Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SEZONCI: Roblje na određeno vrijeme

Objavljeno prije

na

Znate za priču o čaši koja je do pola puna, odnosno, poluprazna. Stvar je, objašnjavaju verzirani, u stavu posmatrača. Tako je, izgleda, i sa radnom snagom i novcem na crnogorskom tržištu rada.

Uzmimo za primjer iznos od 600 eura. Malo više od prosječne plate koju nam je svojevremeno obećavao premijer Milo Đukanović (prosječna zarada u Crnoj Gori u aprilu je bila manja od 480 eura). I za trećinu manje od zvaničnih mjesečnih troškova života prosječnog domaćinstva (u kalkulaciju nijesu uračunati troškovi energije, odjeće, obuće, obrazovanja, zdravstvene zaštite, higijene… crnogorska potrošačka korpa ima 120 artikala, evropska – 237).

Uglavnom, 600 eura je iznos moguće zarade koji je ministarka rada i socijalne zaštite Zorica Kovačević obećala socijalno ugroženom, a radno sposobnom stanovništvu sa sjevera zemlje. Pod uslovom da odustanu od aktuelnog iseljavanja u zemlje EU, i da bolju budućnost potraže na Ćemovskom polju, kao sezonski radnici u Plantažama AD. Tamo će – plijeveći travu između čokota, a potom na berbi bresaka i grožđa – biti u prilici da zarade od 400 do 600 eura, dodatno su posvjedočili Vukica Jelić, direktorka Zavoda za zapošljavanje i Verica Maraš, izvršna direktorka Plantaža. Ko pretekne – čeka ga autoput.

Nekako u isto vrijeme, sa primorja je stigla ilustracija golemih nevolja sa kojima se, uoči ljetnje sezone, nose vlasnici ovdašnje turističko-ugostiteljske ponude: ,,Prije neki dan mi se žalio preduzetnik iz Budve koji je raspisao konkurs za prijem nekoliko konobara”, svjedoči profesor Rade Ratković. ,,Javilo se njih 200, od kojih samo jedan iz Crne Gore, sa Zavoda. Kada je kontaktirao sa njim, dobio je sljedeći odgovor: ‘Sada zavisiš od mene. Bez 600 eura se neću podići ni sa stolice, a kamoli da radim'”.

Čuješ ti konobara? On bi da služi svjetsku (rusku, srpsku, bosansku, domaću) elitu na dva –tri jezika, provodeći, svakodnevno, naredna tri mjeseca 10-12 sati u klimatizovanom lokalu sa ne zna ni on koliko zvjezdica, i da ga za to zadovoljstvo još plate 600 eura mjesečno!? Taman kao da bere breskve na Plantažama, pod pokroviteljstvom Ministarstva rada i brižne ministarke Kovačević. Ne može to tako. Treba biti konkurentan ponudi u Hrvatskoj, Grčkoj, Italiji, Španiji… A tamo konobare sigurno ne plaćaju 600 eura.

Nije prošlo mnogo, a novine su počele da pišu kako domaći radnici mobilisani u Bijelom Polju bježe iz Plantaža, nezadovoljni uslovima i ostvarenom dnevnicom. Ministarka se, umjesto odgovora, pohvalila da na Ćemovskom radi više od 400 domaćih radnika. ,,To je veliki uspjeh za ovu državu”, rekla je Zorica Kovačević procjenjujući da je to prvi put da toliko crnogorskih radnika radi na Plantažama.

Za razliku od berača bresaka, u Crnoj Gori nema tačnih podataka o broju ljekara koji su otišli da rade u inostranstvo. Zna se samo da se Ljekarskoj komori godišnje obrati 10 do 15 ljekara koji traže potvrdu neophodnu za zasnivanje radnog odnosa u stranim zemljama. A predsjednik Sindikata doktora medicine Vladimir Dobričanin proljetos je u razgovoru za Vijesti iznio podatak da Crnoj Gori fali oko 640 ljekara –specijalista.

Ali, imamo mi prečeg posla. I boljih poslovnih prilika.

“Očekujem još 200 ljudi kada počne berba breskvi”, pohvalila se ministarka Kovačević u Skupštini, odgovarajući na pitanje poslanika Zorana Jelića (DPS). Još je istakla da će radnici Plantaža (hvala Vladi i resornom ministarstvu) ubuduće dobiti kvalitetniju obuku za branje, kopanje i čupanje, uz jedan besplatan obrok dnevno. ,,Kada počne puna berba breskvi, radnici će moći da zarade i do 30 eura dnevno”, prenosi ministarka ono što joj je rečeno u Plantažama.

Provladinim medijima je i to bilo malo pa su iznos potencijalne zarade podigli na 45 eura dnevno. Valjda da potkrijepe rezon gospođe Jelić, prema kome bi branje bresaka trebalo postati neka vrsta tradicije u DPS-ovoj Crnoj Gori. ,,Naš zadatak je da u narednom periodu animiramo što više mladih ljudi i onih koji su završili fakultete. Zašto bi bilo strašno brati breskve ili grožđe na imanju Plantaža?”, pita se bogata nasljednica (muž Zoran – pomenuti poslanik DPS – joj je ,,u nasljedstvo” ostavio direktorsku fotelju u Zavodu za zapošljavanje).

,,Obećala sam radnicima iz Bijelog Polja da će zaposleni u Ministarstvu, Fondu rada, ZZZ i centrima za socijalni rad u Podgorici i Nikšiću naredne sedmice s njima brati breskve, jer bismo i mi željeli da vidimo te uslove”, nadovezala se ministarka Kovačević potvrđujući da joj se Jelićkina ideja mnogo dopala. Zamislite samo: nezapošljeni ,,radnici, seljaci i poštena inteligencija” na zajedničkoj berbi. Na nekoliko sati potpomognuti DPSDP elitom iz resornog ministarstva. Dok neko ne zovne na kakvu svadbu u Splendid. Ili na piće u Grand.

A da: ni onaj neznani konobar se neće ovajditi od očekivanih 600 eura. Skupština Crne Gore je prihvatila ultimatum. Primjena Zakona o strancima, odnosno odredbe tog propisa koje favorizuju domaću radnu snagu prilikom zapošljavanja na sezonskim poslovima, stavljene su van snage do prvog novembra.

Kap u prepunoj čaši bila je prijetnja Žarka Radulovića, suvlasnika Splendida i predsjednika Crnogorskog turističkog udruženja. On je, u ime vlasnika turističkih i ugostiteljskih objekata zaprijetio štrajkom (privremenim zatvaranjem objekata) ukoliko zakonodavna vlast ne slijedi Vladu i odloži primjenu Zakona koji je usvojen prije deset mjeseci. Ali su vrli crnogorski biznismeni čekali 1. april, kada je počela njegova primjena, da se sjete kako im on smeta da ostvare očekivani profit.

,,Ako se zakon ne izglasa bićemo prinuđeni da idemo na drastičnije mjera pokazivanja nezadovoljstva”, zaprijetio je Radulović, ,,Da svi osjete po svom džepu, da smo mi u teškoj situaciji”. Onda je prvi crnogorski hotelijer na vlastitom primjeru pojasnio probleme sa kojima se suočavaju. ,,Zakon o strancima je definitivno već ugrozio ovu sezonu i proizveo probleme turističkim poslenicima. Nijesmo bili u stanju da pronađemo stručne kadrove. Primjera radi u Splendidu je sa Zavoda za zapošljavanje došlo 20 sobarica, koje nijesu radile duže od tri dana”, požalio se Radulović. I predložio rješenje: ,,Vlada treba da izvrši reformu obrazovanja koja bi omogućila mladima da nakon završenog školovanja, osim diplome, imaju i vještine sa kojima mogu aktivno učestvovati na tržištu rada”.

Koje su to vještine sa kojima se može aktivno učestvovati na crnogorskom tržištu rada?

MUP je, prema navodima Abida Crnovršanina, prošle godine izdao više od 23 hiljade radnih dozvola za zapošljavanje stranaca. Uglavnom sezonskog karaktera. Skoro 20 hiljada, ili 85 odsto tih dozvola odnosilo se na nekvalifikovanu i polukvalifikovanu radnu snagu. To je ,,stručni” kadar potreban ovdašnjim poslodavcima. Spreman da radi bez osiguranja i doprinosa, za platu od 200-250 eura mjesečno, krevet i hranu. Na tome gradimo snove o ekonomskom prosperitetu i evorpskoj budućnosti?!

Evo jednog, pomalo osobenog, zahtjeva za angažovanje radne snage. ,,Poslodavac iz Budve”, navodi Crnovršanin, ,,podnio je zahtjev Zavodu za zapošljavanje da mu treba pomoćni radnik za kuhinju koji treba da bude nekvalifikovan, ali da ima deset godina radnog iskustva, da zna engleski, kineski i ruski jezik”. Nekvalifikovani poliglota. Garderobu može da ima bilo koje boje, samo da je crna.

Kako god, priča se svodi na sljedeće: Postoji među crnogorskim poslodavcima jedan broj onih koji nijesu spremni da se prihvate obaveze koju su imali još srednjovjekovni feudalci. Oni su bili dužni da svojim kmetovima bar obezbijede hranu i smještaj nezavisno od toga da li je sezona poljoprivrednih radova u punom jeku, ili je njihovo imanje poplavljeno, popaljeno ili pokriveno snijegom. Naša je poslovno-politička elita (svaka čast tihoj većini) spremna da svojim radnicima, tri-četiri mjeseca godišnje plati trećinu, četvrtinu, a u najboljem slučaju polovinu ,,krizne potrošačke korpe”. Za uzvrat očekuju… pa, sve.

Samo nemojte reći da vas je sve ovo iznenadilo. Premijer Đukanović sve nam je ovo precizno najavio još prije koju godinu. ,,Države Zapadnog Balkana treba da odustanu od kopiranja politika država blagostanja. One nijesu države Evrope učinile razvijenima već su implementirane kao težnja da se već stvoreno bogatstvo ravnomjernije raspodijeli, ocijenio je crnogorski premijer Milo Đukanović govoreći na Bečkom ekonomskom forumu, ,,Visoki, destimulativni porezi, neodrživi penzijski i socijalni sistemi, rigidno tržište rada, preglomazna i birokratizovana administracija, poput teških okova ograničavaju konkurentnost i rast. Zato moramo biti hrabri i odlučni i sprovesti radikalne strukturne reforme koje će učiniti naše države privlačnijim mjestom za život, biznis i stvaranje”, naveo je političar i biznismen Đukanović.

Prepoznajete li se među onima što im Đukanović obećava Crnu Goru kao privlačno mjesto za život, biznis i stvaranje?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo