Na najmračniji dan u posljednje 372 godine ode Gospodar. Bar jedan razlog za vjeru da će nam sjutra biti – svjetlije. Prigodno, kao da mu je prvi put, petorostruki premijer je poručio podanicima da ne tuguju – raj ostavlja u nasljedstvo. Onda su krenule dvorske suze žalosnice i tumačenja – šta mu bi?
Đukanovića su smijenili zvaničnici EU. Odluku o njegovom odlasku su precizno formulisali u sedam zadataka ispostavljenih Crnoj Gori za put u Evropu. Svaki od zahtjeva podrazumijeva nemilosrdan obračun sa sistemom koji je premijer neumorno stvarao. Bilo bi nehumano od Đukanovića tražiti da se obračunava sa vlastitim djelom i njegovim stubovima – rodbinom, kumovima i najboljim prijateljima. Ne ide to.
Zato je Đukanović, lakše no što se misli, dopustio da bude nagovoren da odstupi. Dugo on grebe po važnim svjetskim vratima ne bi li izdjejstvovao što povoljniji odlazak. Iz njegove perspektive ovaj aranžman je carski: rješava se dosadnih poslova u vladi, preuzima kormilo partije odakle može nadzirati nasljednika, imaće dovoljno vremena da ganja biznis, a ako bude nužde, računa, može se opet vratiti. Šta fali.
Ima i prioritete. Lani, na listi najbogatijih šefova država svijeta, bio je drugi u Evropi sa 14,8 miliona eura. Upućeni kažu da je brojka potcijenjena. Milioner je zvanično postao u pauzi, nakon odlaska sa premijerske funkcije i povratka na tron, koja je trajala nepune dvije godine. Teško da ćemo njega i Svetozara Marovića sada sretati u parku kako s penzionerima igraju šah i bistre politiku.
Pitanje je jedino – koliko će dugo Đukanović s rezervnog položaja moći da određuje sudbinu Crne Gore. Lakog odgovora – nema. Neko vrijeme sigurno hoće. Opozicija još nije profilisana ni organizovana kao alternativa; treba vremena da se akumulira energija za obračun klanova u DPS-u, a društvo je kao okovima premreženo interesima moćnih klanova pod nadzorom familije.
Činom ustoličenja Igor Lukšić je osuđen na neuspjeh. Sistem koji je betonirao Đukanović ne može se demontirati drugačijim manirima. Ovo je društvo ubijeno. Nekoliko je sistemskih mjera koje se moraju utkati u društveno tkivo Crne Gore da bi ono oživjelo: lustracija, oporezivanje ekstraprofitera, demontiranje tajne policije, pretvaranje RTV Crne Gore u javni servis…
Nema tog premijera kojem je Đukanović partijski šef a da može zagaziti u to minsko polje. Za reforme je neophodna smjena vlasti. Đukanovićev odlazak je i prilika za provjeru ko igra za Mila i poslije Mila. Ućutao se SDP. Da hoće, Krivokapić bi mogao pomutiti ceremonijal namjesništva u parlamentu. Treba pogledati i kako se priprema teren za obnavljanje bratstva i jedinstva između SNP-a i DPS-a. Đukanović je posebno blagoslovio povratak iskonu.
Model uvlačenja u vlast svježih snaga, sa nesmjenjivim DPS-om u epicentru, je najbolja garancija bivšem premijeru da će njegov vapaj za imunitetom imati ko da čuje.
Trenutno Đukanović se najviše boji – svjedoka. Partnera iz podzemnog svijeta, koji očekuju zaštitu za zajedničke poslove. Mogli bi da progovore. Imali bi šta reći. Iz drugih razloga snažno zazire od sramotnih ljudi, krvožednih medija, svih koji ne pristaju na da budu srećni robovi. Nije slučajno kritički govor o njegovom govoru mržnje, poslije kojeg su nastala polja smrti, nazvao govor mržnje. To je apel da se zabrani sjećanje.
Đukanovića posebno muči državni zločin deportacije bosanskih izbjeglica. Taj zločin ne zastarijeva, a njegovu i Bulatovićevu odgovornost je nemoguće skriti. Zato službe čuda čine da ućutkaju svjedoke.
Javno svjedočenje može biti zarazno. Mogućoj društvenoj dinamici pogoduje status Crne Gore kandidata za EU. Logično je očekivati da će Evropa držati Crnu Goru pod rigoroznijom kontrolom. Svaki pokušaj suočavanja sa teškim crnogorskim društvenim bolestima vodi prema vrhu režima. Uz sinhronizovan pritisak domaćih i evropskih snaga, vladajući bunker moći mogao bi početi da popušta.
Crna Gora se bez Đukanovića kao premijera za pola sanadera primakla EU. (Sanader kao mjernu jedinicu približavanja EU smislili su hrvatski analitičari; nula sanadera označava najveću udaljenost neke zemlje od EU). Dok traje status kandidata za ulazak u EU moraće da nakupi još podosta sanadera. Iza rešetaka.
Veseljko KOPRIVICA