Povežite se sa nama

INTERVJU

Dušana Silnog obično nasljeđuje Uroš Nejaki

Objavljeno prije

na

jovicevic

MONITOR: Gospodine Jovićeviću, da li su Vas iznenadili rezultati prošlonedjeljnih lokalnih izbora u Crnoj Gori?

JOVIĆEVIĆ: U Crnoj Gori odavno, nažalost, nema skoro nikakvih izbornih iznenađenja. Sve se manje-više odvija na predvidljiv način i očigledno je da kao društvo nijesmo spremni za nagle, neočekivane promjene. Zato ni ovi izbori nijesu donijeli ništa novo iako su se po mnogo čemu razlikovali od drugih. Prvi put opozicija je probala drugi način organizovanja za koji su mnogi bili ubijeđeni da je spasonosni lijek za pobjedu vlasti na demokratski način. Novina je i to što je SDP u nekim opštinama nastupio samostalno. MONITOR: Kako ocjenjujete nastup opozicije, da li bi bio produktivniji nastup u takozvane dvije kolone?
JOVIĆEVIĆ: Ne mogu opoziciji da stavim skoro nikakvu primjedbu iako sam smatrao da je možda bolje ići u dvije kolone sa kompaktnijim sastavom u odnosu na, recimo, državno i neka pitanja oko kojih postoje drastično različiti pristupi. Potpuno je logično što je opozicija bila uvjerena da je najbolji zajednički izlazak na izbore. Tu je SNP odigrao rizičan potez, ali ipak potez glavnog aktera nudeći svoje ljude za nosioce liste u svim gradovima što su prihvatile i druge partije.

MONITOR: I nakon ovih izbora ostaje stari zaključak – ova vlast je do daljeg nesmjenjiva.
JOVIĆEVIĆ: Rezultat i ovih izbora i jedne, kako bi vlast rekla, velike pobjede DPS-a i SDP-a, naravno i dalje frustrira javnu scenu, pojačava taj kobni utisak da je vlast nesmjenjiva. To ne samo da povećava nezadovoljstvo pojedinaca nego jača vlast tako što joj prilaze mnogi kolebljivi ljudi, a mnogo je takvih čak i među intelektualcima, po onoj kad im se ne može ništa onda im se pridruži. Vlast dobija nove pristalice ne zbog želje građana nego prosto iz ljudskog interesa. Otuda se stvara privid da jača vlast koja je sebe inaugurisala za apsolutnog branioca crnogorske države i tradicije. U formalnom smislu jača, ali suštinski sumnjam da je tako.

MONITOR: Da li su ovi izbori otkrili postojanje struja unutar DPS-a ili je to samo varka?
JOVIĆEVIĆ: Nevjerovatno je da poslije toliko godina raznih lomova, afera, mijena, neuspjeha, radničkih nezadovoljstava, propadanja privrednih subjekata itd. unutar DPS-a nije već i do sada došlo do raslojavanja. Mislim da se to može objasniti time što je na čelu DPS-a ličnost koja je izgradila jak sopstveni autoritet unutar svoje partije. I sve dok Milo Đukanović uspijeva da zadrži vlast, i svoju i svih onih oko njega, logično je da nema stvarne opasnosti da dođe do ozbiljnih lomova u DPS-u. Čak i takve afere kao što je kokainska ni kod jednog člana DPS-a, od vrha do dna, ne izazivaju osjećanje zastiđenosti iako su u njih uključeni i njima bliski ljudi. Očigledno da je draž vlasti toliko jaka da nadvladava i ljudsku savjest. Ipak, i u DPS-u se naziru neke pukotine. One će se tek vidjeti kad dođe do smjene u vrhu DPS-a. Podsjećam da je istorijsko pravilo – poslije autoritarnih ličnosti i režima uvijek dolazi do preuzimanja vlasti od bar prividno slabih nosilaca vlasti. Pravilo je da poslije Dušana Silnog dolazi Uroš Nejaki. Ne zato što je Uroš toliko nejak, nego zato što je Dušan isuviše bio silan, pa onda teško iko može nastaviti taj način vladanja.

MONITOR: Da li to može ugroziti državu?
JOVIĆEVIĆ: Ako do tih procesa ne dođe na blagovremen i kontrolisan način oni mogu da poljuljaju temelje i jače države. Autokratija nikad ne vodi dobru. Zato mislim da Crna Gora odavno nužno zahtijeva demokratizaciju društva da sjutra ne bi došlo do eruptivnih procesa. Poslije toliko godina vladanja nužna je promjena vlasti ne zato što sam ubijeđen da će doći mnogo bolji nego zato što sam ubijeđen da ta promjena , koja u nečemu može biti i lošija, otvara mogućnost za drugi, bolji put i to je suština stvari. I zato to u velikoj mjeri isforisirano zadržavanje na vlasti u jednoj maloj državi kontrolom javnog mnjenja može toliko da ‘ zakori ‘ da na duže staze može stvarno da ugrozi državu. Zato mislim da je za Đukanovića najpovoljniji trenutak za odlazak bio onaj nakon referenduma.

MONITOR: Koje će struje u DPS-u isplivati nakon Đukanovićevog odlaska?
JOVIĆEVIĆ: Mislim da će biti više struja, ali jedna će biti spremnija za saradnju sa opozicijom – struja koja je manje kompromitovana u materijalno-finansijskom smislu. No, o tome je očigledno rano govoriti. Ali, što se više odgađa taj trenutak, uprkos slavodobitnom raspoloženju vlasti, to će sve biti gore i po samu vlast.

MONITOR: Proteklih dana posebno su bili zanimljivi napadi socijaldemokrata na predsjednika države i jednog od potpredsjednika DPS-a Filipa Vujanovića. Kako to objašnjavate?
JOVIĆEVIĆ: Za to, po mom mišljenju, postoje samo dva objašnjenja. Ili je Filip Vujanović svoje stavove oko nacionalnih simbola i kontakt sa Tadićem obavljao u dogovoru sa Đukanovićem, pa je Vujanović bio pogodna ličnost da se takve stvari lansiraju u javost i ublaži razilaženje sa Srbijom, ili je Tadić pozvao Vujanovića, u koga možda ima više povjerenja, da mu razjasni kakva oni imaju saznanja u vezi sa kokainskom i nekim drugim aferama. Šta je od toga tačno ne znam, ali vjerujem da je za napade iz SDP-a i od onih rigidnih suverenista, nalog dao neko iz vrha vlasti.

MONITOR: Zašto se još nije iskristalisala ozbiljna alternativa vlasti?
JOVIĆEVIĆ: Podjele na državnim i identitetskim pitanjima u Crnoj Gori toliko su jake da je bilo skoro nemoguće izgraditi neki jak front koji može parirati vlasti. Najmanje se naravno moglo očekivati da taj front izraste na činjenici da se osporavaju sva identitetska pitanja i da se osporava država. Opozicija mora razbiti svoju iluziju da može osvojiti vlast sporeći državu.

MONITOR: Koji je recept za dalje uspješno djelovanje opozicije?
JOVIĆEVIĆ: Ovo jeste poraz opozicije za one koji su očekivali, kao što je opozicija često najavljivala – da je samo pitanje dana kada će smijeniti vlast u glavom gradu, ali i u nekim drugim. Činjenica je, ipak, da je taj konglomerat osvojio ne mali broj glasova. To jeste kapital na kome može nastati neka nadgradnja, a tu su po mojem mišljenju moguće dvije solucije. Jedna je da se zajedno nastavi na konkretnim jasnim principima, gdje se sva sporna pitanja moraju staviti na tapet i vidjeti da li taj konglomerat može imati zajednički stav, naravno kompromisan u ponečemu, ali o suštinskim pitanjima potpuno jasan, naročito kad je riječ o državnom pitanju. To može biti osnov da taj konglomerat preraste u jedinstvenu „političku snagu” koja može da parira vlasti. Mora djelovati kao vlada u sjenci, mora za životna pitanja nuditi alternativu. Ali ako sjutradan nakon izbora jedna od članica kaže da neće sa „najvećim srbomrziteljima”, misleći na SDP, onda tu nema šta da se priča.

MONITOR: Koja je druga mogućnost?
JOVIĆEVIĆ: Bojim se da neće doći do zajedničkog imenitelja, pa će gurati sporove pod tepih. Ako nema spremnosti da se sa tim suoče, onda je bolje da idu u dvije kolone, pa neka se traže oni koji su bliski. Opozicija se mora pokazati kao ozbiljan faktor, sa ozbiljnim ljudima, bez pojedinačnih istrčavanja. Moraju se afirmisati ličnosti koje predstavljaju autoritet u određenoj oblasti. To je do sada bila velika mana opozicije, nijesu se nametnule ličnosti u koje građanin ima povjerenja. Bez toga se teško može izgraditi ozbiljna protivteža vlasti.

MONITOR: Koliko je opoziciji štete nanijela tvrdnja da je njeno udruživanje režirao Beograd?
JOVIĆEVIĆ: Opozicija je napravila grešku što je stvorila utisak da je formiranje jedinstvenog fronta inicirano u velikoj mjeri iz Beograda. Boris Tadić nije nacionalista Koštuničinog tipa, ali sva moja saznanja govore da se ni on ne može osloboditi toga da Srbija ostane dominantan faktor u regionu, držeći takozvanu srpsku Bosnu i Crnu Goru kao svoje interesne sfere. Time na određen način u novim okolnostima nastavlja odavno prevaziđeni san o velikoj Srbiji. S druge strane, DPS tumači ta Tadićeva nastojanja kao ugrožavanje te partije, a to znači ništa manje nego ugrožavanje naše državne samostalnosti. To je, naravno, pogrešno i opasno kad svoju partiju poistovjećujete sa državom.

MONITOR: U centru političke pažnje nakon lokalnih izbora našao se gradonačelnik Podgorice. Kakva je njegova politička sudbina?
JOVIĆEVIĆ: Niko ne može poreći da se u Podgorici mnogo toga izgradilo. To je uočljiv napredak, ali svaki napredak ima svoju cijenu. Ako uz to ne promovišete još neke vrijednosti onda je pitanje da li vas kao građanina može zadovoljiti to što imate lijepu i široku ulicu. Svi istupi gradonačelnika Mugoše prema novinarima i drugim ličnostima i uopšte njegov način ponašanja za mene je neprihvatljiv. Mugoša jeste naravno gubitnik na ovim izborima i on je svjestan da ima oponentne i u vrhu DPS-a. Kako nije uspio da izvojuje apsolutnu pobjedu njegova pozicija biće ugrožena ne samo zato što ga SDP neće podržati, bilo na sopstvenu inicijativu ili na nagovor vrha DPS-a. Da li će on uspjeti da se održi na već uobičajen način prelaskom ‘nezavisnih’ odobornika u njegove redove ostaje da vidimo.

 

SDP i vlast

 

MONITOR: Da li će poslije ovih izbora politička mapa Crne Gore biti bitno drugačija?
JOVIĆEVIĆ: Zavisi šta će opozicija dogovoriti kao način rada. Ako i dalje te partije budu pojedinačno djelovale ona će ostati ista sa dominantnim DPS-om, SDP-om kao pridruženim članom DPS-a i ništa se tu neće mijenjati sve dok ne dođe do makar neke promjene u DPS-u. Scena se može promijeniti i djelovanjem SDP-a, koji deset godina ima poziciju da može, da hoće, da promijeni situaciju. Nakon izglasavanja nezavisnosti njihovo ostajanje uz vlast najgora je varijanta za njih, ali opasno je i za državu Crnu Goru. Oni, okreni-prevrni, mogu da se prikazuju da su u kontinuitetu dosljedni, da ne mijenjaju svoj stav od Isusa Hrista do dana današnjeg i da ćemo tek kroz koju deceniju shvatiti koliko su bili u pravu. Sva ta isprazna retorika zapravo je prosipanje magle. Oni se, ako ih stvarno žulja savjest zbog takvih problema kakva je recimo kokainska afera, moraju povlačiti iz vlasti. Svako zadržavanje u vlasti imaće iste posljedice kao što je imalo njihovo aminovanje privatizacije. Vjerujem da tamo ima ljudi, mlađih prije svega, koji su svjesni tog rizika očuvanja vlasti sa svim njenim deformitetima a ne souočavati se sa njima. Naravno, to im nije lako ako nemaju s druge strane pouzdanog partnera. Zato je tu odgovornost opozicije da svojim programskim pristupom spornim pitanjima, koje SDP dosljedno zastupa, može biti partner takvom SDP-u.

 

Vrijeme za „amnestiju”

 

MONITOR: I četiri godine nakon nezavisnosti crnogorskim građanima koji su se izjasnili za zajedničku državu sa Srbijom vlast to uzima kao neoprostiv grijeh.
JOVIĆEVIĆ: U relativno kratkoj kampanji opozicija je napadala vlast za korupciju, kriminal i slično, a s druge strane DPS je odbijao sve napade jednim jedinim izgovorom – vi ste bili protiv države, vi nemate pravo ni da pričate. Kao da je DPS u kontinuitetu bio za tu državu. Pokazuje se ono što je često u životu istina – nečije grijehe najlakše opraštaju oni koji su čisti, koji su sigurni u svoja uvjerenja i u ono što su radili. A najveći su inkvizitori oni koji su griješili da bi iskupili na neki način svoje grijehe. Kao građanin stvarno se pitam do kada mi mislimo ovako? Može vlast opstati na ovakvoj podjeli, ali može li država opstati ako vam skoro polovina građana osporava tu državu i godinama ih svakodnevno tučete po glavi za grešni stav koji su imali u jednom trenutku. Mislim da je stvarno došlo vrijeme „amnestije” za one koji su imali drugačiji stav na referendumu. Utoliko prije što je to amnestija za članove naših porodica, za naše najbliže komšije, prijatelje…

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo