Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DEPORTOVANJE BH IZBJEGLICA DVADESET I TRI GODINE KASNIJE: Projektovani zaborav za nekažnjeni zločin

Objavljeno prije

9 godina

na

Momir-Bulatovic1

Navršile su se dvadeset i tri godine od kada se u Crnoj Gori desio nekažnjeni ratni zločin – deportovanje bosanskohercegovačkih izbjeglica. Crnogorska policija je u maju i junu 1992. nezakonito uhapsila u Herceg Novom i u još nekoliko primorskih gradova blizu sto civila, koji su u Crnoj Gori potražili spas od rata u BiH, i predala ih vojsci bosanskih Srba. Većina njih su ubrzo ubijeni, ostali su stradali u logorima, a nekolicina je preživjela mučenje. Nekima se još ne zna grob, niti gdje su ubijeni.

Ni nakon toliko vremena, u Crnoj Gori niko ni od nalogodavaca ni od izvršilaca tog ratnog zločina nije osuđen. I pored nekoliko sudskih procesa grupi optuženih visokih policijskih funkcionera i višegodišnjih apela sa raznih strana da se krivci izvedu pred lice pravde, crnogorska vlast je svih proteklih godina bila posvećena samo jednom cilju – da projektovanim kolektivnim zaboravom zataška taj zločin i tadašnje čelnike spasi od zaslužene kazne. U tome su joj svojski pomagali njeni specijalci i mediji nastojeći da laži preokrenu u istinu, da od dželata naprave mirotvorce, a od žrtava zločince.

„Ratni zločin deportacije BiH izbjeglica je najstrašniji ratni zločin u seriji zločina nad manjinama 90-ih. Ni za jedan od tih zločina nema odgovornih, iz prostog razloga što je nemoguće očekivati da zločinci procesuiraju sami sebe, pogotovo oni koji su komandno odgovorni, a komandnu odgovornost snosi vrh ondašnje tj. sadašnje vlasti koja je ostala nepromijenjena. Za ratni zločin deportacije BiH izbjeglica lanac odgovornosti ide sljedećim redosljedom: na prvom mjestu komandne odgovornosti je tadašnji i sadašnji predsjednik Vlade Milo Đukanović, jer je MUP, koji je hapsio i isporučivao izbjeglice iz BiH, paravojnim formacijama tada tzv. Republike Srpske (a ne zvaničnoj Vladi u Sarajevu) njegovo resorno ministarstvo i tako velika akcija hapšenja se nije mogla izvesti bez njegove saglasnosti i odobrenja. Poslije njega su najodgovorniji tadašnji ministar MUP-a Pavle Bulatović, te tadašnji predsjednik države Momir Bulatović. Ove činjenice su poznate svima, čak i pravnim laicima, ali u zarobljenom društvu nepostojećih institucija treba očekivati da Đukanović bude procesuiran kao najmoćniji čovjek u državi je iluzija”, kaže za Monitor Omer Šarkić, poznati bloger iz Podgorice.

Prije sedam godina u istrazi povodom ovog zločina saslušan je i Đukanović. Sudija Radomir Ivanović nije mu postavljao nikakva pitanja. Sutkinja Milenka Žižić u završnici prvostepenog postupka početkom 2011. odbila je kao „nepotreban” predlog odbrane da Đukanovića pozove kao svjedoka.

Đukanović je izjavio da su „pojedinici iz MUP-a trebali da se konsultuju šta da se radi, a ne da postupe ovako kako su postupili bez ikakvog traženja savjeta ili konsultacije sa mnom kao premijerom, sa Momirom Bulatovićem, kao šefom države ili predsjednikom Skupštine, ili na kraju sa državnim tužiocem”. Međutim, osim svjedočenja Momira Bulatovića, postoje i pisani dokazi da su se „pojedinci iz MUP-a” konsultovali sa državnim tužilaštvom. To potvrđuju dokumenti koje je Nikola Pejaković (kao ministar unutrašnjih poslova naslijedio Pavla Bulatovića) krajem 1992. i u proljeće 1993. dostavio Skupštini Crne Gore. U njima piše da se hapsilo i deportovalo „u konsultaciji sa nadležnim državnim tužilaštvom”. Tužilaštvo i sudovi na to se nisu obazirali.

,,U slučaju deportacije BiH izbjeglica niko nije snosio ni objektivnu odgovornost, naprotiv, svi iz lanca komande su zadržali svoje pozicije ili napredovali, počev od samog Đukanovića, pa nadalje”, podsjeća Šarkić.

Prekretnicu u rasvjetljavanju deportacija trebalo je da predstavlja Bulatovićevo svjedočenje pred podgoričkim Višim sudom 12. novembra 2010. Desilo se nešto sasvim drugo. Pojačana je sarajevsko-podgorička hajka na Slobodana Pejovića i one koji su stali u njegovu odbranu. Pejović, koji je u vrijeme deportacija bio policijski inspektor u Herceg Novom, prvi i jedini je iz policijske službe Crne Gore javno progovorio o zločinu i potvrdio da je to bila organizovana državna akcija, koju je naredio MUP Crne Gore.

I danas mnogi o tome ćute. Reagujući povodom godišnjice deportacija Bošnjačka stranka se, na primjer, svojski potrudila da označi ko je i zašto naložio zločin deportacija.

Advokat Velija Murić kaže za Monitor – zašto se nije pošlo od krunskog svjedoka Momira Bulatovića, koji indirektno čak ni sebe ne abolira? ,,Njegovo svjedočenje skoro da je dovoljno da povuče i svjedočenja onih drugih iz tadašnjeg državnog vrha, koji se takođe ne mogu abolirati nekog vida odgovornosti za ovaj zločin. Niko me ne može uvjeriti da depeša, koju je tada odaslao vođa pobunjenih ekstremista, Radovan Karadžić, nije bila na stolu tadašnjeg predsjednika Vlade, ministra unutrašnjih poslova i saradnika, te da je ona tek onako ‘naivno’ shvaćena”, kaže Murić.

Murić podsjeća da je Bulatović rekao da su to bili normalni tekući poslovi, a da se desila državna greška. “Prosto je nevjerovatno da se u jednom uređenom sistemu vertikalnog i horizontalnog djelovanja i odgovornosti, koji je uređen sa nivoa Vlade, a preko Ministarstva unutrašnjih poslova koje je direktno izvršilo ovaj zločin, usput ga nazvavši ‘akcijom’, ne može doći do onog malog broja najodgovornijih za mučku smrt toliko ljudi”, kaže advokat Murić.

Skupština Crne Gore, i tada joj je predsjednik bio Ranko Krivokapić, spaljivanjem je uništila dokaze o ovom zločinu. To su dokumenti MUP-a i parlament nije obavezan da ih čuva – glasilo je obrazloženje tog čina. Vlast je previdjela da ratni zločini ne zastarijevaju. I da svjedoka, uprkos režimskim pogromima, još ima. Zbog toga i danas živi nada da Crna Gora neće ostati masovna grobnica za istinu.

Velija Murić, advokat i izvršni direktor Crnogorskog komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava
Državni zločin

– Hajka, hapšenje i deportacija izbjeglih Bošnjaka, u okviru jednog od najjezivijih državnih zločina koje je Crna Gora ikada vidjela, nedjela počinjenog nad ljudima koji su po svim međunarodnim, zvaničnim i moralnim konvencijama zaštićena kategorija, ako je vjerovati crnogorskom parlamentu, Vladi i odgovornom pravosuđu, ne zahtijeva više mnogo pažnje, ali ni pomena. Jedino što nam je ostalo nakon dvadeset i tri godine borbe je neslavni, ,,rezultat”: činjenica da je Crna Gora, umjesto da udomi ljude koji su došli da u njoj potraže spas, gazeći po Marku Miljanovom i tradicionalnim normama svoga naroda i svijeta, bez sudske odluke, ali sa državnom naredbom preko resornog ministarstva, potpuno u stilu Crvenih Kmera, selektivno hapsila, vezivala, mučila, zlostavljala i nasilno predala u smrt preko osamdeset ljudi. Isto tako, ne može se negirati da država Crna Gora, preko svoje Vlade i pravosudnih institucija, za dvadeset i tri godine nije iznašla mogućnost da odgovorne za zločin izvede pred lice pravde.

Naravno da nemuštim optuženjem i amaterski organizovanim maratonskim sudskim procesima, te konačno oslobađajućim presudama, nijesu dati nikakvi odgovori porodicama žrtava i javnosti. Nije zadovoljen ni onaj osnovni instinkt koji nas čini ljudima, a to je žeđ za istinom i pravdom. Bez dileme u ovom slučaju akter je bila država. To direktno proizilazi od javnog priznanja koje je dao Momir Bulatović, nazvavši ga „državnom greškom”. A pošto državu ne čini samo zemlja, već i ljudi, put ka odgovornom praktično je trasiran i ne bi morao da bude dug. Što se tiče motiva, koji god da je bio, istorijska slika kojom je iscrtano ovih par crnogorskih decenija, više je nego sablasna. Da li je razlog bila etnička mržnja ili nešto drugo? Možda želja da se doprinese ispunjenju starozavjetnog milenijumskog plana koji je diktiran iz Beograda? Ili banalna inferiornost pred zahtjevima ekstremista iz Srpske Republike, koja je tih godina svojom surovošću zaprepaštavala čitav svijet, ništa manje nego Islamska Država na Bliskom istoku danas.

Uzaludna krivična prijava

Profesor Milan Popović, glavni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik PZP-a Koča Pavlović 3. maja 2012 . godine podnijeli su tužilaštvu krivičnu prijavu protiv premijera Mila Đukanovića i ostalih najodgovornijih iz vrha vlasti za ratni zločin deportacija. Takođe i protiv državnih tužilaca, od 1992. do tada, zbog toga što su nečinjenjem glavnim krivcima za deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica pomogli da izbjegnu pravdu. Tužilaštvo se tim povodom nikada nije oglasilo, niti obratilo – ni podnosiocima krivične prijave ni javnosti. Niti je bilo šta preduzelo. O ovoj krivičnoj prijavi ćuti i sadašnji tužilac Ivica Stanković. Popović, Kočan i Pavlović pozvali su se, u obrazloženju krivične prijave, na svjedočenje bivšeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, koje su oni okarakterisali kao ,,dokaz najveće dokazne snage”. Oni su naveli Bulatovićeve riječi tokom svjedočenja na sudu da je tadašnje crnogorsko rukovodstvo ,,sve znalo” o slučaju deportacije, a da je Milo Đukanović, kao tadašnji premijer, ,,najviše znao”. Popović, Kočan i Pavlović smatraju da je na osnovu te samooptužujuće izjave Bulatovića, državno tužilaštvo trebalo da optužnicu proširi i na njega i na Mila Đukanovića. Đukanović je, kako su obrazložili, od 1989. bio na najvišim državnim i političkim funkcijama u Crnoj Gori i time uticao na odugovlačenje pokretanja sudskog postupka, kao i na sudski postupak. Oni su naveli da ratni zločini ne zastarijevaju i da ne mogu biti predmet nikakve tajne međunarodne diplomatije, realpolitike i abolicija.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

TRAGIČNE POSLJEDICE POPLAVA: Razorna snaga stihije i ljudske neodgovornosti

Objavljeno prije

3 dana

na

11 Oktobra, 2024

Objavio:

Poplave u BiH, Crnoj Gori, srednjoj Evropi i širom svijeta upozoravaju da klimatske promjene u kombinaciji sa ljudskom pohlepom i zatvaranjem očiju pred nastupajućim problemima,  predstavljaju prijetnju svijetu.  Crna Gora i Balkan spadaju u najranjivije evropske regione,  na  posljedice klimatskih promjena

 

Više rijeka je izliveno, pojedini putevi oštećeni, a neki poplavljeni usljed obilnih padavina koje su zadesile Crnu Goru u noći između 3. i 4. oktobra. Najdramatičnije je bilo u Šavniku, na teritoriji Parka prirode Komarnica, u kome je došlo do izlivanja dvije rijeke. Poplavljeni su drumovi, a bujica je odnijela dva mosta pa su sela oko Šavnika bila odsječena.

U Komarnici, jednom od sela, četrdesetak mještana i turista čekalo je pomoć. Tek nakon vikenda, 7. oktobra, poplavljeno područje je posjetio ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović i predstavnici Vojske.

Mještani, koji su u subotu bili bez vode i struje nijesu čekali Vladu i institucije, pa su se samoorganizovali i napravili improvizovani nasip preko kojeg su prenosili vodu i hranu u odsječene djelove sela. U pomoć su im pritekli i radnici jednog privatnog preduzeća. Zahvaljujući nasipu turisti su evakuisani.

Šavničke vlasti  su u petak obavijestilie Vladu i poslali fotografije na kojima su se vidjele užasne posljedice vodene stihije, uključujući snimke vikendica koje nosi rijeka. ,,Ključno je da se reaguje na vrijeme, u našem slučaju to je trebalo da bude u petak ujutru kada smo obavijestili Direktorat za vanredne situacije”, izjavio je predsjednik Opštine Šavnik Jugoslav Jakić.

Na vlasti u Šavniku je Demokratska partija socijalista (DPS), koja je opozicija na državnom nivou posljednje četiri godine. To je, smatraju u DPS-u ali i u ostatku opozicije, razlog što Vlada nije na vrijeme reagovala.

U isto vrijeme Bosnu i Hercegovinu pogodile su katastrofalne poplave koje su odnijele najmanje 20 života, a za nestalima i dalje traga. Najviše žrtava i najveća razaranja pogodila su Donju Jablanicu, koja je imala 440 stanovnika. Bosanski i regionalni mediji su puni naslova koji govore o tome da katastrofu nije izazvala samo prirodna stihija nego i ilegalni kamenolom koji se nalazio iznad ovog sela.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

APELACIONI SUD TREĆI PUT UVAŽIO ŽALBU BRANIOCA MILOŠA MEDENICE I VRATIO VIŠEM SUDU U PODGORICI NA ODLUČIVANJE PREDLOG ZA UKIDANJE PRITVORA: Ping pong između Apelacionog i Višeg suda

Objavljeno prije

1 sedmica

na

4 Oktobra, 2024

Objavio:

Apelacioni sud po treći put uvažio je žalbu branioca Miloša Medenice i vratio Višem sudu u Podgorici na odlučivanje predlog za ukidanje pritvora uz davanje jemstva od preko 1.450.000 eura. Medenica je uhapšen 25. maja 2022. godine. I pored toga što je optužnica podignuta prije dvije godine, sudski postupak nije odmakao dalje od početka. Medenica je od tada u pritvoru

 

Apelacioni sud po treći put uvažio je žalbu branioca Miloša Medenice i vratio Višem sudu u Podgorici na odlučivanje predlog za ukidanje pritvora uz davanje jemstva od preko 1.450.000 eura. To piše u zvaničnom saopštenju Apelacionog suda Crne Gore.

U obrazloženju odluke, sudije Apelacionog suda navode da je odlučujući o žalbi branioca okrivljenog, utvrđeno da je prvostepeno rješenje zahvaćeno bitnom povredom odredaba krivičnog postupka.

“Nedostaju potpuni, jasni i dovoljni razlozi o odlučnim činjenicama, što pobijano rešenje i zaključak suda čine nejasnim, a prvostepeni sud nije u potpunosti postupio ni po razlozima iz prethodnog ukidnog rešenja Apelacionog suda Crne Gore”, navodi se u saopštenju.

Dodaje se da je naloženo prvostepenom sudu da u ponovnom postupku otkloni navedenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, nakon čega će biti u mogućnosti da donese novu na zakonu zasnovanu odluku.

Ova odluka Apelacionog suda uslijedila je nakon što se odbrana Miloša Medenice žalila na rješenje sutkinje podgoričkog Višeg suda Nade Rabrenović, koju je donijela još sredinom jula ,kada je odlučila da i pored toga što je Apelacioni sud ukinuo njenu odluku opet odbije da pusti iz pritvora sina nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medence.

Branilac Medenice, advokat Stefan Jovanović ocijenio je da ovakvo ponašanje pokazuje da sudija Višeg suda jednostavno ne želi da usvoji jemstvo. On ukazuje da  Apelacioni sud u odlukama ukazuje šta su greške i mane rješenja sutkinje  Rabrenović, međutim, kako kaže, „ona uporno odbija da te mane odnosno greške ispravi“.

Advokat Jovanović podsjeća da je inicijalni prijedlog za jemstvo predat u februaru i, ukazuje, da već punih osam mjeseci nije pravosnažno okončan taj postupak, odnosno nije donijeta pravosnažna odluka kojom se jemstvo odbija ili usvaja.

„Tri puta je sutkinja Višeg suda Nada Rabrenović odbijala jemstvo, odnosno tri puta je odbila prijedlog odbrane za određivanje jemstva i tri puta je Apelacioni sud uvažavao žalbu odbrane u odnosu na ta rješenja i ukazivao šta su propusti. Sutkinja apsolutno niti jednom nije uvažila ukidne razloge odnosno navode odluke Apelacionog suda tačnije niti jednom nije nakon sto je žalba usvojena i narednoj odluci nije primijenila to na šta joj je ukazivao Apelacioni sud što pokazuje samo jedno a to je da sudija jednostavno ne želi da usvoji jemstvo i da ta negacija jednostavno nema osnova i temelja u zakonu“, kazao je Jovanović.

Branilac Medenice smatra da se radi o ličnoj odluci koja je, kako kaže, bazirana na motivima koji su utemeljeni u zakonu.

„Utemeljenje za takvo utvrđenje odbrana ima upravo u odlukama Apelacionog suda koji konstantno u tri odluke ukazuje šta su greške i šta su mane rješenja sudije Nade Rabrenović, ali ona uporno odbija da ih usvoji . Sumnjam da se radi o neznanju, ipak je u pitanju sudija Višeg suda u Podgorici. Očigledno je nedostatak hrabrosti uslijed pritiska javnosti i trenutne društvene klime koja vlada. Upravo zato će odbrana razmotriti i neke druge korake u odnosu na druge državne organe jer očigledno je da koliko god puta Apelacioni sud usvajao žalbu da sutkinja Nada Rabrenović jednostavno neće usvajati jemstvo već će isto odbijati iz istih onih razloga za koje je već par puta stavljeno do znanja da ne mogu biti zakonom propisani razlozi za odbijanje jemstva“, ističe advokat.

Jovanović ističe je i da je Ustavni sud Crne Gore više puta u odlukama ukazivao da pritvor, kada se radi o Medenici, nije neophodan već je dovoljno djelovati alternativnom mjerom, kao što je jemstvo.

„Takođe ne shvatam ni Apelacioni sud Crne Gore koji umjesto da preinači jednu takvu odluku uporno uvažava žalbu i vraća postupajućoj sutkinji  iako vidi da ona  jednostavno ne želi bez ikakvog zakonskog utemeljenja da udovolji predlogu odbrane odnosno da omogući usvajanje jemstva“, kaže on.

Prema njegovim riječima, ovakvo ponašanje Višeg i Apelacionog suda je „mrcvarenje“ pritvorenika. „Ovakvo stanje, ovakvo ponašanje, ova ping-pong partija između Višeg i Apelacionog suda je jedno klasično mrcvarenje pritvorenog lica i potvrda teze odbrane da se Miloš Medenica nalazi u pritvoru samo zato što je sin Vesne Medenice“, zaključuje  Jovanović.

Podsjećamo, Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Miloša i njegove majke Vesne Medenice, Darka Lalovića, Vasilija Petrovića, Bojana i Marka Popovića, Milice Vlahović Milosavljević, Marka Vučinića, Milorada Medenice, Luke Bakoča, Petra Milutinovića, Ivane Kovačević, Radomira Raičevića, Marjana Bevenje, Steva Karanikića, Gorana Jovanovića i firme “Kopad Company” iz Nikšića…

Terete ih za krivična djela: stvaranje kriminalne organizacije, produženo krivično djelo krijumčarenje, davanje mita, primanje mita, protivzakoniti uticaj i navođenje na protivzakoniti uticaj, zloupotreba službenog položaja, neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, omogućavanje uživanja opojnih droga, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, teška tjelesna povreda i sprečavanje dokazivanja.

Medenica je uhapšen 25. maja 2022. godine, na podgoričkom aerodromu, nakon što je u Crnu Goru ušao iz Srbije i od tada se nalazi u pritvoru.

I pored toga što je optužnica podignuta prije dvije godine, sudski postupak nije odmakao dalje od početka, jer pred sudom još nijesu svi optuženi iznijeli svoje odbrane.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROJEKAT VELJE BRDO: Dobar, loš, pogrešan

Objavljeno prije

2 sedmice

na

27 Septembra, 2024

Objavio:

Do kraja godine biće napravljen sajt gdje će građani moći da se prijave za ovaj projekat, najavljuje Spajić. Mnogi se nadaju da je u pitanju samo predizborna priča

 


Crnogorski san. Tako je premijer Milojko Spajić javnosti predstavio projekat novog grada u gradu na Veljem brdu, u kome treba da živi preko 40 hiljada ljudi. „Ovdje će živjeti privilegovani građani, a to su državljani Crne Gore. Imati crnogorski pasoš, biti državljanin ove zemlje – to će biti privilegija”, kazao je premijer.

Da pritvrdi kako priča o gradu na Veljem brdu nije šala, iako stiže iznebuha, pokraj premijera našao se ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović. “Ako Bog da i sreća junačka, ovaj projekat bi trebalo da bude usvojen do Nove godine…“, kazao je Radunović predstavljajući vladin Plan za rješavanje stambenih potreba građana pod povoljnim uslovima. Na kome su u Vladi radili puna dva mjeseca.

Prezenteri projekta zaključili su da slike/animacije govore više od  riječi, pa su škrtarili sa konkretnim i provjerljivim podacima. Ipak, i to što su prezentovali bilo je dovoljno da njihovu ozbiljnost i dobre namjere stavi pod veliki znak pitanja. Ponuđene računice bili su netačne a slike budućeg naselja našle su se na pogrešnom mjestu.

Stanovi će se kupovati po cijeni od „oko hiljadu eura“ za kvadrat, predočio je premijer navodeći kako će kupovina biti moguća na kredit, bez učešća, i uz izvedenu kamatu od 1,2 odsto godišnje. Rata za stan od 100 kvadrata, na kredit od 30 godina, biće  390 eura mjesečno. Za manji, od 60 kvadrata, rata na isti rok otplate iznosiće 290 eura.

Sjutradan  je Miloš Vuković, osnivač i vlasnik Fidelity consultinga, argumnetovano osporio tu računicu. “Kada u bilo koji kreditni kalkulator unesete iznos glavnice od 100.000 eura (navodna cijena stana od 100 kvadrata, primjedba Monitora), rok otplate 360 mjeseci i kamatu od 1,2 odsto, dobijate da je mjesečna rata oko 330 a ne 390 eura. Razlika je cijelih 60 eura mjesečno. Još je gora situacija kada ukucate iznos za stan od 60 kvadrata (60.000 eura), rok otplate od 360 mjeseci i kamatu od 1,2 odsto. U tom slučaju mjesečna rata iznosi 199 eura ili 90 eura manje od predočenih 290 eura”, naveo je Vuković upozoravajući da ta razlika, iako nekome ne izgleda prevelika, pravi razliku od 21 do skoro 33 hiljade eura po stanu. A navodno ih je planirano 10.000.  To nas onda uvodi u priču o 200-300 miliona eura. „Ili je priča o cijeni sastavljena ofrlje i na brzinu, ili iza nje stoji planirana pljačka“, upozorava Vuković navodeći još jednu zanimljivost iz prezentacije premijera i resornog ministra: prema brojkama koje su prezentovali Spajić i Radunović, eventualni kupac plaća više novca na ime kamate ako kupi manji stan, odnosno, ako pozajmi manji iznos (60 umjesto 100 hiljada). Kako, ako je kamata ista? Taj odgovor dobićemo kad priča o gradu na Veljem brdu bude nstavljena. Ako nastavka bude.

Teško je, ali ipak moguće zamisliti da je tim predvođen premijerom,  nekadašnjim ministrom finansija i, još ranije, berzanskim trgovcem, napravio tako golemu računsku grešku. Ali, u prezentovanom projektu postoji jedna još ozbiljnija: pogrešna lokacija.

Na to je, preko svog fejsbuk profila, upozori biolog i ekološki aktivista Darko Saveljić. Stvari sa Veljim brdom, navodi on, stoje ovako:  “Dio Veljeg brda je zaštićeno područje Parka prirode Dolina rijeke Zete. Nalazi se iznad vodoizvorišta Mareza, kojim se napaja Glavni grad. U najzabitijim selima Crne Gore seljaci su branili da se gradi iznad izvora, zbog uticaja na sam izvor. Vladu Crne Gore briga što se ovaj prostor decenijama čuvao upravo zbog Mareze. Ista ta Vlada, imajući u vidu veliki potencijal za solarnu energiju i na ‘stvorene prostorno-planske preduslove’ planira tender za davanje u zakup zemljišta na Veljem brdu u državnoj svojini za izgradnju solarne elektrane instalisane snage od najmanje 50 MW. Ako neko misli da na Veljem brdu može biti zaštićeno područje, novi grad i solarna elektrana, a da je to sve u skladu sa zdravim razumom, zakonima, direktivama EU i Marezom, onda izvinite“, pobrojao je  Saveljić. Uz zaključak: „Đe ti puno obećaju, tu malu korpu ponesi, stara je narodna izreka”.

Vukovićeve primjedbe potvrđuje digitron, a Saveljićeve mape i propisi. Karta obuhvata Parka prirode na Veljem brdu dijelom se preklapa sa planom  naselja koji su predstavili zvaničnici Vlade. Gradnja u Parku prirode je  krivično djelo. Krivični zakonik propisuje: „Ko kršeći propise korišćenjem prirodnih bogatstava, izgradnjom objekata, izvođenjem kakvih radova ili na drugi način izazove oštećenje životne sredine u većoj mjeri ili na širem prostoru, kazniće se zatvorom do tri godine”.

Iz Vlade još nijesu ponudili objašnjenje za navedene finansijske i urbanističke manjkavosti plana. Osim što je ministar Radunović, na prezentaciji, „otkrio“ da  crnogorski san na Veljem brdu još nije uklopljen u važeće i buduće (pripremljene) urbanističke projekcije Crne Gore i Podgorice. „Javna rasprava o prostornom planu Podgorice, koja će biti dopunjena ovim projektom, trajaće 15 dana”, najavio je. To bi, valjda, trebalo biti to. O projektu pripremanom dva mjeseca, na površini od skoro 1.000 hektara i približne vrijednosti makar 800 miliona eura.

Ako računamo da će se graditi10.000 stanova (a može biti da ih je više) da je odnos malih i velikih (60 i 100 kvadrata) pola/pola i da su troškovi izgradnje neophodnih pratećih objekata (vrtići, škole, dom zdravlja, apoteke, trgovine…) uračunati u predočenu cijenu. Baš kao i neophodna infrastruktura (saobraćajnice, vodovodna i kanalizaciona mreža, trafostanice, distributivna elektro mreža, tekomunikacioni optički kabl… uz neizbježno proširenje postojećih kapaciteta). A, sve sluti da nijesu.

„Ovo nismo imali prilike da gledamo kod nas“, naveo je Radunović. Sa tom se konstatacijom nije teško složiti. Prvi su  čuđenje prezentovanim projektom, ukoliko on zaista postoji (ko ga je radio, koliko je plaćen, kako je izabran autor…), iskazali predstavnici Udruženja podstanara. Uz prilično neodobravanje, iako bi oni trebali biti adresa sa koje se podrška nekom sličnom projektu podrazumijeva. Ako je  dobro osmišljen i predstavljen.

Iz Udruženja podstanara navode da je projekat: previše fokusiran na Podgoricu uz zapostavljanje ostatka države, posebno sjevera; donosi dodatno opterećenje već problematične i nedovoljne infrastrukture; Da bi njegova realizacija, ali i sama najava, mogla destabilizovati postojeće tržište nekretnina i investitore i građevinske kompanije gurnuti u zonu gubitaka; ideja da se stanovi na Veljem brdu mogu prodavati samo državi, po unaprijed fiksiranim cijenama je netržišna, ali i potencijalno rizična za javne finansije; Trgovina stanova bez učešća mogla bi biti mamac za kupce koji, realno, nijesu u stanju da finansijski podnesu rizik koji taj posao nosi (ko je zaboravio, sličan posao i kriza hipotekarnog tržišta u SAD bile su uvod u svjetsku ekonomsku krizu 2008. godine)…

Konačno, iz Udruženja podstanara ukazuju kako realizacija ovakvog plana može dovesti do nepotrebne i društveno nepoželjne koncentracije ranjivih grupa. „Iako je cilj pomoći ranjivim grupama (mladi bračni parovi, samohrani roditelji, starije osobe i osobe sa invaliditetom), koncentracija ovih grupa u jednom stambenom naselju može dovesti do socijalne segregacije. U stvarnosti, često se dešava da ovakvi projekti, iako zamišljeni kao inkluzivni, rezultiraju stvaranjem „getoa“ ili izolovanih zajednica”, navedeno je u njihovom saopštenju.

Niz primjedbi mogao bi se nastaviti. Opet pod uslovom da cijelu priču shvatamo ozbiljno. Ko će kreditirati taj posao, ako ne može da računa da će rizike nevraćenih kredita pokriti pretpostavljenim rastom vrijednosti nekretnina? Ima li Crna Gora kompanije i radnike iz građevinskog sektora koji mogu, istovremeno, graditi naselje Velje brdo, dvije zaobilaznice oko Podgorice (zapadnu i istočnu), dionicu autoputa Mateševo-Andrijevica…? Ili će taj novac odnijeti stranci, ostavljajući nas bez jednog od najznačajnihi benefita (sticanje iskustva i jačanje sposobnosti) realizacije tih poslova. Šta ako ponuđeni stanovi ne nađu kupca (u Podgorici već ima 10.000 stanova više nego što je domaćinstava registrovanih prošlogodišnjim popisom)? A šta ako zakaže (zakasni) najavljena gradnja prateće infrastrukture?

“Projekat Velje brdo može privući pažnju građana zbog povoljnih stambenih uslova, ali nosi značajne rizike za malu Crnu Goru. Pitanje je koliko će ovaj projekat zaista pomoći u razvoju zemlje, a koliko će produbiti regionalne neravnoteže i destabilizovati tržište nekretnina. Dok država i ranjive grupe mogu imati koristi na kratki rok, dugoročno bi privatni investitori, građevinska industrija i građani sa manjim prihodima mogli biti na gubitku”, zaključuju u Udruženju podstanara.

Premijer i njegovi partijski i koalicioni saradnici ne mare za te primjedbe. Do kraja godine biće napravljen sajt gdje će građani moći da se prijave za ovaj projekat, najavljuje Spajić. Mnogi se nadaju da je u pitanju samo predizborna priča. Inače bi se Podgorica i Podgoričani mogli naći u ozbiljnim problemima.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo