Povežite se sa nama

Izdvojeno

DVIJE GODINE STRADANJA GAZE: Ima li svijetla na kraju pakla

Objavljeno prije

na

Dok su izraelski tenkovi i trupe napredovali ka samom srcu Gaza sitija i povećavali turobne cifre uništenja, zaključen je dogovor o prvoj fazi mira između Izraela i uprave u Gazi predvođene Hamasom. Naravno, vijest je slavodobitno objavio Donald Tramp na svojoj mreži Truth Social. Lideri arapskih zemalja, Turske, i EU, podržali su postizanje sporazuma. Nakon parafiranja prve faze mirovnog plana, veliki je izazov održati ga u životu

 

Dvije mučne godine su za nama. Protekli utorak donio je drugu godišnjicu napada Hamasa na Izrael koji je iskorišćen kao povod za izraelsko uništavanje Gaze koje će najveći dio svijeta, sa zakašnjenjem,  obilježiti pečatom genocida.

Rat je počeo kada su borci iz Gaze izveli iznenadni napad na Izrael 7. oktobra 2023. godine, ubijajući, prema procjenama,  oko 1.200 ljudi, civila i vojnika. Sa sobom su odveli 251 taoca u Gazu. Izraelski lideri obećali su razornu ofanzivu kako bi uništili Hamas i oslobodili taoce.

U četvrtak ujutro, dok su izraelski tenkovi i trupe napredovali ka samom srcu Gaza sitija i povećavali turobne cifre uništenja, zaključen je dogovor o prvoj fazi mira između Izraela i uprave u Gazi predvođene Hamasom.

Suve brojke ne mogu obuhvatiti razmjere užasa kroz koji do današnjeg dana prolazi Gaza. U izrelskim napadima ugašeno je više od 67000 života, 170.000 je ranjenih, a njih više od 40.000 ima trajne tjelesne posljedice, navodi Svjetska zdravstvena organizacija. Život 2,1 miliona Palestinaca koji žive na toj teritoriji je potpuno promijenjen. Prema podacima UN-ovog Satelitskog centra, najmanje 102.067 zgrada je uništeno. Ne samo javne, obrazovne, zdravstvene institucije već i građevine kolektivnog stanovanja – nečiji domovi.

Usred neprekidnog nasilja i bombardovanja, humanitarni i zdravstveni zvaničnici UN-a upozoravaju da djeca plaćaju najtežu cijenu — desetine hiljada je ubijeno, osakaćeno ili teško pothranjeno. Predstavnik UNICEF-a Rikardo Pires izjavio je da je neproporcionalni odgovor Izraela ostavio djecu da predugo pate u tijelu i duhu. Prema podacima ove organizacije 64.000 djece je ubijeno ili ranjeno od oktobra 2023. — jedno dijete svakih 17 minuta. Među njima više od hiljadu beba. Mnoga djeca su traumatizovana, siročad i više puta raseljavana.

„Potreba za prekidom vatre nikada nije bila hitnija. Od subote ujutro, najmanje 14 djece je, prema izvještajima, ubijeno dok se snažno bombardovanje i granatiranje Gaze od strane Izraela nastavlja, javili su iz UNICEF-a.

Od svakih deset ljudi, jedan je ubijen ili ranjen u izraelskom napadu. Ostalih devet je raseljeno. Najmanje troje nije jelo danima. Od deset zgrada koje su stajale u Gazi prije rata, osam je oštećeno ili sravnjeno sa zemljom. Od deset domova, devet je uništeno. Od deset hektara obradive zemlje, osam je razoreno. Više od 2.000 ljudi koji su pokušavali doći do hrane ubijeno je, kazuju podaci Ministarstva zdravlja Gaze.

Koliko su napadi na zdravstvene ustanove, ograničavanje uvoza medicinskih zaliha i komplikovani proces podjele ono malo humanitarne pomoći koja stigne do Gaze oštetili preopterećene ostatke bolnica ne može se sa sigurnošću tvrditi. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, od 36 bolnica u Gazi, samo 14 djelimično funkcioniše,  od čega nijedna na sjeveru. Od 176 primarnih zdravstvenih centara, aktivno je samo 62.

Mediji prenose da je ovaj rat najsmrtonosniji sukob za novinare, zdravstvene radnike i osoblje UN-a u istoriji. To su tvrdnje Komiteta za zaštitu novinara i Ujedinjenih nacija.

Porodice su  primorane da se sele svakih nekoliko mjeseci kako bi izbjegle nove izraelske ofanzive. Mnogi su raseljeni više puta. Prenatrpana i neuslovna šatorska naselja prekrivaju veliki dio juga Gaze.

Izraelska vojska sada drži pod kontrolom gotovo cijelu teritoriju Gaze, potiskujući većinu palestinskog stanovništva u mali pojas duž južne obale. Pod izraelskom kontrolom, teren je preobražen,  cijele četvrti Gaza sitija i sela uz granicu sravnjeni su, izgrađeni su novi putevi i vojni punktovi.

Izrael je, prema riječima stručnjaka i organizacija za ljudska prava, namjerno u Gazi koristio politiku izgladnjivanja. Svaka odluka vlasti dodatno je stezala obruč dok glad nije postala neizbježna. Nakon mjeseci upozorenja humanitarnih organizacija, svjetska institucija za praćenje kriza sa hranom objavila je u avgustu da je Gaza siti zvanično ušao u stanje gladi.

Prema nalazima švajcarske organizacije Euro-Med Human Rights Monitor, izraelska politika blokiranja svega što je potrebno za preživljavanje dokazuje da je namjera Izraela da izgladni Gazu i ubije još više Palestinaca. „Glad u Gazi se razlikuje od drugih po tome što nije posljedica prirodnih katastrofa ili ekonomskog kolapsa“ rekao je predsjednik ove organizacije Remi Abdu i dodao da je ona rezultat politike koja koristi hranu i vodu kao oružje rata i alat genocida.

Portparol Kancelarije UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA), Jens Laerke, rekao je da je od oktobra 2023. za ulazak u Gazu više od 8.000 humanitarnih misija zahtijevalo odobrenje Izraela, a skoro polovina je bila odbijena, odložena ili ometana. Koliko je humanitarna pomoć ključna za Gazu u jesan 2025. godine može nam otkriti i jedan stariji podatak. Do 2023. godine, četiri od pet Palestinaca u Gazi zavisilo je od humanitarne pomoći, nezaposlenost mladih iznosila je 67 odsto, a bolesti povezane s neuhranjenošću bile su široko rasprostranjene. A onda su uslijedile godine razaranja.

U septembru je nezavisna međunarodna komisija UN-a zaključila da je Izrael počinio četiri od pet genocidnih djela definisanih Konvencijom o genocidu iz 1948. godine: masovna ubistva, nanošenje teških tjelesnih i mentalnih povreda, namjerno stvaranje uslova za uništenje naroda i sprječavanje rađanja. Komisija je zaključila da: „Država Izrael snosi odgovornost za neuspjeh da spriječi genocid, za njegovo sprovođenje i za nekažnjavanje počinilaca“. U saopštenju od 16. septembra, UN je zatražio da Izrael prekine politiku izgladnjivanja, ukine opsadu i omogući neometan pristup humanitarnoj pomoći i osoblju UN-a.

Dvije godine od napada na Izrael i užasnog stradanja Gaze svijet obilježava humanitarnim akcijama, koncertima, skupovima, panel diskusijama… I protestima.  Protesta je bilo i u srcu Izraela. Hiljade ljudi okupile su se u južnom Izraelu u utorak kako bi oplakale svoje poginule, u sedmici obilježavanja dvije godine od napada Hamasa. Da je ova zemlja podijeljena po ovom pitanju govori i činjenica da je glavni komemorativni događaj u Tel Avivu, koji su organizovale porodice žrtava, bio odvojen od ceremonije koju će vlada održati naredne sedmice. Ova podjela odražava duboko neslaganje u vezi s vođstvom premijera Benjamina Netanjahua, kojeg mnogi krive za neuspjeh da obezbijedi prekid vatre koji bi omogućio oslobađanje preostalih talaca. Naravno tu je i krajnja desnica koja traži dalje satiranje Palestine.

Masovni građanski protesti su naveli neke vlade zapadnoevropskih država da počnu odustajati od bezrezervne podrške zvaničnom Izraelu, uprkos očiglednosti masovnih zločina.

Pravičan mir još je daleko. Svejedno, svijet je odahnuo zbog vijesti da su se Izrael i Hamas  u Egiptu složili oko početne faze mirovnog plana. To bi trebalo da donese obustavu neprijateljstva u razorenoj enklavi. Naravno, vijest je slavodobitno objavio Donald Tramp na svojoj mreži Truth Social. „ Svi taoci koji se drže u Gazi uskoro će biti oslobođeni. Izrael će povući trupe do dogovorene linije kao prvi korak ka snažnom, trajnom i vječnom miru“ , napisao je američki predsjednik.

Hamas je u četvrtak saopštio da je prihvatio prijedlog američkog predsjednika i potvrdio da sporazum uključuje izraelsko povlačenje iz enklave i razmjenu talaca za zatvorenike. Dvadeset talaca za koje se vjeruje da su još živi mogli bi biti oslobođeni već ovog vikenda, dok izvori navode da bi 1.700 palestinskih zatvorenika trebalo da bude pušteno iz izraelskih zatvora u roku od 72 sata od potpisivanja sporazuma, koje se očekuje u četvrtak dok ovaj broj Monitora ide   u štampu.

I Hamas se obratio posrednicima i američkom predsjedniku, s pozivom da  Tramp i države garanti  sporazuma, kao i sve arapske, islamske i međunarodne strane  prinude okupacionu vladu da u potpunosti sprovede  obaveze iz sporazuma i spriječe je da izbjegne ili odloži sprovođenje dogovorenog. Druga po veličini oružana grupa u Gazi Palestinski Islamski Džihad saopštila je da je dogovor o prekidu vatre rezultat ogromnih žrtava u Gazi, a ne poklon od bilo koga. Istovremeno priznaju međunarodne napore koji su omogućili dogovor, prenosi Al Džazira.

„Ovo je diplomatski uspjeh i nacionalna i moralna pobjeda za Državu Izrael… Od početka sam jasno rekao: nećemo se odmarati dok se svi naši taoci ne vrate i dok svi naši ciljevi ne budu postignuti“, rekao je izraelski premijer. Izraelski bezbjednosni kabinet  se u četvrtak sastaje da odobri oslobađanje palestinskih zatvorenika i, uprkos protivljenju krajnje desnih članova vladajuće koalicije, malo je vjerovatno da će odbiti ovaj sporazum. Netanjahu je ovo ocijenio kao veliki dan za Izrael. Objavio je i da će Izrael uz Božju pomoć, nastaviti da ostvaruje sve svoje  ciljeve i širi mir sa susjedima.

Jedan od posrednika, premijer Katara potvrdio je da je postignut dogovor, dok je portparol katarskog ministarstva Majed al-Ansari napisao na X-u da će detalji biti objavljeni kasnije.

I predsjednik Turske Redžep Tajip Erdogan je izrazio veliko zadovoljstvo. „Izražavam iskrenu zahvalnost predsjedniku SAD-a, koji je pokazao potrebnu političku volju da ohrabri izraelsku vladu da pristane na prekid vatre, kao i našim bratskim državama Kataru i Egiptu na njihovoj značajnoj podršci u postizanju sporazuma“. Dodao je da će Turska pažljivo pratiti strogo sprovođenje sporazuma. „Isto tako, nastavićemo našu borbu sve dok u Palestini ne bude uspostavljena nezavisna, suverena i teritorijalno jedinstvena država Palestina, zasnovana na granicama iz 1967. godine, sa Istočnim Jerusalimom kao glavnim gradom“, napomenuo  je predsjednik Turske.

Šefica diplomatije EU Kaja Kallas kazala je da će EU učiniti sve da podrži sprovođenje plana te da je ovo značajan proboj i stvarna šansa za okončanje rata i oslobađanje svih zarobljenika. Situaciju je okarakterisala velikim diplomatskim uspjehom. Britanski premijer Keir Starmer je naglasio da dogovor o prvoj fazi plana za Gazu mora biti sproveden u potpunosti, bez odlaganja i uz trenutno ukidanje svih ograničenja za isporuku humanitarne pomoći Gazi.

Generalni sekretar UN-a António Guterres napisao je u saopštenju: „Cijenim diplomatske napore SAD, Katara, Egipta i Turske u postizanju ovog prijeko potrebnog proboja“, usput je upozorio da mir mora biti osiguran, a borbe zaustaviti jednom zauvijek. On će podržati punu implementaciju sporazuma, pojačati isporuku kontinuirane i principijelne humanitarne pomoći te unaprijediti napore na obnovi Gaze“. Zaključio je  da ulog nikad nije bio veći.

Mnogi detalji dogovora postignutog nakon trodnevnih indirektnih pregovora u Šarm el Šeiku ostaju nejasni, a izazovi u sprovođenju su ogromni. Ako su pregovarači uspjeli da premoste razlike između Hamasa i Izraela oko prve faze Trampovog plana, ostaje neizvjesno da li je postignut napredak po zahtjevnijim pitanjima.

Rat u Gazi proširio se regionom, izazvavši sukobe u Libanu, Jemenu i Iranu. Regionalni lideri sada se suočavaju sa pitanjem ko će obezbijediti trupe za mirovnu misiju i ko će platiti obnovu Gaze, koja će trajati decenijama.

Prije postizanja dogovora, londonski Gardijan podsjetio je da je od 2024. godine kružilo više verzija mirovnih planova: američko-izraelska iz Vilson Centra, prijedlog Rand korporacije, principi Ujedinjenih Arapskih Emirata i plan Egipta. Saudijsko-francuska verzija ih je objedinjavala u tzv. Njujoršku deklaraciju, koju je usvojila konferencija UN-a u julu, a potvrdila Generalna skupština u septembru, uz glasove protiv Izraela i SAD.

Američki pregovarači Stiv Vitkof i Džered Kušner su bili u Šarm el-Šeiku. Plan je bio da ostanu tamo dok se dogovor ne postigne. Najviši Netanjahuov savjetnik Ron Dermer takođe je učestvovao u razgovorima. U Egipat je u srijedu stigao i katarski premijer i ministar vanjskih poslova šeik Mohamed bin Abdulrahman bin Jasim Al Thani.

Da se nešto značajno sprema potvrdio je  egipatski predsednik Abdel-Fatah el-Sisi kada je u srijedu izjavio da je dobio veoma ohrabrujuće poruke od posrednika u pregovorima.

Nakon parafiranja prve faze mirovnog plana, veliki je izazov održati ga u životu.

Dragan LUČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MITROPOLIJA TRAŽI INSTITUT ZA RATNE ZLOČINE: Njihova istorija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poziv mitropolita Joanikija da se osnuje institut za ratne zločine došao je nakon njegovog sve većeg distanciranja od režima braće Vučić u Srbiji i centrale Srpske crkve (SPC) koja se javno stavila u službu vlasti, i beogradske i kremaljske

 

 

Početkom godine mitropolit crnogorsko – primorski Joanikije Mićović je u tradicionalnoj poslanici uoči Božića pozvao državu da osnuje institut za izučavanje svih zločina koji su se u Crnoj Gori dogodili tokom i poslije Drugog svjetskog rata, bez obzira ko ih je i u ime koga učinio. “Suočenje sa istinom o pomenutim zločinima biće bolno ali još više ljekovito i blagotvorno”, istakao je  uz nadu da “budućnost gradimo na istini, pomirenju i bratskoj ljubavi, a ne na mržnji i međusobnim podjelama”.

Ovaj poziv je došao nakon mitropolitovog sve većeg distanciranja od režima braće Vučić u Srbiji i centrale Srpske crkve (SPC) koja se javno stavila u službu vlasti, i beogradske i kremaljske. U martu prošle godine Joanikije je prvo zajedno sa pet episkopa (od kojih je samo jedan srbijanski) poslao pismo patrijarhu Porfiriju Periću u kojem su se ogradili od pljuvačkog rječnika SPC protiv studenata i drugih protivnika braće Vučić. U javnom pismu je navedeno – “podržavamo studente i njihove proteste”. Istog mjeseca je na sastanku sa nizozemskim ambasadorom poručio da se “ne protivi pristupanju Crne Gore Evropskoj Uniji” (EU).  Kako je kazao – “naročito zbog očekivanja da će to dovesti do jačanja vladavine prava i demokratije u Crnoj Gori”. Sredinom novembra cetinjski mitropolit je bio još direktniji rekavši da “zbog vladavine prava ja jesam za to da Crna Gora uđe u EU”.

To je izazvalo nova zgražavanja u vladajućem kartelu u Beogradu i njihovim ispostavama van Srbije pa je žuta štampa krenula u napade na Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP) i samog vladiku.  Nedavno je sve kulminiralo javnim saopštenjem ruske Vanjske obavještajne službe (SVR) koja je do sada nezabilježenim  rječnikom napala Vaseljensku patrijaršiju i patrijarha u Carigradu da namjerava dati autokefalnost nepriznatoj Crnogorskoj crkvi (CPC). Narativ je, uz očiglednu sinhronizaciju srpskih i ruskih službi, dalje razvila beogradska Patrijaršija i Politika koje su jasno profilirale MCP i Jonakija kao glavnosumnjičene autokefaliste i izdajnike srpstva. To su epiteti kojima se redovno časte svi protivnici državnog kriminala i kartelizacije Srbije pod Prvom familijom.

U maju prošle godine MCP se dijelom izvinula javnosti preko podgoričkog namjesnika oca Gojka Perovića zbog mitropolitovog nastupa na Lijevča Polju u Bosni. Naime,  kada je održan pomen za nastradale četnike pod komandom ratnog zločinca Pavla Đurišića, Perović je reagovao na negativne komentare. “Svjesni smo da način na koji je Mitropolit hvalio Đurišićeva dobra djela (što se čini… svakom pokojniku) zvuči prenaglašeno i neprimjereno, pogotovo u kontekstu zločina koje je Đurišićeva vojska učinila godinama prije svog sopstvenog stradanja”, napisao je.  Perović je, uz blagoslov mitropolita, dodao da “niti je mitropolitova namjera bila da veliča zločine, niti da ih skriva”.

S druge strane, drugi vladika u Crnoj Gori – lojalan braći Vučić, episkop nikšičko – budimljanski Metodije Ostojić je pojačao revizionistički narativ i veličanje velikosrpskih ratnih zločinaca tokom 2025. godine. Zvanični Beograd ga je nagradio titulom mitropolita. Kulminacija je bila ljetošnje podizanje spomenika vojvodi Đurišiću u beranskom selu Gornje Zaostro i ekspanzija izrazitog antiEU narativa – što je evidentno glavni cilj i Beograda i Moskve.

Aktivista za ljudska prava iz suverenističkog bloka Aleksandar Saša Zeković  podržao je inicijativu mitropolita Joanikija o osnivanju takvog instituta. Zeković je naglasio da je mitropolitova ideja “saglasna sa evropskim iskustvima rješavanja problema sjećanja na represivna iskustva i prakse” i pozvao se na slovenačko iskustvo. Slovenija je osnovala Studijski centar za nacionalno pomirenje (Študijski center za narodno spravo – SCNR). Vlada Slovenije je 2007. uputila i službeno izvinjenje i osudila poslijeratne zločine u teritoriji Slovenije. Zeković posebno naglašava da se radi o “nevinim civilnim žrtvama” oko kojih je najlakše postići široki konsenzus.

Nedavno je RTV Pogorica organizovala debatu u vezi mitropolitove inicijative, na kojoj su između ostalih bili prisutni novinar i publicista Budo Simonović i istoričar Filip Vučetić. Vučetić je među koautorima knjige Prećutani zločini, Muslimanske milicije u Andrijevičkom srezu 1941-1945, Dokumenti. Knjigu su, u tiražu od 300 primjeraka 2024. godine objavili, kako piše, Pravoslavna Mitropolija crnogorsko – primorska i Institut za noviju istoriju Srbije uz “svesrdnu pomoć fondacije Ihtis” Metodijeve eparhije. Među izdavačima se navode poimenice Mitropoliti Joanikije (koji je dao blagoslov) i dr Mile Bjelajac, direktor pomenutog instituta. Knjiga ima 1072 strane od kojih na integralna dokumenta komunističkih vlasti otpada čak 940 strana na kojima se govori o zločinima muslimansko – albanskih milicija u službi okupatora.

Do sada je najveći dio SPC hijerarhije i srpskih nacionalšovinista javno odbacivao sva komunistička dokumenta kao krivotvorena ili preuveličana, ali   kada su u pitanju velikosrpski zločini. Za razliku,  kada se navode zločini prema Srbima sve je apriori tačno što komunisti tvrde. Takođe, kritičari su redovno naduvavali brojke nastradalih kada su u pitanju komunistički zločini.

U knjizi Prećutani zločini muslimanskih milicija se vide neke promjene. Izdavač više nije “Srpska” MCP već “Pravoslavna”. Prvi put se priznaje da su četnici izvršili “nesumnjive zločine” prema muslimanima. Takođe se uz Srbe pominju i Crnogorci kao narodnost iako vučićevski Porfirije priznavanje postojanja crnogorskog naroda i dalje smatra za grijeh i jeres.

Simonović je pozdravio samu inicijativu kao suštinski dobru, uz rezerve. Iskazao je poseban oprez jer je “Crkva prilično potrošila legitimnost za jednu takvu inicijativu”. Istakao je da “spomenik Pavlu Đurišiću , koji je toliko okrvavio ruke i da je dovoljno nepobitno šta je uradio, se ničim ne može opravdati”. Posebno je zamjerio i proglašenje za velikomučenika i sveca popa Milorada Vukojičića (zvanog Maca). Simonović je lično istraživao događaj od 13-14. aprila 1944. kada je ovaj tobožnji svetac “ne naredio, već svojom rukom pobio devet mladih žena iz Pljevalja od kojih je samo jedna bila neudata, ostale bile majke male djece”.  Da bi SPC imala pravo potezati takve inicijative treba ispraviti ono što je do sada urađeno, u suprotnom nećemo daleko stići, zaključio je Simonović.

Pitanje “Sv. Mitropolita Joanikija velikomučenika” koga su komunisti pogubili zbog saradnje s okupatorom i veličanja nacizma bi neminovno došlo na red u nekom preispitivanju prošlosti za koje sadašnji Joanikije priznaje da će “biti bolno”. Do skoro je čitava SPC slavila Lipovca kao srpskog patriotu koji je odbio prisustvovati tzv. Petrovdanskom saboru 12. jula 1941. na kome je proglašena nezavisna Crna Gora pod fašističkim patronatom. Međutim, kada je crnogorski novinar i publicista Vladimir Jovanović po prvi put objavio arhivu talijanskog ministarstva vanjskih poslova u Rimu, izašla je neprijatna istina za SPC hijerarhiju. Fotografije sa Sabora i ostala dokumenta su pokazala da je Joanikije ne samo bio prisutan na proglašenju “nezavisne CG” već je bio na pročelju cijelog neuspjelog talijanskog separatističkog projekta. Nakon objava fotografija nije stiglo nikakvo izvinjenje iz Patrijaršije, ali je SPC prestala pričati kako je Lipovac odbio učešće u projektu separatističke i fašističke Crne Gore.

Samo će vrijeme pokazati da li se među dostojnicima MCP, i još ponegdje u SPC, budi hrišćanska savjest.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BORIS MARIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Reforme spore i u rukavicama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako i bude zatvoreno poglavlje 23, imaćemo neki vid nastavka monitoringa i dodatnih uslova. Teško je povjerovati da će u ovako kratkom roku biti uspostavljen funkcionalan sistem i  kontinuirane provjere integriteta vršilaca pravosudnih funkcija, kao preduslov otpočinjanja suštinske reforme ove grane vlasti

 

 

MONITOR: Ustavni sud ove sedmice razmatra da li sutkinja Desanka Lopičić može nastaviti da obavlja funkciju. Ona krajem mjeseca stiče uslove za penziju. Kako vidite situaciju sa tom institucijom, od različitih tumačenja o penzionisanju sudija do političkih dogovora za upražnjena mjesta?

MARIĆ: Ustavni sud je objasnio svoje postupanje u odnosu na slučaj Lopičić, ali problem je mnogo dublji i stariji od ovog slučaja. Prvi uslov koji je nastupio u vezi sa sutkinjom Lopičić je istek mandata, procedura je zadovoljena, ali nije zadovoljen javni interes da se novi sudija Ustavnog suda izabere na vrijeme, ili bar u razumnom roku,  za šta još nije kasno.

Situacija u vezi sa Ustavnim sudom Crne Gore jasno pokazuje duboke strukturne i političke slabosti institucija, ali i nedorečenosti normativnog okvira.

Različita tumačenja odredbi o prestanku funkcije sudija Ustavnog suda otvaraju prostor za pravnu nesigurnost i selektivnu primjenu prava, što je posebno problematično za instituciju koja bi trebalo da bude krajnji autoritet u tumačenju Ustava, a ovu negativnu praksu imamo zadnjih godina, tako da su sudije ustavnog suda odlazile u penziju i prestajao im je mandat po različitim procedurama i tumačenjima.

Činjenica da se ovakva pitanja rješavaju u atmosferi političkih pregovora i dogovora o upražnjenim mjestima dodatno narušava kredibilitet Ustavnog suda. Umjesto jasnih, predvidivih i pravno utemeljenih procedura, stiče se utisak da politički akteri imaju presudan uticaj na funkcionisanje i sastav Suda. To direktno utiče na percepciju njegove nezavisnosti i nepristrasnosti. Stoga treba što prije sprovesti preporuke Venecijanske komisije, ali uz dodatne analize i unaprijeđenja normativnog okvira u odnosu na potrebu zaustavljanja nevesele prakse zadnjih godina, pa možemo reći i duže.

Ovakva situacija je posljedica dugogodišnjeg odsustva sistemskog pristupa reformi pravosuđa, uključujući i nepostojanje jasnih prelaznih i završnih odredbi za ključne institucije. Ustavni sud je već duže funkcionisao u otežanom kapacitetu, što je pokazalo koliko je sistem ranjiv kada politički konsenzus izostane, ili kada se namjerno opstruira iz raznih parcijalnih interesa.

Konačno, bez jasnog normativnog rješenja koje precizno uređuje mandat, prestanak funkcije i popunjavanje mjesta sudija Ustavnog suda, ovakve krize će se ponavljati. Ustavni sud mora biti izuzet iz dnevno-političkih kalkulacija, jer svako dalje politizovanje ove institucije ugrožava ustavni poredak, pravnu sigurnost i povjerenje građana u vladavinu prava.

MONITOR:  Sutkinja Vesna Moštrokol, predsjednica sudskog vijeća u predmetu “državni udar” podnijela je ostavku. Neki pravni stručnjaci smatraju da se postupak mora ponoviti zbog promjene sastava sudskog vijeća, u slučaju da ono nije glasalo o presudi, što još nije jasno. Kakav je vaš stav?

MARIĆ: Ovdje je bitno znati u kojoj fazi je postupak. Sama ostavka nije automatski i razlog za ponavljanje postupka, ako je odluka donijeta. Međutim, na osnovu onoga što možemo vidjeti u medijima, postoji osnovana pretpostavka da se u konkretnom slučaju postupak mora ponoviti. Odnosno da je došlo do bitne povrede postupka zbog promjene vijeća.

MONITOR: Ova godina ključna je kada je u pitanju reforma pravosuđa, odnosno zatvaranje poglavlja 23, 24.  Mislite li da Crna Gora može ispuniti te obaveze?

MARIĆ: Nažalost, nisam optimista. Pomaka ima, nekih primjera distribucije pravde i promjena u pravosudnom sistemu takoođe ima, ali suštinski pravosuđe je i dalje nereformisano, a sam proces reformi spor i nedopustivo u rukavicama.

Poglavlje 24 bolje stoji i u tom poglavlju se mogu postići značajni rezultati koji bi ako se dese bili ocijenjeni kao zadovoljavajući.

Kada govorimo o Poglavlju 23,   ako i bude zatvoreno, zasigurno će imati neki vid nastavka monitoringa i dodatnih uslova. Teško je povjerovati da će u ovako kratkom roku biti uspostavljeni funkcionalan sistem, kontinuirane provjere integriteta vršilaca pravosudnih funkcija, kao preduslov otpočinjanja suštinske reforme ove grane vlasti.

Kada govorimo o ovom sistemu onda se misli i na ulogu dijela bezbjednosnih i antikorupciskih institucija, čija je uloga značajna i koje bi i same morale proći kroz neki vid provjere integriteta i reforme, da bi funkcionalan sistem bilo moguće uspostaviti. Mislim na ANB i ASK koje bi konačno trebalo da se transformišu u institucije čija obrada podataka i čije baze podataka mogu biti od vitalnog značaja za provjeru integriteta nosilaca pravosudnih funkcija, ali i svih drugih funkcionera naravno. Da se manje bave formalnim prekršajima bez suštine, mislim prvenstveno na ASK, a više istinskim provjerama, administrativnim istragama.

Bez popularno nazvanog vetinga ne vjerujem u suštinsku reformu  pravosuđa, a samim tim ni u mogućnost da se obaveze iz Poglavlja 23 realizuju i da dobijemo visok nivo povjerenja u pravosudni sistem.

MONITOR: Godina je počela kulminacijom situacije u Botunu, gdje se čitaju i pokušaji usporavanja zemlje na evropskom putu. Ima li Crna Gora snage da ipak stigne do cilja?

MARIĆ: Ima, bar iz dva razloga. Prvi je činjenica da je pitanje Botuna, inače legitimno ekološko pitanje i problem, zloupotrijebljeno za politički interplej unutar vladajuće koalicije, te će se groteskno podijeliti političke karte za ulazak u finiš mandata ove Vlade i pozicioniranje za izbore 2027. pa će manje ili više svim akterima vlasti doprinos EU integracijama biti dio kampanje.

Drugi je snažna politička volja ključnih država EU da Crna Gora postane prva sledeća članica, dominantno iz geopolitičkih razloga. Da podsjetim,  ne bi bilo prvi put da neka država bude primljena u EU iz razloga geopolitike, uprkos brojnim demokratskim i institucionalnim deficitima. Sjetimo se primjera Bugarske i Rumunije. Danas možemo reći da je to bila dobra odluka EU.

MONITOR:  Umjesto da evropski put bude u središtu politika, identitetska pitanja sve su češće na političkom stolu. DNP Milana Kneževića uslovljava  ostanak u Vladi cijelim nizom takvih tema, od srpskog jezika pa nadalje. Kako to komentarišete?

MARIĆ: Tu ima neke koordinacije među prosrpskim partijama. Vidljiva je politička platforma balansiranja između EU integracija kao ključnog spoljnopolitičkog pravca i etničkog sentimenta na kome se decenijama gradila politička ponuda. Botun kao ekološki problem i jedan od ključnih uslova za zatvaranje poglavlja o ekologiji poslužio je da se demonstrira mogućnost opstrukcije EU puta, ali i kao odličan ponton da se na Vladi afirmišu identitetska pitanja, naprave vjerovatno neke komisije, radne grupe i tako napravi politički švedski sto prije dolazećih izbornih kampanja. Sa tog stola uzimaće svi što im bude trebalo. Prograđanske partije i sada  kada su u vlasti, umivenije etnocentrične najviše će koristiti rezultate i napredak važan za EU integracijama zemlje, a dominantno etnocentrične forsiraće identitetska pitanja.

MONITOR: A inicijativu predsjednika parlamenta da se američkom predsjedniku Donaldu Trampu dodijeli Nobelova nagrada za mir?

MARIĆ: Čudna je to inicijativa, odnosno potpis podrške na već pokrenutu inicijativu, da budemo precizni. Mandić za razliku od Kneževića vjeruje da može sa pozicije predsjednika Parlamenta dodatno konstituisati spoljnopolitičke smjernice Crne Gore. Ima naglašenu međunarodnu aktivnost posljednjih mjeseci i očigledno želi da sebe i svoju partiju predstavi kao nekoga ko će i nakon sljedećih izbora biti vlast, i ne samo vlast nego i kreator politika vlasti. Mandićeve ambicije su očigledno velike, ali za takve političke ambicije treba i izborni legitimitet koga mogu imati samo ako koalicija ZBCG ostane na okupu. Mislim da su i Mandić i Knežević majstori dizanja uloga sa jasno zacrtanim realpolitičkim ciljem.

MONITOR:  Kako do Evrope, između ideologija devedesetih koje još žive i urušenih institucija koje još nijesu ozdravile?

MARIĆ: Voljom Evrope. Spoljnopolitički prioriteti Crne Gore su zadržani i nakon promjene vlasti, a geopolitička kretanja tjeraju Evropu da pokaže da i dalje može da se širi na platformi unije. Devedesete su danas ostale paradna demonstracija za umirivanje frustracija koje je proizvela poražena i pogubna politika tih godina, ali i kao politička platforma na kojoj se i dalje dobijaju glasovi. To ne znači da možemo biti spokojni, naprotiv, posmatrajući kojom brzinom i na koji način se mijenja svijet i strada međunarodno pravo, uz reafirmaciju rigidnog imperijalizma, puno je razloga za brigu.

Čini se da je članstvo u EU danas više bezbjednosno nego pitanje vladavine prava i ekonomije. Danas nam je ,čini se, primarno potreban unutardruštveni dijalog. Otvorene debate o svijetu u kome se nalazimo i našim pozicijama kao društva. Inkluzija nije ništa drugo nego insistiranje na komunikaciji bez bilo kog vida isključivanja ili izolacije. Ne smijemo potrebu za dijalogom i spremnost na dijalog makar on bio i o identiteskim pitanjima doživjeti kao slabost, već kao šansu da smo još jedan korak bliže minimumu zajedničkog društvenog sadržaja. EU integracije su za sada uspjele da prežive kao zajednički društveni imenitelj, pa i to može biti razlog više da se nađemo u EU društvu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONUDA MK GRUPE O GRADNJI NA SLOVENSKOJ PLAŽI NA ČEKANJU: Odluka vlade poslije izbora 2027. godine?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema nezvaničnim saznanjima, premijer Milojko Spajić je ocijenio  da bi odluka o prihvatanju ponude koja uključuje rušenje TN Slovenska plaža, bila veoma nepopularna u predizbornoj godini

 

 

Kontroverzna ponuda koju je krajem septembra prošle godine beogradska MK Grupa kao manjinski akcionar uputila Vladi i Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte  o vlasničkoj podjeli hotelske kompanije HG Budvanska rivijera, rušenju turističkog rizorta Slovenska plaža i gradnji novog stambeno-turističkog naselja na toj lokaciji neće uskoro dobiti epilog.

Prema nezvaničnim saznanjima, premijer Milojko Spajić je odlučio da se njegova Vlada za sada ne uzjašnjava povodom inicijative MK Grupe, te da se proces nove segmentacije i vlasničke transformacije imovine Budvanske rivijere odloži za period poslije parlamentarnih izbora koji se očekuju u ljeto 2027. godine. Ocijenjeno je, vjerovatno, da bi odluka o prihvatanju ponude po kojoj bi manjinski akcionar preraspodjelom akcija postao većinski vlasnik najvrjednije nekretnine Budvanske rivijere, bila veoma nepopularna u ovoj predizbornoj godini.

Možda su na odluku Vlade i premijera Spajića donekle uticali i nedavni protesti građana Budve usmjereni protiv rušenja turističkog naselja Slovenska plaža i gradnje niza solitera sa komercijalnim sadržajima na toj atraktivnoj lokaciji. Održano je ukupno pet protestnih okupljanja organizovanih od strane građanskih aktivista, lidera pojedinih lokalnih političkih partija i sindikalne organizacije radnika Budvanske rivijere.

Sa protesta je poručeno da građani neće dozvoliti rušenje kompleksa Slovenska plaža i betoniranje poslednje zelene oaze u devastiranoj Budvi. Traže očuvanje autentičnosti ovog malog turističkog grada i njegove arhitekture, te zabranu gradnje stanova umjesto turističkih kapaciteta. Podršku građanima Budve pružili su brojni intelektualci, arhitekte, udruženja arhitekata Slovenije, Zagreba, Beograda…Iz Crne Gore i Podgorice struka se nije oglašavala.

Ćute i partije  na vlasti i u opoziciji, kako na državnom nivou tako i one u lokalu. Ni jedna od njih, PES, DF, Demokrate, DNP i SNP, kao ni DPS iz opozicije, nisu iznijele jasan stav o  podjeli imovine u Budvanskoj rivijeri i opstanku turističkog naselja Slovenska plaža. Svi kalkulišu i kupuju vrijeme u susret izborima na svim nivoima.

Namjera Vlade da odloži odgovor na ponudu MK Grupe objašnjava ćutanje Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte. Savjet je početkom decembra prošle godine dobio naručenu stručnu analizu Plana privatizacije i restrukturiranja HG Budvanska rivijera AD – Budva, od zagrebačke konsultantske grupe Horwath&Horwath sa kojom je Vlada ranije zaključila ugovor o savjetovanju.

Podsjećamo da su vlasnici moćne beogradske kompanije predložili dva modela podjele budvanskih hotela i investicionog ulaganja.

Prvi, po kojem bi se formirala nova zajednička kompanija MK Grupe i Vlade prostom zamjenom akcija. Tako što bi MK Gupa dobila 60 odsto akcija u zajedničkoj kompaniji sa Vladom, kojoj bi pripalo oko 30 odsto vlasništva. Zauzvrat bi izašla iz vlasništva koje linearno ima u svim hotelima HG Budvanska rivijera. Iz Budvanske rivijere bi se izdvojili hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u tu novu zajedničku kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu preduzeća HG Budvanska rivijera.

Drugi model predviđa koncept zajedničkog ulaganja Vlade i MK Grupe u izgradnju novog kompleksa na prostoru sadašnjeg turističkog rizorta Slovenska plaža.

Savjetnik Horwath&Horwath angažovan je da dostavi pravnu, ekonomsko – finansijsku analizu predloženog projekta, koja će  između ostalog sadržati detaljnu razradu dva modela. I  to: predloženog modela restrukturiranja i modela zajedničkog ulaganja Vlade i investitora  i analizu  važećih pravnih propisa na osnovu kojih  bi Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, u skladu sa svojim nadležnostima, sproveo postupak, pojasnili su početkom oktobra iz Savjeta za privatizaciju.

Prema idejama MK Grupe u oba predložena modela koja je konsultanstski tim iz Hrvatske analizirao, na lokaciji Slovenske plaže, najatraktivnijoj parceli na Crnogorskom primorju, planirana je izgradnja objekata ukupne izgrađene površine koja premašuje 330.000 kvadrata. Kao pet sadašnjih Slovenskih plaža, jer naselje raspolaže sa 64.000 kvadrata.

Projekat je vrijedan oko 700 miliona eura. Većinu objekata čine stambene zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina i samo dva hotela.

Kakvo je rješenje Savjetnik Vlade predložio za  privatizaciju HG Budvanska rivijera i gradnje nekoliko stotina komercijalnih kvadrata na lokaciji TN Slovenska plaža za sada nije poznato.

Međutim, vlasnici tvrtke Horwath&Horwath, Siniša Topalović i Matko Maruhnić bili su angažovani na izradi novog Prostornog plana Crne Gore, za oblast turizma. Time se otvara pitanje da li su se u ovom slučaju našli u sukobu interesa dajući mišljenje o eventualnoj gradnji stanova na lokaciji koja je usvojenim planom PPCG opredijeljena isključivo za turizam na osnovu njihovih preporuka.

Izuzetak u glasnoj tišini na političkoj sceni u vezi  ulaska kapitala velike investitorske grupe iz Beograda i gradnje novih stambenih četvrti u zoni pored morske obale, predstavlja stav koji je zauzela budvanska vlast, predsjednik Opštine Nikola Jovanović i predsjednik SO Petar Odžić. Oni su na samom startu dali punu javnu podršku idejama i planovima MK Grupe u Budvi.

Udruženi pokušavaju da osujete svaki pokušaj otpora ideji rušenja Slovenske plaže. Nedavno je održan pravi mali igrokaz oko zakazivanja pa odlaganja sjednice Skupštine Opštine na kojoj bi se raspravljalo o građanskoj inicijativi o stavljanju van snage Detaljnog urbanističkog plana Budva – centar i DUP Budva -centar izmjene i dopune, koji obuhvataju centralnu gradsku zonu Budve.

Inicijativu za održavanje sjednice podnio je predstavnik Građanske akcije, Božidar Vujičić, koji je sakupio 474 potpisa građana Budve. Namjera je bila da se poništenjem navedenih planskih dokumenata spriječi gradnja objekata na lokaciji Slovenske plaže i time stavi tačka na tu priču.

Predsjednik SO, Petar Odžič zakazao je sjednicu parlamenta po hitnom postupku, u dane vikenda, za subotu 17 januara iako nikakve hitnosti po tom pitanju nije bilo. Sjednica nije održana jer je u zakazano vrijeme skupštinska sala bila potpuno prazna. Na zakazane sjednice nadležnih radnih tijela i odbora niko se od predstavnika političkih partija i grupa građana nije pojavio, pa je predsjedniku Odžiću preostalo da konstatuje da se sjednice ne mogu održati zbog nedostatka kvoruma.

Naivno je bilo očekivanje da će aktuelna koalicija Jovanović-Odžić-DPS dopustiti raspravu i eventualno izglasavanje predložene inicijative za poništenje ključnih planskih dokumenata u Budvi, kojima je inače rok trajanja davno istekao. Nije tajna da je upravo uz podršku moćnog građevinskog lobija koji operiše na teritoriji budvanske opštine formirana aktuelna opštinska vlast.

Otuda i podrška najavljenoj investiciji MK Grupe od više stotina miliona eura i gradnji novog gradskog naselja na mjestu jedinstvenog turističkog rizorta u srcu Budve. Svako rezerviše svoje mjesto i svoje interese u ovom megalomanskom projektu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo