Povežite se sa nama

MONITORING

DVANAEST GODINA OD UBISTVA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: I dalje bez nalogodavca

Objavljeno prije

na

splendid

„Od ubistva mojega brata Slavoljuba proteklo je 12 godina, a pravda još nije potpuno zadovoljena. Licu pravde nisu privedeni nalogodavac i preostali učesnici, logističari i pomagači”, kaže za Monitor Slavica Šćekić, sestra inspektora Slavoljuba Šćekića.

„Nalagodovca ubistva moga brata je veoma teško procesuirati licu pravde, jer je to izuzetno moćna osoba, protiv koje, apsolutno niko ne smije danas pokrenuti krivični postupak iz više razloga. Jedan je strah od odmazde ako se drznu da se suprotstave tom moćniku, koji odlučuje o životima poštenih pojedinaca u institucijama sistema, kao i životima svih građana”, kaže ona.

I ne miri se sa tim. „Neću dozvoliti da nekažnjeno prođe taj moćnik. Kažu mi da još nije došlo vrijeme za njegovo i hapšenje preostalih učesnika ubistva, koji su na slobodi isključivo zbog kukavičluka i poltronstva pojedinaca u nadležnim institucijama. Iako se po hiljaditi put pitam kada će doći to pravo vrijeme, na koje čekam punih 12 godina, ne gubim nadu. Sumnjam da će to uraditi ove institucije, u ovom poremećenom sistemu vrijednosti, ali bez obzira na trnovit put do pravde, ona mora biti zadovoljena u potpunosti. I biće, jer nikada neću odustati od nje”, zakjučuje ova hrabra žena na dvanaestu godišnjicu ubistva njenog brata, koja se kao i mnoge ranije obilježava u atmosferi čekanja na pravdu.

Inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je ispred svoje kuće poslije ponoći, 30. avgusta 2005. godine. U njega je ispaljeno više hitaca iz susjednog dvorišta. Ovo ubistvo, istraga i procesi koji su uslijedili slika su Crne Gore u protekle dvije decenije. To je priča o časnim pojedincima i korumpiranom sistemu – zarobljenom pravosuđu i vezama organizovanog kriminala, bezbjednosnih struktura i politike. Priča koju još živimo, zbog čega je nalogodavac ovog ubistva i dalje na slobodi

Slavica Sćekić je više puta za ubistvo svog brata optužila državni i policijski vrh Crne Gore, a kao direktnog izvršioca označila je Vuka Vulevića, koji je u međuvremenu oslobođen optužbi da je učestvovao u ubistvu inspektora Šćekića.

,,Ubistvo su naručili Milo i Aco Đukanović”, tvrdila je ona. Porodica Šćekić je takođe optuživala Vesnu Medenicu, predsjednicu Vrhovnog suda, da je opstruirala pravdu u ovom slučaju kako bi zaštitila crnogorskog premijera. Na sudske klupe su zbog ubistva inspektora Šćekića, inače načelnika Uprave za opšti kriminalitet MUP-a u vrijeme kada je ubijen, izvedeni neki od pripadnika takozvane barske kriminalne grupe (vidi boks). Uslijedio je decenijski sudski proces u kom su više puta ukidane osuđujuće presude, nestajali dokazi, pravljene nevjerovatne tehničke greške, da bi konačno u decembru 2015. godine Vrhovni sud Crne Gore potvrdio presudu po kojoj su osumnjičeni kažnjeni za ubistvo inspektora Šćekića sa ukupno 120 godina zatvora. No, radi se samo o izvršiocima. Porodica Šćekić tvrdi ne svim. Nalagodovaci su i dalje van dometa.

Crnogorsko pravosuđe utvrdilo je vezu između ubistva Slavoljuba Ščekića i bombaških napada na budvanski hotel Splendid u ljeto 2005. godine, slučaja na kom je on tada radio. Šćekić je u to vrijeme bio načelnik Uprave za opšti kriminalitet crnogorskog MUP-a. No, pravosuđe nije do kraja rasvijetlilo šta su bili stvarni motivi napada na elitni hotel, i ko je njihov nalogodavac. To je ključna stvar za razumijevanje motiva za ubistvo Slavoljuba Šćekića. I trag do nalogodavca ubistva.

Nadležne institucije kao da ne žele da krenu tim putem. Tako, recimo istraga o policijskoj zabilješci koja bi mogla biti trag ka nalogodavcu nije mrdnula s mjesta. Slučaj je i dalje u tužilaštvu. U decembru 2013. godine policijski inspektor Predrag Vučinić objavio je policijsku zabilješku inspektora Vukote Kartala, koji je prije Šćekića radio na slučaju napada na Splendid. U tom dokumentu Kartal tvrdi da je po njegovom otkriću nalogodavac bombaških napada na Splendid moćni Nikšićanin – Branislav Brano Mićunović, a izvršioci njegova grupa. Inspektor Kartal u zabilješci traži od tadašnjeg ministra policije Dragana Đurovića da ga zaštiti od mafije i njegovih pretpostavljenih. Kartal tvrdi da mu je tadašnji načelnik Željko Vorotović sugerisao da se okane istrage kada je čuo da je istraga stigla do Mićunovića, i da mu je kazao: ,,Nemoj njega da spominješ, on je mnogo dobar sa Milom i Svetom… To su neki dugovi koje Žarko Radulović ima prema Branu, a Radulović je član SDP-a pa nas to ne treba mnogo interesovati”.

Vučinić je tvrdio da je Šćekić ubijen nakon što su strukture u podzemlju, ali i nadzemlju obaviještene o zabilješci. Crnogorski MUP je najprije saopštio da je ta prepiska faslifikat, da bi se potom oglasio inspektor Kartal i potvrdio da je autentična. Nikom ništa. Istraga u toku. Uz sve, indikativno je da istragu o zabilješci direktno povezanoj sa ubistvom inspektora Šćekića nije preuzelo Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal koje je vodilo slučaj.

Druge činjenice koje su ostale van ozbiljnije istrage: u ljeto 2005. Splendid je bio tek privatizovan. Pravi novi vlasnik ekskluzivnog hotela postaje bivši KGB-ovac Viktor Ivanjenko, dok je Žarko Radulović, aktuelni direktor hotela, bio tek paravan za ruski kapital, sa malim postotkom vlasništva, što je Monitor još tada objavio. Ivanjenko je preuzeo hotel od kompanije Splendid Montenegro stars, čiji su vlasnici bili sakriveni od javnosti. Ta kompanija se ugovorom o zakupu obavezala na višemilionska ulaganja u hotel, a ukupna suma investicija poklapala se sa cifrom koja se u tužilačkoj istrazi pominjala kao iznos koji su bombaši na Splendid tražili od novih vlasnika. Niko nije tražio odgovor na pitanje ko su bili zakupci koji su moguće ostali kratkih rukava kada je hotel privatizovan, i možda željeli da povrate uloženo. Neki domaći moćnici?

Nikada nije odgovoreno ni na pitanje Slavice Šćekić kako to da su neki pripadnici barskog klana koji su konačno i osuđeni za ubistvo njenog brata bili na slobodi u i organizovali ubistvo u vrijeme kada su trebali biti u istražnom zatvoru. Ona je zatražila od suda da se ispita kako je, prema njenim riječima, u noći između 22. i 23. avgusta 2005. godine Ljubo Bigović izašao iz Istražnog zatvora i ko mu je to omogućio. Te noći, tvrdi ona, Bigović je organizovao ubistvo njenog brata. Slavica Šćekić tražila je da se ispita i ko mu je, navodno, zbog toga donio 500.000 eura.

Niko nije ispitao ni optužbe koje je prije nekoliko godina iznio bivši pripadnik SAJ-a Brajuško Brajušković koji je tvrdio da je Miljan Perović, bliski saradnik bivšeg šefa policije Veselina Veljovića i bivši direktor ZIKS-a bio nezakonito uključen u uviđaj ubistva Šćekića. Brajušković je tvrdio da u nadležnosti Perovića nije bila istraga ubistva Šćekića i da nije imao pravo da budei na uviđaju.

Perović je na sudu svjedočio kako se, nakon obavještenja o ubistvu Šćekića, sa kolegom Draganom Blagojevićem uputio na mjesto zločina. Kazao je da su primijetili automobil koji je korišćen za bjekstvo ubica, ali da je automobil bio miniran i da je ubrzo eksplodirao – prije nego je obavljen pregled i prikupljeni dokazi. Perović je na sudu opovrgao svoje ranije iskaze – da je jedan od optuženih za ubistvo inspektora Šćekića Ljubomir Bigović u njegovom prisustvu prijetio ubijenom policijskom inspektoru. Slavica Šćekić optužila je ranije Perovića da je umiješan u ubistvo njenog brata.

Sigurno je: pojedinci u nadležnim institucijama nijesu samo odužili suđenje izvršiocima ubistva Slavoljuba Šćekića i pretvorili ga u decenijsko, već nijesu uradili ništa da se puna istina o ovom ubistvu sazna.

Sve presude u slučaju Šćekić

Tokom maratonskog procesa u slučaju ubistva Slavoljuba Šćekića doneseno je osam presuda. Prva prvostepena presuda donesena je 2009. godine. Predsjednik vijeća Višeg suda koje je donijelo presudu bio je Lazar Aković. Tada su na po 30 godina zatvora osuđeni Ljubo Vujadinović, Ljubo Bigović i Saša Boreta. Alen Kožar je osuđen na šest godina zatvora za bombaški napad na Splendid. Oslobođeni – Milan Čila Šćekić, Danica Vuković, Goran Živković, Dušanka Vujović i Vuk Vulević i njegov otac Radoslav.

Naredne, 2010. godine tu presudu je ukinuo Aeplacioni sud. Predsjednik vijeća Apelacionog suda bio je aktuelni specijalni tužilac Milivoje Katnić.

Sljedeće, 2011. godine donosi se druga prvostepena presuda. Predsjednica vijeća Višeg suda bila je Slavka Vukčević, a na 30 godina tada su osuđeni Čila Šćekić, Vujadinović, Bigović i Boreta. Kožar na šest godina zbog Splendida, Naredne godine tu presudu opet ukida Apelacioni sud. Presijednik Vijeća opet – Katnić.

Tokom 2012. godine treću prvostepenu presudu donosi Viši sud. Predsjednica tog vijeća je Biljana Uskoković. Opet na 30 godina osuđeni su Čila Šćekić, Vujadinović, Bigović i Boreta. Kožar na šest godina zbog Splendida. Konačno, 2013. Godine, prvostepenu presudu prvi put potvrđuje Apealcioni sud. Predsjednik vijeća – Milivoje Katnić. No, naredne 2014. godine, Vrhovni sud ukida tu presudu Apelacionog suda, i vraća je na ponovno odlučivanje. Predsjednica vijeća Vrhovnog suda je – Stanka Vučinić.

Konačno, deset godina od ubistva, 2015. godine, donešena je četvrta drugostepena presuda – predsjednik vijeća Apelacionog suda bio je Dragiša Rakočević, a na 30 godina osuđeni su Čila Šćekić, Vujadinović, Bigović i Boreta. Tu presudu je konačno u decembru 2015. godine potvrdio Vrhovni sud.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo