Povežite se sa nama

INTERVJU

NEBOJŠA MEDOJEVIĆ, LIDER POKRETA ZA PROMJENE: Sloboda se širi Crnom Gorom

Objavljeno prije

na

MONITOR: Čemu opozicija treba da zahvali što je pobijedila na izborima u Beranama?
MEDOJEVIĆ: Nakon krađe izbora u Mojkovcu i Cetinju i ozbiljnih trzavica sa SNP-om oko odnosa prema DPS-u i poziva iz Beograda da Srbi iz NOVE i SNP-a uđu u Đukanovićevu vladu, trebalo je mnogo političke mudrosti, hrabrosti i strpljenja za ovakvu veličanstvenu pobjedu. Ova koalicija je ideja opštinskih odbora SNP, NOVE i PZP, koju smo u Predsjedništvu Demokratskog fronta znali da ispoštujemo i podržimo. I pored nesuglasica na državnom nivou sa SNP, koalicija Zdravo Berane, koju su pored stranaka sačinjavali i nezavisni pojedinci, funkcionisala je skladno, jedinstveno i efikasno. Moram da se zahvalim i koordinatoru DPS za Berane Svetozaru Maroviću, koji je svojim govorom na završnoj konvenciji donio našoj koaliciji značajan broj glasova poštenih i neopredijeljenih ljudi. Uspjeli smo i da značajan broj apstinenata sa parlamentarnih izbora izvedemo na izbore i uvjerimo da glasaju za promjene.

MONITOR: Da li poslije očiglednih dokaza o izbornoj krađi očekujete rasvjetljavanje afere Snimak?
MEDOJEVIĆ: Rasvjetljavanje afere Snimak znači podizanje optužnica protiv vrha države i DPS i to nije realno očekivati dok su DPS i Đukanović na vlasti. Mislim da će prije doći do pritisaka međunarodne zajednice za mirnu transformaciju korumpiranog režima, nego što će Đukanovićeva privatna policija i tužilaštvo podići optužnicu protiv njega. Ipak, dokazi o monstruoznom mehanizmu zloupotreba, korupcije, pritisaka i krađa, koje su naši aktivisti prikupili u Beranama, bitno će uticati na redefinisanje politika EU i SAD prema prirodi Đukanovićevog režima i ubrzati njegov pad.

MONITOR: Da li je ovo zaista početak kraja vlasti DPS-a?
MEDOJEVIĆ: Herojska pobjeda Beranaca pokazala je da su građani stavili u drugi plan i duboke nacionalne podjele, i neke slabosti opozicije, i partijske preferencije i odlučili da se ujedine i promijene vlast. Sazrijevanje svijesti građana u Beranama da je vlast DPS u Beranama, ali i u Crnoj Gori, jedino odgovorna za opštu propast privrede, kulture, obrazovanja, zdravstva, za siromaštvo i korupciju i da je treba promijeniti, bila je jača od svih ucjena, prljavog novca i pritisaka DPS-a. To ovu pobjedu čini po režim opasnim virusom pobune, otpora i promjena, koji se već u toku jednog dana raširio Crnom Gorom. Sloboda se u njoj sada širi brzinom svjetlosti i pobjeda opozicije na lokalnim izborima definitivno znači kraj Đukanovićevog režima.

MONITOR: Kako će opozicija iskoristiti pobjedu u Beranama u kojima je DPS uništio privredu i taj kraj pretvorio u područje siromaštva i bijede?
MEDOJEVIĆ: Nova vlast ima veoma težak i odgovoran zadatak. Ovlašćenja lokalne samouprave nijesu velika, ali ono što se mora odmah uraditi je revizija svih odluka bivše vlasti i procesuiranje svih krivičnih djela protiv onih koji su radili nezakonito, zloupotrebljavali vlast ili pljačkali opštinu. Suočavanje sa korupcijom i kriminalom prethodne vlasti mora biti prvi zadatak. Narod zna da je stanje teško, da se porušene i opljačkane fabrike ne mogu vratiti iz mrtvih preko noći, ali očekuju da korumpirani predstavnici bivše vlasti odgovaraju i da nova vlast bude poštena i da položi račun građanima. Mora se provjeriti kako su trošene pare i kako su stvarani dugovi. Nepohodno je odmah racionalizovati lokalnu upravu i posvetiti se oporavku privrede, otvaranju novih radnih mjesta i sređivanju nereda koje je ostavila bivša vlast.

MONITOR: Koje su najbitnije političke poruke beranskih izbora?
MEDOJEVIĆ: Izbori su poslali nekoliko krucijalnih političkih poruka:

-DPS je svake izbore dobio krađom, korupcijom, pritiscima, ucjenom i plaćanjem iz crnih fondova novcem koji najvjerovatnije potiče iz organizovanog kriminala.

-Opozicija može pobijediti DPS i pored svih krađa i lopovluka, ako je jedinstvena, dobro organizovana i podržana od NVO i nezavisnih pojedinaca.

-Poražena ideja kolaboracije sa DPS-om i katastrofalni poraz Narodne stranke u svom jakom uporištu u Beranama jasna su poruka građana da ne žele nove izdajnike opozicije i promjena.

-Opozicija mora imati hrabre i sposobne ljude, kao što je bio Bato Đurišić koji su spremni da rizikuje glavu, kako bi otkrili i dokazali da DPS sistematski, organizovano, drsko i svjesno vrši krivična djela protiv ustavnog poretka isplaćujući nezakonito gotovinu sumnjivog porijekla.

Koliko je DPS razorio sistem korupcijom najbolje pokazuje podatak da je jedan od tih tajnih štabova DPS za nezakonitu isplatu gotovine biračima bio u kući sudije Osnovnog suda u Beranama. Zamislite, sudija direktno učestvuje u vršenja krivičnog djela korupcije u izbornom procesu.

Razotkrivanje šeme krađe i političke korupcije, nametnulo je obavezu opoziciji da više nikad ne izađe na izbore na kojima će lopovska sekta DPS novcem organizovanog kriminala kupovati sirotinju.

Sada treba biti uporan da se kao uslov za izlazak na sljedeće izbore zatraži hitna reakcija tužilaštva i procesuiranje Svetozara Marovića, Tarzana Miloševića, Vuke Golubovića, Miodraga Boba Radunovića i svih drugih koji su direktno odgovorni za nezakonitu isplatu novca, zapošljavanja, dodjele socijalne pomoći i sve druge kriminalne radnje u Beranama.

Ovo je dokaz da DPS nije demokratska partija već interesna grupa u vlasti nekolicine pojedinaca, koji su svojim vezama sa tajkunima i mafijom zarobili državu Crnu Goru i sprečavaju reforme, demokratizaciju i ekonomski razvoj.

MONITOR: Da li se nakon ovih izbora može očekivati intenzivnija saradnja opozicije i alternativnih grupa i širenje tog fronta?
MEDOJEVIĆ: Crna Gora je suviše mala, mafijaški režim veoma opasan protivnik, pa bi strančarenje i liderski egoizam bio preveliki luksuz. Svaki slobodni čovjek, poslije 25 godina diktature je prava dragocjenost i naš zadatak je da ga ohrabrimo da postane dio istorijskih promjena. Zemlja je u tako dubokoj političkoj, ekonomskoj, institucionalnoj i moralnoj krizi da niko nema pravo da bude izvan procesa demokratskih promjena.

MONITOR: Čemu opozicija sada treba da posveti posebnu pažnju?
MEDOJEVIĆ: Mora da se izbori, uz pomoć javnosti i međunarodnog faktora, da se stvore uslovi za fer zbore. Usvajanje novog izbornog zakonodavstva i internacionalizacija izbornih mahinacija i krađa, kreiraće uslove za tektonske političke promjene u Crnoj Gori. Hapšenja korumpiranih ministara, gradonačelnika, policajaca, sudija, tajkuna, narko bosova… dovešće do raspada vladajuće stranke i međusobnih obračuna. Opozicija mora da uporno, mudro, ali i hrabro preuzima rizik za proaktivnu politiku kojom će ubrzati neminovne procese raspada DPS i pripremati se za lokalne izbore koji slijede.

SDP će skupo koštati oklijevanje

MONITOR: Kakve su šanse da vladajuću koaliciju napusti SDP, da se formira prelazna vlada?
MEDOJEVIĆ: Svaki dan duže režima Đukanovića mnogo košta. DF je u više navrata pozivao SDP da iskoči iz Titanika i da sa opozicijom formira prelaznu vladu koja bi imala zadatak da spriječi izvjestan bankrot zemlje, reformiše službe bezbjednosti, pokrene masovnu antimafijašku kampanju i stvori stabilne političke i ekonomske uslove za održavanje prvih fer i demokratskih izbora. Oklijevanje SDP da se pridruži promjenama, može ga skupo koštati. Tamo ima dosta mudrih i politički pismenih ljudi, koji znaju odlično šta ja pričam. Nije lako izaći iz zagrljaja mafije i zadati joj ključni politički udarac. Vjerovatno su lideri SDP dobro upoznati ko su im partneri i da procjenjuju da bi mogli biti i fizički ugroženi ukoliko odluče da povuku jedini potez koji donosi dobro državi Crnoj Gori, ali i SDP-u.

MONITOR: Kako komentarišete očiglednu činjenicu da vlast i dalje samo verbalno podržava zahtjeve EU da se konkretnim rezultatima dokaže posvećenost vlasti suzbijanju kriminala i korupcije?
MEDOJEVIĆ: Važno je da to prepoznaju i o tome javno govore najvažnije međunarodne adrese, koje su od 1997. godine podržavale Đukanovićev režim. Ocjene EU, SAD i NATO jasno pokazuju da je zaštitnički odnos Đukanovića prema transnacionalnom kriminalu postao bezbjednosni problem i na međunarodnom planu i da se mogu brzo očekivati konkretne odluke o promjenama stava prema režimu u Podgorici.

Đukanović podržava novog vlasnika KAP-a

MONITOR: Šta će se desiti sa Kombinatom aluminijuma nakon što ga je kupio biznismen Veselin Pejović?
MONITOR: Jasno se vidi da je i Đukanović veoma lično zainteresovan da podrži novog vlasnika, čak i kada brutalnim napadima na poslenike javne riječi pokušava da uvede zakon ćutanja i u parlament. U toku su moje istraživačke aktivnosti oko poslovanja Rudnika u Šupljoj stijeni i transakcija koje su obavljane sa inostranim partnerima i tu se već pojavljuju vrlo, vrlo interesantne stvari. Interesovanje za metalurgiju vladajuće porodice već je dovelo do plaćanja garancija od 32 miliona eura iz budžeta za sličnog ,,investitora” MNSS i gašenja Željezare. Opravdano sumnjamo da će se tu raditi ili o pokušajima pranja novca ili nekim špekulativnim poslovima. Ono što smo do sada čuli od ovog vlasnika ukazuje na potpuni izostanak dugoročnih vizija modernizacije i restrukturiranje, bez čega nema rentabilnog poslovanja i pozitivnih efekata na društvo.

Najjeftinije je hapsiti Marovićeve ljude

MONITOR: Šta nam govori hapšenje gradonačelnika Budve?
MEDOJEVIĆ: Đukanovićev režim je pritisnut između zahtjeva EU, SAD i NATO da otpočne hapšenje krupnih riba iz svijeta organizovanog kriminala i korupcije. Dosije u EU pravosnažnih presuda protiv šefova mafije i korumpiranih državnih funkcionera je prazan. Đukanović nije naučio da funkcioniše na malom manevarskom prostoru, a zna da ne smije da dira ključne ljude iz organizovanog kriminala i svoje saradnike iz Vlade, jer bi time ugrozio ili svoju vlast ili svoju bezbjednost. Zato pokušava da ovakvim tragikomičnim akcijama pridobije koji poenčić u Briselu, a da ne ugrozi svoju trulu imperiju koja se već ljulja. On poznaje Marovića i vjerovatno je procijenio da mu je najjeftinije da hapsi Marovićeve ljude, jer će se on najmanje naljutiti, a neće nešto posebno ni žaliti za svojim saradnicima sve dok je on na slobodi.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MIORAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Stvaraju se preduslovi za raspodjelu nacionalnih resursa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete najavu izmjena Zakona o državnoj imovini ?

VUJOVIĆ: Ne možete pravdati izbjegavanje poštovanja procedura i zaobilaženje zakona time da želite brže donositi odluke. Javne finansije i državna imovina su zaštićene upravo tim procedurama i tim zakonima. To nisu privatne finansije niti privatna imovina da bi sa njom raspolagali na taj način. U privatnom biznisu stvari stoje drugačije, ali u onome što je opšti interes, uz mehanizme kontrole i provjere, a uz podrazumijevanu strategiju djelovanja, što je moguće dužu, vi smanjujete mogućnost greške. Zašto je to važno? Pa svaka greška na tom polju košta mnogo i nekada su potrebne decenije za ispravku. Ujedno, korupcija je tada lakše moguća, jer kada potisnete osigurače koje štite opšte dobro, tada je i rizik od te pojave veći. Procedura i transparentnost se uvode da bi se uz pomoć javnosti državna imovina  zaštitila od bilo kakve mogućnosti njenog umanjenja ili devastiranja.

MONITOR: Aktuelni zakon obavezuje Vladu da traži dozvolu od parlamenta za valorizaciju imovine vrijedne do 150 miliona. Izmjenama bi se ta vrijednost podigla na 300 miliona eura. Šta bi to značilo?

VUJOVIĆ: Razumijem da se desila inflacija, ali ne vidim zašto bi Vlada bježala od toga da se u Skupštini javno pretrese svaka odluka kojom se raspolaže državna imovina, dakle imovina građana. Zar ona ne bi trebala da bude okrenuta ka tome da sa parlamentom podijeli odgovornost u donošenju takvih odluka. Priča da treba brže djelovati ne stoji, jer i parlament može brzo reagovati ako se radi o stvarima koje mogu biti na dobrobit građana u smislu da vi nekoj imovini dajete dodatu vrijednost. Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu.

Dopuštanje ovakve odluke bi u praksi značilo da Vlada ima dodatnu koncentraciju moći na polju ekonomije i fiskalne politike uopšte, da je manje kontrolisana i da uticaj ekstremno krupnog kapitala kroz takve odluke može da poraste do neviđenih proporcija, jer možete tada prodavati ili zalagati državnu imovinu za sve i svašta.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR RADE  VELJANOVSKI, POLITIČKI I MEDIJSKI ANALITIČAR, PROFESOR FPN U BEOGRADU U PENZIJI: Najveća opasnost po region bilo bi Vučićevo potpuno okretanje ka Istoku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brisel i Vašington imaju bojazan da napetosti u regionu ne eskaliraju-a oni znaju koliko je u tome Srbija važna, pa im je bitnije da se održi stabilnost nego da se promijeni vlast. Od ovih centara moći se može očekivati diskretno ohrabrivanje opozicije da izvede promjene, ali ne i da oni urade posao umjesto nje

 

 

 

MONITOR:. Jedno vrijeme ste bili aktivni u srpskoj politici. Da li ste  iznenađeni prilično oštrom podjelom u koaliciji Srbija protiv nasilja i kakva bi bila Vaša odluka?

VELJANOVSKI: Nisam iznenađen podelom u koaliciji Srbija protiv nasilja, zapravo je to sasvim logično. Tu koaliciju je okupljalo iskreno odupiranje nasilju i zajednička želja da se promeni vlast, ali to nije dovoljno za političko delovanje. Ne mogu istim putem oni koji su za Evropsku uniju i oni koji su protiv, oni koji smatraju da je u Srebrenici bio genocid i oni koji to negiraju i čak slave zločince iz srpskog naroda, stranke koje se zalažu za stvarne demokratske vrednosti i imaju svest o realnosti kosovskog problema i one koje veličaju mitove prošlosti i traže da se na Kosovu proglasi okupacija. Ja i dok sam bio više u politici nisam imao nikakav uticaj, ali bih se zalagao za jasno profilisanje svake partrije i zajedničko delovanje isključivo po programskim ciljevima.

MONITOR: Na izborima je,  prvi put, učestvovao i „narodni tribun“ Savo Manojlović i osvojio značajan broj glasova. On je, po završetku izbora, pozvao na neku vrstu postizbornog bojkota republičke skupštine i dijela lokalnih parlamenata. Kako ocjenjujete njegov iznenadni ulazak u institucionalizovanu politiku i očigledan pokušaj da bude i tu proaktivan?

VELJANOVSKI: Savo Manojlović je samo još jedan dokaz nezrelosti opozicione scene u Srbiji. Inače, u politiku se i može ući samo institucionalizovano, sve ostalo je amaterizam ili NGO građanski aktivizam, što ima dodirnih tačaka sa politikom, ali nema mnogo izgleda da se poentira. Izlaskom na izbore, a zatim pozivom na bojkot odnosno izlazak iz lokalnih parlamenata, Manojlović je doprineo konfuziji koja je već postojala, a što obeshrabruje birače i dovodi do apatije. Respektabilan broj glasova koje je ova opcija dobila tu i tamo, takođe dokazuje da je građanima potrebno nešto novo, što odavno očekuju, ali čega nema.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

MONITOR:  Kako vidite odnose na relaciji ministar pravde Andrej Milović i premijer Milojko Spajić, te najavu Milovićevog razrešenja?

MAROVIČ: Loša je poruka koju premijer šalje predlogom za razrješenje ministra pravde nekoliko dana nakon što su usvojeni zakoni potrebni za IBAR, a koje je pripremilo  Ministarstvo pravde na čijem čelu je Milović. Iako je taj predlog očigledan rezultat političkih razmimoilaženja, trebalo je da se desi kada je Milović isključen iz PES-a, a ne sada kada bi premijer trebalo da bude zahvalan zbog ostvarenih rezultata. Isto tako, nejasan je i potez Milovića kojim on umjesto da podnese ostavku ako se ne slaže sa politikom premijera i Vlade, upućuje na svoje razrješenje. U oba slučaja je riječ o neodgovornim potezima nekoliko sedmica prije očekivanog dobijanja IBAR-a, čime pada u vodu priča da je IBAR iznad svega. Iako je, kao što sam već rekla, EK dala zeleno svjetlo za IBAR, ovakav razvoj događaja pokazuje da IBAR, ipak, nije iznad političkih razmirica i partijskih interesa. Sve češće turbulencije u PES-u, ali i između koalicionih partnera, nisu ohrabrujuće za političku situaciju u zemlji koja mora biti stabilna da bismo se mogli posvetiti reformama.

MONITOR:  Kako komentarišete odluku Vlade da zbog prihvaćenog amandmana u Skupštini, Milović ne prisustvuje sjednici parlamenta, odnosno Spajićevo obavezujuće uputstvo ministrima da o svakom amandmanskom djelovanju na IBAR zakone moraju obavijestiti najprije Vladu?

MAROVIĆ: Logično objašnjenje za „uputstvo“ da Vlada mora da da zeleno svjetlo za amandmane na IBAR zakone je to da je ona u komunikaciji sa Evropskom komisijom i da se nije željelo rizikovati s eventualnim odstupanjima. Međutim, ministar pravde predstavlja Vladu, zakoni su iz njegove nadležnosti i ne vidim šta je moglo da pođe „po zlu“ i zašto je Vlada morala da ga povlači „navrat- nanos“ iz Skupštine. Ukratko, na ovom primjeru smo konkretno vidjeli paradoks da Vlada ne vjeruje svom ministru i da ne vrednuje njegov rad.

MONITOR: Predsjednik države Jakov Milatović odbio je da potpiše dva IBAR zakona. Može li to uticati na proces dobijanja IBAR-a?

MAROVIĆ:Evropska komisija je dala pozitivnu procjenu ispunjenosti mjerila i prije nego što su svi potrebni zakoni za IBAR bili usvojeni u Skupštini. Smatram da se niko na političkom nivou u EU neće baviti formalnim stvarima, posebno što, iako su primjedbe Predsjednika opravdane, zakoni nakon drugog glasanja moraju biti potpisani.

MONITOR: Kako vidite konstataciju premijera o “koordinisanoj opstrukciji Andreja Milovića i Jakova Milatovića” evropskog puta CG?

MAROVIĆ: PES je u više navrata, otkad je u situaciji da vodi proces evropske integracije Crne Gore, stavljao do znanja da svi koji su protiv njih su protiv našeg evropskog puta, pa, čak, kao što je to često slučaj, kad taj neko štiti zakon. U stvari je riječ o čuvanju pozicije i političkim sukobljavanjima.

MONITOR: Kako komentarišete prisustvo predsjednika Parlamenta Andrije Mandića na Svesrpskom saboru u Beogradu?

MAROVIĆ: Andrija Mandić je bio na „saboru Srbije i Srpske“ . Nije mu tamo bilo mjesto kao predstavniku Crne Gore i samim tim to nije ni mogao biti, već ili kao običan posmatrač, što je nedopustivo budući da je predsjednik Skupštine Crne Gore, ili, što je izvjesnije, dužnik višegodišnjeg političkog saveznika i ideološkog vođe Aleksandra Vučića. Takva pozicija bi bila kompromitujuća i ponižavajuća za svakoga, osim za Andriju Mandića, koji tako ne poštuje sopstvenu državu i omalovažava jednu od najviših funkcija u njoj.

MONITOR: U otvorenom pismu premijeru, kritikovali ste njegov stav da “IBAR nije postojao prije PES-a”, kako ste kazali, ali i ocijenili da nam sa ovom parlamentarnom većinom IBAR ništa neće značiti?

MAROVIĆ: I prije i poslije političkih promjena u državi, svi koji su na bilo koji način učestvovali u procesu su se zalagali za određene olakšice, promjenu politike uslovljavanja i ispunjavanje mjerila po prioritetima, intenzivniji monitoring Evropske komisije… Premijer, reakcijom da niko prije 44. Vlade nije pominjao IBAR, kao da je želio da izbriše sve prethodne napore, umjesto da sopstveni uspjeh učini još većim isticanjem da se do njega došlo zajedničkim trudom i radom.

Crna Gora treba da uđe u EU kao građanska država u kojoj se jednako garantuju prava svima i teško mi je zamisliti da se to može desiti uz većinu u čijem su sastavu oni koji negiraju crnogorsku naciju i ne priznaju državu koju treba da predstavljaju u institucijama Unije. To je paradoks i utoliko je i čudna pozicija EU, koja se i sama suočava sa jačanjem desničarskih partija i populista, i koja godinama nije blagonaklono gledala na takvu koaliciju u Crnoj Gori, a sada je zove „evropskom“.

MONITOR:  Kako vidite ovdašnje reakcije na glas Vlade za usvajanje Rezolucije UN o Srebrenici, te Rezoluciju o Jasenovcu koja je u parlamentu?

MAROVIĆ: Reakcije su različite i bespotrebno ispolitizovane i one su skrenule pažnju sa suštine: ovdje se ne radi o većem ili manjem značaju rezolucija, ovdje je riječ o tome da je Rezolucija o Srebrenici bila na dnevnom redu GS UN-a, da smo se kao članica morali izjasniti, a da je naš stav o tom pitanju odavno utvrđen, zasnovan na presudama međunarodnih sudova i civilizacijskoj obavezi. Ponoviću: najmanje što možemo da učinimo za žrtve genocida u Srebrenici je da ih se sjetimo 11. jula, a Rezolucija je važna i zbog toga što se sam genocid u javnosti često negira. Rezolucija o Jasenovcu koja bi bila usvojena u Skupštini Crne Gore ne bi suštinski ništa promijenila, jer se 22. april već obilježava kao dan proboja zarobljenih iz jasenovačkog logora i komemoraciji svake godine prisustvuje državni vrh Hrvatske, a, takođe, u javnosti niko nikada ne negira Jasenovac. Rezolucijom o Jasenovcu možemo pogoršati odnose sa Hrvatskom koja je dobar susjed i pruža nam podršku na svim poljima u procesu demokratizacije, a pogrešan je i motiv usvajanja Rezolucije da bi određena politička grupacija ostala na vlasti i to je nepoštovanje samih žrtava.

MONITOR: Šta nas čeka poslije IBAR-a?

MAROVIĆ: Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti, a samim tim što i ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima. Najzahtjevniji će, opet, biti rad na vladavini prava, odnosno jačanju institucija, borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, neselektivnoj primjeni zakona u svim oblastima. Pregovori u poglavljima 23 i 24 će ubuduće biti usmjereni na ispunjavanje završnih mjerila, a koje ćemo dobiti u Zajedničkoj poziciji. Od presudne je važnosti da napravimo jasnu mapu puta, prioritete po godinama u trogodišnjem periodu, te da oko tih prioriteta gradimo konsenzus.

Glasanje za IBAR zakone je pokazalo da, iako vlast ne radi na toj sponi sa opozicijom, prvi put smo imali jasnu poruku opozicije da ne želi da blokira EU put. Da li je to bilo zbog „signala“ iz EU da ćemo IBAR dobiti bez obzira na sve, pa niko nije htio da političkim protivnicima pruži priliku da u njih upiru prstom, ili je rezultat, konačnog shvatanja da je EU cilj svih nas i da svi moramo učestvovati u njegovom ostvarivanju, ostaje da se vidi, ali je jasan putokaz u kom pravcu se mora ići.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo