Povežite se sa nama

MONITORING

DVANAEST GODINA OD UBISTVA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: I dalje bez nalogodavca

Objavljeno prije

na

„Od ubistva mojega brata Slavoljuba proteklo je 12 godina, a pravda još nije potpuno zadovoljena. Licu pravde nisu privedeni nalogodavac i preostali učesnici, logističari i pomagači”, kaže za Monitor Slavica Šćekić, sestra inspektora Slavoljuba Šćekića.

„Nalagodovca ubistva moga brata je veoma teško procesuirati licu pravde, jer je to izuzetno moćna osoba, protiv koje, apsolutno niko ne smije danas pokrenuti krivični postupak iz više razloga. Jedan je strah od odmazde ako se drznu da se suprotstave tom moćniku, koji odlučuje o životima poštenih pojedinaca u institucijama sistema, kao i životima svih građana”, kaže ona.

I ne miri se sa tim. „Neću dozvoliti da nekažnjeno prođe taj moćnik. Kažu mi da još nije došlo vrijeme za njegovo i hapšenje preostalih učesnika ubistva, koji su na slobodi isključivo zbog kukavičluka i poltronstva pojedinaca u nadležnim institucijama. Iako se po hiljaditi put pitam kada će doći to pravo vrijeme, na koje čekam punih 12 godina, ne gubim nadu. Sumnjam da će to uraditi ove institucije, u ovom poremećenom sistemu vrijednosti, ali bez obzira na trnovit put do pravde, ona mora biti zadovoljena u potpunosti. I biće, jer nikada neću odustati od nje”, zakjučuje ova hrabra žena na dvanaestu godišnjicu ubistva njenog brata, koja se kao i mnoge ranije obilježava u atmosferi čekanja na pravdu.

Inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je ispred svoje kuće poslije ponoći, 30. avgusta 2005. godine. U njega je ispaljeno više hitaca iz susjednog dvorišta. Ovo ubistvo, istraga i procesi koji su uslijedili slika su Crne Gore u protekle dvije decenije. To je priča o časnim pojedincima i korumpiranom sistemu – zarobljenom pravosuđu i vezama organizovanog kriminala, bezbjednosnih struktura i politike. Priča koju još živimo, zbog čega je nalogodavac ovog ubistva i dalje na slobodi

Slavica Sćekić je više puta za ubistvo svog brata optužila državni i policijski vrh Crne Gore, a kao direktnog izvršioca označila je Vuka Vulevića, koji je u međuvremenu oslobođen optužbi da je učestvovao u ubistvu inspektora Šćekića.

,,Ubistvo su naručili Milo i Aco Đukanović”, tvrdila je ona. Porodica Šćekić je takođe optuživala Vesnu Medenicu, predsjednicu Vrhovnog suda, da je opstruirala pravdu u ovom slučaju kako bi zaštitila crnogorskog premijera. Na sudske klupe su zbog ubistva inspektora Šćekića, inače načelnika Uprave za opšti kriminalitet MUP-a u vrijeme kada je ubijen, izvedeni neki od pripadnika takozvane barske kriminalne grupe (vidi boks). Uslijedio je decenijski sudski proces u kom su više puta ukidane osuđujuće presude, nestajali dokazi, pravljene nevjerovatne tehničke greške, da bi konačno u decembru 2015. godine Vrhovni sud Crne Gore potvrdio presudu po kojoj su osumnjičeni kažnjeni za ubistvo inspektora Šćekića sa ukupno 120 godina zatvora. No, radi se samo o izvršiocima. Porodica Šćekić tvrdi ne svim. Nalagodovaci su i dalje van dometa.

Crnogorsko pravosuđe utvrdilo je vezu između ubistva Slavoljuba Ščekića i bombaških napada na budvanski hotel Splendid u ljeto 2005. godine, slučaja na kom je on tada radio. Šćekić je u to vrijeme bio načelnik Uprave za opšti kriminalitet crnogorskog MUP-a. No, pravosuđe nije do kraja rasvijetlilo šta su bili stvarni motivi napada na elitni hotel, i ko je njihov nalogodavac. To je ključna stvar za razumijevanje motiva za ubistvo Slavoljuba Šćekića. I trag do nalogodavca ubistva.

Nadležne institucije kao da ne žele da krenu tim putem. Tako, recimo istraga o policijskoj zabilješci koja bi mogla biti trag ka nalogodavcu nije mrdnula s mjesta. Slučaj je i dalje u tužilaštvu. U decembru 2013. godine policijski inspektor Predrag Vučinić objavio je policijsku zabilješku inspektora Vukote Kartala, koji je prije Šćekića radio na slučaju napada na Splendid. U tom dokumentu Kartal tvrdi da je po njegovom otkriću nalogodavac bombaških napada na Splendid moćni Nikšićanin – Branislav Brano Mićunović, a izvršioci njegova grupa. Inspektor Kartal u zabilješci traži od tadašnjeg ministra policije Dragana Đurovića da ga zaštiti od mafije i njegovih pretpostavljenih. Kartal tvrdi da mu je tadašnji načelnik Željko Vorotović sugerisao da se okane istrage kada je čuo da je istraga stigla do Mićunovića, i da mu je kazao: ,,Nemoj njega da spominješ, on je mnogo dobar sa Milom i Svetom… To su neki dugovi koje Žarko Radulović ima prema Branu, a Radulović je član SDP-a pa nas to ne treba mnogo interesovati”.

Vučinić je tvrdio da je Šćekić ubijen nakon što su strukture u podzemlju, ali i nadzemlju obaviještene o zabilješci. Crnogorski MUP je najprije saopštio da je ta prepiska faslifikat, da bi se potom oglasio inspektor Kartal i potvrdio da je autentična. Nikom ništa. Istraga u toku. Uz sve, indikativno je da istragu o zabilješci direktno povezanoj sa ubistvom inspektora Šćekića nije preuzelo Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal koje je vodilo slučaj.

Druge činjenice koje su ostale van ozbiljnije istrage: u ljeto 2005. Splendid je bio tek privatizovan. Pravi novi vlasnik ekskluzivnog hotela postaje bivši KGB-ovac Viktor Ivanjenko, dok je Žarko Radulović, aktuelni direktor hotela, bio tek paravan za ruski kapital, sa malim postotkom vlasništva, što je Monitor još tada objavio. Ivanjenko je preuzeo hotel od kompanije Splendid Montenegro stars, čiji su vlasnici bili sakriveni od javnosti. Ta kompanija se ugovorom o zakupu obavezala na višemilionska ulaganja u hotel, a ukupna suma investicija poklapala se sa cifrom koja se u tužilačkoj istrazi pominjala kao iznos koji su bombaši na Splendid tražili od novih vlasnika. Niko nije tražio odgovor na pitanje ko su bili zakupci koji su moguće ostali kratkih rukava kada je hotel privatizovan, i možda željeli da povrate uloženo. Neki domaći moćnici?

Nikada nije odgovoreno ni na pitanje Slavice Šćekić kako to da su neki pripadnici barskog klana koji su konačno i osuđeni za ubistvo njenog brata bili na slobodi u i organizovali ubistvo u vrijeme kada su trebali biti u istražnom zatvoru. Ona je zatražila od suda da se ispita kako je, prema njenim riječima, u noći između 22. i 23. avgusta 2005. godine Ljubo Bigović izašao iz Istražnog zatvora i ko mu je to omogućio. Te noći, tvrdi ona, Bigović je organizovao ubistvo njenog brata. Slavica Šćekić tražila je da se ispita i ko mu je, navodno, zbog toga donio 500.000 eura.

Niko nije ispitao ni optužbe koje je prije nekoliko godina iznio bivši pripadnik SAJ-a Brajuško Brajušković koji je tvrdio da je Miljan Perović, bliski saradnik bivšeg šefa policije Veselina Veljovića i bivši direktor ZIKS-a bio nezakonito uključen u uviđaj ubistva Šćekića. Brajušković je tvrdio da u nadležnosti Perovića nije bila istraga ubistva Šćekića i da nije imao pravo da budei na uviđaju.

Perović je na sudu svjedočio kako se, nakon obavještenja o ubistvu Šćekića, sa kolegom Draganom Blagojevićem uputio na mjesto zločina. Kazao je da su primijetili automobil koji je korišćen za bjekstvo ubica, ali da je automobil bio miniran i da je ubrzo eksplodirao – prije nego je obavljen pregled i prikupljeni dokazi. Perović je na sudu opovrgao svoje ranije iskaze – da je jedan od optuženih za ubistvo inspektora Šćekića Ljubomir Bigović u njegovom prisustvu prijetio ubijenom policijskom inspektoru. Slavica Šćekić optužila je ranije Perovića da je umiješan u ubistvo njenog brata.

Sigurno je: pojedinci u nadležnim institucijama nijesu samo odužili suđenje izvršiocima ubistva Slavoljuba Šćekića i pretvorili ga u decenijsko, već nijesu uradili ništa da se puna istina o ovom ubistvu sazna.

Sve presude u slučaju Šćekić

Tokom maratonskog procesa u slučaju ubistva Slavoljuba Šćekića doneseno je osam presuda. Prva prvostepena presuda donesena je 2009. godine. Predsjednik vijeća Višeg suda koje je donijelo presudu bio je Lazar Aković. Tada su na po 30 godina zatvora osuđeni Ljubo Vujadinović, Ljubo Bigović i Saša Boreta. Alen Kožar je osuđen na šest godina zatvora za bombaški napad na Splendid. Oslobođeni – Milan Čila Šćekić, Danica Vuković, Goran Živković, Dušanka Vujović i Vuk Vulević i njegov otac Radoslav.

Naredne, 2010. godine tu presudu je ukinuo Aeplacioni sud. Predsjednik vijeća Apelacionog suda bio je aktuelni specijalni tužilac Milivoje Katnić.

Sljedeće, 2011. godine donosi se druga prvostepena presuda. Predsjednica vijeća Višeg suda bila je Slavka Vukčević, a na 30 godina tada su osuđeni Čila Šćekić, Vujadinović, Bigović i Boreta. Kožar na šest godina zbog Splendida, Naredne godine tu presudu opet ukida Apelacioni sud. Presijednik Vijeća opet – Katnić.

Tokom 2012. godine treću prvostepenu presudu donosi Viši sud. Predsjednica tog vijeća je Biljana Uskoković. Opet na 30 godina osuđeni su Čila Šćekić, Vujadinović, Bigović i Boreta. Kožar na šest godina zbog Splendida. Konačno, 2013. Godine, prvostepenu presudu prvi put potvrđuje Apealcioni sud. Predsjednik vijeća – Milivoje Katnić. No, naredne 2014. godine, Vrhovni sud ukida tu presudu Apelacionog suda, i vraća je na ponovno odlučivanje. Predsjednica vijeća Vrhovnog suda je – Stanka Vučinić.

Konačno, deset godina od ubistva, 2015. godine, donešena je četvrta drugostepena presuda – predsjednik vijeća Apelacionog suda bio je Dragiša Rakočević, a na 30 godina osuđeni su Čila Šćekić, Vujadinović, Bigović i Boreta. Tu presudu je konačno u decembru 2015. godine potvrdio Vrhovni sud.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo