Povežite se sa nama

MONITORING

DVANAEST GODINA OD UBISTVA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: I dalje bez nalogodavca

Objavljeno prije

na

„Od ubistva mojega brata Slavoljuba proteklo je 12 godina, a pravda još nije potpuno zadovoljena. Licu pravde nisu privedeni nalogodavac i preostali učesnici, logističari i pomagači”, kaže za Monitor Slavica Šćekić, sestra inspektora Slavoljuba Šćekića.

„Nalagodovca ubistva moga brata je veoma teško procesuirati licu pravde, jer je to izuzetno moćna osoba, protiv koje, apsolutno niko ne smije danas pokrenuti krivični postupak iz više razloga. Jedan je strah od odmazde ako se drznu da se suprotstave tom moćniku, koji odlučuje o životima poštenih pojedinaca u institucijama sistema, kao i životima svih građana”, kaže ona.

I ne miri se sa tim. „Neću dozvoliti da nekažnjeno prođe taj moćnik. Kažu mi da još nije došlo vrijeme za njegovo i hapšenje preostalih učesnika ubistva, koji su na slobodi isključivo zbog kukavičluka i poltronstva pojedinaca u nadležnim institucijama. Iako se po hiljaditi put pitam kada će doći to pravo vrijeme, na koje čekam punih 12 godina, ne gubim nadu. Sumnjam da će to uraditi ove institucije, u ovom poremećenom sistemu vrijednosti, ali bez obzira na trnovit put do pravde, ona mora biti zadovoljena u potpunosti. I biće, jer nikada neću odustati od nje”, zakjučuje ova hrabra žena na dvanaestu godišnjicu ubistva njenog brata, koja se kao i mnoge ranije obilježava u atmosferi čekanja na pravdu.

Inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je ispred svoje kuće poslije ponoći, 30. avgusta 2005. godine. U njega je ispaljeno više hitaca iz susjednog dvorišta. Ovo ubistvo, istraga i procesi koji su uslijedili slika su Crne Gore u protekle dvije decenije. To je priča o časnim pojedincima i korumpiranom sistemu – zarobljenom pravosuđu i vezama organizovanog kriminala, bezbjednosnih struktura i politike. Priča koju još živimo, zbog čega je nalogodavac ovog ubistva i dalje na slobodi

Slavica Sćekić je više puta za ubistvo svog brata optužila državni i policijski vrh Crne Gore, a kao direktnog izvršioca označila je Vuka Vulevića, koji je u međuvremenu oslobođen optužbi da je učestvovao u ubistvu inspektora Šćekića.

,,Ubistvo su naručili Milo i Aco Đukanović”, tvrdila je ona. Porodica Šćekić je takođe optuživala Vesnu Medenicu, predsjednicu Vrhovnog suda, da je opstruirala pravdu u ovom slučaju kako bi zaštitila crnogorskog premijera. Na sudske klupe su zbog ubistva inspektora Šćekića, inače načelnika Uprave za opšti kriminalitet MUP-a u vrijeme kada je ubijen, izvedeni neki od pripadnika takozvane barske kriminalne grupe (vidi boks). Uslijedio je decenijski sudski proces u kom su više puta ukidane osuđujuće presude, nestajali dokazi, pravljene nevjerovatne tehničke greške, da bi konačno u decembru 2015. godine Vrhovni sud Crne Gore potvrdio presudu po kojoj su osumnjičeni kažnjeni za ubistvo inspektora Šćekića sa ukupno 120 godina zatvora. No, radi se samo o izvršiocima. Porodica Šćekić tvrdi ne svim. Nalagodovaci su i dalje van dometa.

Crnogorsko pravosuđe utvrdilo je vezu između ubistva Slavoljuba Ščekića i bombaških napada na budvanski hotel Splendid u ljeto 2005. godine, slučaja na kom je on tada radio. Šćekić je u to vrijeme bio načelnik Uprave za opšti kriminalitet crnogorskog MUP-a. No, pravosuđe nije do kraja rasvijetlilo šta su bili stvarni motivi napada na elitni hotel, i ko je njihov nalogodavac. To je ključna stvar za razumijevanje motiva za ubistvo Slavoljuba Šćekića. I trag do nalogodavca ubistva.

Nadležne institucije kao da ne žele da krenu tim putem. Tako, recimo istraga o policijskoj zabilješci koja bi mogla biti trag ka nalogodavcu nije mrdnula s mjesta. Slučaj je i dalje u tužilaštvu. U decembru 2013. godine policijski inspektor Predrag Vučinić objavio je policijsku zabilješku inspektora Vukote Kartala, koji je prije Šćekića radio na slučaju napada na Splendid. U tom dokumentu Kartal tvrdi da je po njegovom otkriću nalogodavac bombaških napada na Splendid moćni Nikšićanin – Branislav Brano Mićunović, a izvršioci njegova grupa. Inspektor Kartal u zabilješci traži od tadašnjeg ministra policije Dragana Đurovića da ga zaštiti od mafije i njegovih pretpostavljenih. Kartal tvrdi da mu je tadašnji načelnik Željko Vorotović sugerisao da se okane istrage kada je čuo da je istraga stigla do Mićunovića, i da mu je kazao: ,,Nemoj njega da spominješ, on je mnogo dobar sa Milom i Svetom… To su neki dugovi koje Žarko Radulović ima prema Branu, a Radulović je član SDP-a pa nas to ne treba mnogo interesovati”.

Vučinić je tvrdio da je Šćekić ubijen nakon što su strukture u podzemlju, ali i nadzemlju obaviještene o zabilješci. Crnogorski MUP je najprije saopštio da je ta prepiska faslifikat, da bi se potom oglasio inspektor Kartal i potvrdio da je autentična. Nikom ništa. Istraga u toku. Uz sve, indikativno je da istragu o zabilješci direktno povezanoj sa ubistvom inspektora Šćekića nije preuzelo Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal koje je vodilo slučaj.

Druge činjenice koje su ostale van ozbiljnije istrage: u ljeto 2005. Splendid je bio tek privatizovan. Pravi novi vlasnik ekskluzivnog hotela postaje bivši KGB-ovac Viktor Ivanjenko, dok je Žarko Radulović, aktuelni direktor hotela, bio tek paravan za ruski kapital, sa malim postotkom vlasništva, što je Monitor još tada objavio. Ivanjenko je preuzeo hotel od kompanije Splendid Montenegro stars, čiji su vlasnici bili sakriveni od javnosti. Ta kompanija se ugovorom o zakupu obavezala na višemilionska ulaganja u hotel, a ukupna suma investicija poklapala se sa cifrom koja se u tužilačkoj istrazi pominjala kao iznos koji su bombaši na Splendid tražili od novih vlasnika. Niko nije tražio odgovor na pitanje ko su bili zakupci koji su moguće ostali kratkih rukava kada je hotel privatizovan, i možda željeli da povrate uloženo. Neki domaći moćnici?

Nikada nije odgovoreno ni na pitanje Slavice Šćekić kako to da su neki pripadnici barskog klana koji su konačno i osuđeni za ubistvo njenog brata bili na slobodi u i organizovali ubistvo u vrijeme kada su trebali biti u istražnom zatvoru. Ona je zatražila od suda da se ispita kako je, prema njenim riječima, u noći između 22. i 23. avgusta 2005. godine Ljubo Bigović izašao iz Istražnog zatvora i ko mu je to omogućio. Te noći, tvrdi ona, Bigović je organizovao ubistvo njenog brata. Slavica Šćekić tražila je da se ispita i ko mu je, navodno, zbog toga donio 500.000 eura.

Niko nije ispitao ni optužbe koje je prije nekoliko godina iznio bivši pripadnik SAJ-a Brajuško Brajušković koji je tvrdio da je Miljan Perović, bliski saradnik bivšeg šefa policije Veselina Veljovića i bivši direktor ZIKS-a bio nezakonito uključen u uviđaj ubistva Šćekića. Brajušković je tvrdio da u nadležnosti Perovića nije bila istraga ubistva Šćekića i da nije imao pravo da budei na uviđaju.

Perović je na sudu svjedočio kako se, nakon obavještenja o ubistvu Šćekića, sa kolegom Draganom Blagojevićem uputio na mjesto zločina. Kazao je da su primijetili automobil koji je korišćen za bjekstvo ubica, ali da je automobil bio miniran i da je ubrzo eksplodirao – prije nego je obavljen pregled i prikupljeni dokazi. Perović je na sudu opovrgao svoje ranije iskaze – da je jedan od optuženih za ubistvo inspektora Šćekića Ljubomir Bigović u njegovom prisustvu prijetio ubijenom policijskom inspektoru. Slavica Šćekić optužila je ranije Perovića da je umiješan u ubistvo njenog brata.

Sigurno je: pojedinci u nadležnim institucijama nijesu samo odužili suđenje izvršiocima ubistva Slavoljuba Šćekića i pretvorili ga u decenijsko, već nijesu uradili ništa da se puna istina o ovom ubistvu sazna.

Sve presude u slučaju Šćekić

Tokom maratonskog procesa u slučaju ubistva Slavoljuba Šćekića doneseno je osam presuda. Prva prvostepena presuda donesena je 2009. godine. Predsjednik vijeća Višeg suda koje je donijelo presudu bio je Lazar Aković. Tada su na po 30 godina zatvora osuđeni Ljubo Vujadinović, Ljubo Bigović i Saša Boreta. Alen Kožar je osuđen na šest godina zatvora za bombaški napad na Splendid. Oslobođeni – Milan Čila Šćekić, Danica Vuković, Goran Živković, Dušanka Vujović i Vuk Vulević i njegov otac Radoslav.

Naredne, 2010. godine tu presudu je ukinuo Aeplacioni sud. Predsjednik vijeća Apelacionog suda bio je aktuelni specijalni tužilac Milivoje Katnić.

Sljedeće, 2011. godine donosi se druga prvostepena presuda. Predsjednica vijeća Višeg suda bila je Slavka Vukčević, a na 30 godina tada su osuđeni Čila Šćekić, Vujadinović, Bigović i Boreta. Kožar na šest godina zbog Splendida, Naredne godine tu presudu opet ukida Apelacioni sud. Presijednik Vijeća opet – Katnić.

Tokom 2012. godine treću prvostepenu presudu donosi Viši sud. Predsjednica tog vijeća je Biljana Uskoković. Opet na 30 godina osuđeni su Čila Šćekić, Vujadinović, Bigović i Boreta. Kožar na šest godina zbog Splendida. Konačno, 2013. Godine, prvostepenu presudu prvi put potvrđuje Apealcioni sud. Predsjednik vijeća – Milivoje Katnić. No, naredne 2014. godine, Vrhovni sud ukida tu presudu Apelacionog suda, i vraća je na ponovno odlučivanje. Predsjednica vijeća Vrhovnog suda je – Stanka Vučinić.

Konačno, deset godina od ubistva, 2015. godine, donešena je četvrta drugostepena presuda – predsjednik vijeća Apelacionog suda bio je Dragiša Rakočević, a na 30 godina osuđeni su Čila Šćekić, Vujadinović, Bigović i Boreta. Tu presudu je konačno u decembru 2015. godine potvrdio Vrhovni sud.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo