eliti, nego stručnost ili želja da se neki problem riješi. Tako je i kod intepretacije Dejtonskog sporazuma i ustrojstva BiH. Mislim da sporazum iz Dejtona nije toliko loš, koliko političkim elitama ne odgovara da se bilo šta mijenja u BiH. Sve tri političke elite u BiH, srpska, hrvatska i bošnjačka, vješto manipulišu Dejtonom da bi proizvodile krizu, strah, osjećanje ugroženosti kod svojih glasača i tako vladaju ne mjenjajući ništa.

MONITOR: Predsjednik Republike Srpske upozorava da dio međunarodne zajednice uporno krši Dejtonski sporazum kroz nametanje ustavnih amandmana na ustave entiteta, nametanje zakona, smjene izabranih zvaničnika… Je li u pravu?
PUHALO: Nametanja zakona je bilo, ali kada znate da su za te zakone onomad glasale i Dodikove socijaldemokrate onda to postaje sasvim druga priča. Dodikovi ministri u Vijeću ministara BiH, u prošlom mandatu, su povećavali budžete za Sud i Tužilštvo BiH, onda imamo problem iskrenosti prvog čovjeka RS i SNSD-a. Bilo je i smjena, ali članova SDS-a koji su danas opozicija Dodiku, to je neosporno, ali za tako radikalne poteze nije SDS već SNSD, što jeste pomalo apsurdno. Takođe se kritikuje odnos Suda i Tužilaštva BiH kada se radi o odnosu prema ratnim zločinima u BiH tj. odnosu prema Srbima koji su dobili oko 1500 godina zatvora, dok su Hrvati i Bošnjaci za ratne zločine osuđeni na 400 godina, ali nisam siguran da je to pravi motiv za povlačenje ovako drastičnih poteza.

MONITOR: I kad se sve ovo ima u vidu – kuda ide BiH i ima li razloga da strahujemo od novih ratnih sukoba na ovim prostorima?
PUHALO: Ja nemam straha od sukoba, mada možemo očekivati incidente, jer stvara se klima u kojoj su oni sasvim mogući, pa čak i poželjni, ali uvijek se drže pod kontrolom. Kao što sam kazao, još su friška sjećanja na protekli rat, siromašni smo, nemamo čime da se borimo i za šta da ginemo. Mnogo veći problem za BiH je odlazak mladih ljudi iz zemlje, loša ekonomska situacija i to što smo sami od sebe digli ruke.

Strah od gubitka slobode

MONITOR: U medijima je objavljeno da je RS pred ekonomskim kolapsom, ali i da situacija nije ništa bolja u Federaciji BiH. Koliko su njihovi zvaničnici spremni da sprovedu reforme?
PUHALO: Projektovanom budžetu Republike Srpske nedostaje oko 500 miliona KM, a Federaciji BiH oko 200 miliona i to jeste najveći problem aktuelnih vlasti u BiH. Jednostavno rečeno nema dovoljno para za očuvanje socijalnog mira i kupovinu lojalnosti budžetskih korisnika, penzionera, invalida i drugih. Nezaposlenost je velika, prema nekim statistikama oko 40 odsto, dok je 60 odsto mladih nezaposleno. Svi su svjesni da se nešto mora uraditi jer ovako više ne ide, ali su takođe i svjesni da će ti potezi biti veoma bolni i kao rezultat će imati njihov odlazak sa vlasti. U stvari, oni se ne plaše gubitka vlasti, već mogućnosti da će pored vlasti izgubiti i slobodu zbog mnogih malverzacija, kriminala i korupcije u kojima su učestvovali. Zato se grčevito bore da ostanu na vlasti po cijenu propadanja BiH, siromašenja naroda i pretvaranja države u gerijatrijski centar koji živi od doznaka iz inostranstva i kredita MMF i Svjetske banke. Naravno, oni imaju u vidu februarske proteste i paljevine i da su građani na ivici strpljenja zbog nezaposlenosti, nemaštine i zato se produkuju političke krize kojima se skreće pažnja sa ovih problema, a koje mogu trajati beskonačno.

Reagovanja na pismo Bošnjacima

MONITOR: Uputili ste pismo Bošnjacima u kojem navodite da su u ratu iz devedesetih najviše stradali Bošnjaci – oko 35 000 bošnjačkih civila i oko 30 000 vojnika je ubijeno. No, istovremeno podsjećate da je u Srebrenici od 1992. godine do 1995. godine ubijeno 387 srpskih civila i da za to još niko nije odgovarao kao i da se dvadeset godina poslije rata traga za tijelima 1500 Srba u BiH? Kako je reagovano na Vaše pismo?
PUHALO: Srbi su imali razumijevanja za moje pisanje, mada im je smetao mali broj pobijenih srpskih civila u i oko Srebrenice, što se dešava prilično rijetko, jer se ja kod velikog broja njih percipiram kao strani plaćenik i miljenik Sarajeva. Hrvati se nisu očitovali povodom toga, dok su Bošnjaci bili podijeljeni. Jedni su uporno pokušavali da mi objasne da su se oni branili, da su žrtve genocida, da su Srbi prvi počeli, da ih je pobijeno mnogo više nego što ja tvrdim i da na taj način opravdaju ili minimalizuju zločine koje su počinili Bošnjaci. Jednostavno su se ponašali kao i Srbi i Hrvati koji iz svojih pozicija žrtve svoje zločince i zločine koje su počinili opažaju kao incidente i nestašluke. Naravno, bilo je dosta i Bošnjaka koji su me razumjeli i podržali.

Autističan pristup istoriji

MONITOR: Hrvati se spremaju da obilježe godišnjicu akcije Oluja. Aleksandar Vučić je izjavio da će Dan sjećanja na srpske žrtve, 5. avgust, Srbija i RS obilježiti zajedno na graničnom prelazu Rača i da nikada neće dozvoliti da se zaboravi Oluja ,,zločin najvećeg etničkog čišćenja na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata”. Kako će se to reflektovati na odnose između Hrvatske i Srbije, i na region?
PUHALO: Kao što možemo da vidimo svak će se posvetiti sebi, svojim istinama, pobjedama i svojim žrtvama ne vodeći računa o drugima, a pogotovo o budućnosti. Ne postoji dobra volja da se istorija zajednički prorađuje ili su moja očekivanja naivna i nerealna. Ovakav pristup istoriji je autističan i sasvim je jasno da se to radi za unutrašnje političke potrebe. Samim tim to neće ni pogoršati ni poboljšati odnose zemalja u regionu, jer o tome se još ne razgovara niti se bilo šta radi na istini i pomirenju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo