Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ RAŠA ČIVOVIĆA, RADNIKA RUDNIKA BOKSITA: Kazna za zviždača

Objavljeno prije

na

Rašo Čivović, invalid treće kategorije, otac četvoro djece, jedini je od 960 radnika Rudnika boksita koji je ostao bez otpremnine. On već pet godina uporno obilazi sudove i institucije ne bi li konačno izdejstvovao svoje pravo.

Čivović se kao i ostali radnici Boksita 2010. prijavio za sporazumni prestanak radnog odnosa uz isplatu otpremnine, koja je iznosila oko 30.000 eura.

Međutim, te 2010. tokom štrajka radnika, Čivović je na jednom od protesta iznio podatke o krađi nafte iz magacija za koji je on bio zadužen. Javno je za to optužio pojedine članove menadžmenta.

,,Pitao sam poslodavca koja je količina nafte dovoljna da se skine menadžment. Rekao je pet litara, a ja sam mu pokazao dokaze za pet tona”, kazao je Čivović ruskim poslodavcima kada su ga pozvali na razgovor nakon protesta. Boksitima i Kombinatom aluminijuma tada je gazdovala CEAC, kompanija Olega Deripaske.

Umjesto da ga nagrade jer je progovorio o krađi i korupciji, Ćivović je disciplinski kažnjen zbog ,,neovlašćenog davanja informacija drugim licima ili sredstvima javnog informisanja u vezi tehnoloških procesa u preduzeću”, pa mu je zbog toga što je ,,nanio štetu preduzeću” smanjena plata. Samo zbog loše materijalne situacije i činjenice da od plate izdržava šest osoba prošao je sa smanjenjem plate, iako je bilo predloga da mu se da otkaz.

Upravnik sektora Transporta Milenko Vukmir, za koga je tvrdio da je novcem od ukradene nafte pravio kuću na primorju, tužio je Čivovića za duševne bolove. To što je na nivou Rudnika boksita utvrđeno da Vukmir nije poštovao proceduru prilikom izdavanja goriva i evidencije njegove potrošnje, pa je zbog toga i raspoređen na drugo radno mjesto, Čivoviću na sudu nije pomoglo. Čivović je jedan od rijetkih radnik koji je pravosnažno osuđen za klevetu.

Čim je progovorio o krađi uslijedile su sankcije. Brava na magacinu koji je dužio promijenjena je, a onda mu je obezbjeđenje zabranilo ulazak u firmu.

,,Kada nijesam mogao izdržati pritisak prijavljujem se za socijalni program, ali tek tada počinju problemi sa mobingom i osvetom što sam prijavio nadležne za korupciju”, kaže Čivović za Monitor.

Kako mu je onemogućen pristup preduzeću, on se žali inspekcijama. Iako su mu i u inspekciji znali kazati: Rašo previše pričaš, nakon upornog obraćanja u januaru 2011. raspoređuju ga na mjesto referenta za dokumentaciju. To što je ranije kažnjen zbog navodnog ,,iznošenja dokumentacije” nije bio problem.

,,Izoluju me u posebnu prostoriju, tako da nijesam za šest mjeseci

moga rada na tom mjestu imao s kim progovoriti, niti sam dobijao ikakav posao, što je i psihički uticalo na mene”, kaže Čivović.

Od tada je, kaže, ni na nebu ni na zemlji: ,,Ni dan danas ne znam svoj status u Boksitima, vodim se da radim, ali ne smijem tražiti nikakva prava, jer mi odmah prijete disciplinskom”.

No najveći problem je što ne može ostvariti pravo na otpremninu koju su svi ostali dobili. Za dobijanje otpremnine ostalim radnicima bio je potreban samo potpis izvršnog direktora. Za Čivovića su predviđena druga pravila i čak osam potpisa.

Na Sporazumu iz oktobra 2011, kojim se previđa da Čivoviću za sporazumni prestanak radnog odnosa poslodavac isplati 18.0000, a Samostalni sindikat Rudnika boksita 11.900 eura, bilo je neophodan i potpis Odbora direktora Rudnika boksita.

Čivović se javno pitao gdje treba da ide da dobije pet potpisa članova Odbora direktora, koji su činili uglavnom Rusi iz kompanija Olega Deripaske koja je tada gazdovala Boksitima, u Moskvu. Protestovao je ispred ruske ambasade, KAP-a, Vlade, tražio savjet od svih zvaničnika. Džabe.

Pored direktorskih, bio mu je potreban i potpis tadašnjeg izvršnog direktora Iljdara Ginijatulina, koji je dobio, kao i potpisi predsjednika dva sindikata u Boksitima. Predsjednik Samostalnog sindikata Borislav Bojanović je potpisao Čivovićev Sporazum, ali predsjednik drugog sindikata Ratko Radulović nije.

,,U oktobru 2011. tadašnji izvršni direktor Ginjijatulin shvativši da je napravljena namjerna greška sačinjava Sporazum o ispalati Čivoviću pripadajućeg socijalnog programa”, navodi se u dokumentu koji je Samostalni sindikat Boksita sredinom prošle godine dostavio skupštinskom Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje. Oni u njemu navode da je mogući razlog nepotpisivanja Sporazuma od strane Radulovića ,,osveta dijela menadžmenta koji je Čivović prozivao za nečasne radnje”.

I pored ovako jasnih tvrdnji, Čivović još ne dobija jasne odgovore od Odbora, ombudsmana, predsjednika Vlade, ministara… svih relevantnih institucija kojima se obraćao proteklih godina.

,,Ispratio sam do sada, od kad se tužim i obilazim sve institucije, tri ministra rada i socijalnog staranja. Bošković je nešto obećavao, Numanović nije htio ni da me primi, nova ministarka Kovačević uzela je broj telefona rekla da će me primiti”, priča Čivović.

Protestovao je sa svojom djecom ispred Skupštine i Vlade, molbu sa opisom svog slučaja uručio je svim poslanicima i poslaničkim klubova, ali bez efekta. Uredno su mu odgovarali jedino iz Delegacije EU i kazali mu da prate njegov slučaj.

Prije par mjeseci Viši sud je potvrdio djelimično usvojenu prvostepenu presudu Čivoviću koji je tužio Samostalni sindikat Boksita, koji predvodi Borislav Bojanović. Naloženo je da mu ta organizacija isplati 14,9 hiljada eura na ime nerealizovanog socijalnog programa iz 2010. godine koji je važio i za sve ostale radnike.

Kako Sindikat sada nema para, Čivović očekuje da će mu novac biti isplaćen kada se proda sindikalno zemljište u Nikšiću.

Tužbom u Privrednom sudu u Podgorici, Čivović od poslodavca potražuje 18.000 eura.

Iako se bori za otpremninu, tuži za mobing i diskriminaciju, Čivović nije odustao ni od toga da potvrdi svoje navode o korupciji. ,,Kažnjen sam pravosnažno za klevetu iako sam ukazivao na korupciju. To je jedinstven slučaj. Ustavni sud je odbio moju žalbu, ali nije važno ići ću dalje do Strazbura”.

Kada se jednom silna sudanija završi, Čivović se nada da će sa porodicom potražiti sreću u inostranstvu.

Tužio i Deripasku

Pored borbe za svoju otpremninu, Čivović pred Privrednim sudom pokušava da ospori i direktorska potraživanja prijavljena u stečajnom postupku. Osporava više hiljada eura koje potražuju bivši finansijski direktor Boksita Alekseja Agejeva, izvršni direktor Igor Kisenkov, drugi izvršni direktor Milorad Đurović… Čivović osporava i milione eura potraživanja koje su prijavile Deripaskine firme CEAC i Shasta. ,,Tužio sam i dvije Deripaskine firme, za mobing i diskriminaciju, prije pola godine. Nijesam naveo koji iznos tražim. Samo odštetu za dugogodišnje šikaniranje. Ako oni traže stotine miliona od Crne Gore, ja se neću smiriti dok Deripaski ne ‘ošišam’ bar gornji sprat jahte”, kroz osmijeh priča Čivović. Prije par mjeseci on je pismeno tražio od predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića da mu bude svjedok u parnici pred Privrednim sudom protiv Deripaskinih kompanija. Krivokapić je, kaže Čivović, više puta isticao da ima svu dokumentaciju o bivšim vlasnicima KAP-a i Boksita. Tužbom osporava potraživanje firmi Shasta Universal i CEAC, koje od nikšićkih Boksita potražuju oko 22 miliona eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MILIONI ZA PLAŽE CRNOGORSKOG PRIMORJA: Arapska kompanija gazdovaće sa 10 ulcinjskih plaža  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za sezonsko korišćenje pojedinih kupališta pristigle su ponude od nekoliko stotina hiljada eura pa do vrtoglavih 2,7 miliona, što je apsolutni rekord u istoriji iznajmljivanja morske obale, najvrjednijeg prirodnog resursa države Crne Gore

 

 

Da je pijesak prirodnih plaža Crnogorskog primorja zlata vrijedan, pokazale su vrtoglavi iznosi novca ponuđeni za zakup kupališta od Ulcinja do Herceg Novog. Nakon nedavnog otvaranja ponuda po završenom Javnom pozivu za zakup plaža za period 2024-2028, za plaže Ulcinja, Bara i Budve, učesnici, nadležni u JP Morsko dobro i cijela crnogorska javnost šokirani su ponudama koje su pristigle za pojedine djelove morske obale. U zatvorenim kovertama budući zakupci ponudili su astronomske svote  koje su se uveliko razlikovale od minimalnih početnih cijena. Učešće poznate arapske kompanije na licitaciji za kupališta na Velikoj plaži izazvalo je i političke tenzije između Vlade i albanskih partija.

Za sezonsko korišćenje pojedinih kupališta pristigle su ponude od nekoliko stotina hiljada eura pa do vrtoglavih 2,7 miliona, što je apsolutni rekord u istoriji iznajmljivanja morske obale, najvrjednijeg prirodnog resursa države Crne Gore.

Za manje kupalište na Slovenskoj plaži u Budvi, dugom 79 metara, površine 1.453 kvadratnih metara  izvjesni V.V. ponudio je cijelih 2,7 miliona eura. Minimalna sezonska zakupnina ove plaže na tenderu je bila 33.885 eura. Stigle su četiri ponude, jedna od 34 hiljade od A.P. lica, kompanija SUR Blue Coco doo ponudila je 90 hiljada, kompanija Falkon V&S doo 155 hiljada i lice V.V. 2,7 miliona eura.

Milionske sume ponuđene su i za plaže petrovačke rivijere.

Izdvaja se javno-party kupalište Lučice dužine 215 metara, sa 5.750m2 i minimalnom cijenom sezonskog zakupa od 44.570 eura, za koje  je privatno lice S.P. ponudilo 1 milion eura. Ostale tri ponude bile su podgoričke firme Profart 200.002 eura, Life Style Development iz Tivta 153.200 eura i firme Pešter Co 45.000 eura.

Duga petrovačka pješčana plaža podijeljena je na četiri javno-porodična kupališta za koja su ponuđene nevjerovatne sume od više stotine hiljada eura do milion. Za najkraću plažu stigla i najviša cijena.

Milion eura dostigla je popularna plaža Ponta dužine samo 39 metara, sa početnom cijenom zakupa od 20.957 eura. Svaka od tri ponude bila je višestruko veća od početne, firma Žuti zec ponudila je 89.000 eura, firma Ponta doo iz Petrovca ponudila je 3 eura više od minimalne, da bi kompanija Neimar doo iz Bara ponudu zaokružila na 1 milion eura.

Za dio petrovačke plaže, dužine 73 metra, sa početnom cijenom zakupa 7.992 eura, pristigle su četiri ponude i to: R.V. 45.000 eura, J.Z. 30.000, a V.M. 8.000 eura i lica A.S. koje je za nešto više od hiljadu kvadrata pijeska ponudilo 950.000 eura.

Za kupalište sa najmanjom početnom cijenom od 3.291 euro, dužine 62m, ponuđeno je nevjerovatnih 800.000 eura. Za susjedni dio petrovačke plaže dužine 110 metara, na početnih 7.609 eura, stigle su tri ponude, N.A. 7.700 eura, M.B. 18.000, dok je izvjesni M.Š. ponudio 800.000 eura.

Iza ovakvih nerealnih ponuda stoji  oprobana taktika tenderskih mućki iz prethodnog perioda. U pitanju su već viđene paralelne ponude starih zakupaca koje po pravilu budu odbačene, ili odabrani ponuđač odustane. Posebnim sistemom bodovanja i matematike sa referencama, plažu na kraju dobija onaj sa manjom ponudom.

Iz Morskog dobra je rečeno da ovoga puta neće vrednovati milionske ponude ako se ispostavi da su dio smišljene igre starih zakupaca plaža, kako bi se preko fantomskih ponuđača ponovo domogli vrijednih djelova obale.

S tim u vezi upućen je poziv Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) da se uključi u ovaj slučaj i da ispita milionske ponude za zakup plaža. Zvanično je zatraženo i od Uprave policije – Sektora za finansijsko obavještajne poslove (FOJ), da ispita porijeklo novca ponuđača koji su se javili na tender ovog državnog preduzeća i ponudili državi milione za zakup plaža.

Međutim, pravo iznenađenje stiglo je otvaranjem ponuda za iznajmljivanje kupališta na Velikoj plaži u Ulcinju.

Na licitaciji se pojavila nova kompanija, Eagle Hills Montenegru, iza koje stoji arapski kapital, koja je dala najveće ponude za desetak plaža od ukupno 32 kupališta, na 13 kilometara dugoj pješčanoj obali. Riječ je o kompaniji iz Abu Dabija specijalizovanoj za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine, koja je gradila poznati neboder Burdž Kalifa u Dubaiju i kompleks Beograd na vodi u Srbiji.

Firma Eagle Hills Montenegro registrovana je 6. marta ove godine na adresi u Podgorici.

Arapska kompanija konkurisala je na javnom pozivu Morskog dobra za zakup 19 kupališta na Velikoj plaži, međutim, njihova ponuda bila je najveća za 10 plaža. Riječ je o popularnim plažama Saranda, Adriaica, Imperial, Hill, Mojito, Habana, Safari, Tropikana, Koral, dio Pearle beach i plaža Barbose.

Kako se saznaje u Morskom dobru, osnivač i predsjednik kompanije Eagle Hills, Mohamed Alabar, nije ponudio milione za zakup kupališta nego realne iznose do 150.000 eura, koji su bili nešto viši od konkurencije. Navode primjer plaže na kojoj je Eagl Hills ponudio 190 hiljada i izgubio na licitaciji od bivšeg korisnika čija je ponuda iznosila 220 hiljada eura.

Najveća cijena koju je ta plaža postigla na tenderu 2019. bila je 40.000 eura. To pokazuje, navode u Morskom dobru, kako je državna imovina bila podcijenjena u poslednjih 30 godina. Ove godine očekuju najveći prihod od zakupa morske obale od kako postoji Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom.

Vijest da je arapska firma najbolje rangirana za 10 kupališta na Velikoj plaži izazvala je negodovanje i bijes kod dosadašnjih zakupaca i lokalnih vlasti Ulcinja.  Najavljeno je nepoštovanje tenderskih rezultata. Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu zatražio je poništenje tendera i zaprijetio pozivom svim albanskim partijama da napuste Vladu, ukoliko se njegov zahtjev ne ispuni.

„Vlada ne vidi pravni osnov po kome bi tender za zakup plaža u Ulcinju mogao biti poništen, ali ukoliko neko smatra da je došlo do kršenja propisa i može to da dokaže, spremna je da to razmotri. Tender je bio otvoren i transparentran i  pravila su bila jasna“, kazao je premijer Milojko Spajić, na sastanku koji je u srijedu uslijedio sa predstavnicima Opštine Ulcinj.

“Bitno je, prije svega, da lokalna zajednica bude zadovoljna, ali i da sve bude zakonito. Na osnovu dosadašnjih informacija, u ovom postuku nije bilo proceduralnih propusta. Sa druge strane, razumijemo zabrinutost dijela lokalne zajednice i otvoreni smo za dalji dijalog koji bi uključio i potencijalne nove zakupce”, poručio je Spajić

Kako izgleda u Ulcinju nisu spremni na scenario po kome višegodišnji zakupci koji su plaže koristili decenijama, mogu da ostanu bez njih. Ne slažu se sa načinom bodovanja koji im ne priznaje kontinuitet i preče pravo korišćenja državne imovine.

Nema objašnjenja zašto Ulcinjani ne žele dolazak velike kompanije poput Eagle Hills koja je poznata po svojim projektima u nizu zemalja širom svijeta, kao i u bliskom okruženju. Pored izgradnje čuvene kule Burdž Kalifa, gradili su i Centar Dubaija, marine Dubai i novih naselja na toj lokaciji. Posjeduju lanac od 70 luksuznih hotela i rizorta u Ujedinjenim arapskim emiratima. Jedan od većih projekata planiran je u Albaniji u kojoj Alabar ima jaku podršku premijera Edi Rame.  Riječ je o strateškoj investiciji albanske Vlade, izgradnji najveće marine za luksuzne jahte na Mediteranu, Porto Durres u luci Drač.

Takođe, nije poznat ni motiv velike kompanije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata da učestvuje na tenderu za zakup plaža u Ulcinju. Ukoliko iza toga ne stoje neki drugi planovi i projekti.

Branka PLAMENAC

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Broj zaposlenih u javnoj upravi na državnom i lokalnom nivou na kraju 2023. godine iznosio je 62,5 hiljada i za 14,4 hiljade je veći u odnosu na potreban broj iz plana optimizacije koji je trebao biti sproveden u 2020. godini. Dukaj je ranije kazao da je od 2021. godine do danas, u javnoj upravi zaposleno još tri hiljade radnika. On je potvrdio i da nemaju podatke koliko je novih radnika uposleno u ustanovama koje država ne finansira direktno, dok u onima koje dobijaju više od 50 odsto novca iz državne kase, na centralnom nivou radi više od 47.000 zaposlenih, a na lokalnom više od 7.000. Dukaj je kazao da je partijsko zapošljavanje jedan od najvećih problema društva i da se ta praksa mora zaustaviti – jer je Crna Gora prešla sve granice.

“U ovom momentu imamo na centralnom nivou 47.284, na lokalnom nivou 7.092. zaposlenih. U ovaj broj su uključene sve institucije koje se finansiraju više od 50 odsto iz budžeta. Imamo više od 3.000 više zaposlenih, u odnosu na 2021. godinu od kada imamo analizu. Treba napomenuti, prosjek EU je 15 odsto, a maksimum je 20 odsto ukupnog broja jedne države, mi smo taj procenat premašili. Optimizacija treba da ide uporedno sa racionalizacijom. Mi smo kao Ministarstvo i Vlada započeli konkretne korake”, kazao je Dukaj.

Ministarstvo javne uprave dobilo je načelno pozitivno misljenje EK za Zakon o državnim službenicima i namještenicima. Dukaj kaže da su dobili korisne preporuke koje se odnose na nivo kvalifikacije obrazovanja za pojedina radna mjesta: status stalnosti inspektora i kontinuitet mandata visoko-rukovodnog kadra. Podsjetio je da je ovaj zakon, zbog nerijetkih izmjena, a u ranijem periodu i bez neophodnih procedura i transparentnosti – bio predmet kritika EU, kao i institucija civilnog društva u Crnoj Gori. Zbog toga je na sjednici Vlade  izdvojio mišljenje.

Potpredsjednica SDP-a i predstavnica Evropskog saveza Amina Cikotić pojašnjava da su izvještaji EK razlog za izmjene i dopune ovog zakona, kojima su negativno ocijenjene posljednje izmjene zakona koje je na osnovu amandmana poslanika usvojila Skupština u januaru 2021. godine, a kojima su smanjeni uslovi po pitanju godina radnog iskustva za zvanja u okviru kategorija radnih mjesta. Evropska komisija je ove izmjene ocijenila kao korak unazad po pitanju profesionalizacije i jačanja karijernog sistema u državnoj upravi.

„Obesmišljavanjem obrazovanja i iskustva, ali i davanjem vjetra u leđa sumnjivim partijskim kadrovima, vrlo jednostavno će se urušiti sistem funkcionisanja javne uprave“, dodaje ona.

Aktivistkinja za ljudska prava Dina Bajramspahić ocjenjuje da fijasko Zakona o državnim službenicima i namještenicima najbolje pokazuje prirodu i karakter vladajuće većine. Navela je da je Vlada odbila verziju zakona koja je dobila zeleno svjetlo od Evropske komisije i time ponovo zaustavila reformu javne uprave koja je jedan od ključnih stubova u pristupnim pregovorima.

’’Na tom se primjeru najbolje vidi apsolutno odbijanje da se prave iskoraci i promjene na bolje, te da vladajuća većina želi da zadrži punu slobodu na zapošljavanje svojih kadrova bez znanja, iskustva, vještina, kompetencija i da kroji zakone na osnovu kojih najlošiji kandidati mogu da upravljaju složenim sistemima, bez odgovornosti za štetu koju prave’’, kazala je.

Istraživačica javnih politika u Institutu alternativa Milena Muk smatra da je Prijedlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještenicima, čiji je glavni povod bio pooštravanje uslova u pogledu traženog radnog iskustva za različita službenička zvanja, umnogome  obesmišljen naknadnim usvajanjem zakjučaka na sjednici Vlade, kojima se ipak istrajalo sa namjerom da se smanji traženi nivo obrazovanja za sve pozicije, uključujući i visoki rukovodni kadar i starješine organa. Kazala je da je, nažalost, naknadnim zaključcima Vlade, osujećeno i vraćanje stare odredbe prema kojoj bi vršioci dužnosti bili određivani iz reda već zaposlenih.

“Time v.d. stanja ostaju posebno ranjiva na neprimjerene uticaje. Osim što je dobar standard da se vršioci dužnosti određuju iz reda već zaposlenih, za šta bi svi poslanici i poslanice trebalo da se dodatno založe kada se bude o ovom prijedlogu glasalo, smatramo da bi v.d. stanje bilo moguće u velikoj mjeri izbjeći, na šta takođe ukazujemo u dodatnim preporukama”, saopštila je Muk.

Istakla je da prijedlog ne predviđa reformu sistema testiranja kandidata i kandidatkinja za posao u državnoj upravi, što je, dodaje, ujedno i segment koji je najranjijiviji u odnosu na neprimjerene uticaje i nepravilnosti, “s obzirom na to da nije utemeljen na standarizovanoj procjeni ključnih kriterijuma i da komisije koje sprovode testiranja nisu oslobođene političkih uticaja”.

 

Uvodi se državna disciplinska komisija

Važeći Zakon o državnim službenicima i namještenicima primjenjuje se od jula 2018. godine, a praksa je pokazala da postoje manjakovisti, na koje je ukazivala i Evropska komisija.

Pored rješenja u vezi sa kojima su se ministri sporili, Vlada je usvojila odredbe koje su se odnosile na jednogodišnje naknade rukovodiocima u slučaju da im je istekao mandat ili dođe do reorganizacije organa. Radni odnos će prestajati sa 66 godina starosti, shodno Zakonu o radu, a inspektori dobiti ugovore na neodređeno vrijeme, umjesto dosadašnjih mandata od pet godina… Povećan je i potrebni broj godina iskustva za rad u javnoj upravi, a uveden je i institut Državne disciplinske komisije.

“Jedan od osnovnih razloga za izmjene bila je i nejasna pozicija predsjednika i članova Disciplinske komisije, način njenog rada, kao i radno-pravni status njenih članova, njihova prava nakon prestanka mandata. Predloženim izmjenama propisuje se da će se pred ovom komisijom voditi postupci i za lakšu i za težu povredu službene dužnosti, što će dovesti do ujednačenog postupanja i ujednačavanja pravne prakse u odnosu na postupke za lakše povrede službene dužnosti”, obrazloženo je u Predlogu zakona.

Ivan ČAĐENOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo