Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ RAŠA ČIVOVIĆA, RADNIKA RUDNIKA BOKSITA: Kazna za zviždača

Objavljeno prije

na

Rašo Čivović, invalid treće kategorije, otac četvoro djece, jedini je od 960 radnika Rudnika boksita koji je ostao bez otpremnine. On već pet godina uporno obilazi sudove i institucije ne bi li konačno izdejstvovao svoje pravo.

Čivović se kao i ostali radnici Boksita 2010. prijavio za sporazumni prestanak radnog odnosa uz isplatu otpremnine, koja je iznosila oko 30.000 eura.

Međutim, te 2010. tokom štrajka radnika, Čivović je na jednom od protesta iznio podatke o krađi nafte iz magacija za koji je on bio zadužen. Javno je za to optužio pojedine članove menadžmenta.

,,Pitao sam poslodavca koja je količina nafte dovoljna da se skine menadžment. Rekao je pet litara, a ja sam mu pokazao dokaze za pet tona”, kazao je Čivović ruskim poslodavcima kada su ga pozvali na razgovor nakon protesta. Boksitima i Kombinatom aluminijuma tada je gazdovala CEAC, kompanija Olega Deripaske.

Umjesto da ga nagrade jer je progovorio o krađi i korupciji, Ćivović je disciplinski kažnjen zbog ,,neovlašćenog davanja informacija drugim licima ili sredstvima javnog informisanja u vezi tehnoloških procesa u preduzeću”, pa mu je zbog toga što je ,,nanio štetu preduzeću” smanjena plata. Samo zbog loše materijalne situacije i činjenice da od plate izdržava šest osoba prošao je sa smanjenjem plate, iako je bilo predloga da mu se da otkaz.

Upravnik sektora Transporta Milenko Vukmir, za koga je tvrdio da je novcem od ukradene nafte pravio kuću na primorju, tužio je Čivovića za duševne bolove. To što je na nivou Rudnika boksita utvrđeno da Vukmir nije poštovao proceduru prilikom izdavanja goriva i evidencije njegove potrošnje, pa je zbog toga i raspoređen na drugo radno mjesto, Čivoviću na sudu nije pomoglo. Čivović je jedan od rijetkih radnik koji je pravosnažno osuđen za klevetu.

Čim je progovorio o krađi uslijedile su sankcije. Brava na magacinu koji je dužio promijenjena je, a onda mu je obezbjeđenje zabranilo ulazak u firmu.

,,Kada nijesam mogao izdržati pritisak prijavljujem se za socijalni program, ali tek tada počinju problemi sa mobingom i osvetom što sam prijavio nadležne za korupciju”, kaže Čivović za Monitor.

Kako mu je onemogućen pristup preduzeću, on se žali inspekcijama. Iako su mu i u inspekciji znali kazati: Rašo previše pričaš, nakon upornog obraćanja u januaru 2011. raspoređuju ga na mjesto referenta za dokumentaciju. To što je ranije kažnjen zbog navodnog ,,iznošenja dokumentacije” nije bio problem.

,,Izoluju me u posebnu prostoriju, tako da nijesam za šest mjeseci

moga rada na tom mjestu imao s kim progovoriti, niti sam dobijao ikakav posao, što je i psihički uticalo na mene”, kaže Čivović.

Od tada je, kaže, ni na nebu ni na zemlji: ,,Ni dan danas ne znam svoj status u Boksitima, vodim se da radim, ali ne smijem tražiti nikakva prava, jer mi odmah prijete disciplinskom”.

No najveći problem je što ne može ostvariti pravo na otpremninu koju su svi ostali dobili. Za dobijanje otpremnine ostalim radnicima bio je potreban samo potpis izvršnog direktora. Za Čivovića su predviđena druga pravila i čak osam potpisa.

Na Sporazumu iz oktobra 2011, kojim se previđa da Čivoviću za sporazumni prestanak radnog odnosa poslodavac isplati 18.0000, a Samostalni sindikat Rudnika boksita 11.900 eura, bilo je neophodan i potpis Odbora direktora Rudnika boksita.

Čivović se javno pitao gdje treba da ide da dobije pet potpisa članova Odbora direktora, koji su činili uglavnom Rusi iz kompanija Olega Deripaske koja je tada gazdovala Boksitima, u Moskvu. Protestovao je ispred ruske ambasade, KAP-a, Vlade, tražio savjet od svih zvaničnika. Džabe.

Pored direktorskih, bio mu je potreban i potpis tadašnjeg izvršnog direktora Iljdara Ginijatulina, koji je dobio, kao i potpisi predsjednika dva sindikata u Boksitima. Predsjednik Samostalnog sindikata Borislav Bojanović je potpisao Čivovićev Sporazum, ali predsjednik drugog sindikata Ratko Radulović nije.

,,U oktobru 2011. tadašnji izvršni direktor Ginjijatulin shvativši da je napravljena namjerna greška sačinjava Sporazum o ispalati Čivoviću pripadajućeg socijalnog programa”, navodi se u dokumentu koji je Samostalni sindikat Boksita sredinom prošle godine dostavio skupštinskom Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje. Oni u njemu navode da je mogući razlog nepotpisivanja Sporazuma od strane Radulovića ,,osveta dijela menadžmenta koji je Čivović prozivao za nečasne radnje”.

I pored ovako jasnih tvrdnji, Čivović još ne dobija jasne odgovore od Odbora, ombudsmana, predsjednika Vlade, ministara… svih relevantnih institucija kojima se obraćao proteklih godina.

,,Ispratio sam do sada, od kad se tužim i obilazim sve institucije, tri ministra rada i socijalnog staranja. Bošković je nešto obećavao, Numanović nije htio ni da me primi, nova ministarka Kovačević uzela je broj telefona rekla da će me primiti”, priča Čivović.

Protestovao je sa svojom djecom ispred Skupštine i Vlade, molbu sa opisom svog slučaja uručio je svim poslanicima i poslaničkim klubova, ali bez efekta. Uredno su mu odgovarali jedino iz Delegacije EU i kazali mu da prate njegov slučaj.

Prije par mjeseci Viši sud je potvrdio djelimično usvojenu prvostepenu presudu Čivoviću koji je tužio Samostalni sindikat Boksita, koji predvodi Borislav Bojanović. Naloženo je da mu ta organizacija isplati 14,9 hiljada eura na ime nerealizovanog socijalnog programa iz 2010. godine koji je važio i za sve ostale radnike.

Kako Sindikat sada nema para, Čivović očekuje da će mu novac biti isplaćen kada se proda sindikalno zemljište u Nikšiću.

Tužbom u Privrednom sudu u Podgorici, Čivović od poslodavca potražuje 18.000 eura.

Iako se bori za otpremninu, tuži za mobing i diskriminaciju, Čivović nije odustao ni od toga da potvrdi svoje navode o korupciji. ,,Kažnjen sam pravosnažno za klevetu iako sam ukazivao na korupciju. To je jedinstven slučaj. Ustavni sud je odbio moju žalbu, ali nije važno ići ću dalje do Strazbura”.

Kada se jednom silna sudanija završi, Čivović se nada da će sa porodicom potražiti sreću u inostranstvu.

Tužio i Deripasku

Pored borbe za svoju otpremninu, Čivović pred Privrednim sudom pokušava da ospori i direktorska potraživanja prijavljena u stečajnom postupku. Osporava više hiljada eura koje potražuju bivši finansijski direktor Boksita Alekseja Agejeva, izvršni direktor Igor Kisenkov, drugi izvršni direktor Milorad Đurović… Čivović osporava i milione eura potraživanja koje su prijavile Deripaskine firme CEAC i Shasta. ,,Tužio sam i dvije Deripaskine firme, za mobing i diskriminaciju, prije pola godine. Nijesam naveo koji iznos tražim. Samo odštetu za dugogodišnje šikaniranje. Ako oni traže stotine miliona od Crne Gore, ja se neću smiriti dok Deripaski ne ‘ošišam’ bar gornji sprat jahte”, kroz osmijeh priča Čivović. Prije par mjeseci on je pismeno tražio od predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića da mu bude svjedok u parnici pred Privrednim sudom protiv Deripaskinih kompanija. Krivokapić je, kaže Čivović, više puta isticao da ima svu dokumentaciju o bivšim vlasnicima KAP-a i Boksita. Tužbom osporava potraživanje firmi Shasta Universal i CEAC, koje od nikšićkih Boksita potražuju oko 22 miliona eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo