Povežite se sa nama

INTERVJU

Dr Vesna Pešić, sociološkinja i političarka: Vučić namjerno razara institucije

Objavljeno prije

na

vesna-pesic

U Srbiji će se 16. marta održati vanredni parlamentarni izbori, nakon dvije godine vlasti koalicije SNS i SPS.Vesna Pešić, jedna od lidera opozicije Slobodanu Miloševiću, preduzela je još jedan politički solo potez: pozvala je da se, glasanjem za koaliciju oko DS, ojača front protiv dominacije SNS i Aleksandra Vučića koji najavljuju osvajanje skupštinske većine.

MONITOR: Da li je to jedini način „prevaspitavanja političara” da im se stalno pokazuje da su smjenjivi i da na potkupljivost birača ne bi trebalo da računaju, bar ne sa sigurnošću?
PEŠIĆ: Nemam ambiciju da budem „vaspitač” građana. Pokušavam da budem „racionalni birač” i da svoj glas prevashodno koristim kao način da sankcionišem vlast i njene rezultate. Sada već bivša vlada gotovo ništa nije uradila da organizuje Srbiju kako bi počela da zarađuje umesto što živi od tuđeg profita tj. na pozajmicama. Živimo na ivici bankrota, a kako je Vučićeva vlada bila „marljiva” da nešto i radi, ničemu boljem se sada ne možemo nadati. Borba protiv korupcije i kriminala, kao glavna stvar koju je Aleksandar Vučić ponudio, ne može i neće imati nikakvog uspeha ako se namerno razaraju sve pravosudne i policijske institucije kroz neprekidne hajke i kriminalizovanje političkih protivnika, forsiranjem policijskih nameštaljki kojima se pune potplaćeni tabloidi i drugi mediji. To nije nikakva borba protiv korupcije, nego zamlaćivanje građana radi podizanja rejtinga. Znam dobro šta to znači iz iskustva Latinske Amerike. Korupcija se ne sprečava borbom protiv selektivno odabranih ljudi, već stvaranjem pravne države i to tako da prvo vlast pokaže sopstveni kredibilitet, da ona prva podleže zakonima i institucijama. Ako treba opet da se bacimo u obožavanje jednog čoveka za koga ne važe nikakvi zakoni i koji selektivno deli pare i zaposlenja „svojim ljudima”, postavlja se pitanje u čemu se sastoji SNS agresivna kritika prethodne vlasti, ako će sada da se razori i to što je preostalo od nezavisnih institucija? Naročito smeta udar na višepartijski sistem, stvaranjem nekakvog Narodnog fronta pod kapom jedne dominantne stranke. Odnos prema opoziciji i kritici je toliko agresivan, da smatram da se moramo braniti od ovih autoritarnih nasrtaja vlasti. Zato sam se opredelila da glasam za DS, jer je to stranka u kojoj se vođstva menjaju i u koju se mnogo ulagalo da svim građanima služi kao instrument da nam se takvi antidemokratski nasrtaji više ne vrate.

MONITOR: Ipak, SNS i naročito Aleksandar Vučić tvrde da imaju, a pozivajući se na ispitivanja javnog mnjenja, ogromnu podršku od blizu polovine biračkog tijela Srbije.
PEŠIĆ: SNS je po nasleđu zadržala visok rejting, a onda se bacila u populizam „borbe protiv korupcije”, u stvari, Vučić nije ništa drugo ni radio nego da brine samo o svom rejtingu. Srbija sa „rejting politikom” iza koje nema ničega, naprosto više ne može dalje, suviše se mnogo problema nagomilalo, da bi se pričale samo bajke i vodila briga o sopstvenoj vlasti, umesto da se zasuku rukavi i neki najhitniji problemi rešavaju. To se nije dogodilo, a istovremeno je vođen gotovo rat protiv opozicije. Demokratska stranka nije uspela da se oslobodi prethodnog vođstva stranke kako bi se redefinisala i uspostavila nove kriterije sopstvenog delovanja. To dokazuje truli kompromis da na čelu stranke ostanu „dva predsednika” – prethodni koji je bio najodgovorniji za vođenje zemlje i novi koji je dobio stranku, a da ni sam nije bio svestan loših rezultata DS-a i zašto je izgubila predsedničke izbore. Tako se nastavilo previranje u stranci i konkurencija oko dominacije, a da se nije temeljno išlo u reorganizaciju stranke i njeno novo političko pozicioniranje, pre svega u načinu upravljanja društvom.

MONITOR: DS se pred izbore podijelila odlaskom iz stranke njenog počasnog predsjednika Borisa Tadića. Neke stare demokrate se vraćaju, bar kao koalicioni partneri. Koliko će to uticati ne samo na rezultat Đilasove DS i Tadićeve NDS, već i na formiranje vlasti nakon izbora?
PEŠIĆ: Ostavljam po strani mogućnost stvaranja „vlade u senci” što je engleski specijalitet bez tradicije kod nas, i to da je DS odmah po gubitku predsedničkih izbora baš morala to da uradi. DS nije izgubila parlamentarne izbore, kod nas se gotovo ne mogu izgubiti parlamentarni izbori, jer se vladajuće koalicije redovno mogu napraviti na jednu ili na drugu stranu. DS se podelila jer je Boris Tadić rešio da napravi svoju stranku sa protivničkom stranom tj. sa SNS-om, kako bi se vratio na vlast, što nije samo nečasno, jer mu je DS služila dva puta da dobije predsedničke izbore, nego pokazuje koliko je tzv. politička elita u Srbiji politički neizgrađena i orijentisana isključivo da se po svaku cenu bude na vlasti, uživa u novcu i privilegijama, a „posle mene potop”. Dobro je što je napravljena koalicija DS i Nove stranke, jer znam da iza lidera ima tu puno dobrog i pametnog sveta. Što se tiče izbornog rezultata te koalicije, mogu samo da se nadam da će veći deo birača DS izaći na izbore i podržati tu koaliciju, pokazujući zrelost da ne da svoj glas Tadićevoj NDS koja je tako mučki smandrljana u poslednjem trenutku, a za račun koalicije sa Vučićem. Što se tiče formiranja vlasti nakon izbora, mislim da će se napraviti Vučićev Narodni front, u kome će svi po nešto dobiti, i Tadić, i Čedomir Jovanović , i Ištvan Pastor, možda i Dačić, a i svi oni koji su se našli u SNS predizbornoj koaliciji. Koalicija oko DS neće ući u vladu, to je deo njenog koalicionog sporazuma, i dobro je da jedna stranka koja može da raste ostane u opoziciji.

MONITOR: Dok je Srbija zaokupljena izborima, veliku pažnju privlači BIH zbog serije protesta nezadovoljnih građana. Može li tek smjena na vlasti ili izmijenjeni ustavni poredak donijeti blagostanje?
PEŠIĆ: Promena vlasti i promena ustavnog poretka su dve različite stvari. Iz iskustva znamo da promenom vlasti ne moramo dobiti i promenu ustava, niti neke bitnije promene. Uverena sam da je do protesta došlo zbog jezive ekonomske i socijalne situacije u BiH, ali ne znam od kada je zabranjeno da postoje i politički ciljevi, pa oni treba „da se podmeću”, ili da se na njih svaljuje nekakva krivica kako to Dodik čini. Ne može da se menja ekonomski položaj građana u BiH, a da se ne menja politika, jer je to sada jedna raspadnuta, nefunkcionalna i ekstremno etnički podeljana država, što je neodriživo i trebalo bi da se menja. Smatram da se ekonomski život građana u BiH neće promeniti ako se ta država ne sredi, kako bi mogla i ekonomski da funkcioniše, ali i da se uključi u trend čitavog regiona i krene ka Evropskoj uniji.

MONITOR: Dešavanja u Ukrajini su u fokusu svjetske javnosti. Kako Vi procjenjujete da li će se Putin ponašati kao nekada Milošević, kako tvrdi britanski Gardijan?
PEŠIĆ: Putin se može ponašati još mnogo gore od Miloševića, jer ima mnogo veću silu. Kad ona krene u odbranu „svojih nacionalnih interesa”, teško se zaustavlja, jer niko neće da ratuje sa Rusijom, tu mislim prevashodno na SAD. Po našem iskustva, najvažnije je da ne dođe do rata, i to se mora sprečiti. Jedino što se može učiniti jeste da se sagleda realnost i da se napravi kompromis koji bi doveo do smirivanja situacije.

 

Ustanci protiv vlasti

MONITOR: I u Crnoj Gori je bilo protesta, iako slabo posjećenih. Koliko je važno a koliko teško ulične proteste držati pod kontrolom, zbog njihove legitimacije kao „mirnih i nenasilnih”?
PEŠIĆ: Ne poznajem dovoljno poslednja zbivanja u Crnoj Gori. Naravno da je bolje imati mirne proteste nego nasilne, to ne treba dokazivati. Načelno gledano, nasilje se javlja kad vlast dovede građane do očajanja, tj. nekontrolisanog besa, e onda ne možemo da očekujemo da će protesti biti mirni. Podsećam vas da su pretežno imigranti, pre koju godinu, polomili pola Londona, što je bio čist izliv besa. Vlast ne sme da vodi politiku koja vodi u takva nekontrolisana stanja, a onda da se pravi luda i kaže „samo mirni protesti”- pa trgni se i ti na vreme, uradi nešto za građane da ne dođe do nasilja. Opet pominjem Latinsku Ameriku: tamo je tako visoka socijalna marginalizacija građana u mnogim državama, zato stalno imate ekstremne pokrete, gerile itd. U Gvatemali je trajao građanski rat 36 godina! Pa ne može ni ovde vlast da vlada kao da je okupatorska, protiv koje se onda dižu ustanci.

 

Burazerska država

MONITOR: Na prošlogodišnjim crnogorskim predsjedničkim izborima, opozicija i njen kandidat su istakli niz nepravilnosti u izbornom procesu. No, utisak je da se opozicija tada nije dovoljno pripremila za ovu „tehničku” borbu koja je pomogla, uz dugotrajne i masovne proteste, da u Srbiji 1996, opozicija vrati pobjedu u 40 gradova i opština.
PEŠIĆ: Milošević je prvo priznao da je izgubio 60 odsto opština i gradova i rekao da su „njegovi radili loše”, ali je to odjednom sve prebrisano. Problemi Crne Gore su veoma slični, ako ne isti, koje i mi imamo u Srbiji. Ne uspevamo da obuzdamo vlast, da se ona sama podvrgne zakonu i afirmiše dobru upravu za građane, a ne da radi za sebe i „ svoje”. Problem je što, i ovde i tamo, opozicija i vlast nisu spremni za samoograničavanje vlasti, pa nas nikako ne napušta priča o Kurti i Murti. Eto, mi smo menjali stranke na vlasti, ali glavni cilj, da se ostvari liberalna demokratija, bazirana na institucijama i vladavini prava, nije se dogodila. Taj neuspeh je mnoge politički angažovane ljude iskvario, pa se starog načina upravljanja – a to je partijska („burazerska”) država i na njoj baziranoj korupciji koja se širi kroz ceo društveni sistem, ne odriče ni vlast ni opozicija. Iskvarili su se i ojađeni građani, pa u nedostatku posla, gledaju i sami da se udenu u tu rođačko-partijsku vladavinu. Nažalost, to isto „žicaroško” ponašanje obuzelo je i one koji pripadaju srednjim slojevima, i koji nisu materijalno ugroženi. Tako se gubi ljudska supstanca društva, a to je situacija iz koje niko ne zna izlaz. A tu smo svi negde blizu.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo