Povežite se sa nama

FOKUS

EKONOMIJA PREMIJEROVIH OBEĆANJA: Strpite se ovo do kraja vijeka

Objavljeno prije

na

Građanin Crne Gore star 28 godina doživjeće da barem pola godine – godinu, na kraju svog života, uživa u standardu kakav će imati ljudi u Evropskoj uniji. Takva prognoza moguća je zato što je prosječan životni vijek u Crnoj Gori 74 i po godine i zato što imamo optimističnog premijera.

,,Očekivani prosječni rast za period 2015 – 2017 je iznad tri odsto – znatno više od regionalnog prosjeka. Ako bi se zadržao ovaj trend rasta, a ekonomija EU rasla po stopi od jedan odsto, Crna Gora bi 2060. godine dostigla nivo dohotka EU”, kazao je premijer Crne Gore Milo Đukanović na Bečkom samitu o Zapadnom Balkanu, na temu Ekonomska situacija i procesi reformi na Zapadnom Balkanu.

„Ne možete očekivati da u kriznim godinama stopa rasta bude preko tri odsto”, kaže za Monitor Milenko Popović, profesor na Univerzitetu Mediteran i pojašnjava da je zapravo riječ o vrlo maloj stopi rasta. „Ni jedan ozbiljan premijer s tim se ne može dičiti”. Fakat da Crna Gore ne može imati stopu rasta od 7-8 procenata, prema objašnjenju profesora Popovića, posljedica je toga što vlast nije u stanju da vodi ozbiljnu ekonomsku politiku i što živimo u vremenu globalne ekonimske krize.

Svakakve je računice na skupu u Beču premijer obnarodovao. ,,Od početka tranzicije, 2000. godine, bruto društveni proizvod u Crnoj Gori po glavi stanovnika je udvostručen. Tada je bila na 30 odsto prosjeka EU, a danas je na gotovo 40 odsto”, kazao je Đukanović.

Milenko Popović ocjenjuje da je premijer malo poranio. ,,Prije svega, rast BDP-a po glavi stanovnika u periodu od 2000. do 2013, za koji imamo pouzdane podatke, je bio 2,96 procenata godišnje. Pri ovakvoj stopi rasta, BDP po stanovniku se udvostručuje tek nakon 24 godine, što znači da je sa ovim muštulukom trebalo sačekati bar do 2024 godine”.

Prema riječima profesora Popovića, u minulih 15 godina se dohodak po stanovniku povećao samo za nepunih 55 procenata. Đukanovićeva bečka računica, kaže Popović, ipak je znatno bolji pokušaj od onog od prije nekoliko mjeseci kada smo obaviješteni da se u prethodnih deset godina BDP po glavi stanovnika utrostručio.

Posebno važnim profesor Popović smatra izbor perioda iz kojeg se uzima stopa rasta na bazi koje se radi analiza i projekcija. ,,Tako, recimo, ako uzmemo period od 1990. do 2013, što bi bilo logično pošto se taj period poklapa i sa mandatom ove ‘vlasti’, a i sa periodom tranzicije, dolazimo do saznanja da je stopa rasta BDP-a po stanovniku bila tek 0,40 procenata godišnje. Pri ovoj stopi rasta dohodak po stanovniku se udvostručuje tek nakon 180 godina, pa bi se sa muštulukom o udvostručenju BDP-a po stanovniku moralo sačekati do, cirka, 2170. godine, ako ko „pretekne”.

U periodu od 2008. do 2013. crnogorska ekonomija rasla je po stopi od 0,09 procenata. U prošloj godini BDP je porastao 1,1 odsto. U godinama koje je premijer odabrao – 2015 – 2017 – BDP će možda i rasti onoliko koliko je rekao. Prognoza MMF-a iz aprila je da će crnogorska ekonomija ove godine porasti 4,7 odsto. Za 2016. MMF predviđa jačanje ekonomije za 3,5 odsto, dok za 2020. predviđaju rast od 3,3 procenta. Riječ je o godinama kada će, kako se očekuje, na BDP uticati poslovi oko gradnje autoputa. Ideja da bismo, ako je gradnja autoputa tako dobra za našu ekonomiju, mogli u narednih 45 godina da gradimo autoputeve od Kurikuća u beranskoj, do Donjeg Štoja u ulcinjskoj opštini, na primjer, i sve tako unakrst po Crnoj Gori, nažalost, pada u vodu jer, kao što znamo, ne znamo ni kako ćemo da otplatimo kredit za parčence od Smokovca do Mateševa, koje ovih dana, kažu nadležni, počinje da se gradi. MMF je predvidio nastavak trenda rasta državnog duga Crne Gore na 75,8 odsto BDP u 2018. godini.

Proesor Popović kaže da je tačno da je crnogorska ekonomija stabilnija od svih u regionu, ali to je, kako objašnjava, posljedica toga što rasprodajemo resurse. ,,Crnogorska ekonomija stabilnija je i od Grčke, ali je Grčka tek sad od kreditora dobila nalog da rasproda nacionalne resurse”.

Pošto je u Beču imao složen zadatak – da se istovremeno pohvali napretkom Crne Gore i da pokuša da iskamči neke pare iz evropskih fondova – Đukanović je govorio i o očekivanju da EU ,,pospješi proces oporavka”, ali i o nevoljama regiona. Konstatovao je da je Zapadni Balkan, ekonomski posmatrano, oduvijek bio, i danas je, evropska periferija. ” Osvrnimo se samo na posljednjih četvrt vijeka. Tranzicija našeg regiona kasnila je za državama Centralne i Istočne Evrope deset godina. Tokom te posljednje decenije XX vijeka BDP je u našim državama stagnirao. U nekima je prepolovljen. Industrijska struktura je bukvalno nestala. Infrastruktura, ako nije razrušena, propala je i zastarjela”, podsjetio je Đukanović. Jedino je zaboravio da se sjeti da je lično, tokom te četvrtine vijeka, predvodio strukture koje su proizvodile tu očajnu stvarnost. Da se razumijemo, i kad je Branko Kostić obećavao da ćemo jesti korijenje, Milo Đukanović je bio premijer.

Sve i ako se po strani ostavi priča o odgovornosti, i sve i da je ono što je Đukanović u Beču ispričao tačno, i da je riječ o projekcijama kojima građani Crne Gore mogu biti zadovoljni – ko kaže da sve skupa na kraju neće biti – još samo jedno neispunjeno obećanje.

Toga smo se barem naslušali. Čim su minuli ratovi s početka devedestih, nahrupila su obećanja. Da živimo bolje – Milo Đukanović, zvala se koalicija koja je pobijedila na izborima 1998. Običan svijet boljeg života nije gledao. I tada su obećavali med, mlijeko i puteve, posebno je na uvjerljivosti premijer radio kad je prodajući Telekom 2005. obznanio da će dio novca od tog posla ,,sačuvati” za gradnju autoputa. Telekom je prodat za 114 miliona eura, priča nije imala veze s mozgom, ali je prošla.

Jednako kao obećanja o prosječnoj plati od 500 eura, koju nemamo ni danas, i jednako kao bajka o 40 hiljada novih radnih mjesta. Evo ističu mandati osvojeni na izborima 2012, uoči kojih je palo to obećanje, na posao duže od dvije godine čeka 30.000 ljudi, od čega više od 10.000 visokoškolaca.

Malo koji podatak odgovara Đukanovićevom optimizmu. Izvoz Crne Gore za period januar-jul ove godine vrijedio je 165 miliona eura i bio manji u odnosu na prošlogodišnji za 6,9 odsto ili za 12 miliona. Uvoz je istovremeno porastao za četiri odsto ili za 41 milion. Vrijednost uvoza prelazi milijardu eura. Pokrivenost uvoza izvozom iznosila je 15,7 procenata i najmanja je u posljednjih deset godina.

Kako se u DPS-ovom blagostanju živi svjedoče i masovni pokušaji bjekstva ovdašnjeg stanovništva od bijede, najčešće sa sjevera zemlje. U Njemačkoj je, u prvih šest mjeseci ove godine, azil zatražilo 2.047 crnogorskih građana, saopšteno je nedavno agenciji MINA iz Federalne kancelarije za migracije i izbjeglice. Toliko nam je dobro.

Prema zvaničnim projekcijama zavoda za statistiku, ukoliko sve tri komponente populacione dinamike – fertilitet, mortalitet i migracije –

ostanu na sadašnjem nivou u ovoj zemlji 2061. će živjeti za četvrtinu manje ljudi. U projekciju, izvjesno, nije uključen, podatak o odlasku preko dvije hiljade građana za samo pola godine iz prethodnog pasusa.

Vikend novine su nedavno, pozivajući se na zvanične podatke Poreske uprave, objavile da je najveća plata isplaćena u Crnoj Gori, u periodu januar-avgust ove godine, iznosila 67.001. Na drugom mjestu po visini prijavljenih primanja je osoba koja je za mjesec zaradla 37.086 eura. Sve takve i slične brojke ulaze u zbir na osnovu kojeg se računa prosječna plata, isto kao što u BDP ulaze kule i gradovi koje su povlašteni sazidali dok su se ostali borili da prežive.

Uz još volje da se premijeru vjeruje, dostizanje evropskog BDP-a može proizvesti i sliku odmarališta za bogate u kojoj su crnogorski građani konobari, sobarice i čistači ulica, kao i sliku pristojne zemlje. Po svemu što je dosad uradila ova vlast, nije teško odlučiti koji je scenario vjerovatniji.

Ipak, mora se priznati da je ideja o Evropi u našem sokaku kroz samo 45 godina – zanosna. Ako Đukanović ostane premijer zadovijek, u šta ne treba sumnjati, i ako doživi sto godina, za šta se mora proviđenje zamoliti, i sam će dvije godine u plodovima svoga rada uživati.

Kome se učini da u ovim rečenicama ima suviše „ako”, morao bi poraditi na svom entuzijazmu, čak i u slučaju da živi od prosječne plate koja u ovoj zemlji iznosi 476 eura. U julu je u odnosu na jun pala jedan odsto, što je skoro ništa, ako se zna da je, recimo, ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Petar Ivanović upravo najavio otvaranje stotinu radnih mjesta. Ili — s kojim obrazom neko može da se žali da ne zna kako će da kupi drva, kad svi vidimo kako cvjeta Porto Montenegro. Budimo realni.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo