Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ŽENE U UPRAVI JAVNIH PREDUZEĆA I USTANOVA: Na dnu piramide

Objavljeno prije

na

Rukovodeće pozicije u Crnoj Gori u javnim preduzećima i ustanovama rezervisane su za – muškarce.

Upravni odbori javnih preduzeća, mnogobrojne uprave, sekretarijati, zavodi, direkcije, agencije, komisije, fondovi, i sva ostala tijela u koje članove imenuje Vlada, Skupština ili opštine na čelu uglavnom imaju muškarce, pokazuju zvanični podaci.

Žene su na rukovodećim mjestima uglavnom u ustanovama zdravstva, obrazovanja i kulture, na onim mjestima gdje se manje zarađuje, te u usko stručnim i specijalizovanim ustanovama kao što su Fitosanitarna ili Veterinarska uprava.

Tamo gdje direktorske plate prelaze hiljadu eura ili članstvo u upravnim odborima donosi dodatak od najmanje 500 eura na platu – žena nema. Tako je recimo u Upravni odbor Aerodroma Crne Gore, koje je jedno od najunosnijih javnih preduzeća, Vlada imenovala, Predraga Nenezića (nedavno dao ostavku na članstvo) Ivana Vujovića, Ivana Novosela i Zorana Klikovca. Iako su u javnosti Aerodromi označeni kao preduzeće rezervisano za „žene funkcionera SDP”, na menadžerskim pozicijama – nijedne žene.

Na listi državnih preduzeća u kojima nema nijedne žene su – Monte put, Montenegro defence industry, nikšićki Tehnopolis.

Rijetka žena izabrana u menadžment profitabilnih državnih preduzeća je Vukica Jelić, direktorica Zavoda za zapošljavanje Crne Gore. Nju je Vlada imenovala u Upravni odbor Plantaža. Jelićeva je supruga poslanika vladajuće partije Zorana

Jelića.

To nije jedini slučaj da su rijetke žene u bordovima državnih preduzeća i drugih tijela u koje Vlada imenuje svoje predstavnike upravo žene u srodničkim relacijama sa moćnim muškarcima, političarima ili biznismenima.

Tako je u Upravnom odboru Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost i Milica Vukotić, ćerka rektora Univerziteta Donja Gorica (UDG), poslovnog partnera premijera Mila Đukanovića. Vukotićeva za članstvo u ovom UO prima 700 eura mjesečno.

Usamljeno državno preduzeće kojim rukovodi žena je Montenegro airlines. Na njegovom čelu se nalazi Daliborka Pejović iz vladajuće partije, poznata i kao jedna od aktera afere Snimak. To preduzeće, međutim, poznato je po velikim dugovima.

Očigledno je da su upravni odbori i druga mjesta odlučivanja u institucijama gdje rukovodioce postavlja Vlada ili Skupština rezervisani za odabrane i partijski podobne. Tu se prvenstveno vodi računa da se podmire potrebe članova vladajuće kolacije i njihovih familija, a ako se desi da se usput ispoštuje i rodna ravnopravnost tim bolje.

Da li zbog manje profitabilnosti ili većeg poklanjanja pažnje rodnoj ravnopravnosti, institucije u kojima rukovodeći kadar bira Skupština Crne Gore, u upravnim odborima imaju veći broj žena: Centar savremene umjetnosti, Službeni list, Apotekarska ustanova Crne Gore, centri za socijalni rad…

Ni na lokalnom nivou nije mnogo bolje.

Ilustrativan je primjer budvanskih javnih preduzeća. Direktori ovih preduzeća primaju plate veće od premijerove i ministarskih. Direktor budvanskog JP Komunalne usluge Đorđe Medin i direktor JP Pogrebne usluge iz Budve Božidar Milović mjesečno zarađuju oko 1750 eura. U Upravnom odboru JP Pogrebne usluge Budva, čiji je osnivač Opština, mjesta je bilo za samo jednu ženu Slavicu Jovanović, koja za ovu funkciju mjesečno prima 200 eura.

Evropska iskustva pokazuju da država mora intervenisati i primijeniti mehanizme pozitivne diskriminacije kako bi se stvari mogle promijeniti za diskiriminisane kategorije. Njemački parlament je prije dva mjeseca usvojio propis koji predviđa da od 2016. u nadzornim odborima vodećih kompanija mora biti najmanje 30 odsto žena.

Još prije tri godine Evropska komesarka za pravdu Vivijen Reding pokrenula je inicijativu da se firme dobrovoljno obavežu da će povećati broj žena u upravnim odborima, na 30 odsto do 2015. I na 40 odsto do 2020.

„I pored unaprijeđenog zakonodavnog okvira koji promoviše rodnu ravnopravnost i ravnomjerniju zastupljenost žena, one u najvećim dijelom ostaju na dnu piramide moći”, kaže za Monitor Petar Đukanović, koordinator programa Ljudska prava u Centru za građansko obrazovanje. On ističe da su žene uglavnom prisutnije na onim pozicijama na kojima se zahtijeva rad i posvećenost, a koje su manje plaćena, kao što su pomoćničke i sekretarske pozicije, javih politika i donošenja odluka dominiraju muškarci. ,,Moć je, u crnogorskom društvu, još uvijek izrazito muška kategorija”.

Antidiskriminatorski zakoni i propisi koji promovišu rodnu ravnopravnost donijeti prije nekoliko godina ostaju bez rezultata. Pored statistike, Vlada radi vrlo malo na poboljšanju i afirmaciji rodne ravnopravnosti. Sredinom 2007. donijet je Zakon o ravnopravnosti polova, koji propisuje da ,,rodna ravnopravnost podrazumijeva ravnopravno učešće žena i muškaraca u svim oblastima javnog i privatnog sektora” i obavezuje kako državnu tako i lokalnu upravu i političke stranke da o tome vode računa. Ipak, čak i preporuka o 30 odsto učešća žena u parlamentu ostala je neispunjena.

Maja Raičević, izvršna direktorica NVO Centar za ženska prava za Monitor kaže da opravdanja  koja se često čuju, da nema zainteresovanih žena za visoke pozicije ne stoje i samo su izraz nedostatka političke volje: „Imamo visok procenat žena u pravosuđu (55%)  i na pozicijama raznih  direktorica direktorata pri ministarstvima, čak 41 % , što govori da žene uspješno pokrivaju vrlo odgovorna mjesta gdje se zapravo i najviše radi i dešavaju najveće promjene. Ipak najviša mjesta, gdje je moć i novac, gdje se odlučuje ostaju muškarcima”, kaže ona.

,,Pitanje učešća žena na mjestima odlučivanja u Crnoj Gori je izuzetno bitno za napredak Crne Gore u svakom pogledu i o tome postoje više nego jasne preporuke Evropske komisije, Evropskog parlamenta i CEDAW Komiteta Ujedinjenih nacija. Uprkos tome, činjenica je da je malo žena na ključnim pozicijama u državi”, napominje direktorica Centra za ženska prava.

Istraživanja rađena u regionu i Evropi potvrđuju i da je prisustvo žena u upravljačkim strukturama smanjuje mogućnost prevare, te da stopa privrednog i finansijskog kriminala raste u onim kompanijama u čijim se upravnim odborima nalazi veći procenat muškaraca. U ovakvoj Crnoj Gori bi i ovo mogla biti još jedna otežavajuća okolnost za veće prisustvo žena na mjestima odlučivanja.

Žene su najviše izložene mobingu

Prema zvaničnim podacima najizloženiji nasilju na poslu su zaposleni u državnoj upravi i to u devedeset odsto slučajeva – žene. Prva kategorija žrtava mobinga u javnom sektoru su najčešće – starije (preko 50 godina) visokokvalifikovane osobe (žene) sa besprekornom radnom biografijom koje su po ocjeni nadređenog ,,stare” za posao, a po zakonu ,,mlade” za penziju. Za Monitor Marija Božović, program koordinatorka NVO Ženska alijansa za razvoj prepričava jedan takav slučaj: ,,Žena ima preko 20 godina radnog staža i radi u računovodstvu jedne ustanove. Ona je ‘mlada’ za penziju ali se novom rukovodstvu te ustanove nije dopala i oni smatraju da je ‘stara’ za taj posao. Zlostavljanje na radu od strane direktora je počelo sa pretrpavanjem poslom, bezrazložnim kritikama. Kako se ova zaposlena poslije izvjesnog vremena pobunila zbog toga, premještena je u drugu izolovanu kancelariju, a direktor joj se obraćao preko posrednika. Zaposlena nije bila spremna da ćuti i trpi psihičko maltretiranje koje ugrožava njeno zdravlje i dostojanstvo, pa je pokrenula postupak zbog zlostavaljanja na poslu”. U drugoj kategoriji su mlađi zaposleni koji su visokokvalifikovani, obično vrlo posvećeni poslu, dobri radnici, a opet iz nekog razloga na meti nekog od nadređenih, izloženi maltretiranju, kako bi ih natjerali da napuste posao.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ozbiljne pripreme za dolazak investitora Eagle Hills obavljene su mnogo ranije. To pokazuje procedura oko donošenja Državne studije lokacije „Dio sektora 66 – modul II, III i VI“ – Velika Plaža. Radi se o planskom dokumentu koji kao rukovodilac tima za izradu potpisuje beogradski arhitekta Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana Beograd na vodi

 

 

Otvaranje ponuda sa Javnog poziva JP Morsko dobro za zakup plaža Crnogorskog primorja donijelo je mnogo nezadovoljstva i tenzija među dosadašnjim korisnicima djelova morskog dobra. Najveće tendersko iznenađenje bila je ponuda poznate kompanije Eagle Hills iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koja je licitirala za čak 18 kupališta, od čega je, kao najbolji ponuđač dobila devet popularnih ulcinjskih plaža kojima će gazdovati u naredne četiri godine, po cijeni zakupa u ukupnom iznosu od 1,9 miliona eura na godišnjem nivou.

Od tog momenta počinje priča o nesvakidašnjem ulasku arapskog kapitala u Crnu Goru, o namjerama osnivača i vlasnika  kompanije, šeika Mohameda Alabara koje su pokrivene velom tajne.  Postavlja se pitanje zašto se jedna bogata i uspješna firma odlučila da se javnosti u zemlji u kojoj želi da investira, u koju će, kako mediji otkrivaju, uložiti stotine miliona a možda i milijarde eura, ukaže preko zakupa velikog broja plaža.

Kompanija Eagle Hills sa sjedištem u Abu Dabiju, specijalizovana je za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine, iza koje stoje veliki projekti poput nebodera Burdž Kalifa u Dubaiu i Beograda na vodi u Srbiji. Kompanija je prisutna sa svojim investicijama u oko 17 zemalja svijeta, od kojih i u susjednoj Albaniji, u kojoj planira izgradnju ekskluzivne marine u luci Drač.

Za ulazak u Crnu Goru Mohamed Alabar izabrao je čudan redosled poteza. Prvo je zauzeo plaže, a da prethodno nije obezbijedio zakup ili kupovinu  zemljišta u njihovom zaleđu, na kome, kako izgleda, želi da realizuje nove projekte.

Iznenadnom pojavom mega investitora čija se finansijska snaga može mjeriti sa kompanijama koje su već prisutne u Crnoj Gori, poput investitora marine Porto Montenegro u Tivtu, ili Orascoma na Luštici, građani Ulcinja su zatečeni, ali ima i onih koji nisu.

Nadležni u Vladi Crne Gore i JP Morsko dobro bili su upoznati sa dolaskom Alabara, jer su zbog njegove kompanije iznenada produžili tender i omogućili da firma Eagle Hills Montenegro koja se u Podgorici registrovala 6. marta ove godine, par dana kasnije licitira za zakup kupališta.

Premijer Milojko Spajić ugostio je nedavno Mohameda Alabara, ali je javnost ostala uskraćena za informacije o temama koje su bile na dnevnom redu i lokacijama za koje je njegova kompanija zainteresovana.

Ozbiljne pripreme za dolazak investitora Eagle Hills obavljene su mnogo ranije. To pokazuje procedura oko donošenja Državne studije lokacije „Dio sektora 66 – modul II, III i VI“ – Velika Plaža. Radi se o planskom dokumentu koji obezbjeđuje preduslove za razvoj turizma visoke kategorije na većem dijelu Velike plaže.

Ovaj planski dokument, kao rukovodilac tima,  potpisuje beogradski arhitekta-planer Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana „Beograd na vodi“. Kao razlog za izradu tog plana navodi se – Belgrade Waterfront Concept Masterplan Eagle Hills, iz jula 2016. godine.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

,,SLUČAJ TENDER” ZA ULCINJSKA KUPALIŠTA: Brzina  koja budi sumnju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Eagle Hills Montenegro  registrovana je u Crnoj Gori 6.marta. Dan kasnije otvorila je transakcioni račun. Od Ministarstva pravde traže uvjerenja da se ne nalaze u kaznenoj evidenciji, a Poreskoj upravi potvrdu da su  izmirili sve poreske obaveze.  Dobijaju ih u rekordnom roku.  Plus 19 bankarskih garancija na oko dva miliona eura u roku od dva dana

 

 

Puna netransparentnost uz svesrdnu institucionalnu podršku Vlade Crne Gore i njenih organa, to je ono što, po riječima Ulcinjana, karakteriše „slučaj tender“ za ulcinjske plaže.

„Velika plaža je veliki resurs Crne Gore, a kada su u pitanju važne teme, poput ove, neophodna je puna transparentnost. Ono što sam vidio iz medija je da se jedna firma koja se prijavila, registrovala ovdje u Crnoj Gori nakon što je bio istekao prvobitni rok za taj tender. Zamislite recimo da se takva stvar desila za vrijeme režima Mila Đukanovića – kako bi opozicija reagovala”, saopštio je i  predsjednik Crne Gore Jakov Milatović.

Slučajno ili ne, premijer Spajić je sredinom februara boravio na Svjetskom samitu u Dubaiu. Vlada Crne Gore i  Ujedinjenih Arapskih Emirata potpisale su tamo  Memorandum o razumijevanju, koji predviđa razmjenu iskustava o razvoju i modernizaciji državne uprave, te jačanje ekonomske saradnje.

Nekoliko dana kasnije, 18. februara, Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom otvorilo je  tender za zakup plaža u Ulcinju. Tender je, kako je prvobitno najavljeno, trebao da bude zatvoren 4. marta. Produžen je za još sedam dana –  “zbog velikog interesovanja i kako bi se izašlo u susret svim zainteresovanim licima”.

Upravo u tom periodu, 6.marta,  kompanija Eagle Hills Montenegro (EHM) registrovana je u Crnoj Gori. Dan kasnije otvorila je transakcioni račun. Istovremeno se obraćaju Ministarstvu pravde kako bi dobili uvjerenja da se ta firma, kao i ovlašćeno lice ne nalaze u kaznenoj evidenciji, a Poreskoj upravi za potvrdu da su uredno izmirili sve poreske obaveze.  Dobijaju ih u rekordnom roku.  Plus 19 bankarskih garancija na oko dva miliona eura u roku od dva dana.

Zakupac plaže “Miami” Džavid Hodžić tvrdi da mu je  uz sredstva koja je imao na računu u banci, a koja su bila veća od onih za potrebnu garanciju, trebalo  punih 10 dana da dobije taj dokument.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MILIONI ZA PLAŽE CRNOGORSKOG PRIMORJA: Arapska kompanija gazdovaće sa 10 ulcinjskih plaža  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za sezonsko korišćenje pojedinih kupališta pristigle su ponude od nekoliko stotina hiljada eura pa do vrtoglavih 2,7 miliona, što je apsolutni rekord u istoriji iznajmljivanja morske obale, najvrjednijeg prirodnog resursa države Crne Gore

 

 

Da je pijesak prirodnih plaža Crnogorskog primorja zlata vrijedan, pokazale su vrtoglavi iznosi novca ponuđeni za zakup kupališta od Ulcinja do Herceg Novog. Nakon nedavnog otvaranja ponuda po završenom Javnom pozivu za zakup plaža za period 2024-2028, za plaže Ulcinja, Bara i Budve, učesnici, nadležni u JP Morsko dobro i cijela crnogorska javnost šokirani su ponudama koje su pristigle za pojedine djelove morske obale. U zatvorenim kovertama budući zakupci ponudili su astronomske svote  koje su se uveliko razlikovale od minimalnih početnih cijena. Učešće poznate arapske kompanije na licitaciji za kupališta na Velikoj plaži izazvalo je i političke tenzije između Vlade i albanskih partija.

Za sezonsko korišćenje pojedinih kupališta pristigle su ponude od nekoliko stotina hiljada eura pa do vrtoglavih 2,7 miliona, što je apsolutni rekord u istoriji iznajmljivanja morske obale, najvrjednijeg prirodnog resursa države Crne Gore.

Za manje kupalište na Slovenskoj plaži u Budvi, dugom 79 metara, površine 1.453 kvadratnih metara  izvjesni V.V. ponudio je cijelih 2,7 miliona eura. Minimalna sezonska zakupnina ove plaže na tenderu je bila 33.885 eura. Stigle su četiri ponude, jedna od 34 hiljade od A.P. lica, kompanija SUR Blue Coco doo ponudila je 90 hiljada, kompanija Falkon V&S doo 155 hiljada i lice V.V. 2,7 miliona eura.

Milionske sume ponuđene su i za plaže petrovačke rivijere.

Izdvaja se javno-party kupalište Lučice dužine 215 metara, sa 5.750m2 i minimalnom cijenom sezonskog zakupa od 44.570 eura, za koje  je privatno lice S.P. ponudilo 1 milion eura. Ostale tri ponude bile su podgoričke firme Profart 200.002 eura, Life Style Development iz Tivta 153.200 eura i firme Pešter Co 45.000 eura.

Duga petrovačka pješčana plaža podijeljena je na četiri javno-porodična kupališta za koja su ponuđene nevjerovatne sume od više stotine hiljada eura do milion. Za najkraću plažu stigla i najviša cijena.

Milion eura dostigla je popularna plaža Ponta dužine samo 39 metara, sa početnom cijenom zakupa od 20.957 eura. Svaka od tri ponude bila je višestruko veća od početne, firma Žuti zec ponudila je 89.000 eura, firma Ponta doo iz Petrovca ponudila je 3 eura više od minimalne, da bi kompanija Neimar doo iz Bara ponudu zaokružila na 1 milion eura.

Za dio petrovačke plaže, dužine 73 metra, sa početnom cijenom zakupa 7.992 eura, pristigle su četiri ponude i to: R.V. 45.000 eura, J.Z. 30.000, a V.M. 8.000 eura i lica A.S. koje je za nešto više od hiljadu kvadrata pijeska ponudilo 950.000 eura.

Za kupalište sa najmanjom početnom cijenom od 3.291 euro, dužine 62m, ponuđeno je nevjerovatnih 800.000 eura. Za susjedni dio petrovačke plaže dužine 110 metara, na početnih 7.609 eura, stigle su tri ponude, N.A. 7.700 eura, M.B. 18.000, dok je izvjesni M.Š. ponudio 800.000 eura.

Iza ovakvih nerealnih ponuda stoji  oprobana taktika tenderskih mućki iz prethodnog perioda. U pitanju su već viđene paralelne ponude starih zakupaca koje po pravilu budu odbačene, ili odabrani ponuđač odustane. Posebnim sistemom bodovanja i matematike sa referencama, plažu na kraju dobija onaj sa manjom ponudom.

Iz Morskog dobra je rečeno da ovoga puta neće vrednovati milionske ponude ako se ispostavi da su dio smišljene igre starih zakupaca plaža, kako bi se preko fantomskih ponuđača ponovo domogli vrijednih djelova obale.

S tim u vezi upućen je poziv Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) da se uključi u ovaj slučaj i da ispita milionske ponude za zakup plaža. Zvanično je zatraženo i od Uprave policije – Sektora za finansijsko obavještajne poslove (FOJ), da ispita porijeklo novca ponuđača koji su se javili na tender ovog državnog preduzeća i ponudili državi milione za zakup plaža.

Međutim, pravo iznenađenje stiglo je otvaranjem ponuda za iznajmljivanje kupališta na Velikoj plaži u Ulcinju.

Na licitaciji se pojavila nova kompanija, Eagle Hills Montenegru, iza koje stoji arapski kapital, koja je dala najveće ponude za desetak plaža od ukupno 32 kupališta, na 13 kilometara dugoj pješčanoj obali. Riječ je o kompaniji iz Abu Dabija specijalizovanoj za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine, koja je gradila poznati neboder Burdž Kalifa u Dubaiju i kompleks Beograd na vodi u Srbiji.

Firma Eagle Hills Montenegro registrovana je 6. marta ove godine na adresi u Podgorici.

Arapska kompanija konkurisala je na javnom pozivu Morskog dobra za zakup 19 kupališta na Velikoj plaži, međutim, njihova ponuda bila je najveća za 10 plaža. Riječ je o popularnim plažama Saranda, Adriaica, Imperial, Hill, Mojito, Habana, Safari, Tropikana, Koral, dio Pearle beach i plaža Barbose.

Kako se saznaje u Morskom dobru, osnivač i predsjednik kompanije Eagle Hills, Mohamed Alabar, nije ponudio milione za zakup kupališta nego realne iznose do 150.000 eura, koji su bili nešto viši od konkurencije. Navode primjer plaže na kojoj je Eagl Hills ponudio 190 hiljada i izgubio na licitaciji od bivšeg korisnika čija je ponuda iznosila 220 hiljada eura.

Najveća cijena koju je ta plaža postigla na tenderu 2019. bila je 40.000 eura. To pokazuje, navode u Morskom dobru, kako je državna imovina bila podcijenjena u poslednjih 30 godina. Ove godine očekuju najveći prihod od zakupa morske obale od kako postoji Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom.

Vijest da je arapska firma najbolje rangirana za 10 kupališta na Velikoj plaži izazvala je negodovanje i bijes kod dosadašnjih zakupaca i lokalnih vlasti Ulcinja.  Najavljeno je nepoštovanje tenderskih rezultata. Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu zatražio je poništenje tendera i zaprijetio pozivom svim albanskim partijama da napuste Vladu, ukoliko se njegov zahtjev ne ispuni.

„Vlada ne vidi pravni osnov po kome bi tender za zakup plaža u Ulcinju mogao biti poništen, ali ukoliko neko smatra da je došlo do kršenja propisa i može to da dokaže, spremna je da to razmotri. Tender je bio otvoren i transparentran i  pravila su bila jasna“, kazao je premijer Milojko Spajić, na sastanku koji je u srijedu uslijedio sa predstavnicima Opštine Ulcinj.

“Bitno je, prije svega, da lokalna zajednica bude zadovoljna, ali i da sve bude zakonito. Na osnovu dosadašnjih informacija, u ovom postuku nije bilo proceduralnih propusta. Sa druge strane, razumijemo zabrinutost dijela lokalne zajednice i otvoreni smo za dalji dijalog koji bi uključio i potencijalne nove zakupce”, poručio je Spajić

Kako izgleda u Ulcinju nisu spremni na scenario po kome višegodišnji zakupci koji su plaže koristili decenijama, mogu da ostanu bez njih. Ne slažu se sa načinom bodovanja koji im ne priznaje kontinuitet i preče pravo korišćenja državne imovine.

Nema objašnjenja zašto Ulcinjani ne žele dolazak velike kompanije poput Eagle Hills koja je poznata po svojim projektima u nizu zemalja širom svijeta, kao i u bliskom okruženju. Pored izgradnje čuvene kule Burdž Kalifa, gradili su i Centar Dubaija, marine Dubai i novih naselja na toj lokaciji. Posjeduju lanac od 70 luksuznih hotela i rizorta u Ujedinjenim arapskim emiratima. Jedan od većih projekata planiran je u Albaniji u kojoj Alabar ima jaku podršku premijera Edi Rame.  Riječ je o strateškoj investiciji albanske Vlade, izgradnji najveće marine za luksuzne jahte na Mediteranu, Porto Durres u luci Drač.

Takođe, nije poznat ni motiv velike kompanije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata da učestvuje na tenderu za zakup plaža u Ulcinju. Ukoliko iza toga ne stoje neki drugi planovi i projekti.

Branka PLAMENAC

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo