Prošlo je skoro deset dana od kako je Zoran Ćoćo Bećirović, kontroverzni biznismen, ozbiljan dužnik i prijatelj uticajnog prijatelja, javno i bez zadrške optužio Monitor i naše novinarke Milenu Perović-Korać i Milku Tadić-Mijović da su tekstom U mreži (objavljen u martu 2011) ,,nacrtale metu njegovom bratu Draganu” (Dragan Bećirović je, pod do danas ne rasvijetljenim okolnostima, ubijen u Budvi u aprilu 2011. godine).

Reakcija nema.

Možda crnogorski intelektualci – ili makar onaj njihov dio koji je dovoljno pismen i bogat da sebi priušti čitanje novina – imaju preča posla? Možda ne žele da remete prazničnu idilu? Ili ih je na bespogovornu šutnju natjerao Milo Đukanović, predsjednik Vlade koji zna ko je ko na Bebinim i Informerovim porno snimcima, ali se pravi da ne zna kome je njegova vlast prvo garantovala, a potom našim novcem i otplatila višemilionski kredit uzet na račun jednog barskog preduzeća (dotični biznismen je u međuvremenu uhapšen pod optužbom da je akter višemilionske računarske prevare)?

Kako god, samo da neko ne kaže sjutra da nije znao.

Evo medijske optužnice: ,,Taj tekst je napisan i naručen da bi se mom pokojnom bratu Draganu Bećiroviću nacrtala meta na čelo dvadeset dana prije njegovog ubistva, što ja godinama tvrdim”, izjavio je Bećirović Dnevnim novinama, ,,Sada bi bilo normalno da se u okviru sudskog procesa utvrdi ko je naručio ovaj lažni tekst od Monitora…”(!?). Slične ili identične izjave prenijeli su, prošle nedjelje, Pobjeda i Portal analitika. Novinari, urednici i vlasnici tri pomenuta medija nijesu našli za shodno da izrečene optužbe provjere ili potkrijepe bilo čime. A nije da nije bilo razloga za tako što.

Možemo da krenemo od elementarnog – Zoran Bećirović je, u najmanju ruku, sagovornik kome je teško vjerovati na riječ. U redakcijama Dnevnih novina i Portala analitike to dobro znaju. I danas je među njima popriličan broj ljudi koji su nekada radili u Republici. I kojima je Bećirović uskratio desetak plata, makar dvije godine penzionog i zdravstvenog osiguranja i, za neke najvažnije, profesionalni ponos. Pa kad bivši gazda diktira pripovijesti o ,,naručenim tekstovima” oni bespogovorno hvataju bilješke. Znaju se.

Da li su bivši republikanci (novinari Republike) zaboravili vlastito pismo koje je 5. maja 2009. objavila Pobjeda, a u kome stoji ,,da je utvrđeno da stari vlasnik Vuk Rajković i novi vlasnik Zoran Ćoćo Bećirović Republici duguju oko 850 hiljada eura. I pored obećanja gospodina Bećirovića da će dug biti izmiren kako bi Republika nastavila s nesmetanim izlaženjem, do sada ništa nije urađeno. I stari i novi vlasnici grubo su nas prevarili i definitivno pobjegli od odgovornosti i obaveza ne samo prema zaposlenima već i prema državi Crnoj Gori.”

Šta se desilo pa je Bećirović od čovjeka koji ih je ,,grubo prevario” avanzovao u izvor prvog reda, kome se vjeruje na riječ? Stečeno iskustvo? Još jedno podsjećanje na njihovo pismo od prije šest godina: ,,Budući da smo i sami poslenici javne riječi zatečeni smo saznanjem da se u državi Crnoj Gori mogu slobodno kršiti sva prava njenih građana i državljana, a da istovremeno država Crna Gora na to ne reaguje i ne štiti svoje građane od samovolje svjetskih biznismena poput Zorana Ćoća Bećirovića…”

Da se vratimo otkrićima do kojih su Pobjeda, Portal analitika i Dnevne novine došle iz pomoć detektiva Bećirovića.

Zanimljivo je da nijedan od tri pomenuta medija nije pokušao da ,,čuje i drugu stranu”. Kao što se nije pozabavio ni detaljima inkriminisanog teksta U mreži, zbog koga se već četiri godine tuže Monitor i Stanko Subotić zvani Cane i Žabac (Osnovni i Viši sud u Podgorici do sada su po ovom predmetu donijeli tri različite presude, a biće ih još).

Tada bi i njihovi čitaoci vidjeli da se pokojni Dragan Bećirović u tom tekstu pominje, slovom i brojem, dva puta. Prvi citat glasi: ,,Beppler&Jacobson zvanično predstavlja Dragan Bećirović.Više je izvora, međutim, tvrdilo da je Bećirović istureni igrač, a da su unutra i familija Đukanović i Stanko Subotić Cane”. Drugi je kraći: ,,Formalno prvi čovjek Bepplera Dragan Bećirović, u više je različitih kombinacija i u nekim drugim firmama”. Gdje je tu meta, zaključite sami.

A dok pokušate da povežete konce: nije ovo prvi put da Zoran Bećirović u medijima pronalazi ubice svog brata Dragana. Na sličan potez odlučio se i u avgustu 2012. godine, nekih godinu i po nakon bratovog ubistva. Tada je u Pobjedi, uz pomoć Srđana Kusovca, sadašnjeg šefa Vladinog biroa za informisanje, optužio Vijesti i njihovog direktora da su ,,prvo pripremili, a potom i zataškali ubistvo njegovog brata”.

Pobjeda opširno bilježi Bećirovićevo obraćanje Vijestima, kao odgovor na seriju tekstova u kojima se taj dnevnik bavio njegovim poslovnim nestašlucima. ,,Prvo ste mjesecima taj zločin medijski pripremali, tako što ste mu danima crtali metu na čelu, pripremajući javnost Crne Gore da je pitanje dana kada će takva osoba završiti na asfaltu. Isti dan kada je Dragan ubijen, krenuli ste da opstruišete istragu, a sve u pokušaju da se ubistvo ne riješi. Otkrivanjem važnih detalja iz istrage, uz pomoć i podršku pojedinaca ili frakcija iz policije, službi bezbjednosti, pravosuđa ili državne administracije, od kojih su neki i na visokim položajima, sve vrijeme ste istragu skretali u pogrešnom pravcu, a time direktno pomagali neposrednim izvršiocima i njihovim nalogodavcima…”. Reakcije su, baš kao i sada, izostale. Ili niko od nadležnih iz crnogorske policije i tužilaštva nije čitao Pobjedu, ili im je neko sugerisao da ne uzimaju za ozbiljno čovjeka kome je bol zbog izgubljenog brata smanjio moć rasuđivanja. Ili je, a toga se najviše treba plašiti, Bećirovićev istup shvaćen i prihvaćen kao dio brutalne kampanje protiv nezavisnih medija koju je nešto ranije započeo Milo Đukanović. Ono kada nam je, u proljeće ‘12., predočio kako su Vijesti ,,monstrum” a njihovi osnivači ljudi sa “galopirajućom upalom mozga”. Sličnu retoriku premijer koristi i ovih dana. Samo se krug prozvanih proširio.

Nije loše podsjetiti da je i ekonomski kontekst koji je prethodio javnim obraćanjima Zorana Bećirovića bio donekle sličan.

U ljeto 2012. Bećirović se suočavao sa gubitkom hotela Lipka koga je zbog duga od četiri miliona prisvojila Prva banka. Grupa ruskih investitora ga je optuživala za prevaru pošto im je, navodno, preko firme Operantio Trading Montenegro, za milionske iznose prodavao nepostojeće apartmane iznad Jaza u Budvi. Opet, na morskoj obali, sporan je bio posao sa Opštinom Budva. Vlasnici zemlje koju je Opština, kao svoju, prodala kiparskoj firmi Danebrook limited vjerovali su da iza te firme stoji Bećirović. On je, ipak, tvrdio da je to što Danebrook zastupa njegov advokat, što joj je direktor njegov saradnik iz Kolašina, a adresa joj je u njegovom hotelu, samo niz slučajnosti.

A prije par mjeseci – nove nevolje. Opština Budva blokirala je račun kompanije koja gazduje hotelom Avala zbog neizmirenih komunalija u iznosu nešto manjem od četiri miliona eura. Istovremeno je objavljeno da hotel nema upotrebnu dozvolu iako redovno, godinama unazad, prima goste – među kojima je, kažu, crnogorski premijer jedan od najredovnijih.

Može li to biti dovoljan razlog da se Bećiroviću mjesto novinarki priviđaju ubice? Pa ih javno locira (obilježava), uz pomoć kooperativnih medija. Ili je i to samo još jedan posao. Koji, sve po redu i protokolu, ima inicijatora, investitore, izvođače, podizvođače, kontrolore kvaliteta i revizore. U lancu interesa u kome svako svakome nešto duguje. I nešto potražuje. Ubicu za hapšenje ili novinara za odstrijel, manje-više je svejedno. Samo dok njih zaobilaze.

Mreža i veza

Mada je Subotićev spor sa Monitorom poslužio kao povod za prozivku i prijetnju, Bećirović ne voli da se priča o njihovom druženju. Zato potvrdu njihovog poznanstva, partnerstva i(li) prijateljstva dobijemo rijetko, tek uz pomoć poneke fotografije ili priče iz „prve ruke”. Kao ono kad se Subotić požalio na srpske vlasti (reketiraju ga), a pohvalio Bećirovića „poslovnog čovjeka iz Moskve” i svog prijatelja. „Vraćam se u Švajcarsku, obaveštavam advokate i odlučujem da sa Mihajlovićem (Dušan, bivši ministar policije Srbije) prekinem kontakt. Povlačim i Zorana Bećirovića iz projekta C-market”, piše Subotić o tim vremenima. Bećirović je, zapravo, poslovično tajnovit. Tako su nam trebale godine da saznamo otkud bivšem vozaču kombija u Budvi novac da postane suvlasnik najstarijeg hotela iz turističke prijestonice. Tu tajnu nam je otkrio Rus Igor Lazurenko, sa kojim se Bećirović par godina unazad sporio oko vlasništva u Avali. „Shvatio sam da je Bećirović poznat i dobro povezan u Crnoj Gori, koja je mala zemlja sa malim krugom moći. U stvari, on je bio veoma blizak sa Milom Đukanovićem. Crna Gora je takođe veoma siromašna zemlja i nisam stekao utisak da je Bećirović bogat…”, rekao je Lazurenko na sudu u Londonu, 2013. Prema njegovim tvrdnjama, zbog veza sa Đukanovićem Bećirović je i dobio prvih 20 odsto akcija u kompaniji u koju nije uložio ni centa. Dodatnih pet posto je dobio kasnije, a posljednju, zlatnu akciju koja mu je donijela mogućnost da odlučuje, Bećirović je, prema tvrdnjama Lazurenka, osvojio nakon presude koju je u korist njihove kompanije donijela Đukanovićeva sestra Ana Kolarević.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari