Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VLAST, KRIMINAL I MEDIJI – KO JE KOME META: Kolege (i) lokatori

Objavljeno prije

na

Prošlo je skoro deset dana od kako je Zoran Ćoćo Bećirović, kontroverzni biznismen, ozbiljan dužnik i prijatelj uticajnog prijatelja, javno i bez zadrške optužio Monitor i naše novinarke Milenu Perović-Korać i Milku Tadić-Mijović da su tekstom U mreži (objavljen u martu 2011) ,,nacrtale metu njegovom bratu Draganu” (Dragan Bećirović je, pod do danas ne rasvijetljenim okolnostima, ubijen u Budvi u aprilu 2011. godine).

Reakcija nema.

Možda crnogorski intelektualci – ili makar onaj njihov dio koji je dovoljno pismen i bogat da sebi priušti čitanje novina – imaju preča posla? Možda ne žele da remete prazničnu idilu? Ili ih je na bespogovornu šutnju natjerao Milo Đukanović, predsjednik Vlade koji zna ko je ko na Bebinim i Informerovim porno snimcima, ali se pravi da ne zna kome je njegova vlast prvo garantovala, a potom našim novcem i otplatila višemilionski kredit uzet na račun jednog barskog preduzeća (dotični biznismen je u međuvremenu uhapšen pod optužbom da je akter višemilionske računarske prevare)?

Kako god, samo da neko ne kaže sjutra da nije znao.

Evo medijske optužnice: ,,Taj tekst je napisan i naručen da bi se mom pokojnom bratu Draganu Bećiroviću nacrtala meta na čelo dvadeset dana prije njegovog ubistva, što ja godinama tvrdim”, izjavio je Bećirović Dnevnim novinama, ,,Sada bi bilo normalno da se u okviru sudskog procesa utvrdi ko je naručio ovaj lažni tekst od Monitora…”(!?). Slične ili identične izjave prenijeli su, prošle nedjelje, Pobjeda i Portal analitika. Novinari, urednici i vlasnici tri pomenuta medija nijesu našli za shodno da izrečene optužbe provjere ili potkrijepe bilo čime. A nije da nije bilo razloga za tako što.

Možemo da krenemo od elementarnog – Zoran Bećirović je, u najmanju ruku, sagovornik kome je teško vjerovati na riječ. U redakcijama Dnevnih novina i Portala analitike to dobro znaju. I danas je među njima popriličan broj ljudi koji su nekada radili u Republici. I kojima je Bećirović uskratio desetak plata, makar dvije godine penzionog i zdravstvenog osiguranja i, za neke najvažnije, profesionalni ponos. Pa kad bivši gazda diktira pripovijesti o ,,naručenim tekstovima” oni bespogovorno hvataju bilješke. Znaju se.

Da li su bivši republikanci (novinari Republike) zaboravili vlastito pismo koje je 5. maja 2009. objavila Pobjeda, a u kome stoji ,,da je utvrđeno da stari vlasnik Vuk Rajković i novi vlasnik Zoran Ćoćo Bećirović Republici duguju oko 850 hiljada eura. I pored obećanja gospodina Bećirovića da će dug biti izmiren kako bi Republika nastavila s nesmetanim izlaženjem, do sada ništa nije urađeno. I stari i novi vlasnici grubo su nas prevarili i definitivno pobjegli od odgovornosti i obaveza ne samo prema zaposlenima već i prema državi Crnoj Gori.”

Šta se desilo pa je Bećirović od čovjeka koji ih je ,,grubo prevario” avanzovao u izvor prvog reda, kome se vjeruje na riječ? Stečeno iskustvo? Još jedno podsjećanje na njihovo pismo od prije šest godina: ,,Budući da smo i sami poslenici javne riječi zatečeni smo saznanjem da se u državi Crnoj Gori mogu slobodno kršiti sva prava njenih građana i državljana, a da istovremeno država Crna Gora na to ne reaguje i ne štiti svoje građane od samovolje svjetskih biznismena poput Zorana Ćoća Bećirovića…”

Da se vratimo otkrićima do kojih su Pobjeda, Portal analitika i Dnevne novine došle iz pomoć detektiva Bećirovića.

Zanimljivo je da nijedan od tri pomenuta medija nije pokušao da ,,čuje i drugu stranu”. Kao što se nije pozabavio ni detaljima inkriminisanog teksta U mreži, zbog koga se već četiri godine tuže Monitor i Stanko Subotić zvani Cane i Žabac (Osnovni i Viši sud u Podgorici do sada su po ovom predmetu donijeli tri različite presude, a biće ih još).

Tada bi i njihovi čitaoci vidjeli da se pokojni Dragan Bećirović u tom tekstu pominje, slovom i brojem, dva puta. Prvi citat glasi: ,,Beppler&Jacobson zvanično predstavlja Dragan Bećirović.Više je izvora, međutim, tvrdilo da je Bećirović istureni igrač, a da su unutra i familija Đukanović i Stanko Subotić Cane”. Drugi je kraći: ,,Formalno prvi čovjek Bepplera Dragan Bećirović, u više je različitih kombinacija i u nekim drugim firmama”. Gdje je tu meta, zaključite sami.

A dok pokušate da povežete konce: nije ovo prvi put da Zoran Bećirović u medijima pronalazi ubice svog brata Dragana. Na sličan potez odlučio se i u avgustu 2012. godine, nekih godinu i po nakon bratovog ubistva. Tada je u Pobjedi, uz pomoć Srđana Kusovca, sadašnjeg šefa Vladinog biroa za informisanje, optužio Vijesti i njihovog direktora da su ,,prvo pripremili, a potom i zataškali ubistvo njegovog brata”.

Pobjeda opširno bilježi Bećirovićevo obraćanje Vijestima, kao odgovor na seriju tekstova u kojima se taj dnevnik bavio njegovim poslovnim nestašlucima. ,,Prvo ste mjesecima taj zločin medijski pripremali, tako što ste mu danima crtali metu na čelu, pripremajući javnost Crne Gore da je pitanje dana kada će takva osoba završiti na asfaltu. Isti dan kada je Dragan ubijen, krenuli ste da opstruišete istragu, a sve u pokušaju da se ubistvo ne riješi. Otkrivanjem važnih detalja iz istrage, uz pomoć i podršku pojedinaca ili frakcija iz policije, službi bezbjednosti, pravosuđa ili državne administracije, od kojih su neki i na visokim položajima, sve vrijeme ste istragu skretali u pogrešnom pravcu, a time direktno pomagali neposrednim izvršiocima i njihovim nalogodavcima…”. Reakcije su, baš kao i sada, izostale. Ili niko od nadležnih iz crnogorske policije i tužilaštva nije čitao Pobjedu, ili im je neko sugerisao da ne uzimaju za ozbiljno čovjeka kome je bol zbog izgubljenog brata smanjio moć rasuđivanja. Ili je, a toga se najviše treba plašiti, Bećirovićev istup shvaćen i prihvaćen kao dio brutalne kampanje protiv nezavisnih medija koju je nešto ranije započeo Milo Đukanović. Ono kada nam je, u proljeće ‘12., predočio kako su Vijesti ,,monstrum” a njihovi osnivači ljudi sa “galopirajućom upalom mozga”. Sličnu retoriku premijer koristi i ovih dana. Samo se krug prozvanih proširio.

Nije loše podsjetiti da je i ekonomski kontekst koji je prethodio javnim obraćanjima Zorana Bećirovića bio donekle sličan.

U ljeto 2012. Bećirović se suočavao sa gubitkom hotela Lipka koga je zbog duga od četiri miliona prisvojila Prva banka. Grupa ruskih investitora ga je optuživala za prevaru pošto im je, navodno, preko firme Operantio Trading Montenegro, za milionske iznose prodavao nepostojeće apartmane iznad Jaza u Budvi. Opet, na morskoj obali, sporan je bio posao sa Opštinom Budva. Vlasnici zemlje koju je Opština, kao svoju, prodala kiparskoj firmi Danebrook limited vjerovali su da iza te firme stoji Bećirović. On je, ipak, tvrdio da je to što Danebrook zastupa njegov advokat, što joj je direktor njegov saradnik iz Kolašina, a adresa joj je u njegovom hotelu, samo niz slučajnosti.

A prije par mjeseci – nove nevolje. Opština Budva blokirala je račun kompanije koja gazduje hotelom Avala zbog neizmirenih komunalija u iznosu nešto manjem od četiri miliona eura. Istovremeno je objavljeno da hotel nema upotrebnu dozvolu iako redovno, godinama unazad, prima goste – među kojima je, kažu, crnogorski premijer jedan od najredovnijih.

Može li to biti dovoljan razlog da se Bećiroviću mjesto novinarki priviđaju ubice? Pa ih javno locira (obilježava), uz pomoć kooperativnih medija. Ili je i to samo još jedan posao. Koji, sve po redu i protokolu, ima inicijatora, investitore, izvođače, podizvođače, kontrolore kvaliteta i revizore. U lancu interesa u kome svako svakome nešto duguje. I nešto potražuje. Ubicu za hapšenje ili novinara za odstrijel, manje-više je svejedno. Samo dok njih zaobilaze.

Mreža i veza

Mada je Subotićev spor sa Monitorom poslužio kao povod za prozivku i prijetnju, Bećirović ne voli da se priča o njihovom druženju. Zato potvrdu njihovog poznanstva, partnerstva i(li) prijateljstva dobijemo rijetko, tek uz pomoć poneke fotografije ili priče iz „prve ruke”. Kao ono kad se Subotić požalio na srpske vlasti (reketiraju ga), a pohvalio Bećirovića „poslovnog čovjeka iz Moskve” i svog prijatelja. „Vraćam se u Švajcarsku, obaveštavam advokate i odlučujem da sa Mihajlovićem (Dušan, bivši ministar policije Srbije) prekinem kontakt. Povlačim i Zorana Bećirovića iz projekta C-market”, piše Subotić o tim vremenima. Bećirović je, zapravo, poslovično tajnovit. Tako su nam trebale godine da saznamo otkud bivšem vozaču kombija u Budvi novac da postane suvlasnik najstarijeg hotela iz turističke prijestonice. Tu tajnu nam je otkrio Rus Igor Lazurenko, sa kojim se Bećirović par godina unazad sporio oko vlasništva u Avali. „Shvatio sam da je Bećirović poznat i dobro povezan u Crnoj Gori, koja je mala zemlja sa malim krugom moći. U stvari, on je bio veoma blizak sa Milom Đukanovićem. Crna Gora je takođe veoma siromašna zemlja i nisam stekao utisak da je Bećirović bogat…”, rekao je Lazurenko na sudu u Londonu, 2013. Prema njegovim tvrdnjama, zbog veza sa Đukanovićem Bećirović je i dobio prvih 20 odsto akcija u kompaniji u koju nije uložio ni centa. Dodatnih pet posto je dobio kasnije, a posljednju, zlatnu akciju koja mu je donijela mogućnost da odlučuje, Bećirović je, prema tvrdnjama Lazurenka, osvojio nakon presude koju je u korist njihove kompanije donijela Đukanovićeva sestra Ana Kolarević.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo