Povjerljiva informacija o otmici putnika u Štrpcima, koju je pripadnik vojne bezbjednosti u Podgorici poslao Upravi bezbjednosti Vojske Jugoslavije u Beogradu, sadrži i svjedočenja sedmoro putnika očevidaca tog zločina i jednog pripadnika MUP-a Crne Gore.
Umjesto njihovih imena navedene su šifre, datum davanja izjave, zanimanje i nacionalnost. Citiramo ih bez lektorskih i drugih intervencija.
Izvor ,,Zlatibor”, ugostitelj, Srbin – ovako je 1. marta opisao taj događaj:
,,Najveći dio vremena proveo sam u bifeu voza. U vozu je bilo dosta lica u maskirnim odijelima sa različitim oznakama, a bilo ih je i sa kokardama. Najviše su se zadržavali u bifeu, gdje su puno pili. U bifeu sam primijetio dvojicu civila. Jednom od njih pratioci voza su se obraćali sa ,,Šefe”. Tu u bifeu čuo sam razgovor uniformisanih lica i nekih civila da se u vozu nalazi grupa muslimanskoih terorista, koja ide kod Alije. U bife su često navraćali kondukteri, kontaktirali sa uniformisanim licima, pratiocima voza i njihovim ,,Šefom”. Kada je kondukter, koji je bio u društvu uniformisanih lica, napuštao ovo društvo, jedan od njih je doviknuo ,,za ovo imaš piće”.
Drugog konduktera civil „Šef” pitao je „je li sve u redu”, našto mu je ovaj odgovorio „sve ide po planu”. Kada je voz ušao u ž.s. Štrpci i pratioci voza i ova dva civila negdje su nestali i nijesam ih vidio do polaska voza. Kada su se ponovo pojavili u bifeu, ponašali su se kao da se ništa nije desilo. Kada su iz voza sišli na ž.s. Priboj pratioci voza su ih pozdravili”.
Evo šta je, po toj informaciji, izjavio sljedećeg dana izvor ,,Morača”, tehničar, Crnogorac:
,,Po hodnicima je bilo puno šetanja uniformisanih lica – pripadnika vojske RS. Dok je kondukter vršio pregled voznih karata, dvojica milicionera vršili su legitimisanje putnika. Sve je ličilo na normalne radnje koje obavlja osoblje voza i pratioci, a utisak je bio kao da traže konkretno lice. Na pitanje jednog putnika iz hodnika ,,čemu ovoliki pregledi”, čuo se odgovor ,,tražimo bjegunce”. Poslije zaustavljanja voza u ž.s. Štrpci, upada naoružanih lica u voz, odvođenja jednog broja putnika i uzvika ,,Pobijte balije” koji se čuo, bilo mi je jasno da je to racija na putnike Muslimane. Bio sam zatečen i nijesam znao kako da reagujem. Ostao sam nijem kao i ostali putnici”.
Istog dana izvor ,,Rumija”, penzioner Crnogorac, ovako je doživio otmicu putnika:
,,Stajao sam u hodniku i vidio kada je milicioner prilikom legitimisanja jednog putnika (čitajući iz njegove lične karte prezime) upitao ,,odakle si”, ovaj mu je odgovorio ,,iz Prijepolja”, nakon čega mu je milicioner vratio ličnu kartu. Ovom putniku kondukter je nešto napisao na voznoj karti. Kada su kondukter i milicioneri pošli prema drugom kupeu, uniformisano lice koje je stajalo u hodniku, pogledalo je broj kupea. Ovo uniformisano lice je nešto kasnije jednom putniku koji ga je pitao ,,zašto nas legitimišu” odgovorio ,,traže vojne obveznike iz BiH koji su pobjegli u Srbiju i Crnu Goru”. Kada je voz stao u ž. s. Štrpci, isto ovo lice je sa prozora doviknulo ,,Ovdje”. Na taj poziv ušla su dva naoružana lica u uniformama i iz kupea koji im je pokazao izvukli su obeleženog putnika. Jedan putnik iz kupea pitao ih je ,,zašto ga vodite”, našto je jedan od njih odgovorio ,,radi provere podataka”. Dok se sve ovo dešavalo nigdje nijesam video pratioce voza, kao da su u zemlju propali. Vidim kondukteri stoje pored voza, ali ne preduzimaju ništa da svoje putnike zaštite. Ispred zgrade ž.s. stoji železničar (vjerovatno otpravnik), a pored njega dva naoružana lica. Vidim gužvu, vidim odvode ljude, čujem neko viče ,,Brže”. Jedno uniformisano lice koje izlazi iz voza viče ,,Gotovo – idemo”. Odvedoše negdje putnike, pitaj boga gdje. Stojimo još neko vrijeme, a onda konačno i krenusmo. Među putnicima zavlada neka čudna tišina – muk. Prizor je bio strašan. Podsjetio me je na fašističke racije iz 2. SR.”
Inžinjer, Srbin, pod šifrom ,,Drina”, ovako je svjedočio 4. marta:
,,Otmicu je izvršila grupa Milana Lukića, poznatog kriminalca iz okoline Višegrada. Najvjerovatnije da su oteti putnici odevedeni u pravcu Višegrada da bi bili zamijenjeni za zarobljene pripadnike vojske RS. Poznato je da Lukićeva grupa ima stalni i povremeni sastav. Stalni sastav (jezgro) čine Srbi iz Bosne, a povremeni Srbi iz Sandžaka i okoline Užica, tzv. vikend dobrovoljci. Jezgro grupe za terorističke akcije obučavali su instruktori ,,Belih orlova” u centru negdje na Zlatiboru ili Tari. Lukićeva grupa se ,,proslavila” u akcijama pljačke, silovanja i ubistvima muslimanskog življa po selima na lijevoj obali Drine. Iako je Lukićeva grupa paravojna jedinica ona je na vezi rukovodstva vojske RS. O njenim akcijama dosta znaju u MUP Užice, a i MUP Srbije”.
Penzionisani starješina Vojske Jugoslavije, Srbin, šifra ,,Durmitor”, 5. marta ispričao je:
,,Duško Kornjača iz Čajniča pričao je nekim licima iz Pljevalja, mislim da su radikali, da su svi oteti putnici iz voza Muslimani, da su poslije otmice isto veče likvidirani na prostoru između Priboja i Rudog i sahranjeni u zajedničku grobnicu. Sa Kornjačom je blizak Čeko Dačević, vjeruje da bi on mogao dati neke detalj o sudbini otetih, ako bi ga MUP pričepio”.
Evo i nezvaničnog ,,saznanja od kolege iz MUP-a”, od 6. marta:
,,Od kolega sam saznao da MUP radi na rasvetljavanju slučaja, da su u vezi sa vojnim vlastima RS, ali da nailaze na problem u saradnji. Od MUP Srbije nijesu dobili nikakva saznanja. Odgvorni iz RS se brane da je otmicu izvršila paravojna grupa koja je van njihove kontrole. Bez obzira na sve MUP RCG će nastaviti i intenzivirati rad na ovom slučaju”.
Ispod ovog svjedočenja stoji napomena: ,,Osjetio sam da je kolegi razgovor na temu o otmici putnika neprijatan, pa sam razgovor prekinuo. Ipak mi je puno rekao”.
Autor Informacije potom kaže da ,,Izneta saznanja ukazuju na sledeće interesantne podatke”:
,,1. velik broj uniformisanih lica u vozu i njihovu značajnu ulogu u pripremi terena za izvođenje putnika
2. nejednak tretman putnika (zavisno od nacionalne pripadnosti), od strane službenog osoblja voza prilikom pregleda voznih karata i legitimisanja, izazivalo je čuđenje putnika
3. prisustvo dvojice civila u vozu (bife) i odnos službenog osoblja voza prema njima ostavljao je utisak kao da su im pretpostavljeni;
4. bife je ličio na mjesto sastajanja, razmenu informacija, dobijanje instrukcija i fabrikovanje glasina
5. širenje glasina među putnicima, od navodnog prisustva u vozu ,,bjegunaca” ili “dezertera” iz BiH do toga da se u vozu nalazi “grupa muslimanskih terorista”, nije ostalo bez efekta
6. nejasni dijalozi razgovora između uniformisanih lica i službenog osoblja voza, kao što su: ,,za ovo imaš piće”, ,,je li sve uredu”, “sve ide po planu”, veoma su indikativni
7. opšta gužva, vika I uzvici koji su se čuli pri izvođenju otice: ,,ovdje”, ,,brže”, ,,gotovo – idemo”, ,,pobijte balije”, na putnike su djelovali zastrašujuće i zbunjujuće
8. otetim putnicima niko nije pružio pomoć, a oni koji su trebali – odjednom su nestali
9. oteti putnici nijesu pružali otpor, što je zbunjivalo
10. putnike je otela paravojna grupa iz RS uz pomoć uniformisanih lica u vozu, čemu je svojom pasivnošću doprinijelo službeno osoblje voza
11. svi oteti putnici su Muslimani
12. oteti putnici su po svoj prilici likvidirani
13. loša saradnja u radu na razjašnjavanju otmice između ovlašćenih organa”.
Autor informacije na kraju predlaže: ,,Na saveznom nivou uvesti Operativnu akciju za rad na slučaju; na nivou SMUP i UB VJ formirati operativni tim za rad na akciji.
Ukoliko se predlog prihvati, spreman sam uključiti se u rad na slučaju. Molim vaše stavove za dalji rad”.
Dečkić se okretao prema vozu…
Izvor pod šifrom ,,Breza”, prosvjetna radnica, Hrvatica, trećeg marta ispričala je autoru informacije sljedeće: ,,Ulazak i zaustavljanje voza u ž.s. Štrpci doživjela sam poput filma u kojem gledam kako voz sa jevrejima ulazi u neki geto, gdje na peronu čekaju vojska i policija (naoružani i mrka pogleda). Ali ovo nije bio film ovo je bila stvarnost, strašan prizor: naoružane spodobe pred ž.s. pored kompozcije upadaju u voz, izvlače ljude iz voza i nekud odvode. Kuda li ih vode i šta će biti sa njima pitam se? Vidim opštu gužvu, čujem viku. Ne vidim da ljudi koje odvode pružaju otpor, to me zbunjuje. Ne vidim da iko od prisutnih u vozu tim putnicima koje odvode pokušava pomoći. Ćutimo svi u kupeu. Pokušavam kroz prozor da vidim koliko ih odvedoše (čini mi se preko dvadeset). Među njima vidim i jednog dečkića, koji nije mogao imati više od 15-16 godina (kao moj Miško). Dok su ga odvodili okretao se prema vozu kao da je tražio pomoć. Ostala sam nijema, nijesam ni primijetila kada je voz krenuo da me ne trgnu prodoran glas iz hodnika ‘Pobijte balije’. Tada sam shvatila ko su odvedeni putnici”.
Veseljko KOPRIVICA
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO1 sedmica
SVIJET4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice