Povežite se sa nama

MONITORING

EPIDEMIJA TERORIZMA: Čuvanje leđa

Objavljeno prije

na

Nema samo Crna Gora velom misterije prekriveni pokušaj terorizma i državnog udara. Epidemija se širi. Taman pošto je premijer Srbije Aleksandar Vučić javnost obavijestio da su neki drugi teroristi, koje je Beograd uhapsio, pokušavali atentat na premijera Mila Đukanovića, a ne 20 državljana Srbije koje su crnogorski organi optužili za pokušaj terorizma i kriminalno organizovanje na izborni dan, i sam je navodno postao meta neuspjelog atentata.

Ministar unutrašnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović je u subotu, 29. oktobra saopštio da je u blizini kuće oca srpskog premijera, u kojoj Vučić često boravi, u beogradskom naselju Jajinci, pronađeno naoružanje i municija. Naoružanje se nalazilo u sanducima, a kako procjenjuju tamošnji mediji, pronađena količina oružja bila je dovoljna da uništi kolonu vozila – automobila, autobusa i kamiona.

Oružje je pronađeno na mjestu, objasnili su srpski istražni organi, gdje zbog konfiguracije terena mora da se uspori. ,,To je idealno mesto za počinioca koji bi izvršio krivično delo i nestao”, rekao je ministar Stefanović. Stefanović nije objasnio zašto je neko ko pokušava atentat na visokog državnog zvaničnika oružje ostavio blizu njegove kuće i otišao.

Ministar policije Srbije je naveo da još nije poznato kada i kako je oružje dospjelo na mjesto na kome je otkriveno. Ocijenio je da je veoma mala vjerovatnoća da bi neko donio oružje da bi ga tu odložio, jer ,,nije logično ni po jednom parametru”.

Neuspjeli teroristički akti u Srbiji i Crnoj Gori imaju neke zajedničke crte. Jedna od njih su nevjerovatno šlampavi teroristi, čije je motive teško utvrditi. Druga je da je istražnim organima dojavljeno da obrate pažnju na mogući terorizam. U Srbiji je to anonimni građanin, a u Crnoj Gori, prema Katnićevoj verziji Bog i crnogorski talik, odnosno, kako smo potom saznali jedan od uhapšenih ,,terorista” Mirko Velimirović iz Zubinog Potoka. Velimirovića je Bratislav Dikić, glavni osumnjičeni za pokušaj terorizma na izborni dan u Crnoj Gori optužio da je policijski doušnik koji mu je podmetnuo inkriminišuće ,,dokaze” i namjestio hapšenje.

Ministar Stefanović je ipak procijenio da su oni koji su ostavili oružje ispred kuće oca srpskog premijera moguće ,,ozbiljni profesionalci”. Saopštio je da je u krugu od oko jedan kilometer od Jajinaca nakon što je pronađeno oružje evidentirano 97 ,,bezbednosno interesantnih osoba”, i da to nije slučajno. Stefanović u svemu vidi tragove ozbiljnog profesionalizma. Izjavio je da je zabrinut za bezbjednost Vučića, zbog čega je srpski premijer sa porodicom prebačen na bezbjedno mesto. Početkom sedmice tamošnji mediji dramatično su javili da se srpski premijer nije pojavio na posao.

Javnost ima jako malo informacija o tome šta se u stvari dogodilo. Ministar Stefanović je potvrdio da su na otkrivenom oružju nađeni DNK tragovi najmanje tri osobe. Pošto se radi o miješanim, ,,parcijalnim tragovim”, rekao je da će ih biti teško uzorkovati i identifikovati.

Bezbjednosne službe BiH imaju određene informacije o pronađenom oružju u blizini porodične kuće premijera Srbije, ali ta priča nije još zaokružena, rekao je ministar bezbijednosti te države Dragan Mektić. „Još se provjeravaju određene činjenice”, kazao je on medijima u BiH.

Brojni ministri Vučićeve Vlade i analitičari naklonjeni režimu procjenjivali su da Vučić smeta mnogima u svijetu i da nema šta drugo nego da se radilo o pripremi atentata na njega. ,,Oružje sigurno nije sakriveno da bi se mravi igrali s njim”, analizirao je potpredsjednik Vlade Srbije, Rasim Ljajić; A nije baš ni skrivano.

S druge strane Vučić , koji često u istupima u javnosti iskazuje nervozu, napetost, pa i agresivnost, djelovao je pomirljivo i uzdržano na konferenciji za novinare. Baš kao i premijer Đukanović dok je saopštavao da se preko medija informiše o državnom udaru i njegovom hapšenju od strane terorista na izborni dan.

Vučić je kazao da zasad nema dokaze i podatke da je neko imao namjeru da izvrši atentat na njega, i da pretpostavlja da je neko slučajno ostavio oružje na tom mjestu. Kazao je da nema govora o uvođenu vanrednog stanja, čak i u slučaju da se dokazi o pripremi napada na njega pronađu. On i ministri su tu zbog Srbije, a ne obrnuto, poručio je.

I u Srbiji, kao i ovdje, pojavila su se ,,mišljenja” da su iza pokušaja državnog terorizma stajale snage koje su protiv modernizacije dviju zemalja. „Atentat su spremali protivnici modernizacije Srbije”, kazao je tako gradonačelnik Novog Sada i visoki funkcioner Vučićeve stranke Miloš Vučević.

Božo Prelević, advokat i nekadašnji koministar unutrašnjih poslova, izjavio je da je ovo vrijeme nasilja, ali i laži i spinovanja. ,,Teško je u ovom trenutku i sa informacijama koje imamo zaključiti o čemu se radi. Niko ne izvršava takva dela tako što odveze puna kola oružja i ostavi ih. Tu nema logike. Moguće je i da su ti ljudi pobegli, ali ne znamo da li je ovo uobičajena varijanta dizanja tenzija,” kazao je Prelević.

Za Miroslava Hadžića, predsjednika Upravnog odbora Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, najveći problem je kontradiktornost izjava koje se puštaju u javnost. ,,Jedan dan slušamo da su građani bezbjedni, a sjutradan da su svi ugroženi. Jedan dan službe su odlične u svom poslu, a onda ne valjaju. Svi slušamo o državnim udarima, atentatima, špijunima… niko sa zdravim razumom to ne može da shvati,” navodi Hadžić. On smatra da ovakve afere često umiju da budu uvertira za kadrovske promjene unutar službi bezbjednosti. ,,Podaci koji se iznose su neprovjerljivi. Nismo mogli da čujemo ništa ozbiljno dokumentovano. U takvim okolnostima, razni igrači, od kojih su neki i nepoznati javnosti, pokušavaju da pribave sebi resurse, ovlašćenja i pristup moći”, kazao je Hadžić.

Kada je Vučić otkrio javnosti da je i u Srbiji uhvaćena „kriminalna organizacija” sa „elementima inostranosti” koja je radila protiv crnogorskog premijera, on je na istoj konferenciji za štampu informisao javnost da je neimenovani visoki funkcioner Uprave kriminalističke policije (UKP) odavao povjerljive podatke. Sjutradan je ministar Stefanović precizirao kako je dotični „duže vreme sarađivao sa obavještajcima jedne zapadne službe”. Na kraju je provladin Informer „visokog funkcionera UKP” identifikovao kao Veljka Poparu, a „jednu zapadnu službu” kao američku Centralnu obaveštajnu agenciju (CIA).

I sagovornici u Crnoj Gori dobro upućeni u bezbjednosni sektor smatraju da se u pozadini navodnog atentata na Vučića može raditi o pospremanju u tom sektoru. ,,Prema mojim informacijama Vučić je kreirao ovu predstavu sa oružjem da bi očistio BIA i UP”, kaže naš sagovornik.

Neki analitičari u Vučićevom istupu „uhvatili smo anti-Đukanovićeve teroriste”, vide staru i duboku interesnu povezanost koja postoji između dvojice premijera. Pri tome kao „pokrovitelja” Vučićeve i Đukanovićeve „veze” smatraju kontroverznog biznismena Slavka Subotića Caneta.

Kritičari Vučićeve vlasti priznaju da je do sada operacija zaluđivanja javnosti po autore odlično tekla. „Ko će još od običnih čitalaca i gledalaca u Srbiji, zasutih lavinom špijunsko-atentatorskih (dez)informacija, pronaći vremena i snage da kopa po internetu i da pokuša da razabere šta je istina, a šta ne,” naveo je jedan od najljućih kritičara Vučićeve politike Slobodan Antonić. On pominje i glasine kako možda iza svega stoji „spin majstor” Beba Popović.

Švajcarski Tagesancajger izveštavajući o čestom pominjanju špijunaže, agenata i stranih tajnih službi na Balkanu ovih dana navodi: „Može se sumnjati da će nove navodne zavjere ikada biti do kraja razjašnjene. Ni u Crnoj Gori ni u Srbiji pravosuđe nije zaista nezavisno. Uostalom, političari rado brbljaju o velikim opasnostima kako bi u narodu probudili difuzne strahove. Tako se skreće pažnja sa stvarnih problema poput siromaštva, korupcije i organizovanog kriminala”. Autor Enver Robeli nastavlja: ,,Majstor ove bizarne politike je srpski premijer Aleksandar Vučić. On uporno ponavlja kako mu strane službe rade o glavi i konstruišu afere. (…) Dodaje da nema razloga za paniku jer srpski agenti dobro rade svoj posao. Naravno, zahvaljujući budnosti premijera. Ali to on ne mora da naglasi. To se podrazumeva”.

I zaista: priče o dva državna udara u Srbiji i Crnoj Gori, dva oka u glavi, imaju toliko rupa i nepoznanica, da je o njima teško ozbiljno govoriti. Jedno je samo sigurno: da dva premijera drže jedan drugom stranu i da se obojica trude da pošto poto održe – vlast. Sredstva, makijavelistički, nijesu bitna.

PREDRAG POPOVIĆ O SRPSKOM PREMIJERU: Kako je Vučić preživio prvih 7.677 nepostojećih atentata

Nakon informacije o navodnoj pripremi atentata na srpskog premijera, portal Slobodna Bosna podsjetio je na tekst Predraga Popovića, sa kojim je Vučić nekada sarađivao, a koji je objavljen na Popovićevom blogu 2013. U tekstu pod nazivom Kako je Vučić preživio prvih 7.677 nepostojećih atentata iznosi se teza da Vučić ima patološku potrebu da izmišlja atentate na sebe. Prvi od pokušaja atentata koje je Vučić preživio, a koje Popović navodi u tekstu, odigrao se navodno u ljeto 1994. ,,Pravio sam intervju sa Šešeljem u sedištu SRS-a u Francuskoj ulici. Usplahiren, u kabinet je ušao Vučić i tihim glasom, uzdisanjem prekidajući rečenice, ispričao kako je upravo preživeo atentat. U stranku je krenuo iz Poslaničkog kluba republičkog parlamenta. Seo je u crveni stranački jugo, na mesto suvozača, pored svog šofera Gorana Novakovića Narkomana. Zločinci su ih čekali u zasedi na prvom semaforu. Kad su stali na ‘crveno’, izvršen je brutalni napad sleđa. U jugo se zakucao neki neidentifikovani auto. Vučić je viknuo ‘joj’. Češkanje auta je bilo toliko da nijedan vozač nije ni izašao da vidi štetu. Atentator je mahnuo rukom Vučićevom šoferu, ovaj mu je odgovorio istom merom. Međutim, 200 metara dalje, na pola puta do stranke, mladi generalni sekretar SRS-a shvatio je da je upravo za dlaku izmakao ubicama. – Vučiću, nikome to ne pričaj. Smiri se i zaboravi – rekao mu je Šešelj”, navodi se u Popovićevom tekstu. Pa onaj u vrijeme bombardovanja zgrade RTS-a. ,,Trebalo je da ja budem tamo zbog poziva Lerija Kinga, šoumena američke televizije Si-En-Ena. Iako sam unapred odbijao svaku pomisao da gostujem u šou programu jedne agresorske zemlje, iz kabineta Lerija Kinga su tri puta zvali i insistirali da u 2.30 budem u studiju RTS-a i uključim se u živi program. Čak je na teletekstu Si-En-Ena to najavljeno. Trebalo je da tačno u dva sata uspostavimo direktnu satelitsku vezu iz tog dela zgrade koji je, šest minuta kasnije, pogođen. Izgleda da su hteli da imaju živu sliku hica u ministra i osoblje naše televizije – sprdao se Vučić žrtvama, pretvarajući njihovu tragediju u svoje laži. (Velika Srbija, maj 1999)”, piše Popović. ,,U vreme vladavine Borisa Tadića, dok smo sarađivali u Pravdi, na Vučića su izvršena tri nepostojeća atentata”, piše dalje Popović, podsjećajući na druge brojne Vučićeve tvrdnje da mu je život bio u opasnosti i da se izvukao za dlaku.

CRNOGORSKA VERZIJA UDARA , NOVA MISTERIJA: Kako je Sinđelić stigao u Spuž

Jedan od organizatora grupe koju tužilaštvo sumnjiči za pripremanje terorističkih napada u Crnoj Gori, Beograđanin Aleksandar Sinđelić je u Istražnom zatvoru u Spužu, pišu Vijesti. Pema izvorima te dnevne novine iz Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija, Sinđeliću je pritvor određen nakon saslušanja u Specijalnom državnom tužilaštvu. Jedan od izvora kazao je da je Sinđelić pod krajnje sumnjivim okolnostima završio iza rešetaka. ,,Niko se zvanično nije oglasio tim povodom. Najvjerovatnije je posrijedi dogovor između njega i onih koji rukovode ovom istragom. Da je uhapšen u Srbiji ne bi mogao ovako ekspresno biti izručen Crnoj Gori, već je najvjerovatnije sam došao nakon dogovora da priznanjem ‘pojača’ dokaze tužilaštva”, kazao je sagovornik Vijesti. Sinđelića i bivšeg šefa srpske Žandarmerije Bratislava Dikića Specijalno državno tužilaštvo sumnjiči da su organizatori dvadesetočlane kriminalne grupe, koja je 16. oktobra u Podgorici, na dan izbora, navodno planirala da puca u građane okupljene ispred Skupštine i uhapsi premijera Mila Đukanovića. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić nije odgovorio Vijestima na pitanja o Sinđeliću, uputivši ih na PR službu tužilaštva. ,,Podsjećamo da predmet na koji se odnose pitanja nosi oznaku tajnosti zbog čega bi svako saopštavanje detaljnijih informacija koje mogu da utiču na postupak predstavljalo kršenje propisa”, sopšteno je iz tužilaštva. Prema pisanju prorežimskih Dnevnih novina Sinđelić je ,,u najvećoj tajnosti” uhapšen prije dva dana u Beogradu i u večernjim satima ,,pod specijalnim mjerama bezbjednosti, letjelicom crnogorskih državnih organa doveden u Podgoricu”. ,,Da je uhapšen u Srbiji ne bi mogao ovako ekspresno biti izručen Crnoj Gori, već je najverovatnije sam došao nakon dogovora da priznanjem ‘pojača’ dokaze tužilaštva”, smatra s druge strane sagovornik Vijesti.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti

 

 

Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.

Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.

Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.

Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…

Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLICIJA PROTIV SLOBODNE RIJEČI: Disciplinovanje kritičara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koju, kao i u slučaju Brana Mandića, vlast, kada joj treba, baštini i danas

 

 

,,Sve vrijeme bio sam koncentrisan na to AX”, kazao je istoričar, profesor Univerziteta Crne Gore, Aleksandar Stamatović urednici i voditeljki Ireni Ivanović-Tatar, koja je nosila majicu sa tom oznakom.

,,Je li ova majica na meni. Armani. Što? Sviđa li vam se”, odgovorila je ona.

,,Pa sviđa mi se ono što je ispod nje i iznad nje”, rekao je profesor.

Ovako je tekao razgovor na kraju emisije Neki to vole vruće“ na TV Adria, 16. maja prošle godine. Javnost se uzbudila, reagovala, osudila.

Stamatović se decenijama bavi politikom, a bio je lider Otadžbinske srpske stranke. Preko deceniju je radio u više osnovnih i srednjih škola u Podgorici kao profesor istorije. U zvanje redovnog profesora na Filozofskom fakultetu na Palama izabran je u novembru 2017. Nakon raskida radnog odnosa sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, u zvanju docenta radi od 1. aprila 2023. godine na Filozofskom fakultetu (Studijski program istorija) u Nikšiću.

Kako je Stamatović profesor državnog univerziteta, nakon pola godine reagovao je i Etički odbor UCG. Bolje da nije – Stamatović je aboliran uz ocjenu odbora, etičkog, da je ,,iskazao afinitet prema duhu novinarke Tatar“.
,,Profesori su zaključili da je neobuzdani profesor zapravo mislio na moje ‘duhovne atribute’, ljepotu, jer se ispod majičice, tj. grudi nalazi duša. Crni humor je sve u ovoj zemlji čuda”, izjavila je nedavno novinarka Tatar.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Nakon ustoličenja mitropolit Joanikije se ponašao lojalno prema srbijanskoj vlasti. Temeljni ugovor sa Vladom CG koji je trebao potpisati mitropolit crnogorski (kako je i Amfilohije najavio i kako je bila praksa u okruženju da to rade mjesni mitropoliti)  potpisao je srbijanski patrijarh Porfirije Perić. Perić je zaređao česte posjete Crnoj Gori i javno se uključio u kampanju pred popis stanovništva (u saradnji sa srpskom službom državne bezbjednosti) da se Crnogorci nacionalno izjašanjavaju kao Srbi.

Joanikije je ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti. Američki episkopi, hercegovački i njemački mitropoliti su već neko vrijeme javni protivnici i kritičari Vučića i njegove klike. Ipak, za razliku od “srpskih ustaša” i drugih epiteta upućenih studentima koje su šestorica osudili, epitet “zlodusi Lubjanke” nije osuđen u javnom pismu, možda baš zbog Joanikijeve bliskosti s njima.  On je suštinski  podržao rusku agresiju na Ukrajinu. Tvrdio je da su “događaji u Ukrajini posljedice bezbožništva koje se bilo ukorijenilo” kao i da je “Crna Gora projektovana da bude mala Ukrajina“. Nakon početka agresije posjetio je Moskvu dva puta. U oktobru 2022. je odatle poručio da je “Crna Gora… opstala zato što se vezivala za Rusiju”. Tada je sa episkopom slavonskim Jovanom Čulibrkom 18. oktobra otvorio i blagoslovio Festival “Srpska uteha ruskom srcu”. Za poglavara ruske crkve u Ukrajini Onufrija Berezovskog, koji je ranije podržao litije i dolazio u Crnu Goru, Joanikije nije imao “reči utehe” kao za Ruse. Onufrije je nekoliko puta osudio agresiju, teška razaranja i zločine koje je ruska vojska počinila u Ukrajini, pri tom porušivši ili oštetivši i 397 pravoslavnih crkava i manastira.

Srbijanska vlast je 3. marta odgovorila na Joanikijev potpis sa tekstom u Večernjim novostima koje uređuje Milorad Vučelić, nekada glavni ratni propagandista Slobodana Miloševića i sadašnji medijski bič Andrićevog venca. Vučelic je i nosilac Ordena Svetog Save koji mu je lično uručio patrijarh Porfirije za “novinarski profesionalizam i afirmaciju hrišćanskih vrednosti i vrlina”. Novosti su napisale, tj. ispalo je kao da su prenijele iz Sunčanika, “10 razloga zbog kojih mitropolit Joanikije nije smeo da potpiše pismo protiv SPC i patrijarha srpskog”. Mimo rušenja jedninstva SPC-a, Joanikiju se zamjera da je zaboravio da ga je Patrijarh ustoličio na Cetinju, da nije osudio “besprizornu kampanju koja se, prvenstveno preko (nezavisnih) Nova.rs, N1 i društvenih mreža, vodi protiv Srpske Crkve i srpskog patrijarha”. Još se zamjera da je “zaboravio da pogleda ko sve iz Crne Gore podržava proteste u Srbiji”. To su “osvedočeni neprijatelji MCP i neprijatelji srpskog naroda…Aljbin Kurti… i podrška iz Hrvatske sa sve ustaškim i neo-ustaškim simbolima”. Autor teksta tvrdi da “niko ni u najkošmarnijem snu nije mogao da sanja da će Mitropolit Joanikije, koji je smatran za tvrdi stub Srpske Crkve u CG, stati u red sa onima koji ne žele dobro srpskom narodu i Srbiji”. Tekst završava da “još uvek nije kasno da Joanikije povuče svoj potpis sa tog pisma protiv Patrijarha …i da se javno izvini… i prinese pokajanje i zatraži oproštaj”. Čitajući između redova i prema ranijim tekstovima Vučelićevog lista, da se naslututi da će, u suprotnom, Marko Parezanović (načelnik operative državne bezbjednosti i osoba veoma bliska Vučiću) morati (opet) da se pozabavi Joanikijem. Osim ako ga ne zaštite moćni “zlodusi Lubjanke”.

Takvih strahova, za sada, nemaju svjetovni srpski političari u Crnoj Gori koji takođe ispovjedaju (deklarativno) pravoslavlje ali prije svega lojalnost Prvoj familiji Srbije i Kremlju. Predsjednik državne Skupštine Andrija Mandić i njegov koalicioni partner Milan Knežević su sletili 1. marta u Banja Luku da javno pruže podršku političarima čije riječi i potezi, po njihovom sopstvenom priznanju, imaju za cilj razbijanje države Bosne i Hercegovine. Takav scenarij nesumnjivo može imati nesagladive posljedice u regionu i šire.

U Palati Republike ih je dočekao prvostepeno osuđeni predsjednik RS-a Milorad Dodik. Dodik je nakon objave presude u Sudu BiH 26. februara zbog donešenja zakona u NSRS o nepriznavanju odluka Ustavnog suda BiH i odluka Visokog predstavnika za BiH najavio nastavak konfrontacije. Istovremeno su Mandić i Knežević osudili ovu presudu kao pucanj u Dejton i nedemoktratski čin. Po ubrzanoj proceduri parlament RS-a je usvojio novi set zakona kojima se zabranjuje rad Tužilaštva i Suda BiH i SIPA-e (Državna agencija za istragu i zaštite) na teritoriji Republike Srpske. Takođe je pozvao zaposlene Srbe u ovim organima da pređu u institucije RS-a. Ostalo je još da se donesu zakoni o OSA-i (Obavještajna sigurnosna agencija ), Graničnoj policiji i Upravi za indirektno oporezivanje. Ukoliko bi RS pokušala sprovesti zabranu BiH institucija na svojoj teritoriji to bi neminovno vodilo u konflikt i intervenciju stranih trupa u BiH. Ranije su vlasti RS-a nekoliko puta saopštavale da ne priznaju ni Visokog predstavnika za BiH Kristijana Šmita jer njegov izbor nije potvrdio Savjed bezbjednosti UN-a. Antonio Gutereš, generalni sekretar Ujedinjenih Nacija je javno odgovorio na ovakve tvrdnje da UN nisu strana potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma i da ne treba potvrda Savjeta bezbjednosti za izbor Visokog predstavnika već samo da budu obavješteni kada Upravni odnor Savjeta za sprovedbu mira (PIC) izabere novog visokog predstavnika, u ovom slučaju njemačkog diplomatu Šmita.

Uprkos svemu i zapaljivoj retorici, Mandić je u Banja Luci poručio da su Srbi iz Crne Gore zajedno sa Srbima iz Srpske i kada je teško. Knežević je ponovio da je presuda Dodiku pucanj u Dejton bez obrazloženja tog zaključka. Naknadni tweet Pokreta Evropa sad (PES) i premijera Milojka Spajića da su ova dvojica političara bili privatno u Banja Luci ne mijenja suštinu stvari su oni tamo de fakto pružili podršku razbijanju suverene i međunarodno priznate države. Tu bojazan nezvanično dijeli i diplomatska zajednica u regionu a prvi put su se čuli i glasovi iz Evropskog parlamenta da ovakvo ponašanje dijela izvršne i zakonodavne vlasti ne doprinosi dobrosusjedskim odnosima i zatvaranju pregovaračkih poglavlja sa EU kojima Crna Gora teži.

Igre prijestola se nastavljaju.  Posljednja vijest: Milorad Dodik je na mreži X potvrdio da je pozvan u Tužilaštvo BiH, kako bi kao osumnjičeni za rušenje ustavnog poretka BiH dao izjavu. Rekao je da se neće odazvati. Kriza u našem regionu  se rasplamsava. Vučić računa na sebi i ideji srpskog sveta  lojalne snage, Crnoj Gori. Crna Gora mora imati odgovor na tu situaciju.

Jovo MARTINOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo