Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, LIDER POKRETA ZA PROMJENE: Sloboda se širi Crnom Gorom

Objavljeno prije

na

MONITOR: Čemu opozicija treba da zahvali što je pobijedila na izborima u Beranama?
MEDOJEVIĆ: Nakon krađe izbora u Mojkovcu i Cetinju i ozbiljnih trzavica sa SNP-om oko odnosa prema DPS-u i poziva iz Beograda da Srbi iz NOVE i SNP-a uđu u Đukanovićevu vladu, trebalo je mnogo političke mudrosti, hrabrosti i strpljenja za ovakvu veličanstvenu pobjedu. Ova koalicija je ideja opštinskih odbora SNP, NOVE i PZP, koju smo u Predsjedništvu Demokratskog fronta znali da ispoštujemo i podržimo. I pored nesuglasica na državnom nivou sa SNP, koalicija Zdravo Berane, koju su pored stranaka sačinjavali i nezavisni pojedinci, funkcionisala je skladno, jedinstveno i efikasno. Moram da se zahvalim i koordinatoru DPS za Berane Svetozaru Maroviću, koji je svojim govorom na završnoj konvenciji donio našoj koaliciji značajan broj glasova poštenih i neopredijeljenih ljudi. Uspjeli smo i da značajan broj apstinenata sa parlamentarnih izbora izvedemo na izbore i uvjerimo da glasaju za promjene.

MONITOR: Da li poslije očiglednih dokaza o izbornoj krađi očekujete rasvjetljavanje afere Snimak?
MEDOJEVIĆ: Rasvjetljavanje afere Snimak znači podizanje optužnica protiv vrha države i DPS i to nije realno očekivati dok su DPS i Đukanović na vlasti. Mislim da će prije doći do pritisaka međunarodne zajednice za mirnu transformaciju korumpiranog režima, nego što će Đukanovićeva privatna policija i tužilaštvo podići optužnicu protiv njega. Ipak, dokazi o monstruoznom mehanizmu zloupotreba, korupcije, pritisaka i krađa, koje su naši aktivisti prikupili u Beranama, bitno će uticati na redefinisanje politika EU i SAD prema prirodi Đukanovićevog režima i ubrzati njegov pad.

MONITOR: Da li je ovo zaista početak kraja vlasti DPS-a?
MEDOJEVIĆ: Herojska pobjeda Beranaca pokazala je da su građani stavili u drugi plan i duboke nacionalne podjele, i neke slabosti opozicije, i partijske preferencije i odlučili da se ujedine i promijene vlast. Sazrijevanje svijesti građana u Beranama da je vlast DPS u Beranama, ali i u Crnoj Gori, jedino odgovorna za opštu propast privrede, kulture, obrazovanja, zdravstva, za siromaštvo i korupciju i da je treba promijeniti, bila je jača od svih ucjena, prljavog novca i pritisaka DPS-a. To ovu pobjedu čini po režim opasnim virusom pobune, otpora i promjena, koji se već u toku jednog dana raširio Crnom Gorom. Sloboda se u njoj sada širi brzinom svjetlosti i pobjeda opozicije na lokalnim izborima definitivno znači kraj Đukanovićevog režima.

MONITOR: Kako će opozicija iskoristiti pobjedu u Beranama u kojima je DPS uništio privredu i taj kraj pretvorio u područje siromaštva i bijede?
MEDOJEVIĆ: Nova vlast ima veoma težak i odgovoran zadatak. Ovlašćenja lokalne samouprave nijesu velika, ali ono što se mora odmah uraditi je revizija svih odluka bivše vlasti i procesuiranje svih krivičnih djela protiv onih koji su radili nezakonito, zloupotrebljavali vlast ili pljačkali opštinu. Suočavanje sa korupcijom i kriminalom prethodne vlasti mora biti prvi zadatak. Narod zna da je stanje teško, da se porušene i opljačkane fabrike ne mogu vratiti iz mrtvih preko noći, ali očekuju da korumpirani predstavnici bivše vlasti odgovaraju i da nova vlast bude poštena i da položi račun građanima. Mora se provjeriti kako su trošene pare i kako su stvarani dugovi. Nepohodno je odmah racionalizovati lokalnu upravu i posvetiti se oporavku privrede, otvaranju novih radnih mjesta i sređivanju nereda koje je ostavila bivša vlast.

MONITOR: Koje su najbitnije političke poruke beranskih izbora?
MEDOJEVIĆ: Izbori su poslali nekoliko krucijalnih političkih poruka:

-DPS je svake izbore dobio krađom, korupcijom, pritiscima, ucjenom i plaćanjem iz crnih fondova novcem koji najvjerovatnije potiče iz organizovanog kriminala.

-Opozicija može pobijediti DPS i pored svih krađa i lopovluka, ako je jedinstvena, dobro organizovana i podržana od NVO i nezavisnih pojedinaca.

-Poražena ideja kolaboracije sa DPS-om i katastrofalni poraz Narodne stranke u svom jakom uporištu u Beranama jasna su poruka građana da ne žele nove izdajnike opozicije i promjena.

-Opozicija mora imati hrabre i sposobne ljude, kao što je bio Bato Đurišić koji su spremni da rizikuje glavu, kako bi otkrili i dokazali da DPS sistematski, organizovano, drsko i svjesno vrši krivična djela protiv ustavnog poretka isplaćujući nezakonito gotovinu sumnjivog porijekla.

Koliko je DPS razorio sistem korupcijom najbolje pokazuje podatak da je jedan od tih tajnih štabova DPS za nezakonitu isplatu gotovine biračima bio u kući sudije Osnovnog suda u Beranama. Zamislite, sudija direktno učestvuje u vršenja krivičnog djela korupcije u izbornom procesu.

Razotkrivanje šeme krađe i političke korupcije, nametnulo je obavezu opoziciji da više nikad ne izađe na izbore na kojima će lopovska sekta DPS novcem organizovanog kriminala kupovati sirotinju.

Sada treba biti uporan da se kao uslov za izlazak na sljedeće izbore zatraži hitna reakcija tužilaštva i procesuiranje Svetozara Marovića, Tarzana Miloševića, Vuke Golubovića, Miodraga Boba Radunovića i svih drugih koji su direktno odgovorni za nezakonitu isplatu novca, zapošljavanja, dodjele socijalne pomoći i sve druge kriminalne radnje u Beranama.

Ovo je dokaz da DPS nije demokratska partija već interesna grupa u vlasti nekolicine pojedinaca, koji su svojim vezama sa tajkunima i mafijom zarobili državu Crnu Goru i sprečavaju reforme, demokratizaciju i ekonomski razvoj.

MONITOR: Da li se nakon ovih izbora može očekivati intenzivnija saradnja opozicije i alternativnih grupa i širenje tog fronta?
MEDOJEVIĆ: Crna Gora je suviše mala, mafijaški režim veoma opasan protivnik, pa bi strančarenje i liderski egoizam bio preveliki luksuz. Svaki slobodni čovjek, poslije 25 godina diktature je prava dragocjenost i naš zadatak je da ga ohrabrimo da postane dio istorijskih promjena. Zemlja je u tako dubokoj političkoj, ekonomskoj, institucionalnoj i moralnoj krizi da niko nema pravo da bude izvan procesa demokratskih promjena.

MONITOR: Čemu opozicija sada treba da posveti posebnu pažnju?
MEDOJEVIĆ: Mora da se izbori, uz pomoć javnosti i međunarodnog faktora, da se stvore uslovi za fer zbore. Usvajanje novog izbornog zakonodavstva i internacionalizacija izbornih mahinacija i krađa, kreiraće uslove za tektonske političke promjene u Crnoj Gori. Hapšenja korumpiranih ministara, gradonačelnika, policajaca, sudija, tajkuna, narko bosova… dovešće do raspada vladajuće stranke i međusobnih obračuna. Opozicija mora da uporno, mudro, ali i hrabro preuzima rizik za proaktivnu politiku kojom će ubrzati neminovne procese raspada DPS i pripremati se za lokalne izbore koji slijede.

SDP će skupo koštati oklijevanje

MONITOR: Kakve su šanse da vladajuću koaliciju napusti SDP, da se formira prelazna vlada?
MEDOJEVIĆ: Svaki dan duže režima Đukanovića mnogo košta. DF je u više navrata pozivao SDP da iskoči iz Titanika i da sa opozicijom formira prelaznu vladu koja bi imala zadatak da spriječi izvjestan bankrot zemlje, reformiše službe bezbjednosti, pokrene masovnu antimafijašku kampanju i stvori stabilne političke i ekonomske uslove za održavanje prvih fer i demokratskih izbora. Oklijevanje SDP da se pridruži promjenama, može ga skupo koštati. Tamo ima dosta mudrih i politički pismenih ljudi, koji znaju odlično šta ja pričam. Nije lako izaći iz zagrljaja mafije i zadati joj ključni politički udarac. Vjerovatno su lideri SDP dobro upoznati ko su im partneri i da procjenjuju da bi mogli biti i fizički ugroženi ukoliko odluče da povuku jedini potez koji donosi dobro državi Crnoj Gori, ali i SDP-u.

MONITOR: Kako komentarišete očiglednu činjenicu da vlast i dalje samo verbalno podržava zahtjeve EU da se konkretnim rezultatima dokaže posvećenost vlasti suzbijanju kriminala i korupcije?
MEDOJEVIĆ: Važno je da to prepoznaju i o tome javno govore najvažnije međunarodne adrese, koje su od 1997. godine podržavale Đukanovićev režim. Ocjene EU, SAD i NATO jasno pokazuju da je zaštitnički odnos Đukanovića prema transnacionalnom kriminalu postao bezbjednosni problem i na međunarodnom planu i da se mogu brzo očekivati konkretne odluke o promjenama stava prema režimu u Podgorici.

Đukanović podržava novog vlasnika KAP-a

MONITOR: Šta će se desiti sa Kombinatom aluminijuma nakon što ga je kupio biznismen Veselin Pejović?
MONITOR: Jasno se vidi da je i Đukanović veoma lično zainteresovan da podrži novog vlasnika, čak i kada brutalnim napadima na poslenike javne riječi pokušava da uvede zakon ćutanja i u parlament. U toku su moje istraživačke aktivnosti oko poslovanja Rudnika u Šupljoj stijeni i transakcija koje su obavljane sa inostranim partnerima i tu se već pojavljuju vrlo, vrlo interesantne stvari. Interesovanje za metalurgiju vladajuće porodice već je dovelo do plaćanja garancija od 32 miliona eura iz budžeta za sličnog ,,investitora” MNSS i gašenja Željezare. Opravdano sumnjamo da će se tu raditi ili o pokušajima pranja novca ili nekim špekulativnim poslovima. Ono što smo do sada čuli od ovog vlasnika ukazuje na potpuni izostanak dugoročnih vizija modernizacije i restrukturiranje, bez čega nema rentabilnog poslovanja i pozitivnih efekata na društvo.

Najjeftinije je hapsiti Marovićeve ljude

MONITOR: Šta nam govori hapšenje gradonačelnika Budve?
MEDOJEVIĆ: Đukanovićev režim je pritisnut između zahtjeva EU, SAD i NATO da otpočne hapšenje krupnih riba iz svijeta organizovanog kriminala i korupcije. Dosije u EU pravosnažnih presuda protiv šefova mafije i korumpiranih državnih funkcionera je prazan. Đukanović nije naučio da funkcioniše na malom manevarskom prostoru, a zna da ne smije da dira ključne ljude iz organizovanog kriminala i svoje saradnike iz Vlade, jer bi time ugrozio ili svoju vlast ili svoju bezbjednost. Zato pokušava da ovakvim tragikomičnim akcijama pridobije koji poenčić u Briselu, a da ne ugrozi svoju trulu imperiju koja se već ljulja. On poznaje Marovića i vjerovatno je procijenio da mu je najjeftinije da hapsi Marovićeve ljude, jer će se on najmanje naljutiti, a neće nešto posebno ni žaliti za svojim saradnicima sve dok je on na slobodi.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U Hrvatskoj je „pukla opna“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek je isto u Hrvatskoj: kada se stvari politički zaoštravaju, HDZ se vraća na izvorne postavke, a to je nacionalizam

 


MONITOR: Kako ocjenjujete stanje politike i društva u Hrvatskoj nakon „super izbora“ tokom čitave 2024. i početka 2025.?

JAKOVINA: Pukla je opna. Svako društvo u kojem jedna partija (ili Zajednica) kontrolira baš sve: pravosuđe, zapošljavanje, zdravstvo, politička imenovanja, imenovanja portira u općinama i vozača hitne pomoći, i u procesu preskače obrazovane, talentirane, a u korist članova stranke, zarobljava društvo, stvara dojam da su promjene nemoguće, dekuražira, stvara klijente koji znaju da su nešto ili negdje zbog iskaznice, ne sposobnosti. Izbori za Sabor (i EU) 2024., pokazali su da je HDZ u stanju pobijediti i pronaći koliko god „žetončića“ treba da bi vladao. Može dovoljno platiti manjine, tako da zaborave sve što je ikada bilo. Na izborima u ovako strukturiranim općinama i gradovima (a Hrvatska ih ima 555), županijama i beskrajnim sinekurama za članove Zajednice, moguće je baš sve. Istina, HDZ ne pobjeđuje u bogatim krajevima i urbanim centrima. Zato su izborne karte korigirane, pa ja iz Novog Zagreba, glasam s Novim Vinodolskim u Hrvatskom primorju. Predsjednički su izbori bili iznenađenje, jer je dubina poraza HDZ-a pokazala da ispod fasade buja neobično artikulirano nezadovoljstvo, gotovo bijes.

MONITOR: Gotovo dvotrećinska pobjeda Zorana Milanovića, pokazuje da je on najprihvatljiviji predsjednik. Hoće li ova  Milanovićeva pobjeda imati efekta na popularnost SDP?

JAKOVINA: Nedvojbeno da je Milanović, svim svojim žestokim izjavama unatoč – a njih je u vrijeme predsjedničke kampanje bilo manje – lider je koji mnogima ulijeva povjerenje. Njega su željeli obični glasači, željeli su ga lijevi i suverenisti, ali i veliki broj onih koji su željeli poslati poruku, koji su naprosto glasali iz bijesa. U turbulentno vrijeme u kakvom živimo i živjet ćemo, Milanović je lider kakav većini Hrvata odgovara, pa možda i odaje dojam da je adekvatniji od drugih za grubo doba. Milanović je očito jasnije komunicirao odnos prema Ukrajini, mada je nekada znao zvučati „politički nekorektno“, da ja budem vrlo blag. Sada je jasno da HDZ-ova politika preuzeta iz Istočne Europe, koja je pokušala litvansko-latvijski kontekst prebaciti na hrvatski, ispala glupa. U Hrvatskoj doista nikada, pa ni prije 1948., nije bilo puno rusofila; osobito je glupo tražiti ih sada i opoziciju optuživati da su rusofili. Doduše, HDZ je smanjio svoj doživljaj nakon pobjede Trumpa. Pobjeda od 75 posto.  Ono što Milanović ima u svakom trenutku, već je to bio rezultat kampanje i trenutka, on sam je o tome govorio. Još manje na tolike postotke može računati SDP, ali i jedni i drugi mogu računati na trend, pa onda i dio glasova. Pukla je opna, rekao sam vam.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

MONITOR: Političari očekuju nastavak te prakse nepromjena i građana kao žrtve, uz novo huškanje na podjele.

MASLOVARIĆ: Podjelili smo se, pa se izgubio građanin. Na podjelama su došli i to permanentno radi svaka vlast. Mi imao političke partije koje imaju obavezno prefiks demokratski a uz to dodaju nacionalni. Da je bilo sreće Demokrate, koje imaju u imenu to,  bi prepoznali interes građana i da ne mogu baš tako da se igraju sa građanima.

A šta se desilo sa nama, ima u psihologiji jedna stvar da kada je čovjek stalno pod stresom, a mi smo bili pod stalnim stresom od kada se srušila Jugoslavija, da bi uopšte mogao da živi on potiskuje stvari. Mi smo stalno potiskivali da bi mogli da živimo. Ako bismo stalno držali u glavi sve to, od logora, gubitaka, do onih ljudi koji su poginuli u ratu u Dubrovniku, inflacije, svega što nam se desilo, da bi živjeli mi smo morali to da potisnemo. To trpanje ispod tepiha i varanje radile su i vlasti sve vrijeme. Građani su se stalno nadali, ali sada mi se čini da smo izgubili nadu.

Došli smo do one faze kada su stasale nove generacije koje ne žele da žive na ovaj način, niko od nas ne želi da živi na taj način. Mi smo duboko nesretan narod i građani i očekujem promjene u smislu da se aktiviramo, individualno i da natjeramo političare da se upristoje.

MONITOR: Nakon dugog potiskivanja neki mladi ljudi su pokrenuli i priču o seksualnom uznemiravanju u školama. Imali smo snažan odjek.  

MASLOVARIĆ: Dobijena je prva bitka. A to je da je direktorka Gimnazije smijenjena. Prije toga joj je brzinom svjetlosti uključen nacionalni prefiks.. Kada se pokrenula ta tabu tema i kada je Sara javno kazala o čemu se radi počele su mašinerije i opstrukcije. Taj momenat u kojoj se priziva suprug političar, pa atributi nacionalni, pedantno se iz pozicija malih i velikih moći vraćamo u te nacionalne atare. Odlukom je precizno utvrđeno da direktorka nije postupila po onim mjerama koje je bila dužna. Smatram da je to dobro upozorenje za sve koji se nalaze u institucijama da se manu nacionalnog i da počnemo, vrijeme je uveliko, da pričamo o profesionalizmu i građanskim vrijednostima, koliko smo mi stručni i koliko poštujemo nauku. Kad to počnemo ona će biti manje važno koje smo nacije.

MONITOR: Da li mladi koji teže promjenama mogu naići na podršku svojih profesora? Partije su usisale mnogo profesora, Studentski parlament se ranije ogradio od protesta studenata iz Kamo  śutra.

MASLOVARIĆ: Pitanje studenta i njihovog liberalnogi demokratskog potencijala je dosta limitirano. Mladi su nam onakvi kakvi su odrasli. Većina predstavnika studentske populacije je preuzelo matrice odraslih. Tu se uglavnom sve vrti oko novca. Da se oni namire novčano i da se tako kupuje mir. To može da traje sve do onog trenutka kada će se mladi probuditi i reći- ovo nema smisla. Sistem perfektno formalno radi – studenti imaju izbore, ali suštinski ne vidim mnogo tog prirodnog bunta, žara da se ide naprijed i da se mijenjaju matrice.

Očekivala sam da ćemo se na Univerzitetu baviti tim problemom – istinske participacije studenata. Da ih manje potkupljujemo, na ovaj ili onaj način, te da oni nama budu oslonac u reformi akadamske zajednice. To ne ide tako lako. Sada studenti imaju 20 odsto predstavnika u tijelima pri fakultetima. Tako da ako imate studente na svojoj strani pobjeđuje dekan na čijoj su oni strani. To su momenti u kojima se može podgrijavati koruptivna radnja. Vrbovanje studenta obezbjeđuje sva rukovodeća tijela na Univerzitetu.

MONITOR: Da li ima pomaka na Univerzitetu u posljednje četiri godine?

MALSOVARIĆ: Najveći stepen ulaganja i najbolja atmosfera je na Univerzitetu otkada je došao rektor Božović. Mi smo izašli iz jednog režima koji je bio hiperautoritaran, gdje su profesori izmučeni otkad je rektorka bila Radmila Vojvodić. To vrijeme i taj mandat pamtim kao najgori period u mom profesionalnom životu. Period u kome se sve simuliralo, u kome su ljudi razvlačeni kroz blato, nije se prezalo ni od čega. U to vrijeme samo je vlast uživala u svojoj moći. Sjećam se jednog prorektora koji je dolazio, s torbicom, kao posljeratni komesar. Da nam kaže kako treba da mislimo. Na moje pitanje – Šta vi hoćete da mislim vašom glavom, ja to neću, odgovoreno mi je – A doći ćeš ti.

Za razliku od tog vremena, sada se atmosfera ne popravila, nego smo se uljudili, nemamo straha, imamo puno veći potencijal za slobodu. Druga stvar, koja je mnogo važna, je to da nikada nisu bila veća ulaganja. To znam sigurno za Filozofski fakultet. Zgrada nam je građena 1963. i od tada do prije tri-četiri godine nije se maltene ništa ulagalo. Sada se desila transformacija zgrada u smislu da one dobijaju obličje koje je primjereno akademskoj zajednici i funkcionalno. Pitam se kako je moguće da jedan čovjek to uradi, a neki koji su bili na vlasti su puštali da se sve uruši.

MONITOR: Vidite li te iskorake i u osnovnom i srednjem obrazovanju?

MASLOVARIĆ: Stalno, kako koji ministar dođe, imamo neke pomake. Ali, dešava se da to zvuči dobro, nešto se malo krene dok je Evropa sa nama i kada oni nama kažu sada bi vi trebalo da preuzmete, mi smo to zaboravljali. Ne umijemo da pratimo kvalitet.

Moja ekspertiza jeste sociologija obrazovanja i jako dobro poznajem obrazovni sistem. Kada je došla ministarka Jakšić-Stojanović ogromna je bila vjera u njene kapacitete da se krene naprijed. Uradila je neke dobre stvari, na primjer u ovom sukobu između direktorke i države izvukla je –  ovo je zakon. Znam da je to teško jer čujem kako joj prijete. Dobro je i što je pokrenula pitanje lažnih diploma, a to je akutni problem. No, nakon tri mjeseca mi ne znamo šta se tu dešava.

Ova ministarka sada provodi reforme, koje su koordinisane od strane UNICEF-a. Ali na moje pitanje ko je odgovoran za implementaciju ove reforme, nastupili su pogledi iščuđujući u smislu odakle meni ideja da pitam ko je odgovoran. Ja, ne kao neko ko se bravi obrazovanjem, već kao građanka imam pravo da znam ko je odgovoran za reformu.

Umjesto da ministarka objedinjuje i spaja i ne zanemaruje obrazovne institucije, među njima i Filozofski fakultet, ona je svela sprovođenje reforme na par ljudi. Više ne možemo da trpimo da nam neko samo isporučuje sadržaje. Tako se desilo na glavnoj raspravi o reformi da nema pitanja, samo aplauza. Prezentovano je i da su pitana djeca šta žele i kako bi voljeli da izgleda škola. Onda je na zvaničnoj prezentaciji reforme tri puta ponovljeno da su đaci rekli to ali da oni u stvari tako nisu mislili. Imali smo tako interpretaciju mišljenja mladih ljudi od strane odraslih. E to je pogubno. Djeca umiju da misle i verbalizuju šta hoće. To nije dobro, nije pravi put i ne može tako da se radi. To znači da su mladi samo broš a da će biti onako kako oni kažu. Samo to što sam vidjela pa mi je dovoljno da znam đe je reforma.

I dalje nismo dobili odgovor šta je sa studentskim domom u Donjoj Gorici. To se ne može tako raditi. Studenti su u tom domu privremeno, đe će onda, jesu sada kućama. Kako je moguće da se tako igramo sa milionima i da niko ne odgovara. To je jedna stvar u nizu koja visi u vazduhu a pogoduje ova situacija, u kojoj smo svi zavijeni u crno, da se zaboravi što je bilo prije dva mjeseca, a da se oni kvase i prijete građanima.

MONITOR: Pa imamo li kakve perspektive?

MASLOVARIĆ: Ne bih mogla da radim u akademskoj zajednici da nemam vjeru u ljude. Vidim u mladima energiju koja je probuđena, koja se zaustaviti ne može. Mlade koji su spremni da kažu istinu, po cijenu da trpe da su dio mafijaškog kraka, da su ovih i onih. Mladi koji su sposobni da zajedno sa preostalim normalnim svijetom odraslih Crnu Goru dovedu do toga da bude pristojna država. Smatram da nam treba još par godina da dovedemo poznaniju prava sve ove političare. Nadam se da ćemo se manuti podjela, pratiti tokove napretka i osvojiti slobodu. Pozivam sve sare, kamośutra, da izađu iz stega, da nas natjeraju da radimo u korist njihovu, pa će nam biti bolje svima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo