Povežite se sa nama

DRUŠTVO

TEROR INVESTITORA U BUDVI: Profit preči od građana

Objavljeno prije

na

Stanovnici „turističke metropole” Crne Gore godinama trpe teror bahatih investitora, izvođača građevinskih radova na brojnim stambenim objektima koji se grade u svim zonama na teritoriji opštine Budva, od Jaza do Buljarice.

Građevinsko preduzetništvo postalo je glavna privredna grana u Budvi, daleko unosnija i isplativija od bavljenja turizmom i ugostiteljstvom. Oni koji svojim zdanjima, gabaritnim stambenim blokovima, ružnim kulama i soliterima bjesomučno uništavaju ovaj mediteranski grad, uživaju uz to specijalan, povlašten status, pred organima lokalne uprave.

Sa njihovih otvorenih, prašnjavih gradilišta, danonoćno odjekuje buka građevinskih mašina, raznoraznih bušilica, miksera i betonjerki, čiji prodorni zvukovi mjesecima ugrožavaju zdravlje i normalan život građana. Sa bukom mašina Budvani ujutro zorom ustaju, sa istim, nesnosnim, razarajućim zvucima, odlaze i na počinak koji je uglavnom nemoguć, jer bezobzirni graditelji grade i noću, pod reflektorima, do zore.

Situacija postaje neizdrživa dolaskom toplijih dana kada ljudi otvaraju prozore i vrata od svojih kuća i stanova ili pokušavaju da koriste terase i balkone.

Nivo buke koja odliježe gradom sa budvanskih gradilišta daleko prevazilazi dozvoljene granične vrijednosti u naseljenim mjestima, propisane Zakonom o zaštiti od buke u životnoj sredini.

Time je građanima Budve povrijeđeno Ustavom zajamčeno pravo na zdravu životnu sredinu, na miran porodični život, odmor i rad u svojim stanovima. Mnogima je ugroženo zdravlje zbog kontinuiranog izlaganja ovoj vrsti nasilja od kojeg, bar naizgled, nema spasa.

Posebno je pojačan osjećaj bespomoćnosti građana koji se ne mogu izboriti sa investitorima-nasilnicima koji imaju svaku vrstu razumijevanja nadležnih lokalnih službi.

Iako su Budvani željno iščekivali 15. maj, dan kada prestaje građevinska sezona u naseljima i ekskluzivnim zonama, da konačno odahnu i povrate izgubljeni mir, to se nije dogodilo. Odlukom predsjednika Opštine, Lazara Rađenovića, građevinska sezona u opštini produžena je za 15 dana, sve do 01. juna.

Odluka lokalne uprave da podrži zahtjev građevinara da uprkos početku turističke sezone produži građevinsku sezonu u prvoj, ekskluzivnoj zoni na cijeloj rivijeri, izazvala je nevjericu i nezadovoljstvo građana, turističkih radnika i hotelijera. Pokazalo se, po ko zna koji put, da su u Budvi, turističkom centru države, važniji investitori od turista i sopstvenih građana.

Tako u centru Budve, ispred hotela Avala, građevinske mašine parkirane ispred ulaza u hotel, udarnički rade na završetku jedne privatne zgrade, čiji vlasnik bučnim radovima mjesecima teroriše cijelo naselje.

Na stotine decibela koje mašine proizvode od ranih jutarnjih sati do kasno u noć, do te mjere su uznemirili goste u hotelu i okolnim privatnim apartmanima, da su neplanirano skratili boravak i napustili Budvu. Svoja loša iskustva iz Budve ubrzo su, ne birajući riječi, postavili na poznatim inostranim sajtovima koji se bave bukingom turističke ponude na Crnogorskom primorju.

U centru grada intenzivni građevinski radovi odvijaju se na više lokacija. Slična je situacija i u Petrovcu. U ovom malom turističkom mjestu koje je urbanizacijom uništeno do neprepoznavanja, intenzivno se gradi i na samoj obali, na višespratnicama Cristal Palas, hotelskog preduzeća Budvanska rivijera.

Bukom, prašinom koja se podiže sa objekta u izgradnji, iznerviran i izluđen komšija obično zove u pomoć službu Komunalne policije. Ubrzo dobija odgovor da Komunalna policija nema nadležnost da zabrani radove koji proizvode buku ili da izvrši nadzor i upozori investitora na kućni red i zagarantovano vrijeme popodnevnog i noćnog odmora u naselju. Postoji i institucija dežurnog inspektora koji je valjda na raspolaganju građanima tokom 24 sata, ali od poziva tog telefona takođe nema nikakve vajde.

„Gradilišta nemaju propisano radno vrijeme i mogu da rade 24 časa”, objelodanila je nedavno komunalna inspektorica Željka Vukanić. Ona je takođe pojasnila da nema uporište u zakonu da izvrši nadzor zaštite od buke građevinskih mašina, da komunalna policija vrši isključivo kontrolu nivoa akustične buke, odnosno glasne muzike u ugostiteljskim objektima. Za buku građevinske prirode i preduzimanje mjera za smanjenje njenog intenziteta niko, izgleda, nije nadležan. Iako Zakon o zaštiti od buke u životnoj sredini pored akustične, navodi i svaku drugu buku, takozvanu komunalnu pa i onu u građevinarstvu, za koju je nadležnost propisana lokalnim upravama, odnosno komunalnoj policiji.

Dobili smo takođe uvjeravanja kako nema propisa koji regulišu kućni red u naseljima sa individualnim kućama, na način kako je to uređeno u stambenim zgradama. U SO Budva usvojena je nedavno Odluka o kućnom redu u stambenim zgradama. Ta oblast uređena je i Zakonom o stanovanju i održavanju stambenih zgrada, ali ništa slično nema, ili bar autor ovog teksta nije uspio da pronađe, kada je u pitanju kućni red i poštovanje privatnog života u kućama. Što daje odriješene ruke investitorima da rade šta im je volja, grubo povređujući osnovna prava građana u svom okruženju.

Zakonom o zaštiti od buke u životnoj sredini propisano je da je buka štetna po zdravlje ljudi, odnosno svaki zvuk iznad granične vrijednosti koja se utvrđuje posebnim propisom s obzirom na vrijeme i mjesto nastanka zvuka u sredini u kojoj ljudi borave.

Nije poznato da se neko bavio mjerenjem intenziteta buke koja dolazi sa velikog broja gradilišta u Budvi, iako je zakonom propisano da je komunalni inspektor obavezan da zabrani upotrebu izvora buke sve dok se ne preduzmu mjere zaštite.

Pokušali smo u više navrata u trajanju od mjesec dana da kontaktiramo načelnika Komunalne policije u Budvi, Slavka Đukanovića. Na svaki telefonski poziv uslijedio je automatski odgovor sekretarice kako je načelnik na sastanku ili je odsutan. Nije pomoglo ni ostavljanje broja telefona, pa da se uvaženi funkcioner kasnije javi, ni unaprijed dati podaci o tome šta želimo od prvog komunalnog policajca, koja su to pitanja na koja tražimo odgovor.

Građevinska buka samo je jedna vrsta teškog zagađenja životne sredine u metropoli crnogorskog turizma. Danak investicione euforije i turističkog nazadovanja ogleda se i u sve većoj nesigurnosti građana Budve zbog učestalih kriminalnih obračuna, ubistava, ranjavanja, tuča, krađa, dešavanja koja savršeno idu uz agresivnu urbanizaciju i primitivno uništavanje prostora nekada mirnog turističkog grada, u kome odavno ne važe standardi mirnog uživanja života u zdravoj životnoj i turističkoj sredini.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo