Povežite se sa nama

MONITORING

REFORMA OBRAZOVANJA: Brzo, kuso i prepisano

Objavljeno prije

na

Stotinu neprijatnosti prati brzopoteznu reformu obrazovanja u Crnoj Gori. Sedmicu pred početak škole, direktori i dio nastavnika tek prolaze kroz savjetovanja o novim obrazovnim programima, udžbenici će stići svega sedam dana prije početka nastave, a u sred te gužve, školske vlasti veliki dio energije posvećuju pokušaju da se odbrane od toga što su neke programe prepisali iz dokumenata rađenih u Hrvatskoj. Čudo.

Zagrebački “Jutarnji list” prije tri je dana objavio naslov: Hrvatski autori kurikuluma u šoku: Crna Gora od riječi do riječi prepisala Jokićevu reformu školstva. ,,Slučajno sam naletjela na stranice Zavoda za školstvo Crne Gore. Pogledala sam paušalno njihov novi program za predmet tjelesna kultura i pomislila, gle kako Crnogorci dobro rade. Tek kad sam bolje proučila, shvatila sam da je to najvećim dijelom prepisan i preveden naš dokument kurikuluma”, kazala je Jutarnjem Liljana Hanžek, učiteljica mentorica iz zagrebačke Osnovne škole ,,Voltino” koja je radila na kurikularnoj reformi u Hrvatskoj.

Riječ je o dokumentu koji je trebao biti temelj reforme obrazovanja u Hrvatskoj, ali nije prihvaćen. Protivili su mu se desni krugovi, bliski katoličkoj crkvi. Početkom ljeta 2016. zbog zastoja u reformi desetine hiljada ljudi u Hrvatskoj izašlo je na ulice. Ništa nijesu postigli. Trenutno hrvatske vlasti predlažu da se formira nova ekspertska grupa.

„Kao ministrica znanosti i obrazovanja, odgovorna sam za izlazak iz ideoloških rovova i ubrzavanje najvažnije reforme društva koja stoji posljednje dvije godine” kazala je nedavno ministrica Blaženka Divjak. Ona trenutno ne može da se dogovori sa hrvatskim premijerom oko toga ko će voditi novi ekspertski tim.

Dokument iz kojeg su, kako su dijelom i sami priznali, naši stučnjaci prepisivali plod je rada prethodne Ekspertske grupe koju je vodio Boris Jokić, naučnik sa Instituta za društvena istraživanja, doktor nauka sa Kembridža.

,,Eto, drugima valja Jokićev kurikulum, a našim Katolibanima i crkvenim kmerima ne odgovara”, jedan je od komentara hrvatskih čitalaca na tekst o crnogorskom prepisivanju hrvatskih dokumenata. Boris Jokić je kazao medijima da mu ne smeta da djeca u bilo kojem dijelu svijeta imaju koristi od rada hrvatskih naučnika ali da ima problem sa načinom na koji je to učinjeno – bez konsultacija sa onima koji su na tome radili i sa Republikom Hrvatskom kako vlasnicom dokumenata. Kazao je i da je riječ o postupku koji ,,nije častan”.

Zavod za školstvo djelimično je priznao prepisivanje. Kazali su da ,,autentičnost napora u obrazovanju ne isključuje opserviranje najkvalitetnijih iskustava drugih”, te da je ,,crnogorski metodološki okvir za izradu i unapređenje predmetnih programa zasnovan na sopstvenom okviru iz 2009. i kompatibilan sa slovenačkim obrazovnim sistemom”.

,,Sa druge strane, jako cijenimo ono što je u Hrvatskoj urađeno na ovom polju, te naše nadležne službe bez sumnje koriste i iščitavaju sve ono za šta smatraju da je dobra praksa koja je primjenjiva u našim uslovima.Stoga je kod predmetnih programa moguće da se pojave umjerene identičnosti. Ono gdje identičnost jeste velika jeste Fizičko vaspitanje”, saopštili su iz Zavoda.Izvor na sajtu, kažu, nijesu objavili – greškom.

Kao najupečatljiviji primjer prepisivanja uzima se dio u kojem u hrvatskoj verziji programa za fizičko piše: ,,Domena ‘Živim zdravo’, obrazovni ishodi:1. Primjenjuje postupke za održavanje higijene pri tjelesnom vježbanju.2. Brine se o opremi za Tjelesnu i zdravstvenu kulturu”. Crnogorska verzija: ,,Domena Zdrave navike, obrazovno-vaspitni ishodi:1. Primjenjuje postupke za održavanje higijene za vrijeme fizičkog vježbanja.2. Brine o opremi za fizičko vaspitanje”.

Predmetni program fizičko vaspitanje za devet razreda osnovne škole, kao piše u dokumentu na internet stranici Zavoda za školstvo, uradila je Komisija koju su činili: doc. dr Aldijana Muratović , predsjednik, Danijela Bulatović i dr Niko Raičković, članovi. Oko 150 ljudi, koji su radili oko 80 novih programa, prema Monitorovim izvorima, plaćeni su ,,mizerno”. Je li prepisivanje rezultat toga ili nečeg drugog – još se precizno ne zna.

Stvar je u međuvremenu podignuta na međudržavni nivo. Opet smo ,,izrazili žaljenje”. U zajedničkom saopštenju Ministarstva nauke i obrazovanje Hrvatske i Ministarstva prosvjete piše se da su o situaciji telefonski razgovarali hrvatska ministarka Blaženka Divjak i ministar Damir Šehović.

“Obaveza svakog državnog tijela jeste kreiranje vlastitih rješenja, uz mogućnost oslanjanja na praksu drugih, vodeći računa o zaštiti njihovog intelektualnog vlasništva”, napisano je u saopštenju. Oba ministarstva, kažu, očekuju dodatne informacije nadležnih službi, s ciljem brzog rješenja situacije u korist prije svega djece, kao najvažnije strane, čija je dobrobit u svakom trenutku prioritet.

Vrlo je vjerovatno da će sve završiti kao mnogo buke ni oko čega. Teško da će prepisivači u državi kakva je Crna Gora biti kažnjeni, a pitanje je koliko će u hrvatskoj biti posvećeni eventualnoj zaštiti autorskih prava iz predloga reforme koji je ostao samo predlog.

Prilča o prepisivanju ići će već nekim svojim, političkim, možda pravnim, najmanje etičkim tokom. Kalendar ne mari za to. Školska godina je na pragu i tek nas čeka praktičan prikaz onoga što je navrat-nanos urađeno.

Ako se čovjek riješi da pogleda prethodne programe, ne samo iz fizičkog vaspitanja, savršeno je i laiku jasno da se ta hrpa podataka nikako nije mogla pospremiti u ekstremno kratkom roku koji je, najavama o smanjenju opterećenosti učenika za 20 procenata već u školskoj 2017/2018, odredio ministar Damir Šehović.

U programu za Fizičko vaspitanje, na primjer, pjevalo se o tome kako ,,Kod učenika/učenica treba: podsticati radost i prijatan osjećaj prilikom zajedničkog rješavanja zadataka; podsticati takmičarski duh i poštovanje dogovorenih pravila; razvijati osnovne higijenske navike i pozitivan odnos prema sportskoj opremi; podsticati i razvijati vezu sa prirodom; razvijati kulturni odnos prema okolini i prirodi, podsticati kreativno stvaralaštvo;

– razvijati doživljaj pobjede i poraza kaosastavnog dijela igre…” I tako gomila stvari za svaki od razreda. Skoro da nije ni čudo da je niklo to nesrećno prepisivanje. U stvarnosti sva ta čudesa od ciljeva aktivnosti i indikatora najčešće izgledaju tako da – dođe nastavnik i baci dvije lopte.

Monitor je već pisao o tome da đaci u jednoj od najprestižnijih osnovnih škola u Glavnom gradu hodaju po nacrtanoj liniji jer u sali za fizičko ne postoji greda.

Programom za maternji jezik ranije je bilo predviđeno da djeca savladaju svašta i koješta – od pisanja drame, radio drame, do izučavanja gornjeg i donjeg rakursa, te načina na koji njihova upotreba utiče na ono što je umjetnik htio da kaže. Nije se u to, koliko se zasad vidi mnogo diralo. Lako je naći svjedoka da ima, ne malo djece, koja nakon završene osnovne škole ne znaju tečno da čitaju.

Monitorov dobro upućeni sagovornik i na početku izrade novih predmetnih programa i sada tvrdi da je priča o reformi ,,čista glupost” i ,,potpuna improvizacija”.

U prilog takvom mišljenju idu priče koje dolaze sa savjetovanja koja Zavod za školstvo ovih dana organizuje po Crnoj Gori. U Budvi, Bijelom Polju, Podgorici i Nikšiću savjete su dobili ili će tek dobiti direktori škola, pedagozi i nastavnici onih predmeta čiji su programi najviše izmijenjeni. Hemija, biologija, informatika i tehnika, geografija.

Ustanovljena su ,,prelazna rješenja”. Na primjer: Za predmet informatika sa tehnikom nema udžbenika, ali se preporučuje da se u petom razredu koristi postojeći udžbenik za VI razred uz dopune pomoću starog udžbenika za peti i ponešto sa interneta. Đaci u sedmom dogodine će koristiti knjige iz šestog. Za jedan od predmeta predviđeno je da se ubuduće uči od šestog razreda, pa će ga djeca koja ove godine idu u sedmi raditi duplo – četiri časa nedjeljno, kako ne bi propustila gradivo koje se ove godine uči u šestom. I hemiju će djeca u sedmom ove godine imati dva puta nedjeljno, umjesto jednom, jer će ubuduće taj predmet počinjati da se uči godinu ranije. Đaci u devetom razredu ove godine neće učiti ekologiju jer su je učili u šestom razredu, ali će izučavati poglavlje ,,čovjek” koje im je odnekud preostalo. Kome god je ovaj pasus nejasan, neka zamisli kako je nastavnicima koji sve to treba da shvate i za manje od deset dana počnu da primjenjuju.

,,Niko nije zadovoljan novim nastavnim planom jer je ostalo isto gradivo iz pojedinih predmeta, a broj časova je prepolovljen. Sve izmjene su rađene na brzinu. Ostavljeno nam je kratko vrijeme da to sve pripremimo. Iz nekih predmeta će se koristiti po nekoliko udžbenika”, kazala je za Monitor nastavnica biologije koja još nije bila na savjetovanju. Poslije će joj sve biti jasno.

Usred međunarodnih problema oko prepisivanja, savjetovanja i prelaznih rješenja, logično, ni Zavod za školstvo, ni Ministarstvo prosvjete, naravno, nemaju kad da odgovore roditeljima: ,,Koliko kompleta knjiga ove godne treba da kupe za djecu koja kreću u šesti, sedmi, osmi ili deveti razred?”.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo