Povežite se sa nama

INTERVJU

NIKOLA NIKOLIĆ, PISAC: Lutanja posrnulog društva

Objavljeno prije

na

nikola-nikolic

Novi roman Nikole Nikolića Meandar, koji je objavljen u izdanju Nove knjige, nedavno je promovisan na ovogodišnjem Zimskom salonu knjige Booka 2014 u podgoričkoj Gradskoj knjižari. Nikola Nikolić je rođen u Podgorici 1989. godine, prvi put se domaćoj čitalačkoj publici predstavio prije tri godine romanom Čvor.

MONITOR: Tematski, roman Meandar je blizak aktuelnom društvenom trenutku. Kroz prizmu glavnog junaka, konduktera sa diplomom fakulteta, dat je prikaz sukoba načela i stvarnosti, kako na ličnom, tako i na širem planu. Kako i kad ste počeli da pišete knjigu i kako je tekao taj proces?
NIKOLIĆ: Kada je izlazio moj prvi roman, sredinom 2011. godine, došao sam do ideje za drugi, pa nije bilo razloga da još tada ne krenem s novim rukopisom. Meandar sam počeo pisati svega mjesec dana nakon objavljivanja Čvora. Proces njegovog stvaranja nosio je sa sobom sve svijetle i mračne momente s kojima se susreće svaki stvaralac. Pored golemog zadovoljstva, nezobilazne su bile i tmurne, sušne faze, usljed kojih duže pauze predstavljaju spas od neke vrste kreativne samodestruktivnosti. Uvijek govorim da iza dobrog književnog djela mora stajati naporan rad. Talenat i inspiracija su neophodna polazišta, ali bez kvalitetne nadgradnje nemaju svrhu, ostaju nešto kao – ajde da budem aktuelan – nevalorizovani resursi.

MONITOR: Na promociji knjige svi su bili saglasni – ,,Meandar” vas predstavlja kao zrelog i samosvjesnog pisca. Kako biste nam vi predstavili i približili roman?
NIKOLIĆ: Radnja se oslanja na teme kojima obiluju društva tromih tranzicija. Taj društveni kontekst značajno je pothranjen u romanu, a jednako važno mjesto zauzima i pozicija jedinke u svijetu punom letargije i površnosti, koje su u čvrstoj sprezi. U fokusu je čovjek rastrzan između nadmoćnih okolnosti i vlastitih, katkad komičnih krajnosti. Pored bezimenog glavnog junaka, koji ispovijeda svoj život i stoga je stalni akter, tu je još pregršt češće ili rjeđe prisutnih likova. Oni su sasvim raznoliki i zajedno s poznatim predjelima naše zemlje čine stranice živim, bliskim čitaocu. Dinamične i usporene slike smjenjuju se kao krivine meandrirajuće rijeke; kao čitalac volim ta poigravanja s ritmom fabule, pa sam se, eto, i kao autor prepustio nečem sličnom.

MONITOR: Naziv romana je Meandar. Kako tumačite ovaj pojam, njegovu simboliku?
NIKOLIĆ: Meandar je u svom značenju veoma slikovit termin. U pitanju je okuka koju stvara rijeka koja krivuda. Upravo nalik toj nemirnoj geografskoj cjelini, glavni junak (geograf po zvanju, pritom), nenaviknut na poraze, pokušava doskočiti svim poteškoćama tako što prvenstveno sluša svoj instinkt. On je neukrotiv, odvojen od razuma, pa u mnogim situacijama vodi ekstremnim, iznenađujućim razrješenjima. U simboličkom smislu spojen sa željezničkom trasom kojom se kreće junak, meandar je odraz psiholoških i, uopšte, svakovrsnih lutanja posrnulog društva.

MONITOR: Teme crpite iz naše sredine, kao i u prethodnom romanu. Koliko se ovim romanom bunite protiv besmisla koje nas je zadesilo tokom dvije decenije?
NIKOLIĆ: Crna Gora, kao zemlja ludih kontrasta, odličan je poligon za tematska i motivaciona kombinovanja. Pišem o našoj zemlji u današnjem vremenu, i ono što se našlo između korica mora biti u snažnoj vezi sa stvarnošću koja nas okružuje. Mora se njegovati istina, makar se radilo i o očitoj fikciji. Recimo, kada upućeni čitaoci ne bi prepoznavali epizode iz ovdašnje svakidašnjice, vjerovatno bih to doživio kao svojevrsnu optužbu da iskrivljujem stvarnost. Naravno, pisanje je za mene izvor neprolazne satisfakcije i u tome leži moj glavni stvaralački motiv, ali ne bježim od hvatanja u koštac sa scenama u kojima se očitava izvjesna doza angažovanosti. Biti ravnodušan u modernom vremenu isto je kao danonoćno biti pod sedativima. Smatraću naročitim uspjehom ukoliko Meandrom potaknem nekoga na razmišljanje.

MONITOR: Bloger ste na portalu „Vijesti”. Imate li određenu ciljnu grupu kojoj se obraćate ili je to svojevrsna potreba i obračun sa svakodnevicom?
NIKOLIĆ: Blog koji pišem već skoro dvije godine prilika je da ostanem u stvaralačkoj formi onda kada se ne bavim novim proznim tekstom. Njegov specifični karakter omogućava mi maksimalnu slobodu – nijesam obavezan da se pridržavam ometajućih pravila, ni u tematskom, ali ni u vremenskom pogledu. Ne pišem na silu, ne određujem sebi rokove koji bi, usljed ostalih obaveza, rezultirali manjkom kvaliteta. Teme su različite; uglavnom se tiču zanimljivih fenomena iz naše zemlje i svijeta, koje često povezujem u harmoničnu cjelinu. Držim se čisto kvalitativnog principa, izbjegavajući da, poput brojnih polupismenih, samozvanih analitičara, cijedim jedna te ista dnevnopolitička naglabanja. Kada mi se već pružila prilika, uređujem prostor u kojem se može pročitati nešto novo, pa i poučno. S vremena na vrijeme objavim i poneku svoju priču, kako ne bih zapostavio umjetničku stranu bloga. Baš zbog toga svaki novi tekst okončavam preporukom za čitanje. Kroz dosadašnjih tridesetak blogova čitaoci su mogli da se upoznaju sa svakojakim pričama iz našeg i minulog vremena, kao i da se podsjete poznatih, ali i otkriju nove, nepravedno zapostavljene knjige.

MONITOR: Šta je zadatak i odgovornost jednog pisca?
NIKOLIĆ: Smatram da je osnovni zadatak pisca da ono što piše predstavi na upečatljiv i vjerodostojan način, odnosno da pruži svoj kreativni maksimum. Književno djelo je njegov najbolji izraz, njegova originalna poruka javnosti. Kada knjiga izađe iz štampe, pisac više nema kontrolu nad njom. To je kao kada godinama vaspitavate dijete, pa onda dođe trenutak da ono započne samostalan život. U interakciji sa drugima, u slučaju knjige – čitaocima, definitivno ćete saznati koliki su istinski dometi vaših pređašnjih zalaganja. Ključ je u pažljivom spajanju svih onih raspršenih momenata stvaranja. Sljedstveno tome, odgovornost je u očuvanju umjetničkog koda, što god da želimo saopštiti spoljašnjem svijetu.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Struka prije političkog predznaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna zajednica je reagovala suvo, suzdržano i uslovno čime je izrazila saglasnost sa smjenom DPS-a, ali i rezervu prema onom što donosi budućnost. Nova vlast to mora imati u vidu i naći adekvatan odgovor. Prvi i dobar dao je Sporazum tri lidera nove većine. Sad se čeka drugi u slici nove Vlade čiji članovi ne bi smjeli biti sporni toj međunarodnoj zajednici, a posebno ne NATO savezu i EU

 

MONITOR: CGO je brzo nakon izbijanja COVID19 epidemije u Crnoj Gori objavio izvjestaj  ,,Crna Gora i korona: stanje nacije u prvih šest sedmica”. Iako je i tada bilo stvari za kritiku,  danas je situacija sa virusom ozbiljnija i lošija. Koja je Vaša ocjena sada? 

ULJAREVIĆ: Danas živimo posljedice onog na što smo tada upozoravali – partija je pregazila struku. Umjesto da je pandemija, kao naš zajednički problem, iskorišćena za društvenu homogenizaciju ona je ogolila do srži probleme partijski okovanog sistema. Tužno je što su brojni ljekari iz NKT strukture, a posebno oni nama najvidljiviji, pristali da služe partijskim interesima gazeći Hipokratovu zakletvu i unižavajući profesiju. Prošlo je nezapaženo, a cijenim da bi trebalo utvrditi i odgovornost onih koji su u Institutu za javno zdravlje dali mišljenje DIK-u i NKT-u na osnovu kojeg su osobe u samoizolaciji mogle da glasaju na biračkom mjestu bez prethodnog testiranja. A to je jedna u nizu štetnih odluka onih kojima smo mnogo vjerovali u martu, a koji su do danas izigrali naše povjerenje i dnevno nam vrijeđaju zdrav razum. Ostaće zapamćeno i ponašanje predsjednika i članova NKT-a koji su svojom podrškom određenim javnim skupovima, a i učešćem na njima, poručili da ni ljudski životi nijesu ništa u odnosu na partijski interes.

MONITOR: Epidemiološka situacija eskalirala je nakon izbora i političkih okupljanja koja su uslijedila. Čini li Vam se da se osim sa Kovidom, Crna Gora bori i sa drugim vrstama virusa, nacionalizma, recimo?  I da li je promjena vlasti prilika da se sa tim virusom nacionalizma  izborimo, ili je to, kako neki, kažu povratak u devedesete?

ULJAREVIĆ: Virus nacionalizma, nažalost, nikad nije ni nestajao ne samo iz Crne Gore nego iz regiona čiji smo sastavni dio. Sam DPS je dobar dio svoje vlasti, pa i one nakon obnove nezavisnosti 2006. godine, bazirao na elementima nacionalizma i podjela iz 90-ih. Doskorašnja vlast suštinski nije puno toga uradila ni na suočavanju sa nasljeđem 90-ih u crnogorskom društvu i na prevazilaženju podjela nastalih na njima. Štaviše, u nekim aspektima, aktivno je te podjele i gajila i podržavala.

Pred novom vlašću će biti rješavanje društvenih boljki izazvane nacinalizmom, sa kojima se DPS nije obračunao ali i koje su kreirale i širile određene članice nove vladajuće većine. No, ne mislim da je moguć povratak u 90. kojima nas DPS i njegovi kerberi plaše, a zaboravljaju da nam kažu i što je DPS tada radio i kakvu je retoriku imao i da li je upravo to uticalo da do danas nemamo niti jednu optužnicu u ratnim zločinima za komandnu odgovornost. Prošlo je 30 godina, i ako dođe do porasta nacionalizma, to će biti u nekoj drugačijoj, blažoj formi sa drugačijim ciljevima.

MONITOR: Kako vidite reakcije spolja, prvenstveno iz regiona, u kojima se Milo Đukanović i dalje vidi kao ,,garant stabilnosti”?

ULJAREVIĆ: Međunarodna zajednica je reagovala suvo, suzdržano i uslovno čime je izrazila saglasnost sa smjenom DPS-a, ali i rezervu prema onom što donosi budućnost. Nova vlast to mora imati u vidu i naći adekvatan odgovor. Prvi i dobar dao je Sporazum tri lidera nove većine. Sad se čeka drugi u slici nove Vlade čiji članovi ne bi smjeli biti sporni toj međunarodnoj zajednici, a posebno ne NATO savezu i EU.

Region je bio druga priča, a posebno Srbija. ,,Prva” i ,,druga” Srbija su našle tačku spajanja u Crnoj Gori i pokazali su nam da su za njih prihvatljivi samo oni naši izbori koje bi oni odobrili. Licimjerni su bili oni koji se raduju pobjedi opozicije kao pobjedi nad svojim političkim protivnikom Milom Đukanovićem uz prateći nacionalistički foklor, iako su mu, ne tako davno, rentirali najprizemnije medije za potrebe obračuna sa neistomišljenicima u Crnoj Gori. Licimjerni su bili i oni koji su se zgražavali nad pobjedom opozicije i stali u odbranu Đukanovića, a u Srbiji su protivnici iste takve vlasti Vučića i borci za ljudska prava čije kršenje nikada nisu vidjeli u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠKELJZEN MALIĆI, POLITIČKI ANALITIČAR I PUBLICISTA IZ PRIŠTINE: Balkanski šengen ili rat

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi taj „šengen” bio izgrađen prema modelu EU, i kao priprema za učlanjenje u EU, mogla bi se stvoriti formacija koja ublažava tendenciju stvaranja velikih nacionalnih država koje se ne mogu stvoriti, kao takve, bez ratova. To je  svakako bolje nego i dalje nazadovati ili održavati „zaleđene” ili tinjajuće ratne sukobe

 

MONITOR: Proteklih dana u Srbiji i na Kosovu najaktuelnija tema bilo je potpisivanje u Vašingtonu sporazuma o ekonomskoj normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine. U Srbiji vlast i opozicija imaju sasvim suprotne stavove. Kakav je Vaš stav o tom dokumentu?

MALIĆI: Sporazum iz Vašingtona nakićen je svim i svačim, više je popis obećanja sa nejasnim garancijama oko mnogih milijardi investicija… Naravno, i na Kosovu su, kao i u Srbiji, opozicija i pozicija podeljene oko sporazuma. Kritičnija je situacija kod vladine stranke, zato što je kosovska delegacija i u Vašingtonu pokazala nesuglasice. U jednom trenutku Ramuš Haradinaj je iz Prištine pretio da će srušiti krhku vladinu koaliciju, ali je brzo primiren, možda i zbog direktnog snažnog demarša američke strane. Ako bismo ukršteno čitali stavove vlasti i opozicija na Kosovu i Srbiji, imali bismo zanimljiv stepen visoke saglasnosti u oceni sporazuma: srpska opozicija smatra da sporazum ide u prilog Kosovu, da je Vučić praktično priznao nezavisnost Kosova. Kosovska opozicija naprotiv smatra da je u Vašingtonu najviše profitirala Srbija, a da je kosovska delegacija bila nelegitimna, nesposobna i neodgovorna.

MONITOR: Šta je sporazumom dobilo Kosovo? Da li on ugrožava suverenitet Kosova?

MALIĆI: Sporazum je po formi i sadržaju najviše bio u funkciji podržavanja izborne kampanje predsednika Trampa. Kosovo i Srbija nisu mnogo dobili. Izostalo je ono što su kosovski pregovarači očekivali, a od čega je srpska strana najviše strepela. Naime, kada je Donald Tramp pre skoro dve godine uputio pismo predsednicima Kosova i Srbije, pozvao ih je bio u Belu kuću da tamo finaliziraju završni mirovni sporazum i proslave uzajamno priznanje. Zbog toga se dugo sepekulisalo da je sporazum o Kosovu praktično postignut ili će prosto biti diktiran u Vašingtonu, gde delegacije samo treba da se dogovore oko nekih detalja i stave potpis. Zbog tih glasina je bivši kosovski premijer Albin Kurti, koji je vladao nepunih sto dana, odbijao pozive da ode u Belu kuću, jer je mislio da ga tamo čekaju „noževi probodeni na mapu Kosova”, aludirajući na glasine da su Tači i Vučic već dogovorili nove granice i razmenu teritorija.

Od ideje uzjamnog priznanja nije ništa bilo 4. septembra. Ona se pojavila u prvom draftu sporazuma i kada je ona odmah „procurela” kao alarmantna vest na udarnim stranicama štampe koju kontroliše Vučić, koji je odbio formulaciju, ta tačka sporazuma je uklonjena uz elegantno objašnjenje da je skup u Beloj kući fokusiran na ekonomski i neke druge sporazume, a pitanje završnog političkog sporazuma o priznanju ostavljeno je za pregovore koje vodi EU.

Suverenost Kosova nije narušena sporazumom, ali kosovska opozicija smatra da je suverenost ugrožena zbog prihvatanja zahteva Srbije da se reguliše korišćenje strateških resursa veštačkog jezera i elektrane Gazivode. Jezero se najvećim delom prostire na teritoriji Kosova, oko 15 posto zapadnog dela je na teritoriji Srbije. Ovo pitanje se pokušava ispolitizirati na isti način kao i sporazum o demarkaciji sa Crnom Gorom. Premijer Hoti se optužuje da je navodno Srbiji poklonio deo nečega što je sto posto kosovsko. Američke vladine institucije preuzele su obavezu da naprave projekt fizibiliteta za jezero koje je stvoreno akumulacijom protočnih voda čiji sliv počinje na teritoriji Srbije, ima široku primenu na Kosovu, a onda, dobrim delom preko reke Ibar, ponovo prelazi u Srbiju.

MONITOR: Predsjednik Pokreta za preokret Janko Veselinović izjavio je da je Srbija potpisala „de fakto priznavanje Kosova”.

MALIĆI: Nije priznala, ali je napravila korak u tom smeru i, više simbolički, priznala Sjedinjene Države kao arbitra u rešavanju kosovskog pitanja. Pošto su SAD glavni sponzor nezavisnosti Kosova, Beograd zna da ne može od Vašingtona tražiti potpunu promenu kursa, ali zna da bi Tramp možda mogao ponuditi određene korisne ustupke, kako bi bezbolnije naplatio „odštetu” za neminovno prepuštanje Kosova i proibližavanje Srbije EU i NATO-u. Pored unosnih ekonomskih ponuda koje je potpisao, Vučić je pristao i na određene elemente sporazuma koji znače otklon Srbije od Rusije i Kine na linijama Trampovih konfrontacija sa ovim silama, na kojoj se oslanjala u ekonomskim i vojnim projektima, kao i glavnim partnerima za odbranu Kosova u Ujedinjenim nacijama.

Veseljko KOPRIVICA

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR NEVENKA LUKOVAC JANJIĆ, INTERNISTA ONKOLOG INSTITUTA ZA ONKOLOGIJU KCCG: Nije sramota bolovati od kancera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Muškarci u Crnoj Gori najčešće obolijevaju od karcinoma pluća, a slijede karcinom prostate, debelog crijeva, pa karcinomi glave i vrata. Kod žena na prvom mjestu je karcinom dojke, a potom slijede karcinom debelog crijeva, pluća i karcinom grlića materice. Redosljed obolijevanja od ovih vrsta karcinoma i kod muškaraca i kod žena istovjetan je redosljedu obolijevanja u svijetu

 

MONITOR: Prema relevantnim istraživanjima kancer je vodeća bolest 21. vijeka? Je li takav slučaj i u Crnoj Gori? 

LUKOVAC – JANJIĆ: U većini razvijenih zemalja u svijetu obolijevanje od maligne bolesti je na vodećem mjestu, tačnije u posljednjoj dekadi su pretekle broj oboljelih od kardiovaskualrniih bolesti i to u prvom redu zbog dobre prevencije bolesti srca i krvnih sudova. Kod nas su bolesti srca i krvnih sudova još na prvom mjestu, a maligne bolesti odmah iza.

MONITOR: Postoji više od 200 tipova kancera. Od kojih se najčešće obolijeva i umire u Crnoj Gori?

LUKOVAC – JANJIĆ: U Crnoj Gori, nažalost, još ne postoji zvanični registar malignih bolesti. Podaci sa kojima mi raspolažemo su podaci dobijeni iz naše medicinske dokumentacije te procjena Internacionalne agencije za istraživanje raka (GLOBOCAN).

U populaciji muškaraca na prvom mjestu je karcinom pluća, a nakon njega slijede karcinom prostate, karcinom debelog crijeva, pa karcinomi glave i vrata. Kod žena na prvom mjestu je karcinom dojke, a potom slijede karcinom debelog crijeva, pluća i karcinom grlića materice. Moram dodati da je redosljed obolijevanja od ovih vrsta karcinoma i kod muškaraca i kod žena istovjetan redosljedu obolijevanja u svijetu.

MONITOR: Kažete da je karcinom dojke najčešći malignitet kod žena. Koji su najznačajniji faktori rizika za tu bolest? Koje su najznačanije preventivne mjere?

LUKOVAC – JANJIĆ: Faktori rizika za kancer dojke mogu biti oni na koje ne možemo uticati (uzrast – porastom godina raste i rizik, rasna pripadnost – žene bijele rase češće obolijevaju od žena žute i crne rase, genetski faktori – rizik za nastanak ove bolesti je oko dva puta veći kod žena koje imaju jednog bliskog srodnika, nemaligna proliferativna stanja u dojci, dug reproduktivni period – rana prva menstruacija, kasna menopauza) i oni na koje možemo uticati a to su: gojaznost, upotreba hormonske terapije – substituciona terapija u postmenopauznom periodu povećava rizik za nastanak karcinoma, alkohol, hrana bogata masnoćom.

Ukupni individualni rizik zavisi od prisustva i kombinacije ovih faktora.

Preventivne mjere mogu biti primarne: adekvatna fizička aktivnost, smanjenje tjelesne mase, redukcija uzimanja alkohola, konzumiranje voća i povrća. Takođe, pokazano je da se rizik obolijevanja smanjuje sa porastom broja porođaja, te da žene koje su dojile imaju oko 40 odsto manji rizik da obole od kancera dojke.

Veseljko KOPRIVICA

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo