Povežite se sa nama

INTERVJU

ЈELENA TRAJKOVIĆ, UMJETNICA: Etičko i umjetničko svjedočanstvo

Objavljeno prije

na

Izložba radova Jelene Trajković O kroju čoveka i njegovom matriksu nedavno je otvorena u podgoričkoj Galeriji Centar. Јelena Trajković je rođena 1980. godine u Kraljevu. Diplomirala je i magistrirala slikarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Čedomira Vasića.Tokom studija, sticala je znanja u klasama prof. Zorana Vukovića, prof. Zorana Kostića, prof. Anđelke Bojović i prof. Slobodana Roksandića. Sada je doktorant umjetničkih studija na FLU u Beogradu. Priredila je 25 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Član je Udruženja likovnih umetnika Srbije.

MONITOR: Izložba u Podgorici svojevrsno je zaokruženo predstavljanje nekoliko cjelina vašeg stvaralačkog opusa. Zajednička nit radova je ljudska figura koja ima tematski i konceptualni okvir stvaralaštva. Šta biste nam rekli o ovim radovima i njihovoj međusobnoj vezi?
TRAJKOVIĆ: Predmet ove izložbe јеstе vizuelizacija pojedinca i njegove sudbine zahvaćene kolopletom epohalnih lomova – sukoba istorije i ideologije. Istražuje pojave koje su povezane sa istorijom civilizacije i njenim konstantnim raskorakom između planiranog i relanog. Radovi teže da budu etičko i umetničko svedočanstvo o današnjoj ljudskoj suštini, dokument o njegovoj opsesivnoj zabrinutosti, zebnji, strahu, o bolu, o samoći, o konfuziji, o degradaciji i urbanom stešnjenom čoveku sa osećajem da ima sve i nema ništa i civilizacijom umnoženih mehanizama zloupotrebe njegovog bića.

Dramu ljudskog bića i pitanja opstanka njegove biti, te fine gotovo neprimetne psihološke treptaje epohe i čoveka današnjice prevodim, pomoću nage ljudske figure u pokretu i u prirodnoj veličini, na univerzalni jezik, vizuelnih simbola i slika.

Žensko telo, se tretira kao značenjski okvir, simbol drame ljudskog bića, odnosno dominatan jezički kod. Ljudsko telo, savršena tvorevina snažno i krhko u isto vreme, najbolji je „istrument” za detektovanje društvenih promena i sistema vrednosti, ono je slika tih dinamičkih sila. Upotrebom različitih produkata savremene tehnologije i transformacijom iste bazične teme, kroz crtež, sliku, objekt, svetlosne i ambijentalne instalacije ima za cilj da prikaže taj intezitet modernog života i tu udarnu snagu na vizuelnu percepciju.

MONITOR: Među radovima su i digitalni printovi sa porukama, vertikalnim nizovima riječi, komentarima publike koje ste pet godina sakupljali. Koliko su vas te poruke i komentari usmjerili na stvaranje?
TRAJKOVIĆ: Publika me je pokrenula, usmerila i pokazala puteve i mape razmišljanja na temu prikaza duh današnjeg vremena. Print upravo vizuelizuje duh današnjeg vremena, izgubljenog čoveka u obilju kodova, brojeva i reči.

Sastavni deo i ove izložbe su upitnici, a sadržaj i poruke biće značajne za realizaciju budućih izložbi jer smatram da je umetnost i slika kao medijum odraz i ogledalo stvarnosti koja nas okružuje i da je neograničeno sredstvo preko koga se može uticati na svet oko sebe i u sebi. Stvaranje povlači za sobom otvorenost za novo, radoznalost, spremnost za usavršavanjem, sticanje znanja i veština, razvijanje balansiranog osećaja mere između mogućnosti, želje i naših ličnih dometa i ograničenja. Umetnost razvija jednu osećajnu, senzibilisanu svest koja nam pomaže da razvijamo svoju ličnost, unutrašnji duhovni život, kreativnost. Sa takvim potencijalom mi smo u mogućnosti da preuzmemo odgovornost i kao aktivno biće menjamo uslove svoje egzistencije i utičemo na svoju okolinu. Kultura je neka vrsta prostornog parlamenta i nudi nam neke nove moguće opcije kada dođe trenutak u kome postavljamo pitanje: o sudbini čovekovog postojanja, o granicama čovekovim, o čovekovom propadanju u vremenu, o smrti.

MONITOR: Zanimljiv je dio izložbe – radovi iz ciklusa „Kutija sa civilizacijskim artefaktima”. Kako je došlo do toga da kombinujete svoje slike sa radovima drugih umjetnika?
TRAJKOVIĆ: Naziv izložbe je formiran tokom čestih razgovora i sugestija kolega sa kojima sam se družila tokom rezidencionalnog boravka u Cité-Pariz, mesto okupljana umetnika iz celog sveta. Ciklus radova doživeli su kao kutiju, torbu u kojima su pohranjeni neophodni civilizacijski artefakti o čoveku, njegovom razvoju, strahovima, propadanju. Ovaj segment izložbe od 27 crteža i slika na papiru rezultat je hibridnog procesa ukrštanja lične ikonografije/slika proisteklih iz dosadašnjih vizuelno-istraživačkih projekata sa slikama/delima i simbolima drugih umetnika koje sam imala priliku da vidi na putovanjima po Evropi, u Beogradu, ali i u Crnoj Gori. Na ovim radovima na jednom mestu susreću se i sučeljavaju simboli raznih kultura, civilizacija, mitologija i ideoloških sistema stvarajući nove odnose i njihova tumačenja. Ovaj sintetički proces proistekao je iz shvatanja istorije kao jednog kružnog procesa u kojem je sve međusobno uslovljeno i povezano. Sve ono što je čovek mislio osećao i radio neraskidivo je utkano u ono što mi danas mislimo, osećamo i radimo.

MONITOR: Okosnica vašeg stvaralaštva je čovjek koji kroz istoriju stremi tehničkom i tehnološkom napretku, ali ujedno i očuvanju sopstvene individualnosti. Izložba se zove ,,O kroju čoveka i njegovom matriksu”, pa mi kažite da li je na vašu poetiku uticao kultni film ,,Matriks”, jer na vašim radovima ljudske figure naprosto nestaju u moru informacija?
TRAJKOVIĆ: Postavljanem ljudskog tela u virtuelni prostor (po uzoru na Matriks) elektronskih medija ukazujem na problem opostanak ljudskog dostojanstva ugroženog prebrzim tehnološkim razvojem koji pokreće večite strahove. Brzi tehnološki razvoj nudi nam bolji kvalitet života∕egzistencije, ali ne rešava nam sve probleme. Obrazovanje, razvijen duhovni unutrašnji život svakog od nas, ljubav i saosećanje, empatija prema drugome, vera zanos, hrabrost, lični unutrašnji moral i kreativnost nude nam bolji kvalitet života i utisak ličnog zadovoljstva i sreće.

MONITOR: Zapaža se žensko nago tijelo i ono kod posmatrača na neki način predstavlja optimizam koga je sve manje u savremenom dobu. Da li ta ženska figura na neki način predstavlja simbol očuvanja sopstvene individualnosti i duhovnosti?
TRAJKOVIĆ: Sugestivne stabilne, jake ženske figure na mojim slikama tumače odnose jedinke prema okruženju. Zaustavljene u prostoru direktno nam se obraćaju, dok izrazom lica ili samo pokretom ruke prenose određena psihološka stanja. Jednostavna odora i bose noge su simboli čistote. I sama zamišljena pred izazovima sveta dajem svoj lik. Zaustavljena u mislima moja junakinja čvrsto stoji na zemlji rešena da uspe, prevaziđe strahove i sopstvena ograničenja. Okruženje se od slike do slike menja kao i kostim, al junakinja ima uvek istu ulogu. Žene na mojim slikama postaju simboli pobede, istrajnosti, čvrstine…

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori

 

MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.

MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.

MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?

MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.

Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.

Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja

 

MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ  vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere? 

BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.

Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.

Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.

Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.

Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.

Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom   „tridesetgodišnjem ratu“  se već poodavno nalazimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija

 

 MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?

VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.

MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji.  Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?

VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment  inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo