Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DEPORTOVANJE BH IZBJEGLICA DVADESET I TRI GODINE KASNIJE: Projektovani zaborav za nekažnjeni zločin

Objavljeno prije

na

Navršile su se dvadeset i tri godine od kada se u Crnoj Gori desio nekažnjeni ratni zločin – deportovanje bosanskohercegovačkih izbjeglica. Crnogorska policija je u maju i junu 1992. nezakonito uhapsila u Herceg Novom i u još nekoliko primorskih gradova blizu sto civila, koji su u Crnoj Gori potražili spas od rata u BiH, i predala ih vojsci bosanskih Srba. Većina njih su ubrzo ubijeni, ostali su stradali u logorima, a nekolicina je preživjela mučenje. Nekima se još ne zna grob, niti gdje su ubijeni.

Ni nakon toliko vremena, u Crnoj Gori niko ni od nalogodavaca ni od izvršilaca tog ratnog zločina nije osuđen. I pored nekoliko sudskih procesa grupi optuženih visokih policijskih funkcionera i višegodišnjih apela sa raznih strana da se krivci izvedu pred lice pravde, crnogorska vlast je svih proteklih godina bila posvećena samo jednom cilju – da projektovanim kolektivnim zaboravom zataška taj zločin i tadašnje čelnike spasi od zaslužene kazne. U tome su joj svojski pomagali njeni specijalci i mediji nastojeći da laži preokrenu u istinu, da od dželata naprave mirotvorce, a od žrtava zločince.

„Ratni zločin deportacije BiH izbjeglica je najstrašniji ratni zločin u seriji zločina nad manjinama 90-ih. Ni za jedan od tih zločina nema odgovornih, iz prostog razloga što je nemoguće očekivati da zločinci procesuiraju sami sebe, pogotovo oni koji su komandno odgovorni, a komandnu odgovornost snosi vrh ondašnje tj. sadašnje vlasti koja je ostala nepromijenjena. Za ratni zločin deportacije BiH izbjeglica lanac odgovornosti ide sljedećim redosljedom: na prvom mjestu komandne odgovornosti je tadašnji i sadašnji predsjednik Vlade Milo Đukanović, jer je MUP, koji je hapsio i isporučivao izbjeglice iz BiH, paravojnim formacijama tada tzv. Republike Srpske (a ne zvaničnoj Vladi u Sarajevu) njegovo resorno ministarstvo i tako velika akcija hapšenja se nije mogla izvesti bez njegove saglasnosti i odobrenja. Poslije njega su najodgovorniji tadašnji ministar MUP-a Pavle Bulatović, te tadašnji predsjednik države Momir Bulatović. Ove činjenice su poznate svima, čak i pravnim laicima, ali u zarobljenom društvu nepostojećih institucija treba očekivati da Đukanović bude procesuiran kao najmoćniji čovjek u državi je iluzija”, kaže za Monitor Omer Šarkić, poznati bloger iz Podgorice.

Prije sedam godina u istrazi povodom ovog zločina saslušan je i Đukanović. Sudija Radomir Ivanović nije mu postavljao nikakva pitanja. Sutkinja Milenka Žižić u završnici prvostepenog postupka početkom 2011. odbila je kao „nepotreban” predlog odbrane da Đukanovića pozove kao svjedoka.

Đukanović je izjavio da su „pojedinici iz MUP-a trebali da se konsultuju šta da se radi, a ne da postupe ovako kako su postupili bez ikakvog traženja savjeta ili konsultacije sa mnom kao premijerom, sa Momirom Bulatovićem, kao šefom države ili predsjednikom Skupštine, ili na kraju sa državnim tužiocem”. Međutim, osim svjedočenja Momira Bulatovića, postoje i pisani dokazi da su se „pojedinci iz MUP-a” konsultovali sa državnim tužilaštvom. To potvrđuju dokumenti koje je Nikola Pejaković (kao ministar unutrašnjih poslova naslijedio Pavla Bulatovića) krajem 1992. i u proljeće 1993. dostavio Skupštini Crne Gore. U njima piše da se hapsilo i deportovalo „u konsultaciji sa nadležnim državnim tužilaštvom”. Tužilaštvo i sudovi na to se nisu obazirali.

,,U slučaju deportacije BiH izbjeglica niko nije snosio ni objektivnu odgovornost, naprotiv, svi iz lanca komande su zadržali svoje pozicije ili napredovali, počev od samog Đukanovića, pa nadalje”, podsjeća Šarkić.

Prekretnicu u rasvjetljavanju deportacija trebalo je da predstavlja Bulatovićevo svjedočenje pred podgoričkim Višim sudom 12. novembra 2010. Desilo se nešto sasvim drugo. Pojačana je sarajevsko-podgorička hajka na Slobodana Pejovića i one koji su stali u njegovu odbranu. Pejović, koji je u vrijeme deportacija bio policijski inspektor u Herceg Novom, prvi i jedini je iz policijske službe Crne Gore javno progovorio o zločinu i potvrdio da je to bila organizovana državna akcija, koju je naredio MUP Crne Gore.

I danas mnogi o tome ćute. Reagujući povodom godišnjice deportacija Bošnjačka stranka se, na primjer, svojski potrudila da označi ko je i zašto naložio zločin deportacija.

Advokat Velija Murić kaže za Monitor – zašto se nije pošlo od krunskog svjedoka Momira Bulatovića, koji indirektno čak ni sebe ne abolira? ,,Njegovo svjedočenje skoro da je dovoljno da povuče i svjedočenja onih drugih iz tadašnjeg državnog vrha, koji se takođe ne mogu abolirati nekog vida odgovornosti za ovaj zločin. Niko me ne može uvjeriti da depeša, koju je tada odaslao vođa pobunjenih ekstremista, Radovan Karadžić, nije bila na stolu tadašnjeg predsjednika Vlade, ministra unutrašnjih poslova i saradnika, te da je ona tek onako ‘naivno’ shvaćena”, kaže Murić.

Murić podsjeća da je Bulatović rekao da su to bili normalni tekući poslovi, a da se desila državna greška. “Prosto je nevjerovatno da se u jednom uređenom sistemu vertikalnog i horizontalnog djelovanja i odgovornosti, koji je uređen sa nivoa Vlade, a preko Ministarstva unutrašnjih poslova koje je direktno izvršilo ovaj zločin, usput ga nazvavši ‘akcijom’, ne može doći do onog malog broja najodgovornijih za mučku smrt toliko ljudi”, kaže advokat Murić.

Skupština Crne Gore, i tada joj je predsjednik bio Ranko Krivokapić, spaljivanjem je uništila dokaze o ovom zločinu. To su dokumenti MUP-a i parlament nije obavezan da ih čuva – glasilo je obrazloženje tog čina. Vlast je previdjela da ratni zločini ne zastarijevaju. I da svjedoka, uprkos režimskim pogromima, još ima. Zbog toga i danas živi nada da Crna Gora neće ostati masovna grobnica za istinu.

Velija Murić, advokat i izvršni direktor Crnogorskog komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava
Državni zločin

– Hajka, hapšenje i deportacija izbjeglih Bošnjaka, u okviru jednog od najjezivijih državnih zločina koje je Crna Gora ikada vidjela, nedjela počinjenog nad ljudima koji su po svim međunarodnim, zvaničnim i moralnim konvencijama zaštićena kategorija, ako je vjerovati crnogorskom parlamentu, Vladi i odgovornom pravosuđu, ne zahtijeva više mnogo pažnje, ali ni pomena. Jedino što nam je ostalo nakon dvadeset i tri godine borbe je neslavni, ,,rezultat”: činjenica da je Crna Gora, umjesto da udomi ljude koji su došli da u njoj potraže spas, gazeći po Marku Miljanovom i tradicionalnim normama svoga naroda i svijeta, bez sudske odluke, ali sa državnom naredbom preko resornog ministarstva, potpuno u stilu Crvenih Kmera, selektivno hapsila, vezivala, mučila, zlostavljala i nasilno predala u smrt preko osamdeset ljudi. Isto tako, ne može se negirati da država Crna Gora, preko svoje Vlade i pravosudnih institucija, za dvadeset i tri godine nije iznašla mogućnost da odgovorne za zločin izvede pred lice pravde.

Naravno da nemuštim optuženjem i amaterski organizovanim maratonskim sudskim procesima, te konačno oslobađajućim presudama, nijesu dati nikakvi odgovori porodicama žrtava i javnosti. Nije zadovoljen ni onaj osnovni instinkt koji nas čini ljudima, a to je žeđ za istinom i pravdom. Bez dileme u ovom slučaju akter je bila država. To direktno proizilazi od javnog priznanja koje je dao Momir Bulatović, nazvavši ga „državnom greškom”. A pošto državu ne čini samo zemlja, već i ljudi, put ka odgovornom praktično je trasiran i ne bi morao da bude dug. Što se tiče motiva, koji god da je bio, istorijska slika kojom je iscrtano ovih par crnogorskih decenija, više je nego sablasna. Da li je razlog bila etnička mržnja ili nešto drugo? Možda želja da se doprinese ispunjenju starozavjetnog milenijumskog plana koji je diktiran iz Beograda? Ili banalna inferiornost pred zahtjevima ekstremista iz Srpske Republike, koja je tih godina svojom surovošću zaprepaštavala čitav svijet, ništa manje nego Islamska Država na Bliskom istoku danas.

Uzaludna krivična prijava

Profesor Milan Popović, glavni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik PZP-a Koča Pavlović 3. maja 2012 . godine podnijeli su tužilaštvu krivičnu prijavu protiv premijera Mila Đukanovića i ostalih najodgovornijih iz vrha vlasti za ratni zločin deportacija. Takođe i protiv državnih tužilaca, od 1992. do tada, zbog toga što su nečinjenjem glavnim krivcima za deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica pomogli da izbjegnu pravdu. Tužilaštvo se tim povodom nikada nije oglasilo, niti obratilo – ni podnosiocima krivične prijave ni javnosti. Niti je bilo šta preduzelo. O ovoj krivičnoj prijavi ćuti i sadašnji tužilac Ivica Stanković. Popović, Kočan i Pavlović pozvali su se, u obrazloženju krivične prijave, na svjedočenje bivšeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, koje su oni okarakterisali kao ,,dokaz najveće dokazne snage”. Oni su naveli Bulatovićeve riječi tokom svjedočenja na sudu da je tadašnje crnogorsko rukovodstvo ,,sve znalo” o slučaju deportacije, a da je Milo Đukanović, kao tadašnji premijer, ,,najviše znao”. Popović, Kočan i Pavlović smatraju da je na osnovu te samooptužujuće izjave Bulatovića, državno tužilaštvo trebalo da optužnicu proširi i na njega i na Mila Đukanovića. Đukanović je, kako su obrazložili, od 1989. bio na najvišim državnim i političkim funkcijama u Crnoj Gori i time uticao na odugovlačenje pokretanja sudskog postupka, kao i na sudski postupak. Oni su naveli da ratni zločini ne zastarijevaju i da ne mogu biti predmet nikakve tajne međunarodne diplomatije, realpolitike i abolicija.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo