INTERVJU
NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, LIDER POKRETA ZA PROMJENE: Sloboda se širi Crnom Gorom

MONITOR: Čemu opozicija treba da zahvali što je pobijedila na izborima u Beranama?
MEDOJEVIĆ: Nakon krađe izbora u Mojkovcu i Cetinju i ozbiljnih trzavica sa SNP-om oko odnosa prema DPS-u i poziva iz Beograda da Srbi iz NOVE i SNP-a uđu u Đukanovićevu vladu, trebalo je mnogo političke mudrosti, hrabrosti i strpljenja za ovakvu veličanstvenu pobjedu. Ova koalicija je ideja opštinskih odbora SNP, NOVE i PZP, koju smo u Predsjedništvu Demokratskog fronta znali da ispoštujemo i podržimo. I pored nesuglasica na državnom nivou sa SNP, koalicija Zdravo Berane, koju su pored stranaka sačinjavali i nezavisni pojedinci, funkcionisala je skladno, jedinstveno i efikasno. Moram da se zahvalim i koordinatoru DPS za Berane Svetozaru Maroviću, koji je svojim govorom na završnoj konvenciji donio našoj koaliciji značajan broj glasova poštenih i neopredijeljenih ljudi. Uspjeli smo i da značajan broj apstinenata sa parlamentarnih izbora izvedemo na izbore i uvjerimo da glasaju za promjene.
MONITOR: Da li poslije očiglednih dokaza o izbornoj krađi očekujete rasvjetljavanje afere Snimak?
MEDOJEVIĆ: Rasvjetljavanje afere Snimak znači podizanje optužnica protiv vrha države i DPS i to nije realno očekivati dok su DPS i Đukanović na vlasti. Mislim da će prije doći do pritisaka međunarodne zajednice za mirnu transformaciju korumpiranog režima, nego što će Đukanovićeva privatna policija i tužilaštvo podići optužnicu protiv njega. Ipak, dokazi o monstruoznom mehanizmu zloupotreba, korupcije, pritisaka i krađa, koje su naši aktivisti prikupili u Beranama, bitno će uticati na redefinisanje politika EU i SAD prema prirodi Đukanovićevog režima i ubrzati njegov pad.
MONITOR: Da li je ovo zaista početak kraja vlasti DPS-a?
MEDOJEVIĆ: Herojska pobjeda Beranaca pokazala je da su građani stavili u drugi plan i duboke nacionalne podjele, i neke slabosti opozicije, i partijske preferencije i odlučili da se ujedine i promijene vlast. Sazrijevanje svijesti građana u Beranama da je vlast DPS u Beranama, ali i u Crnoj Gori, jedino odgovorna za opštu propast privrede, kulture, obrazovanja, zdravstva, za siromaštvo i korupciju i da je treba promijeniti, bila je jača od svih ucjena, prljavog novca i pritisaka DPS-a. To ovu pobjedu čini po režim opasnim virusom pobune, otpora i promjena, koji se već u toku jednog dana raširio Crnom Gorom. Sloboda se u njoj sada širi brzinom svjetlosti i pobjeda opozicije na lokalnim izborima definitivno znači kraj Đukanovićevog režima.
MONITOR: Kako će opozicija iskoristiti pobjedu u Beranama u kojima je DPS uništio privredu i taj kraj pretvorio u područje siromaštva i bijede?
MEDOJEVIĆ: Nova vlast ima veoma težak i odgovoran zadatak. Ovlašćenja lokalne samouprave nijesu velika, ali ono što se mora odmah uraditi je revizija svih odluka bivše vlasti i procesuiranje svih krivičnih djela protiv onih koji su radili nezakonito, zloupotrebljavali vlast ili pljačkali opštinu. Suočavanje sa korupcijom i kriminalom prethodne vlasti mora biti prvi zadatak. Narod zna da je stanje teško, da se porušene i opljačkane fabrike ne mogu vratiti iz mrtvih preko noći, ali očekuju da korumpirani predstavnici bivše vlasti odgovaraju i da nova vlast bude poštena i da položi račun građanima. Mora se provjeriti kako su trošene pare i kako su stvarani dugovi. Nepohodno je odmah racionalizovati lokalnu upravu i posvetiti se oporavku privrede, otvaranju novih radnih mjesta i sređivanju nereda koje je ostavila bivša vlast.
MONITOR: Koje su najbitnije političke poruke beranskih izbora?
MEDOJEVIĆ: Izbori su poslali nekoliko krucijalnih političkih poruka:
-DPS je svake izbore dobio krađom, korupcijom, pritiscima, ucjenom i plaćanjem iz crnih fondova novcem koji najvjerovatnije potiče iz organizovanog kriminala.
-Opozicija može pobijediti DPS i pored svih krađa i lopovluka, ako je jedinstvena, dobro organizovana i podržana od NVO i nezavisnih pojedinaca.
-Poražena ideja kolaboracije sa DPS-om i katastrofalni poraz Narodne stranke u svom jakom uporištu u Beranama jasna su poruka građana da ne žele nove izdajnike opozicije i promjena.
-Opozicija mora imati hrabre i sposobne ljude, kao što je bio Bato Đurišić koji su spremni da rizikuje glavu, kako bi otkrili i dokazali da DPS sistematski, organizovano, drsko i svjesno vrši krivična djela protiv ustavnog poretka isplaćujući nezakonito gotovinu sumnjivog porijekla.
Koliko je DPS razorio sistem korupcijom najbolje pokazuje podatak da je jedan od tih tajnih štabova DPS za nezakonitu isplatu gotovine biračima bio u kući sudije Osnovnog suda u Beranama. Zamislite, sudija direktno učestvuje u vršenja krivičnog djela korupcije u izbornom procesu.
Razotkrivanje šeme krađe i političke korupcije, nametnulo je obavezu opoziciji da više nikad ne izađe na izbore na kojima će lopovska sekta DPS novcem organizovanog kriminala kupovati sirotinju.
Sada treba biti uporan da se kao uslov za izlazak na sljedeće izbore zatraži hitna reakcija tužilaštva i procesuiranje Svetozara Marovića, Tarzana Miloševića, Vuke Golubovića, Miodraga Boba Radunovića i svih drugih koji su direktno odgovorni za nezakonitu isplatu novca, zapošljavanja, dodjele socijalne pomoći i sve druge kriminalne radnje u Beranama.
Ovo je dokaz da DPS nije demokratska partija već interesna grupa u vlasti nekolicine pojedinaca, koji su svojim vezama sa tajkunima i mafijom zarobili državu Crnu Goru i sprečavaju reforme, demokratizaciju i ekonomski razvoj.
MONITOR: Da li se nakon ovih izbora može očekivati intenzivnija saradnja opozicije i alternativnih grupa i širenje tog fronta?
MEDOJEVIĆ: Crna Gora je suviše mala, mafijaški režim veoma opasan protivnik, pa bi strančarenje i liderski egoizam bio preveliki luksuz. Svaki slobodni čovjek, poslije 25 godina diktature je prava dragocjenost i naš zadatak je da ga ohrabrimo da postane dio istorijskih promjena. Zemlja je u tako dubokoj političkoj, ekonomskoj, institucionalnoj i moralnoj krizi da niko nema pravo da bude izvan procesa demokratskih promjena.
MONITOR: Čemu opozicija sada treba da posveti posebnu pažnju?
MEDOJEVIĆ: Mora da se izbori, uz pomoć javnosti i međunarodnog faktora, da se stvore uslovi za fer zbore. Usvajanje novog izbornog zakonodavstva i internacionalizacija izbornih mahinacija i krađa, kreiraće uslove za tektonske političke promjene u Crnoj Gori. Hapšenja korumpiranih ministara, gradonačelnika, policajaca, sudija, tajkuna, narko bosova… dovešće do raspada vladajuće stranke i međusobnih obračuna. Opozicija mora da uporno, mudro, ali i hrabro preuzima rizik za proaktivnu politiku kojom će ubrzati neminovne procese raspada DPS i pripremati se za lokalne izbore koji slijede.
SDP će skupo koštati oklijevanje
MONITOR: Kakve su šanse da vladajuću koaliciju napusti SDP, da se formira prelazna vlada?
MEDOJEVIĆ: Svaki dan duže režima Đukanovića mnogo košta. DF je u više navrata pozivao SDP da iskoči iz Titanika i da sa opozicijom formira prelaznu vladu koja bi imala zadatak da spriječi izvjestan bankrot zemlje, reformiše službe bezbjednosti, pokrene masovnu antimafijašku kampanju i stvori stabilne političke i ekonomske uslove za održavanje prvih fer i demokratskih izbora. Oklijevanje SDP da se pridruži promjenama, može ga skupo koštati. Tamo ima dosta mudrih i politički pismenih ljudi, koji znaju odlično šta ja pričam. Nije lako izaći iz zagrljaja mafije i zadati joj ključni politički udarac. Vjerovatno su lideri SDP dobro upoznati ko su im partneri i da procjenjuju da bi mogli biti i fizički ugroženi ukoliko odluče da povuku jedini potez koji donosi dobro državi Crnoj Gori, ali i SDP-u.
MONITOR: Kako komentarišete očiglednu činjenicu da vlast i dalje samo verbalno podržava zahtjeve EU da se konkretnim rezultatima dokaže posvećenost vlasti suzbijanju kriminala i korupcije?
MEDOJEVIĆ: Važno je da to prepoznaju i o tome javno govore najvažnije međunarodne adrese, koje su od 1997. godine podržavale Đukanovićev režim. Ocjene EU, SAD i NATO jasno pokazuju da je zaštitnički odnos Đukanovića prema transnacionalnom kriminalu postao bezbjednosni problem i na međunarodnom planu i da se mogu brzo očekivati konkretne odluke o promjenama stava prema režimu u Podgorici.
Đukanović podržava novog vlasnika KAP-a
MONITOR: Šta će se desiti sa Kombinatom aluminijuma nakon što ga je kupio biznismen Veselin Pejović?
MONITOR: Jasno se vidi da je i Đukanović veoma lično zainteresovan da podrži novog vlasnika, čak i kada brutalnim napadima na poslenike javne riječi pokušava da uvede zakon ćutanja i u parlament. U toku su moje istraživačke aktivnosti oko poslovanja Rudnika u Šupljoj stijeni i transakcija koje su obavljane sa inostranim partnerima i tu se već pojavljuju vrlo, vrlo interesantne stvari. Interesovanje za metalurgiju vladajuće porodice već je dovelo do plaćanja garancija od 32 miliona eura iz budžeta za sličnog ,,investitora” MNSS i gašenja Željezare. Opravdano sumnjamo da će se tu raditi ili o pokušajima pranja novca ili nekim špekulativnim poslovima. Ono što smo do sada čuli od ovog vlasnika ukazuje na potpuni izostanak dugoročnih vizija modernizacije i restrukturiranje, bez čega nema rentabilnog poslovanja i pozitivnih efekata na društvo.
Najjeftinije je hapsiti Marovićeve ljude
MONITOR: Šta nam govori hapšenje gradonačelnika Budve?
MEDOJEVIĆ: Đukanovićev režim je pritisnut između zahtjeva EU, SAD i NATO da otpočne hapšenje krupnih riba iz svijeta organizovanog kriminala i korupcije. Dosije u EU pravosnažnih presuda protiv šefova mafije i korumpiranih državnih funkcionera je prazan. Đukanović nije naučio da funkcioniše na malom manevarskom prostoru, a zna da ne smije da dira ključne ljude iz organizovanog kriminala i svoje saradnike iz Vlade, jer bi time ugrozio ili svoju vlast ili svoju bezbjednost. Zato pokušava da ovakvim tragikomičnim akcijama pridobije koji poenčić u Briselu, a da ne ugrozi svoju trulu imperiju koja se već ljulja. On poznaje Marovića i vjerovatno je procijenio da mu je najjeftinije da hapsi Marovićeve ljude, jer će se on najmanje naljutiti, a neće nešto posebno ni žaliti za svojim saradnicima sve dok je on na slobodi.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
INTERVJU
EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora

Bosanskohercegovački političari zorno pokazuju da se ne može govoriti o političkim elitama, već je ovdje riječ o političkim klasama, koje su same sebi svrha
MONITOR: Još nema Vlade Federacije BiH, gdje SDA koristi procedure i pokušava da pokaže svoju nezamjenljivost i kroz predlog Bakira Izetbegovića o koncentracionoj vladi. Kako gledate na formiranje državnih institucija BiH poslije opštih izbora održanih početkom oktobra prošle godine?
OMERČIĆ: Dakle, sami ste rekli, gotovo je pola godine prošlo, polako se usvajaju budžeti na različitim nivoima vlasti, a to je čini se i najvažnije. Kako političarima, jer tako pokazuju da nešto ipak rade, te na taj način s jedne strane kupuju socijalni mir, a s druge pokazuju mladima, kako pojedincima tako i mladim ljudima s porodicama, da se stvari neće promijeniti, te da je zarad istog tog socijalnog mira, njihov odlazak iz ove zemlje poželjan, prihvatljiv i razumljiv. A što se tiče samog načina i ideja za formiranjem vlasti i ostanak u takvoj vlasti, bosanskohercegovački političari kroz ovakve primjere zorno pokazuju da se ne može govoriti o političkim elitama, već je ovdje riječ o političkim klasama, koje su same sebi svrha. Naravno, radi se o jednoj latentnoj prijetnji tipa: „Bez nas propadamo“. Pri čemu se svakako u obzir treba uzeti i svojevrsni politički mit o SDA kao jedinom organizatoru otpora i jedinoj političkoj organizaciji koja je branila međunarodni bosanskohercegovački politički subjektivitet tokom devedesetih, ali i nakon rata, kroz određene metamorfoze tog mita, sve do danas. Pri tome se mogu čuti ogromne ne samo revizionističke tendencije, nego i namjerne faktografske, činjenične zloupotrebe prošle historijske zbilje koje rukovodsvo te stranke gotovo svakodnevno plasira.
MONITOR: Kako gledate na spremnost građanskih partija kakvima se smatraju SDP i Naša stranka da uđu u široku koaliciju sa etno-nacionalnim partijama i formiraju Savjet ministara BiH kojim predsjedava Borjana Krišto iz HDZ-a BiH?
OMERČIĆ: Odlično ste primijetili, manifestacija simbola crvene, crvenog, u Bosni i Hercegovini ne znači da se radi o lijevim, radničkim partijama. Ljevica ne postoji, simbolika crvene boje u vanjskom identitetu ovih stranaka je još jedna laža. I, da, ovdje se samo možemo nadovezati na naprijed rečeno. Dakle, apsolutna je odsutnost bilo kakve odgovornosti prema vlastitom biračkom tijelu. Mene stvarno zanima na koji način ove stranke uspijevaju svoje članove, simpatizere i glasače uvjeriti na dobijanje glasa. To je prava marketinška umjetnost. Ali na ovakva su razočarenja ljudi u BiH navikli, i njihov je odgovor na to bio jedan, gotovo do umjetničke razine razvijen način, ne života, življenja, već preživljavanja, koji je em postao izlizan i iscrpljen, em pozivao na promjenu, koja se sada manifestira migracijama, stalnom nadom da je negdje drugdje, u stabilnijem društveno-političkom, kulturnom i ekonomskom okruženju – bolje. Znamo da je približavanje ljevice desnici opasno po društvo, po zajednicu. No, kako se ovdje ne radi o ljevici, može se na pitanje njena nepostojanja nadovezati i pitanje: Postoji li zapravo i šta je to, kakvo je to, bosanskohercegovačko društvo?
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DŽEMO REDŽEMATOVIĆ, PREVODILAC, GLAVNI IMAM ZA PODGORICU I NIKŠIĆ: Mahmud Derviš – poezija otpora

Derviševu poeziju suštinski može čitati samo onaj ko voli čitanje, pa onda voli čitanje poezije, a uz to voli i Palestinu. U suštini, onaj ko ima, i u sebi gaji, slobodarski duh, a protiv je bjelosvjetskih tirana i tiranija. Zbog svog otmeno hedonistilčkog stila života, teško da je on ikad pomislio da će njegovu poeziju prevoditi jedan imam. A, ja sam se toliko uživio u njegov svijet da sam ga doživio kao najrođenijeg
MONITOR: Protekle sedmice u Podgorici je održana promocija sabranih djela najpoznatijeg palestinskog i jednog od najznačajnijih arapskih pjesnika Mahmuda Derviša. Preveli ste sabrana djela u četiri toma. Kako ste došli na tu ideju da prevedete baš ovog pjesnika?
REDŽEMATOVIĆ: Ključ za ulazak u galaksiju Mahmuda Derviša bila je njegova kratka pjesma o cijeni rata. Ta pjesma je smirivala u sebi čitavu golgotu palestinskog naroda i države. Ona je glavni motiv mog bavljenja poezijom otpora o kojoj sam ranije imao tek skromno znanje. Evo te pjesme.
Rat će se okončati, lideri će se rukovati.
Ostat će ta starica da čeka svoga sina šehida, i ta djevojka da čeka svoga voljenog muža i ona djeca da čekaju svoga oca junaka;
ja ne znam ko izdade vatan ali vidjeh ko mu plati cijenu
MONITOR: Na promiciji prevoda je rečeno: „Mahmud Derviš je svjetskoj javnosti poznat po poeziji otpora, ali on piše i o izgubljenom djetinjstvu, neproživljenoj mladosti, identitetu, gubitku jezika…“ Njegova poezija nije posvećena samo Palestincima i Arapima, već je to poezija svih nas. Kako biste opisali ovog pjesnika?
REDŽEMATOVIĆ: Derviševa poetika ne govori samo o palestinskom iskustvu nepravde kosmičkih razmjera, već obuhvata univerzalnu borbu za slobodu svih ugnjetavanih i obespravljenih naroda. On svojim pjesmama pozdravlja i opisuje borbu za slobodu Španaca, Kurda, Egipćana i drugih naroda koji vape za slobodom i mirom, a njegovi pjesnički uzori su Dereck Walcott, Yanis Ritsos, Pablo Neruda… Često u svojim pjesmama pravi paralelu između Endelusa i Palestine, kao i autohtonih stanovnika Amerike nad kojim je izvršen genocid i Arapa. Njegova borba i nada u pobjedu izvire iz brojnih pjesama i stihova. On vjeruje i pjeva da će krv polomiti mač i da Palestinac živi pola života, ali i da je ta pola bolja od smrti. Iako će kasnije u nekom intervjuu kazati da je splasnula njegova nada u bolje sjutra, Derviš u jednom distihu kaže da kad god napiše dvadeset redaka pjesme, primijeti da se opsada povukla za dvadeset metara.
Mahmud Derviš često u pjesmama govori novozavjetnim narativom i iskazuje miroljubivost i nadu u humanost ljudi. Njegov pjesnički genij je u sebi sažimao visprenog govornika i vizionara. Bio je čovjek širokih shvatanja, nije robovao stereotipima, bio je altruista, volio je ljude. Svojoj voljenoj djevojci Riti, Jevrejki koju su ubili cionisti, posvetio je divne pjesme. Bio je otmeni hedonista, vjerovatno naživljavajući život koji nije uspio živjeti u normalnim okolnostima. Zbog svog stila života, teško da je ikad pomislio da će njegovu poeziju prevoditi jedan imam. Još u dalekoj Crnoj Gori. A ja sam se toliko uživio u njegov svijet da sam ga doživio ga kao najrođenijeg. Sanjao sam Mahmuda, dok sam prevodio. Nekad sam se znao nasmijati, nekada zasuziti. (Volimo život kad god možemo do njega doprijeti. Gdje god se smjestimo uzgajamo brzorastuće biljke, gdje god se nastanimo, požnjemo ubijenog čovjeka (…). Ruža manje).
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD OSNIVAČA „PREOKRETA“: Ostanak Đukanovića štetan za Crnu Goru

Alternativa Đukanoviću valjalo bi da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju
MONITOR: Pred nama su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. Šta mogu donijeti?
PERIĆ: Izbori će donijeti ili produženje vlasti DPS-a u hibridnom obliku ili će se DPS nepovratno na dug rok razvlastiti. U slučaju svoje pobjede, Đukanović bi dobio politički džek pot – konsolidaciju u stranci – ako ga je iko ikad i ugrožavao, jer bi pokazao da je on jedina „karta” na koju mogu igrati. Potom bi dobio legitimaciju da je demokrata, jer nije onemogućio tranziciju vlasti. S obzirom da novo rukovodstvo ničim nije dovelo, u formalnom-pravnom smislu, u pitanje zakonitost u vezi sa porijeklom, odnosno sticanjem njegovog bogatstva, oni bi mu time i tu potvrdu pribavili. Dakle, on bi tako dobio maltene snagu suštinskog monarha koji bi birao ko će biti u Vladi, jer bi imao neposredan izborni legitimitet i snažnu stranku, sa kojom bi izvjesno – prije ili kasnije – sarađivali i oni koji nam govore da to sada ne rade, mada među njima ima i onih koji to tvrde i pored činjenice što su izabrani glasovima DPS-a. Kao kruna svega, on bi ponovo bio prihvatljiv za međunarodnu zajednicu. Ovo bi bila rezultanta nove vlasti i „zasluga” pobjednika od 30. avgusta – nekog manje, nekog više. Što je najgore, ovaj saldo bi bi porazan po crnogrosko društvo i obesmišljavao bi političke procese i izvjesno vodio pojačanoj apatiji koja bi ponovo išla naruku Đukanoviću.
U drugom scenariju i on i njegova partija bi izgubili i posljednju značajnu uporišnu tačku.
Da ne budem nedorečen: smatram da bi za Crnu Goru bio štetan njegov opstanak na vlasti. Jednako, cijenim da bi alternativa njemu valjalo da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju. A koja bi to bila – akteri na sceni su to izjašnjavanje učinili besmislenim. Koga bi god podržali, bili biste optuženi za izdaju. Ta strana je imala pobjedničku kartu, ali je sebi otežala poziciju. To je njihova odgovornost – ne građana. Odgovornost treba tražiti od svih – ne samo od prethodne vlasti.
MONITOR: Kako vidite incident na Cetinju, i reakcije nakon toga?
PERIĆ: Potrebno je podrobno ispitati sve okolnosti. Naravno da nasilje treba osuditi, ali utvrdimo tačno šta se dogodilo. To je trebalo da bez uvijanja saopšti rukovodstvo Ministarstva unutrašnjih poslova. Kako je to izostalo – ostaje da uz pomoć medija tumačimo motive i ocjenjujemo u kolikoj mjeri je čiji iskaz tačan.
Da ne ostavim dilemu – svako ima pravo na slobodu govora i na okupljanje – sviđalo vam se to ili ne – do granice dok ne narušava nečije dostojanstvo. Jednako sam i za to da svako ima i pravo da protestuje ne narušavajući ničiji integritet – posebno ne onaj fizički. Svako odstupanje od toga je nedopustivo.
MONITOR: Šta je najbolji izlaz iz političke krize u ovom trenutku?
PERIĆ: Rješenje su izbori. Kada imate ovakav i ovoliki deficit legitmiteta izvršne vlasti uz velik broj promjena stavova u odnosu na one od prije 30. avgusta, onda je u redu da se konsultuju građani šta misle o svemu tome. To se radi na izborima.
Nova većina je i ovdje pokazala svu raskoš samodestrukcije pa će sada o tome, ali i o datumu izbora odlučivati poraženi na izborima iz 2020. godine i to sa biračkim spiskom koji je njihovo „čedo”. Uz očitu prećutnu saglanost obje strane da niko ne dira birače na koje oni drugi računaju, a koji bi se primjenom zakona morali brisati iz biračkog spiska. Od „fantoma” do onih koji su izgubili osnov da budu u njemu.
Na djelu je totalna destrukcija političkog sistema iz jednog osnovnog razloga: želja da se vlada bez podrške građana.
MONITOR: Nakon izbora troje sudija Ustavnog suda, stvorli su se uslovi za konačno proglašenje rezultata izbora i tranziciju vlasti u Podgorici. Očekujete li da će se to i desiti?
PERIĆ: Izgleda da se ne žuri sa tim da se izbori u Podgorici zaokruže i čeka se rasplet trke za predsjedničke izbore. Već čujemo najave koalicionih partnera, od kojih zavisi formiranje te vlasti, da sada nakon kandidature gospodina Milatovića za predsjednika države treba razmotriti ko bi bio kandidat za gradonačelnika. Dakle, predstava u najavi. Model preslikan sa državnog nivoa.
Mlad politički subjekt je dobio podršku od različitih faktora na javnoj sceni koja je bila lišena gotovo ikakve kritičke note. Nama se u kontinuitetu ponavljaju identične situacije – nova partija koja pobere simpatije, uzlet, glorifikovanje, potom ide u stagnaciju i pad. Kada bi se njegovala kritička misao ne samo u odnosu na bivšu vlast, već i odnosu na sadašnju ali i nove aktere – to bi svima pomoglo da se taj obrazac nastanka i razvoja novih subjekata ne dešava. Ako se to ne promijeni – nastavićemo sa istim uzletima i padovima.
Priče o mesijanskim atributima predsjednika stranaka su nezrele i na kraju koštaju mnogo. Da li smo zaboravili da smo imali „jezde“ i „dafine“ koji su nekada predstavljani spasiocima naših finansija i privrede? I tada kao i sada, ako samo posumnjate u nepogrešivost ekonomskog modela koji se promoviše, proglašavani ste neprijateljem „svijetle budućnosti”.
Nama su potrebni političari koji će biti dosadni, koji će raditi svoj posao, koji će nam polagati račune a ne pričati bajke o sebi, koji neće pripovijedati o etici i emociji, već nuditi i sprovoditi program.
MONITOR: Kako vidite tendenciju države da preuzima prethodno privatizovanja preduzeća i najavu osnivanja novih državnih preduzeća?
PERIĆ: Sve je podređeno partijskoj promociji i želji da se bude što duže na vlasti. Nedvosmislena potvrda tome su nasmijana ili zamišljena lica direktora državnih kompanija, zavisi od prilike. Riječ je o ljudima koje su partije postavile na čelna mjesta, a onda se oni promovišu na partijskim stranicama na društvenim mrežama kako fantastično upravljaju našim preduzećima. Nude se podaci koje ne možete provjeriti i na kraju taj oglas plati opet građanin – doduše posredno, jer prvo novac iz državnog budžeta ide stranci, a onda stranka plaća Facebook-u ili kome već.
Kada je to bazična postavka, onda je pretenciozno očekivati strategiju privrednog razvoja i akcione planove koje iz nje proističu. Sve je tu od prilike do prilike, od kamere do kamere. Tako ni dobre ideje ne mogu imati ni izbliza efektuaciju koju bi mogle ostvariti.
Nema ništa sporno u tome što je upravljanje trajektnom linijom Kamenari – Lepetani prešlo u državne ruke. Smatram tu inicijativu vrlo dobrom. Međutim, sve se odigralo nepripremljeno i traljavo. A mogla se upravo tu pokazati efikasnost i spremnost. Da se nekoliko mjeseci spremala ta odluka, i da država pokaže i snagu i efikasnost.
Onda imamo kupovinu imovine Željezare od strane EPCG, a da javnost osim opšte priče nije imala dostupan biznis plan i kalkulaciju da li je bilo jefitnije promijeniti sistmetizaciju EPCG i priključiti te radnike ovoj kompaniji – ako je cilj bio socijalna briga – što isto može biti u redu. Umjesto toga čuli smo najave, ali bez jasnih rokova i indikatora kada i šta će konkretno biti postignuto. Direktori javnih preduzeća kao da ne razumiju da oni upravljaju našim resursom i da su dužni da građanima objasne šta rade. Slična situacija je i sa Lukom. Ponavljam, u načelu to mogu biti i dobre ideje, ali one moraju imati jasne računice. Potom imamo najavu moguće privatizacije turističkog kompleksa na primorju. Ista stvar – nemamo konkretne cifre i javno dostupne podatke šta se želi time postići.
Takav opšti pristup nije iznenađujući od ljudi koji nemaju iskustva u privredi. Čudi kada on dolazi od onih koji imaju nekog predznanja u realnom biznisu i koji znaju koliko je teško otvoriti jedno održivo radno mjesto, a ne pričati bajke o sveopštem blagostanju i rekordima.
Slikanje premijera, ministara svih naših vlada su možda najskuplje plaćene fotografije koje ćemo ikada imati. Vrijeme je da fokus usmjerimo ka građaninu, a da od političara umjesto samohvale dobijemo bilans učinjenog i to uporedimo sa obećanjima. Tako bi valjalo da gradimo odgovornost u praksi.
Nismo čuli snažnu integrativnu ideju
MONITOR: Kako ocjenjujete dosadašnju kampanju, koja se, čini se, prilično zaoštrava pred početak izbora?
PERIĆ: Sasvim je očekivano da kampanja kako ide prema svom finišu dobija na intenzitetu. Poenta je što ona nije porodila novu demokratsku vrijednost. Nismo čuli snažnu integrativnu ideju, jasnu viziju kako pokrenuti opštedruštveni dijalog, kako zaokružiti zajednicu koja je na ivici cijepanja – to je ono što bi predsjednik mogao da radi. Umjesto toga smo od većine kandidata slušali da će oni raditi ono što je zapravo posao premijera – povesti zemlju u prosperitet. No, kada izbezumite javnost neprestanim političkim spektaklom – drugačije nije bilo ni realno očekivati.
Igra oko izbora nove vlade vrijeđa inteligenciju
MONITOR: Politička kriza čeka rasplet. Vlada koju bi okupio Miodrag Lekić nema potrebnu većinu. Govori se i o rekonstrukciji tehničke, ali vremena je sve manje, pošto bi, kako je najavljeno, Milo Đukanović ove sedmice mogao raspustiti parlament. Kako to sve vidite?
PERIĆ: Igra oko izbora nove vlade i izmjene Zakon o predsjedniku do te mjere potcjenjuje inteligenciju građana da to postaje uvredljivo. Donešen je Zakon o predsjedniku, odnosno njegove izmjene i dopune, koji daje mogućnost da se izabere premijer bez da mu predsjednik povjeri mandat. Taj Zakon je veoma upitan sa stanovišta ustavnosti – ali ostavimo to da Ustavni sud utvrdi.
Dakle, donešen je Zakon koji omogućava izbor mandatara bez da ga predloži predsjednik, ali razrađuje i opciju da predsjednik može raspustiti Skupštinu. Nemam nikakve dileme da se u ovaj proces ušlo s namjerom da se dogovoreni mandatar ne izabere za premijera iako se kao o tome usaglasio 41 poslanik. Onda smo gledali medijsko prenemaganje, mentalno maltretiranje nacije pregovorima za koje je bilo jasno da su predstava. Šta god da je u pozadini, saldo je takav da je Đukanović dobio još jedan poklon – nova većina mu je dala novim zakonom mogućnost da on određuje kada će biti izbori.
Vratimo se sada i aspektu ustavnosti, jer je zakonom uređeno ono što propisuje Ustav. Dileme oko toga je već mogao da razriješi Ustavni sud. To bi bilo blagotvorno i pokazalo bi se da taj sud dobija na proaktivnosti. Međutim, to se nije desilo.
Dok sudije ne pokažu da su iznad partija, mi smo besudna zemlja
MONITOR: Imamo li sada zaista odblokiran Ustavni sud?
PERIĆ: Hajde da jednom pomjerimo perspektivu očekivanja. Tražimo da nam Ustavni sud pokaže nezavisnost, a ne da se nadamo da će to biti tako. Sve što je prethodilo izboru sudija ukazuje da se radi o partijskom dogovoru.
Neka sudije pokažu da su iznad toga. Do tada, mi smo suštinski besudna zemlja.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
FOKUS4 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
DRUŠTVO4 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS1 sedmica
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
INTERVJU2 dana
EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora