Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Srašnije od fikcije

Objavljeno prije

na

Bivši hrvatski premijer uhićen je, kao u kakvom akcionom filmu, u Austriji nakon što je domovina za njim raspisala potjernicu. Ivo Sanader čeka izručenje i voljan je, kaže, da odgovara u Hrvatskoj zbog optužbi za korupciju. Dan, dva prije hapšenja kada mu je skinut imunitet u Saboru, Sanader se uputio preko granice. Mislio je da proces posmatra iz Amerike. Plan je propao pošto su mu SAD uskratile gostoprimstvo, a prijatelji Austrijanci uzeli slobodu. Samo godinu ranije i Vašington i Beč, uzdizali su ga u zvijezde.

Pobjednik nedjeljnih kosovskih izbora, premijer Hašim Tači, nije imao vremena za slavlje. Dan nakon pobjede, objavljen je izvještaj Dika Martija, izvjestioca Savjeta Evrope, poznatog po razotkrivanju tajnih američkih zatvora na našem kontinentu. Marti je predstavio Tačija kao čovjeka koji je na čelu organizacije nalik mafiji odgovorne za krijumčarenje oružja, narkotika i, kao u nekom hororu, ljudskih organa. Marti je potvrdio sumnje Karle del Ponte – Tači je devedesetih kao vođa Dreničke grupe, organizovao otimanje ljudi, slao zarobljenike u Albaniju, gdje su im nasilno vađeni organi.

Ovdje je život strašniji od fikcije. Uz zločine i ratove devedesetih, u većini zemalja bivše Jugoslavije razvio se poredak utemeljen na kleptokratiji, organizovanom kriminalu i navodnom patriotizmu. Na ruševinama zajedničke države, nikle su elite kojima je mjesto ili u zatvoru ili duševnoj bolnici.

Nesputana moć tih elita održavala se najviše zahvaljujući ogromnom bogatstvu. Vrhovnici od Zagreba do Prištine prelili su nacionalne resurse u sopstvene i u ruke odabranih. Za cementiranje moći divovski doprinos dala je i armija uvijek spremnih propagandista po medijima, katedrama za istoriju i politiku, analitičara. Oni vođe slikaju kao mesije, a oponente i svjedoke zločina kao kriminalce. I, na kraju tu je i sila osiromašene mase, što je glasačkim listićima ovjeravala prevaru da su na vlasti oslobodioci, garanti očuvanja ugrožene države.

Naravno, ogromnu odgovornost za sumrak Balkana snosi međunarodna zajednica. „Ispitivao sam ove različite izvještaje s užasavanjem i osjećajem moralnoga srama”, napisao je Marti o stranicama koje su prije njega o Tačiju zapisali zapadni analitičari u tajnim izvještajima. Sve su znali, a igrali su na Tačija. Marti pokazuje istinu koju diplomate privatno priznaju – Zapad na Kosovu favorizuje stabilnost u odnosu na pravdu, kaže se u analizi Rojtersa. Kao da stabilnosti može biti bez pravde.

Diplomate koje u Podgorici javno hvale Đukanovića, privatno će vam reći da je Crna Gora po prirodi sistema bliža Kosovu nego Hrvatskoj. Đukanović bi pjevao da je glavni problem poslovanje njegove Vlade sa marketinškom kućom njegove bliske prijateljice, ili krediti kod Hipo Alpe Adrije. To su u Hrvatskoj ključne optužbe Sanaderu.

Da se vratimo analogiji sa Tačijem. Ovdje se srećom nije trgovalo ljudskim organima, ali jeste svim ostalim od mora do Tare. I to sa samim đavolom. Nakon duvanskog šverca, Crna Gora je postala tranzitni centar za kokain i heroin, slobodan prostor za Šarića, Kalića, Keljmendija i ostale. Tokom dvadesetogodišnje vladavine, naš premijer je sa partnerima i familijom preuzimao resurse, ulazio u sumnjive ili propale projekte – od KAP-a, Željezare, Morače, Valdanosa, pa sve do Prve banke. Nikom ništa. Da se u normalnoj zemlji od svega desila samo Prva banka, koja je gotovo srušila finansijski sistem zemlje, premijer bi sa braćom i kumovima davno odgovarao. Zapad je mirno posmatrao crnogorsku tranziciju i dugo uzdizao Đukanovića…

Sazrijeva li ideja da najveća prijetnja stabilnosti više nijesu etnički sukobi, već korupcija i organizovani kriminal na Balkanu? Čini se da je Zapad upravo aktivirao dugo odlaganu politiku promjena. U Hrvatskoj to se očituje u slučaju Sanader, na Kosovu u izvještaju Savjeta Evropi o Tačiju, a u Crnoj Gori u zahtjevu EU da bez osuđujućih presuda za visoki kriminal (čitaj za najviše nosioce vlasti), nema otvaranja pregovora.

Pa vi sada pogađajte ko besane noći bdije gledajući dramu Hrvatske i Kosova. Vidite, zašto još oklijeva, iako je Zapadu davno najavio povlačenje. Zna: sve što se dešava u Zagrebu i ovdje će doći. Vrh i sabraća iz biznisa i mračne sive zone odgovaraće za pustošenje zemlje. Za početak, vođa mora da ode.

Milka TADIĆ MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Zaustavite  Milivoja

Objavljeno prije

na

U naporima da se obračuna sa neprijateljima režima , Specijalni  više liči na  tajnog agenta iz prošlog vijeka nego ovovremenskog tužioca. Jednom obavještajac, uvijek obavještajac

 

Milivoje Katnić gazi. Nezaustavljiv je u  namjeri da iza rešetaka završe oni koji se zamjere vlasti. A i poznato je da u vrhu vlasti nema kriminalaca, nije on kriv. Kako god, Milivoje je ove sedmice potpisao još jedan sporazum o priznanju krivice, iako je javno obećao da to više neće da radi kad su u pitanju djela stvaranja kriminalne organizacije radi utaje poreza. Osim u izuzetnim slučajevima.

No, imajući u vidu da bi novi sporazum, sklopljen sa direktorom Atlas banke, mogao pomoći u kažnjavanju insajdera, tajkuna Duška Kneževića, koji je snimkom potvrdio ono što odavno znamo – da DPS finansira izbore iz crnih fondova, za  Specijalnog je to svakako izuzetna prilika. Ugođaj Prvom zagarantovan.

Iz Katnićevog ofisa su hitro reagovali na prozivke medija da je prekršio obećanje, saopštivši da je specijalni tužilac kad je rekao da neće biti novih sporazuma mislio u stvari na slučajeve koji se dogode u budućnosti.  Za one koji su već u njegovoj ladici  to  ne važi. Kulturno su pozvali medije da ga pozovu kad im nešto nije jasno. U prevodu, kad im padne na pamet da tužilac nešto ne radi kako treba. Eto, a sve mu nešto pokušavaju podmetnuti. Te pare u čokoladu, te riječi u usta, svjedoke saradnike koji sve poreknu kad prekorače crnogorsku granicu. Pa kažeš ne vodi se specijalni rat protiv specijalnog tužioca. Na kraju krajeva, šta i da je tužilac lažucnuo. Pogažena riječ  je najmanje što Milivoje može da uradi da iza rešetaka skloni neprijatelje režima. Pardon, kriminalce.

Jeste da Katnić nerijetko natjera čovjeka na smijeh, ali  je odavno vrijeme da se uozbiljimo. Ove sedmice stigla je nova vrlo ozbiljna  optužba na račun Katnićevog načina rada. Pa pošto se tužilac  izjasnio kao otvoren za medijska pitanja i nejasnoće, evo prilike. Gospodine specijalni tužioče, red bi bio da javnosti objasnite optužbe srpskih medija i BIE – da je urednik portala Standard Samir Rastoder  uhapšen u Srbiji  jer je za vaše potrebe pokušao svjedoku saradniku u slučaju državni udar Saši Sinđeliću da uruči novac u zamjenu za novo svjedočenje koje bi  potvrdilo optužnicu u tom slučaju, pošto je ono prethodno, zvanično dato ovdašnjem pravosuđu, a na kom je tužilaštvo izgradilo ovaj slučaj, Sinđelić javno porekao. Navodno, kako se može pročitati u srpskoj štampi, crnogorsko tužilaštvo se plaši da bi presuda Osnovnog suda mogla, upravo zbog svjedočenja Sinđelića, pasti na višim instancama.

Gospodine specijalni tužioče, jest da je vaše pogaženo obećanje važno, ali se čini važnijim da se oglasite ovim povodom. Samir Rastoder je crnogorskoj policiji podnio prijavu protiv srpskih policajaca i pripadnika BIE zbog hapšenja i i saopštio da je tamo  bio poslom, da napravi reportažu. Najavio je da će se javnosti uskoro obratiti  ,,zbog špekulacija u vezi sa onim što mu se desilo”. Iz tužilaštva – ni riječ.

A moralo bi. Ukoliko je istina ono što tvrde Blic i BIA, specijalni tužilac bi morao da odgovara. Ali ukoliko je crnogorski državljanin, uz to novinar, hapšen i maltretiran u Srbji bez ikakvog povoda, i uz to lažno optužen, i to bi moralo imati adekvatan epilog. Samir Rastoder bi morao biti zaštićen. Istina o ovom slučaju mora biti imperativ. Zato Katnić nema pravo da ćuti.

Na žalost, istine i pravde je sve manje otkako je Specijalni tužilac izabran na ovu poziciju. Postupci koje pokreće i način na koji ih specijalno tužilaštvo vodi kao i oni predmeti koje ljubomorno čuva u ladici, više podsjećaju na partijske sudove iz četrdeset osme, nego na  tužilaštvo koje se vodi zakonima i pravdom.

Insajder Duško Knežević je ove sedmice kazao da je direktor njegove banke pristao na najnoviji sporazum sa Katnićem „pod gestapovskim pritiskom izvršne vlasti i Specijalnog državnog tužilaštva u Podgorici”. Saša Sinđelić je kazao da je pristao da laže u korist Katnićeve optužnice kako bi spasao nedužne ljude. I sebe. Advokat Duška Martinovića optuženog za šverc narkotika potvrdio je svojevremeno pisanje medija da  je specijalno tužilaštvo ucjenjivalo Martinovića da u sporazumu o priznanju krivice optuži novinara Jova Martinovića da je član narko grupe. I tako redom.

U nadčovječanskim  naporima da ugodi vlastima,  Katnić više liči na tajnog agenta iz prošlog vijeka, nego ovovremenog tužioca. Jednom obavještajac, uvijek obavještajac. Upozorenja iz civilnog sektora, kada je Katnić  biran, da je sporna njegova ratna biografija i nikad do kraja rasvijetljene optužbe da je kao oficir KOS-a  bio odgovoran za pljačke i paljenja u Cavtatu, očito nije trebalo ignorisati.

Još je na vrijeme da se najnovija optužba na račun Specijalnog ispita.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Bez afera, molim

Objavljeno prije

na

U redu, preevropski ministre Pažin, izvinite, nećemo više intervjuisati insajdere, da se ne sjekirate Vi i tužioci.  Jest, opet nas Brisel upozorava da nema konkretnih rezultata u oblasti kriminala i korupcije, al’ može to i tako kako vi hoćete. Nema afera, nema šta da se istražuje, nema kriminala i korupcije

 

Taman kad pomisliš da si čuo sve, oglasi se ministar pravde, predemokratski i presvijetli Zoran Pažin. Čovjek bi pomislio da će se, sa silnim stažom u sudu u Strazburu sa kojim se diči, založiti za zahuktalu pravnu državu, koja danonoćno bdi nad pravom, pravdom, i ljudskim pravima. Ali ne, ministar je u parlamentu ove sedmice zatražio  da se ukinu afere, da se tužioci ne stresiraju i nepotrebno pritiskaju da istražuju potencijalnu korupciju i kriminal na najvišem nivou.

„Na osnovu afera se ne pokreću krivični postupci. Stalno proizvođenje afera je loše kao i pritisak na pravosudne organe. Imamo modu da lica koja su osumnjičena sada dobijaju prostor da polemišu sa pravosudnim organima dok su im istovremeno nedostupni. Oglašavaju se sa dalekih adresa i svi su žrtve režima u Crnoj Gori“, kazao je ledenog lica, preevropski  i preispravni Pažin.  I šta bi mu čovjek odgovorio. U redu, ministre, izvinite, nećemo više intervjuisati insajdere, da se ne sjekirate Vi i tužioci.  Jest, opet nas Brisel, i u posljednjem Izvještaju, upozorava da nema konkretnih rezultata u oblasti kriminala i korupcije, ali može to i tako. Nema afera, nema šta da se istražuje, i onda nema kriminala i korupcije. Statistika besprekorna, a tužioci nastavljaju lagano da progone kritičare režima na osnovu ničega. Divota.

I premijer Duško Marković je u parlamentu ove sedmice briljirao iz demokratije i vladavine prava. Na pitanje poslanika Miodraga Lekića o tome da li je za Markovića  –  ,,skandalozni korupcionaški čin, u kojem bankar režima nezakonito daje novac vašem funkcioneru, gradonačelniku Podgorice, za izborne potrebe vaše partije, normalna pojava koja treba da prođe bez posljedica za vrh vlasti”, Marković je ocijenio da Lekić na taj način priziva ,,neke prijeke sudove u Crnoj Gori”.  Pa da, brr, ne treba sudovi da budu prijeki prema funkcionerima DPS. Nego  da ih pomiluju po kosi, i vaspitno djeluju. Tipa: nemojte više uzimati koverte i preko crnih fondova finansirati izbore. Nećemo, sudija. Nije lijepo – namršteno, ali blago doda sudija.  U redu, sudija, nije.  Nemojte ni da kradete izbore, ništa partijska zapošljavanja, zloupotrebe resursa, novac iz podzemlja, i te stvari. I nemojte da vas snimaju,  brate, pa da se Katnić i Stanković dovode u neprijatnu situaciju da moraju da vode istrage protiv vaših pripravnika i kafe kuvarica.   Nećemo, druže sudija.

I Đukanović je bio lijepo raspoložen ove nedjelje, na šta nismo navikli. Primio je Avio Orava u svoju kancelariju, i tu dobio na ruke najnoviji Izvještaj EK. Nije ga još doduše pročitao, ali je obećao da ‘oće. Bez obzira, iskazivao je zadovoljstvo i slatkoriječio. Ocijenio je da će vrlo ozbiljno proučiti preporuke Evropske komisije,  i kazao da će se kao i do sada vrlo odgovorno odnositi prema njima.

Jest, da je lijepo zvučao, onako blag i pitom, pošto  smo navikli da deretizuje  ali  omakla mu se riječ koja otkriva znanog Vođu.   Preevropski orjentisani predsjedniče, ne bi bilo dobro da se prema preporukama Evropske komisije odnosimo kao i do sada.  Evo, na primjer, iz Brisela, po ko zna koji put, upozoravaju da nema napretka u rješavanju slučajeva napada na novinare. Petnaest je godina od ubistva glavnog i odgovornog urednika Dana Duška Jovanovića, još ne znamo ko su nalogodavci ovog zločina. I slučaj napada na novinarku Vijesti Oliveru Lakić tapka u mjestu. Kao i mnogi drugi.  Đukanović je već doduše, danas na putu da popravi tu statistiku.  Tek što je primio Izvještaj  ukazao je  na smjer rasvjetljavanja slučaja Olivere Lakić. Kriv je „neodgovorni pojedinac“, pojasnio je. To što on medijima u kojima rade napadnuti novinari crta mete kad god stigne, nema veze. Neodgovorni predsjednici država ovdje su svejedno zaštićena vrsta.

Ima još preporuka prema kojima se ne bi baš valjalo  kao do sada odnositi, ako ćemo u Evropu iz prave. Tipa, one – Brisel: zabrinuti smo zbog političkog pritiska na RTCG. Vlast ne haje.  Ili,  tradicionalna primjedba na račun nezavisnosti Agencije za sprečavanje korupcije. Sreten Radonjić s mjesta direktora, šta god u Izvještaju pisalo, ne mrda.

I tako redom. I tako prođoše decenije. A oni nikad.  I pročitasmo još jedan izvještaj o onome što znamo. Da s njima nema promjena.

 

MIlena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Besudna zemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Presuda u slučaju državni udar  svojom notornošću, očiglednošću i drastičnošću,  snažnije nego bilo koja ranija, rasvijetlila je sva četiri integrisana mehanizma, na kojima ova i ovakva zemlja počiva

 

Prvostepena presuda u slučaju državni udar od 9. maja 2019. samo je potvrdila da je Crna Gora i dalje besudna zemlja, kako je to svojevremeno, proročki tačno, duboko i snažno, formulisao Milovan Đilas. Ali je ova presuda, svojom notornošću, očiglednošću i drastičnošću, još i dodatno, snažno, snažnije nego bilo koja ranija, rasvetlila sva četiri integrisana mehanizma, na kojima ova i ovakva zemlja počiva. Pri tome, naglasak je na tesnoj međusobnoj institucionalnoj i funkcionalnoj povezanosti ovih mehanizama. I to uprkos tome što su samo prva dva od njih pravna, dok je treći unutrašnje-politički, a četvrti međunarodno-politički. Zbog izuzetne složenosti stvari, sledi samo kratka, veoma kratka skica.

Prvi integrisani mehanizam besudne zemlje je onaj na koji najdirektnije ukazuje rečena presuda. Kriminalizacija političkih protivnika bez dokaza. Prava mala hegelijanska bravura. Presuda svedoči o dva državna udara, jednom lažnom, onom koji je dvojici lidera DF-a montiran od strane vrha vlasti, te kojeg je sastavni deo postala i sama presuda, i drugom, onom stvarnom, koji je, upravo ovom montažom, izvršio, i dalje vrši, sam vrh vlasti.

Drugi mehanizam je u odnosu na prvi prividno inverzan a zapravo tesno povezan i integrisan. To je dekriminalizacija odnosno nekažnjivost vrha vlasti uprkos mnoštvu dokaza. Slučaj koverat je najaktuelniji ali se ne smeju zaboraviti ni ratni zločini, deportacije, genocid i ostali iz mračnih 1990-ih, kao ni poratni zločini organizovanog kriminala i visoke, zapravo najviše korupcije, telekom, limenka i ostali iz 2000-ih. Vremenska bliskost slučajeva državni udar i koverat najbolje rasvetljava izuzetnu bliskost i integrisanost prva dva mehanizma. Kriminalizacijom opozicije bez dokaza u slučaju državni udar, vrh vlasti samog sebe najdirektnije dekriminalizuje uprkos mnoštvu dokaza u slučaju koverat.

Treći mehanizam je manipulativni i agresivni nacionalizam vrha vlasti. Koji je bio i ostao krajnje instrumentalan. Juče protiv lidera Muslimana odnosno Bošnjaka, Albanaca i drugih nepravoslavnih manjina, danas protiv lidera Srba, ali je svrha bila i ostala ista i sasvim ne-nacionalna, pljačkaška i oligarhijska. Pa bi i odgovor opozicije i alternative morao biti takav, zajednički, anti-oligarhijski, građanski i solidaran. Kao što je bio odgovor Odupri se. Za prenaglašavanje odvojenih nacionalnih i ličnih sudbina, ugroženog srpstva i krvništva, od strane dva prvostepeno osuđena lidera DF-a, može se imati ljudsko razumevanje, ali se istovremeno mora i upozoriti da upravo takvo odvajanje i prenaglašavanje, objektivno, najviše odgovara samom vrhu vlasti.

Četvrti mehanizam naše male besudnice, najudaljeniji je, ali i najsnažniji. To je međunarodna realpolitika Moskve i Vašingtona. Njihov takozvani novi hladni rat. Čiji je prljavi rukopis toliko vidljiv i u našem slučaju državni udar. Posebno u onim mentorstvima i pohvalama iz Stejt departmenta. I to samo nekoliko dana nakon simboličkog spaljivanja lutke Stejt departmentovog odličnika od strane pobunjenih građana. Umesto podrobnije analize, i ovde samo kratka, veoma kratka skica. Krivično pravno, podrška SAD i Zapada mafijaškoj vlasti Mila Đukanovića samo je oblik njihovog najtežeg saučesništva. Politički, ova podrška deo je istorijskog opadanja Zapada. Tamna tvar realkapitalizma-fašizma u njegovoj poznoj fazi. Trampovsko-putinovska i ostala Crna internacionala.

Ni mesec i po od nastanka, tridesetmartovski Sporazum o budućnosti, naišao je na dva velika izazova, jedan unutrašnji, drugi međunarodni. Onaj prvi, unutrašnji, kotorski, još jednom je upozorio na sve deficite, istrošenosti i uskogrudosti same opozicije. Ovaj drugi, međunarodni, takozvani novohladnoratovski, stejtdepartmenski i ostali, još je veći. Ali je i ulog isto toliko velik, čak najveći. Ne nađu li tridesetmartovci odgovor na ova dva velika izazova, Crna Gora ostaće crna rupa, mala, mafijaška latifundija Mila Đukanovića.

 

Milan POPOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo