Povežite se sa nama

Izdvojeno

DŽEKO HODŽIĆ, AKADEMIK, SLIKAR, BIHORAC, SARAJLIJA: Umjetnik ne  mijenja  svijet, on  opominje

Objavljeno prije

na

Džekov rodni kraj je pitomo bihorsko selo Godijevo pored Bijelog Polja. Tamo gdje su rasle one  dobre kruške, jabuke i šljive, ali i značajna imena umjetničkog svijeta. ” To je kraj  za koji kažu da ima oblik amfiteatra, pa izgleda kao slika obješena u zraku”, opisuje slikar. Potiče iz  porodice u kojoj je, već u devetnaestom  vijeku,  bilo pet fakultetski obrazovanih ljudi. „Sada nas, u  porodici ima sedmoro sa likovnom akademijom“, kaže Džeko Hodzić

 

 

Među betonskim blokovima sarajevskog naselja Alipašino Polje,  na petom spratu jedne od zgrada, nalazi se atelje akademskog slikara Džeka Hodžića. Reski miris slikarskog terpentina, brojne slike obješene ili naslonjene na zidovime, rijetki predmeti… Ovo je prostor gdje nastaju djela jednog od najautentičnijih slikara naše regije.

Džeko je srdačan i gostoljubiv. ” U mom kraju uvijek je bilo da se gost  smjesti na šiltete, a potom prvo pita da li je gladan. Čak i prije nego se ponudi kafa ili čaj….” A Džekov kraj je pitomo bihorsko selo Godijevo pored Bijelog Polja. Tamo gdje su, rado se on sjeća, rasle one dobre kruške, jabuke i šljive, ali i značajna imena umjetničkog svijeta. ” To je kraj  za koji kažu da  ima oblik amfiteatra, pa izgleda kao slika obješena u zraku”, opisuje slikar.  Rođen je  1950. godine . u porodici u kojoj je, već u devetnaestom  vijeku bilo pet fakultetski obrazovanih ljudi.” Govorilo se, kod Hodžića je knjiga”, ponosno priča Džeko.

Razgovor i sjećanja teku. ”  Ovdje je rođen   pop Cvetko, poznat po tome što je radio ikonostas manastira u Nikoljcu. Prvi slikar sa ovih prstora koji je studirao u Parizu moj je rođak Sabahudin Hodžić. Radio je kao urednik  Ošišanog ježa. Iz našeg bratstva  je  Duda koja je radila epolete na nošnjama i uniformama u Carigradu. Sada nas, u  porodici, ima sedmoro sa likovnom akademijom. Ćerke mog brata najuspješnije su. Njihove kreacije nose na dodjeli Oskara i Gremija.”

Predstavljaju ga kao jednog od najznačajnijih  crnogorskih slikara koji zivi i radi van Crne Gore duže od pedeset godina. Džeko za sebe jednostavno kaže : ” Ja sam slikar i čovjek. Živim umjetnost. Rođenjem pripadam Crnoj Gori, živim u Bosni i ovdje sam se afirmisao…”

Na pitanje kad je počeo slikati, ili kad je otkrio da ima talenat, nema odgovor. ” Ne znam da li sam ja otkrio umjetnost ili ona mene” , kaže uz blagi osmjeh koji stalno treperi na njegovom licu. Roditelji su, kako je bio dobar đak, vidjeli u njemu budućeg inžinjera, ali mladi Džeko, oduševljen da postoji škola u kojoj će učiti crtati i slikati,  odlazi u Peć i upisuje Srednju umjetničku školu. Tek kad je, godinama kasnije,  sa njim  i njegovim kolegama Milanom  Ćeranićem , Muradifom Ćerimagićem Zelom  i Mustafom Skopljakom , tada studentima Pedagoške akademije u Sarajevu,  Fikret Novalija snimio razgovor u studentskom domu u kojem su živjeli, majka je smekšala.   ” Ujutro je pozvala komšinice na kafu i hurmašice da se pohvali. A meni halalila. To je bilo veliko, program koji je emitovan u večernjem terminu na prostoru cijele bivše Jugoslavije”.

Pedagošku akademiju u Sarajevu Džeko Hodžić je upisao 1970. godine. Na Likovnu akademiju u Beogradu nisu ga primili. ” Kako nisam položio ”, pita se slikar i danas. Ubijeđen je da su ” puštali po dvoje talentovanih, a ostale preko veze”. Više uspjeha imao je na sarajevskoj Likovnoj akademiji gdje je odmah po njenom osnivanju 1972. godine prešao sa Pedagoške. Učio je od velikih:  Mersada Berbera, Alije Kučukalića, Zdenka Grgića, Nade Pivac, Bora Aleksića…

Učio, naučio i upisao se među najpoznatije bosanskohercegovačke umjetnike. Izlagao je 102 puta na  samostalnim i 601 put na kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu.Izlagao je u svim zemljama bivše Jugoslavije ali i u  Bugarskoj, Rumuniji, Turskoj, Grčkoj, Cipru, Egiptu, Italiji, Austriji, Slovačkoj, Poljskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Luxemburgu, Nizozemskoj, Norveškoj, Švedskoj, Kanadi, Sad- u, Švajcarskoj. Njegov umjetnički rad četrnaest puta je nagradjivan. Izuzetan likovni opus ovog slikara čine na hiljade slika različitih tehnika, crteža, akvarela, pastela, akrila, ulja, kolaža i asamblaža. Posebno se ističe njegov ciklus  Oteta zemlja  kojim izražava protest protiv nepravdi nad autohtonim narodima poput Palestinaca, Aboridžana i Indijanaca.

” Ja znam samo ovo da radim. Moja umjetnost je moj svijet i u njemu plivam, letim, lebdim, levitiram…  Neću da idem saditi šljive ili kopati krompir jer to ne znam. Slikam i ne prilagođavam se nikom. Ako se to nekom sviđa, u redu, ako  ne sviđa,  opet u redu…Od svakog ciklusa koji radim ostavljam po par radova koji su mjerilo, ona stepenica koju moj sledeći rad mora da nadvisi. Kompozicijski, koloristički ili tematski. Mi umjetnici ne možemo da mijenjamo svijet, mi možemo samo da opomenemo. Moj zadatak je da opominjem…” priča slikar.

Cijeli njegov  ciklus ilustracija je ovih riječi. Svjestan zla, stradanja i patnje čovjeka, Džekova  umjetnost, tvrdi dekanesa Likovne akademije u Sarajevu Dubravka Pozderac Lejlić , ” nijemi je vapaj jednog svjedoka sumraka čovjekova uma i djela, a njegovo vlastito djelo svjedočanstvom je toga civizacijskog sunovrata…”.

Tokom rata u Sarajevu boravio je u Sloveniji i Njemačkoj. Pošao je tamo, sjeća se, ” sa svojim koferom i sa njim  se i vratio.” Nije dopustio da čak ni najveći među njemačkim umjetnicima utiču na njegov rad. Ostao je svoj i nastavio na svoj autentični način da stvara.

Ne razgovaramo o strahotama rata. Stradanje, destrukciju, palež, smrt, mučenja, potpuno pomućenje uma pretočio je u djelo. „U likovni jezik duboko ekspresivnog i snažnog emocionalnog utiska”, piše Dubravka Pozderac Lejlić. Poput onih na, crtežima Grafičke mape  ratnog Sarajeva 1992.do 1994., koji nisu samo zabilješka događaja nego prije svega unutrašnja likovna ekspresija vremena, smrti i užasa. Tih 150 crteža punih bola likovno su svjedočanstvo teškog vremena.

Kaže:  ” I kao čovjek i kao umjetnik ja sam protivnik rata. Žao mi je svakog poginulog ljudskog bića bez obzira sa koje strane bio i na kojem dijelu svijeta živilo.  Na strani sam mira i ljubavi jer, ko ubije nevinog čovjeka kao da je ubio cio svijet…”

Džeko Hodžić ponovo živi i stvara u Sarajevu. Iz Njemačke u kojoj je uspješno izlagao i gdje je ostala njegova supruga, sin, ćerka i unuci, vratio se. ” Možda bih tamo imao više novca, ali bio bih prazan. Ovo ovdje je moj narod, moj svijet, ovdje u ovom otvorenim i tolerantnom gradu, mogu stvarati.”

Na štafelaju je golemo platno,  a na njemu simetrično pričvrćena četiri manja. Na sredinu platna obješena slikarska paleta, ispod nje četka za slikanje, ispod nje humus iz kojeg nastavlja korijen drveta. Sve na slici je simbolično. I  čovjek sa pogledom uprtim u zemlju koji predstavlja  umjetnika koji ulazi u atelje baš kao što vjernik ulazi u bogomolju,  zemlja iz  koje se crpi hrana, plodovi drveta koji simboliziraju Džekovo stvaralaštvo…

Slika je jedna u nizu onih koje će predstavljati seriju umjetnikovih autoportreta smještenih u vrijeme nastajanja svjetova. Džeko priprema i knjigu koja će objediniti stihove i tekstove u kojima je pisano o njemu.A inspirisao je petnaestak pjesnika.

Nakon ovog kratkog druženja sa slikarom Džekom Hodžićem odgovor na pitanje, čime ih je inspirisao, potpuno je jasan. Džeko nije samo slikar, on je i pripovjedač, čarobnjak boja i čuvar emocija koje oblikuju svijet.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

OPOZICIJA NA PAUZI, BUDŽET SE USVAJA, DPS SE VRATIO U BUDVU: Ljepota poroka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se u polupraznom državnom parlamentu bez opozicije  usvaja budžet, u Budvi su otvorena vrata za aranžman DPS-a sa dijelom tamošnjeg bivšeg DF, koji su za novog predsjednika budvanskog parlamenta iz redova Evropskog saveza glasali sa tri prsta

 

 

Desilo se gotovo sinhronizovano. Odblokirani su procesi u državnom i  budvanskom parlamentu,  iako opozicija i vlast nijesu zvanično sjeli za sto i postigli dogovor o prevazilaženju političke krize.

Šef parlamenta Andrija Mandić u ponedjeljak je  izrekao mjeru od 15 dana udaljavanja većini opozicionih poslanika,  čime je otvoren put za usvajanje budžeta i deblokiran parlament, koji opozicija od penzionisanja Ustavnog suda Dragane Đuranović krajem prethodne godine  drži kao taoca.  Neki opozicioni poslanici  znak protesta zatvorili su  put poslaniku PES-a Vasiliju Čarapiću do svoje kancelarije iz koje je htio da pokupi stvari, ali na tome se završilo. Sjednica državnog paralemnta naknadno je zakazana, a usvajanje budžeta je u toku.

Istovremeno, u Budvi je  u ponedeljak   izabran Petar Odžić iz Evropskog saveza za predsjednika tamošnjeg parlamenta. Tako je  otvoren put da se u tom gradu formira vlast Budva naš grad Nikole Jovanovića, Evropskog saveza i Građanskog pokreta URA, uz podršku Demokratske partije socijalista. Budvanska sjednica je prošla u međusobnim uvredama Jovanovićevog krila bivšeg DF, koje se vezuje za gradonačelnika Budve iz Spuža Mila Božovića,  i onog koje predvodi Mladen Mikijelj, čija je centrala i dalje blok Andrije Mandića.  Ipak, na tome se stalo.

Rezultat: dok se u polupraznom državnom parlamentu pripremao teren za usvajanje budžeta, u Budvi su funkcioneri Jovanovićeve stranke za Odžića glasali sa tri prsta. Navodno, svi su i dalje ljuti protivnici jedni drugima. Iako su gdje treba svi sa svima.  Ljepota poroka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

SUMRAK CRNOGORSKIH INTERESA U AMERICI: Šetnja na Molitveni, umjesto ozbiljne diplomatije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osim raznih iseljeničkih organizacija i putovanja radi putovanja, država  ne pokazuje da ima ikakvu strategiju lobiranja u Americi. Crnogorski kokus, koji okuplja članove oba doma Kongresa  je sada, sa umirovljenjem kongresmena Daga Lembhorna  ,sveden na samo jednu osobu – kongresmenku iz Mejna Čeli Pingri

 

 

Počeo je tradicionalni 73. Molitveni doručak u Vašingtonu koji  okuplja više od tri hiljade lidera i istaknutih ličnosti iz političkog i društvenog života širom svijeta. Oni će  neposredno imati priliku razmijeniti iskustva i napraviti dobra poznanstva (networking) tokom dva dana sastanaka u Hotelu Hilton. Zvanični domaćin je predsjednik Sjedinjenih Država.

U Vladi su pozive dobili premijer Milojko Spajić, vanjski ministar Ervin Ibrahimović, potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku Nik Đeljošaj, ministar planiranja i urbanizma Slaven Radunović, ministarka saobraćaja Maja Vukićević i ministar ljudskih prava Fatmir Đeka. Iz Skupštine pozive su dobili nezavisna poslanica Jevrosima Pejović, PES-ov Tonči Janović i DPS-ovi Danijel Živković, Andrija Nikolić i Nikola Rakočević. Od DPS-ovaca su pozive dobili i bivši predsjednik države Milo Đukanović, bivši državni funkcioner Branimir Gvozdenović i Nermin Abdić. Iz URA-e su otputovali Dritan Abazović i bivša ministarska Ana Novaković Đurović. Iz Bošnjačke stranke (BS) pored Ibrahimovića su otišli i gradonačelnik Gusinja Sanel Balić i poslanici Admir Adrović i Kenana Strujić Harbić. Osim državnog establišmenta u Vašington je otišao i Željko Ivanović, kolumnista i jedan od osnivača Vijesti. Ivanović je, prema dostupnim informacijama, jedini iz Crne Gore kome poreski obveznici neće plaćati putne troškove. Tu se može dodati i ime Gvozdenovića kome vjerovatno partija plaća put i premijer koji nije otputovao.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRŽAVNE INSTITUCIJE KAO PODSTANARI: Zakup koštao građane preko 190 milliona za deceniju i po

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do danas, iz državnog budžeta je za zakup objekata  plaćeno 191 miliona eura. Nova zgrada Vlade, koja je useljena 2010. godine, koštala je 10,17 miliona eura.  Za zakup smještaja ministarstava i institucija izdvojen je  novac u vrijednosti –  18 novih zgrada vlade

 

U oktobru prošle godine građani su saznali da je centralni registar privrednih subjekata (CRPS) koji posluje pri Poreskoj upravi (PU) zakupio novo sjedište. To preseljenje će nas koštati tri puta više nego što smo do tada plaćali prostorije ove institucije.

Naime, prema informaciji koje je Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dostavilo Vladi, zakup poslovnog prostora za potrebe smještaja CRPS-a, za koji je mjesečna kirija iznosila 2.323, ubuduće će biti 7.961 eura. CRPS se iz prostora od 192 kvadrata, preselio u prostor od 470. Da li je razlog ovog preseljenja veći broj radnika ili obim posla, nije precizirano. Godišnje sa 27.323, na 95.541 eura iz budžeta.

No, da institucijama često ne cvjetaju ruže ni u iznajmljenim privatnim prostorima, pokazalo se tokom protekle godine kada je martu više državnih institucija, smještenih u hotelu Best Western u Podgorici, ostalo bez struje. Razlog- bivši vlasnik objekta – kompanija Montenegro premier porodice biznismena Danila Dana Petrovića nije redovno izmirivala svoje račune, pa je dug dostigao više desetina hiljada eura.

U hotelu su smještene prostorije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, dijela Ministarstva finansija, Ministarstva javne uprave, Direkcija za intelektualnu svojinu, Agencija za obezbjeđivanje kvaliteta u visokom obrazovanju…

Isti scenario se ponovio i u avgustu protekle godine, kada su navedene institucije bile tri dana bez struje. Iz državne Elektroprivrede (EPCG)  su tada kazali da moraju da naplate svoja potraživanja od privatne kompanije, iako je ispalo da ispaštaju institucije, državne.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo