Povežite se sa nama

MONITORING

EPIDEMIJA TERORIZMA: Čuvanje leđa

Objavljeno prije

na

Nema samo Crna Gora velom misterije prekriveni pokušaj terorizma i državnog udara. Epidemija se širi. Taman pošto je premijer Srbije Aleksandar Vučić javnost obavijestio da su neki drugi teroristi, koje je Beograd uhapsio, pokušavali atentat na premijera Mila Đukanovića, a ne 20 državljana Srbije koje su crnogorski organi optužili za pokušaj terorizma i kriminalno organizovanje na izborni dan, i sam je navodno postao meta neuspjelog atentata.

Ministar unutrašnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović je u subotu, 29. oktobra saopštio da je u blizini kuće oca srpskog premijera, u kojoj Vučić često boravi, u beogradskom naselju Jajinci, pronađeno naoružanje i municija. Naoružanje se nalazilo u sanducima, a kako procjenjuju tamošnji mediji, pronađena količina oružja bila je dovoljna da uništi kolonu vozila – automobila, autobusa i kamiona.

Oružje je pronađeno na mjestu, objasnili su srpski istražni organi, gdje zbog konfiguracije terena mora da se uspori. ,,To je idealno mesto za počinioca koji bi izvršio krivično delo i nestao”, rekao je ministar Stefanović. Stefanović nije objasnio zašto je neko ko pokušava atentat na visokog državnog zvaničnika oružje ostavio blizu njegove kuće i otišao.

Ministar policije Srbije je naveo da još nije poznato kada i kako je oružje dospjelo na mjesto na kome je otkriveno. Ocijenio je da je veoma mala vjerovatnoća da bi neko donio oružje da bi ga tu odložio, jer ,,nije logično ni po jednom parametru”.

Neuspjeli teroristički akti u Srbiji i Crnoj Gori imaju neke zajedničke crte. Jedna od njih su nevjerovatno šlampavi teroristi, čije je motive teško utvrditi. Druga je da je istražnim organima dojavljeno da obrate pažnju na mogući terorizam. U Srbiji je to anonimni građanin, a u Crnoj Gori, prema Katnićevoj verziji Bog i crnogorski talik, odnosno, kako smo potom saznali jedan od uhapšenih ,,terorista” Mirko Velimirović iz Zubinog Potoka. Velimirovića je Bratislav Dikić, glavni osumnjičeni za pokušaj terorizma na izborni dan u Crnoj Gori optužio da je policijski doušnik koji mu je podmetnuo inkriminišuće ,,dokaze” i namjestio hapšenje.

Ministar Stefanović je ipak procijenio da su oni koji su ostavili oružje ispred kuće oca srpskog premijera moguće ,,ozbiljni profesionalci”. Saopštio je da je u krugu od oko jedan kilometer od Jajinaca nakon što je pronađeno oružje evidentirano 97 ,,bezbednosno interesantnih osoba”, i da to nije slučajno. Stefanović u svemu vidi tragove ozbiljnog profesionalizma. Izjavio je da je zabrinut za bezbjednost Vučića, zbog čega je srpski premijer sa porodicom prebačen na bezbjedno mesto. Početkom sedmice tamošnji mediji dramatično su javili da se srpski premijer nije pojavio na posao.

Javnost ima jako malo informacija o tome šta se u stvari dogodilo. Ministar Stefanović je potvrdio da su na otkrivenom oružju nađeni DNK tragovi najmanje tri osobe. Pošto se radi o miješanim, ,,parcijalnim tragovim”, rekao je da će ih biti teško uzorkovati i identifikovati.

Bezbjednosne službe BiH imaju određene informacije o pronađenom oružju u blizini porodične kuće premijera Srbije, ali ta priča nije još zaokružena, rekao je ministar bezbijednosti te države Dragan Mektić. „Još se provjeravaju određene činjenice”, kazao je on medijima u BiH.

Brojni ministri Vučićeve Vlade i analitičari naklonjeni režimu procjenjivali su da Vučić smeta mnogima u svijetu i da nema šta drugo nego da se radilo o pripremi atentata na njega. ,,Oružje sigurno nije sakriveno da bi se mravi igrali s njim”, analizirao je potpredsjednik Vlade Srbije, Rasim Ljajić; A nije baš ni skrivano.

S druge strane Vučić , koji često u istupima u javnosti iskazuje nervozu, napetost, pa i agresivnost, djelovao je pomirljivo i uzdržano na konferenciji za novinare. Baš kao i premijer Đukanović dok je saopštavao da se preko medija informiše o državnom udaru i njegovom hapšenju od strane terorista na izborni dan.

Vučić je kazao da zasad nema dokaze i podatke da je neko imao namjeru da izvrši atentat na njega, i da pretpostavlja da je neko slučajno ostavio oružje na tom mjestu. Kazao je da nema govora o uvođenu vanrednog stanja, čak i u slučaju da se dokazi o pripremi napada na njega pronađu. On i ministri su tu zbog Srbije, a ne obrnuto, poručio je.

I u Srbiji, kao i ovdje, pojavila su se ,,mišljenja” da su iza pokušaja državnog terorizma stajale snage koje su protiv modernizacije dviju zemalja. „Atentat su spremali protivnici modernizacije Srbije”, kazao je tako gradonačelnik Novog Sada i visoki funkcioner Vučićeve stranke Miloš Vučević.

Božo Prelević, advokat i nekadašnji koministar unutrašnjih poslova, izjavio je da je ovo vrijeme nasilja, ali i laži i spinovanja. ,,Teško je u ovom trenutku i sa informacijama koje imamo zaključiti o čemu se radi. Niko ne izvršava takva dela tako što odveze puna kola oružja i ostavi ih. Tu nema logike. Moguće je i da su ti ljudi pobegli, ali ne znamo da li je ovo uobičajena varijanta dizanja tenzija,” kazao je Prelević.

Za Miroslava Hadžića, predsjednika Upravnog odbora Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, najveći problem je kontradiktornost izjava koje se puštaju u javnost. ,,Jedan dan slušamo da su građani bezbjedni, a sjutradan da su svi ugroženi. Jedan dan službe su odlične u svom poslu, a onda ne valjaju. Svi slušamo o državnim udarima, atentatima, špijunima… niko sa zdravim razumom to ne može da shvati,” navodi Hadžić. On smatra da ovakve afere često umiju da budu uvertira za kadrovske promjene unutar službi bezbjednosti. ,,Podaci koji se iznose su neprovjerljivi. Nismo mogli da čujemo ništa ozbiljno dokumentovano. U takvim okolnostima, razni igrači, od kojih su neki i nepoznati javnosti, pokušavaju da pribave sebi resurse, ovlašćenja i pristup moći”, kazao je Hadžić.

Kada je Vučić otkrio javnosti da je i u Srbiji uhvaćena „kriminalna organizacija” sa „elementima inostranosti” koja je radila protiv crnogorskog premijera, on je na istoj konferenciji za štampu informisao javnost da je neimenovani visoki funkcioner Uprave kriminalističke policije (UKP) odavao povjerljive podatke. Sjutradan je ministar Stefanović precizirao kako je dotični „duže vreme sarađivao sa obavještajcima jedne zapadne službe”. Na kraju je provladin Informer „visokog funkcionera UKP” identifikovao kao Veljka Poparu, a „jednu zapadnu službu” kao američku Centralnu obaveštajnu agenciju (CIA).

I sagovornici u Crnoj Gori dobro upućeni u bezbjednosni sektor smatraju da se u pozadini navodnog atentata na Vučića može raditi o pospremanju u tom sektoru. ,,Prema mojim informacijama Vučić je kreirao ovu predstavu sa oružjem da bi očistio BIA i UP”, kaže naš sagovornik.

Neki analitičari u Vučićevom istupu „uhvatili smo anti-Đukanovićeve teroriste”, vide staru i duboku interesnu povezanost koja postoji između dvojice premijera. Pri tome kao „pokrovitelja” Vučićeve i Đukanovićeve „veze” smatraju kontroverznog biznismena Slavka Subotića Caneta.

Kritičari Vučićeve vlasti priznaju da je do sada operacija zaluđivanja javnosti po autore odlično tekla. „Ko će još od običnih čitalaca i gledalaca u Srbiji, zasutih lavinom špijunsko-atentatorskih (dez)informacija, pronaći vremena i snage da kopa po internetu i da pokuša da razabere šta je istina, a šta ne,” naveo je jedan od najljućih kritičara Vučićeve politike Slobodan Antonić. On pominje i glasine kako možda iza svega stoji „spin majstor” Beba Popović.

Švajcarski Tagesancajger izveštavajući o čestom pominjanju špijunaže, agenata i stranih tajnih službi na Balkanu ovih dana navodi: „Može se sumnjati da će nove navodne zavjere ikada biti do kraja razjašnjene. Ni u Crnoj Gori ni u Srbiji pravosuđe nije zaista nezavisno. Uostalom, političari rado brbljaju o velikim opasnostima kako bi u narodu probudili difuzne strahove. Tako se skreće pažnja sa stvarnih problema poput siromaštva, korupcije i organizovanog kriminala”. Autor Enver Robeli nastavlja: ,,Majstor ove bizarne politike je srpski premijer Aleksandar Vučić. On uporno ponavlja kako mu strane službe rade o glavi i konstruišu afere. (…) Dodaje da nema razloga za paniku jer srpski agenti dobro rade svoj posao. Naravno, zahvaljujući budnosti premijera. Ali to on ne mora da naglasi. To se podrazumeva”.

I zaista: priče o dva državna udara u Srbiji i Crnoj Gori, dva oka u glavi, imaju toliko rupa i nepoznanica, da je o njima teško ozbiljno govoriti. Jedno je samo sigurno: da dva premijera drže jedan drugom stranu i da se obojica trude da pošto poto održe – vlast. Sredstva, makijavelistički, nijesu bitna.

PREDRAG POPOVIĆ O SRPSKOM PREMIJERU: Kako je Vučić preživio prvih 7.677 nepostojećih atentata

Nakon informacije o navodnoj pripremi atentata na srpskog premijera, portal Slobodna Bosna podsjetio je na tekst Predraga Popovića, sa kojim je Vučić nekada sarađivao, a koji je objavljen na Popovićevom blogu 2013. U tekstu pod nazivom Kako je Vučić preživio prvih 7.677 nepostojećih atentata iznosi se teza da Vučić ima patološku potrebu da izmišlja atentate na sebe. Prvi od pokušaja atentata koje je Vučić preživio, a koje Popović navodi u tekstu, odigrao se navodno u ljeto 1994. ,,Pravio sam intervju sa Šešeljem u sedištu SRS-a u Francuskoj ulici. Usplahiren, u kabinet je ušao Vučić i tihim glasom, uzdisanjem prekidajući rečenice, ispričao kako je upravo preživeo atentat. U stranku je krenuo iz Poslaničkog kluba republičkog parlamenta. Seo je u crveni stranački jugo, na mesto suvozača, pored svog šofera Gorana Novakovića Narkomana. Zločinci su ih čekali u zasedi na prvom semaforu. Kad su stali na ‘crveno’, izvršen je brutalni napad sleđa. U jugo se zakucao neki neidentifikovani auto. Vučić je viknuo ‘joj’. Češkanje auta je bilo toliko da nijedan vozač nije ni izašao da vidi štetu. Atentator je mahnuo rukom Vučićevom šoferu, ovaj mu je odgovorio istom merom. Međutim, 200 metara dalje, na pola puta do stranke, mladi generalni sekretar SRS-a shvatio je da je upravo za dlaku izmakao ubicama. – Vučiću, nikome to ne pričaj. Smiri se i zaboravi – rekao mu je Šešelj”, navodi se u Popovićevom tekstu. Pa onaj u vrijeme bombardovanja zgrade RTS-a. ,,Trebalo je da ja budem tamo zbog poziva Lerija Kinga, šoumena američke televizije Si-En-Ena. Iako sam unapred odbijao svaku pomisao da gostujem u šou programu jedne agresorske zemlje, iz kabineta Lerija Kinga su tri puta zvali i insistirali da u 2.30 budem u studiju RTS-a i uključim se u živi program. Čak je na teletekstu Si-En-Ena to najavljeno. Trebalo je da tačno u dva sata uspostavimo direktnu satelitsku vezu iz tog dela zgrade koji je, šest minuta kasnije, pogođen. Izgleda da su hteli da imaju živu sliku hica u ministra i osoblje naše televizije – sprdao se Vučić žrtvama, pretvarajući njihovu tragediju u svoje laži. (Velika Srbija, maj 1999)”, piše Popović. ,,U vreme vladavine Borisa Tadića, dok smo sarađivali u Pravdi, na Vučića su izvršena tri nepostojeća atentata”, piše dalje Popović, podsjećajući na druge brojne Vučićeve tvrdnje da mu je život bio u opasnosti i da se izvukao za dlaku.

CRNOGORSKA VERZIJA UDARA , NOVA MISTERIJA: Kako je Sinđelić stigao u Spuž

Jedan od organizatora grupe koju tužilaštvo sumnjiči za pripremanje terorističkih napada u Crnoj Gori, Beograđanin Aleksandar Sinđelić je u Istražnom zatvoru u Spužu, pišu Vijesti. Pema izvorima te dnevne novine iz Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija, Sinđeliću je pritvor određen nakon saslušanja u Specijalnom državnom tužilaštvu. Jedan od izvora kazao je da je Sinđelić pod krajnje sumnjivim okolnostima završio iza rešetaka. ,,Niko se zvanično nije oglasio tim povodom. Najvjerovatnije je posrijedi dogovor između njega i onih koji rukovode ovom istragom. Da je uhapšen u Srbiji ne bi mogao ovako ekspresno biti izručen Crnoj Gori, već je najvjerovatnije sam došao nakon dogovora da priznanjem ‘pojača’ dokaze tužilaštva”, kazao je sagovornik Vijesti. Sinđelića i bivšeg šefa srpske Žandarmerije Bratislava Dikića Specijalno državno tužilaštvo sumnjiči da su organizatori dvadesetočlane kriminalne grupe, koja je 16. oktobra u Podgorici, na dan izbora, navodno planirala da puca u građane okupljene ispred Skupštine i uhapsi premijera Mila Đukanovića. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić nije odgovorio Vijestima na pitanja o Sinđeliću, uputivši ih na PR službu tužilaštva. ,,Podsjećamo da predmet na koji se odnose pitanja nosi oznaku tajnosti zbog čega bi svako saopštavanje detaljnijih informacija koje mogu da utiču na postupak predstavljalo kršenje propisa”, sopšteno je iz tužilaštva. Prema pisanju prorežimskih Dnevnih novina Sinđelić je ,,u najvećoj tajnosti” uhapšen prije dva dana u Beogradu i u večernjim satima ,,pod specijalnim mjerama bezbjednosti, letjelicom crnogorskih državnih organa doveden u Podgoricu”. ,,Da je uhapšen u Srbiji ne bi mogao ovako ekspresno biti izručen Crnoj Gori, već je najverovatnije sam došao nakon dogovora da priznanjem ‘pojača’ dokaze tužilaštva”, smatra s druge strane sagovornik Vijesti.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DIPLOMATSKA I MEDIJSKA OFANZIVA MILA ĐUKANOVIĆA: Ponovno aktiviranje ruskih zavjera kao slamka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi

 

Nakon što su slab odziv crnogorskih građana i akcija policije pokvarili cetinjski happening 5. septembra da se preko ulice i uz pomoć tajnih službi i medijske demagogije opet krene u novu „odbranu Crne Gore“ (tj. nagomilanog bogatstva i nekažnjivosti DPS vrhuške) lopta se opet prebacila na diplomatski i medijski teren ne bi li se povratilo sve više poljuljano povjerenje u stari režim. Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi.

U toku je godišnje zasijedanje Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija u Njujorku koje traje od 21. do 27. septembra i koje je okupilo preko 130 šefova i vlada država članica. U utorak je govorio i američki predsjednik Džo Bajden kome je ovo prvo pojavljivanje na tako velikom samitu svjetskih državnika. Nije tajna da mnogi državnici priželjkuju, ako ne susret, a ono slikanje i razgovor od desetak sekundi za koji se raznim lobističkim firmama u Americi nude milionske svote. Kod nas su se već pojavile nepotvrđene tvrdnje u regionalnoj štampi da se nudi nevjerovatnih 15 miliona dolara za Đukanovićevo slikanje sa Bajdenom i razmjenu od pet-šest riječi. Takav scenario bi dobro došao kao potvrda da DPS klika i dalje stoji na putu evroatlantskih integracija i da ponovo uživa podršku Amerike koja se počela distancirati od režima nakon Đukanovićevog povratka na mjesto predsjednika njegove „države“ u maju 2018. godine.

Nevezano za gore spomenutu sumu, nesporno je da DPS diplomatija, lobisti i inostrani saveznici pokušavaju ovih dana da dogovore termine za susrete sa visokim američkim zvaničnicima, kako je Monitoru potvrdilo nekoliko izvora u Vašingtonu. Uz zahtjeve za susret se obavezno prilaže i nedavno objavljena studija Digitalnog forenzičnog centra Crne Gore (DFC), čije osnivanje je podržala Vlada Sjedinjenih Američkih Država  2019. godine i koji djeluje u okviru Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Njegov predsjednik Savo Kentera je prije dvije godine, u vrijeme čvrstorukaške vladavine Đukanovića, izjavio Vijestima da je jedan od primarnih ciljeva DFC-a da „razotkriju sve one koji pokušavaju da podrivaju naš politički i demokratski sistem i unesu haos i nerede u određenim zemljama“. Neki su se ponadali, s obziromna to da Atlantski savez promovira zapadne i evroatlantske vrijednosti, da će to raditi i njihova podružnica u Crnoj Gori, uprkos Kenterinoj retorici koja podsjeća na sovjetsko-komunističku borbu protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja.

Gorepomenuta studija od stotinu stranica nosi naziv Uloga Rusije na Balkanu: Slučaj Crne Gore i opširno se bavi raznim ruskim subverzivnim oblicima djelovanja kojim se „potkopava prozapadna politika Đukanovića“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Ta koalicija je na prethodne izbore izašla sa projektom ekspertske vlade, koji su njeni postizborni koalicioni partneri bili prinuđeni da prihvate – manje ili više nevoljno. DF se ljetos, nakon izglasavanje Rezolucije o Srebrenici i razrješenja ministra pravde Vladimira Leposavića odrekao Sporazuma koji je, u septembru prošle godine, u njihovo ime potpisao Krivokapić. Prethodno je u njihovoj političkoj agendi priča o EU zamijenjena srpskim svetom.

Dritan Abazović je, radi opstanka Vlade, prećutao rušenje zajedničke postizborne platforme. Nakon što je već prihvatio da se mjesta u izvršnoj vlasti, regulatornim agencijama i državnim preduzećima dijele „po dubini” prema partijskim kvotama. Makar i nezakonito.

Situacija se, početkom septembra, dodatno iskomplikovala. Koalicija: Krivokapić i (veći) dio njegove vlade – Demokrate – DF izvršila je frontalni napad na rukovodeće ljude MUP-a i Uprave policije, a samim tim i na Abazovića – potpredsjednika Vlade zaduženog za bezbjednost. Po njihovim mjerama, mlaka intervencija policije na Cetinju samo je bila povod za napade. Suština je u već započetim pripremama za naredne izbore i činjenici da je birački spisak u nadležnosti MUP-a. Pri sadašnjem rasporedu snaga, zainteresovani ga ne bi mogli krojiti i prekrajati po svom nahođenju.

Zato je izvjesno da rekonstrukcija Vlade, koju traže Demokrate i DF, podrazumijeva značajne promjene na toj poziciji. Realno je očekivati da će juriš na Sergeja Sekulovića i Zorana Brđanina  dobiti nastavak. Pod uslovom da ova vlada opstane dovoljno dugo.

Pristane li na dogovor DF-a i Demokrata o pravljenju nove vlade po mjeri političkih partija koje joj obezbjeđuju podršku, Abazović bi marginalizovao svoju poziciju i u vladajućoj koaliciji (sigurno) i u GP URA (vrlo vjerovatno). A pokretu bi prijetio raskol i nestanak sa političke scene.

Nije realna pretpostavka da je Abazović spreman za tu vrstu političkog samoubistva. To imaju na umu i njegovi koalicioni partneri. Nakon sastanka kod premijera na kome je, uz meze, dogovorena privremena obustava vatre na javnoj sceni, krenuli su u pohod na nove koalicione partnere koji bi im mogli donijeti neophodna 41 glasa u parlamentu. Monitoru je potvrđeno da su predstavnici vladajućih koalicija „ispipavali puls” manjinskih partija. Bez uspjeha.

Milo Đukanović je organizovao sastanak opozicionih predstavnika preduhitrivši tako eventualna pregrupisavanja u parlamentu i dodatno slabljenje pozicije DPS-a. Treba biti jako maštovit pa zamisliti da bi se oni koji su, koliko juče, zaključili da „Crna Gora ima marionetsku vladu koja je u potpunosti instrumentalizovana u službi tuđih, antidržavnih i anticrnogorskih interesa”, odlučili da postanu dio tog i takvog tima. Dodatno, prelazeći preko zajedničke ocjene da se „prvi put nakon 90-ih manjinski narodi osjećaju ugroženim i kao građani drugog reda, dok se njihovo prisustvo u državnoj upravi svodi na minimum”.

Koristeći neslogu, neodlučnost i odsustvo političkog umijeća vladajuće većine, Đukanović je ugrabio da raspiše izbore u Cetinju, Mojkovcu i Petnjici. Tako je preduhitrio naum vlasti da, krajem septembra, u parlamentu izglasa odluku o grupisanju i istovremenom održavanju lokalnih izbora. Predsjednik DPS-a se nada da je tako postigao dva cilja.

Njegova partija bi, sa tri očekivane pobjede na lokalnom nivou, mogla povratiti poljuljanu vjeru u brzi povratak na vlast. Đukanoviću i DPS-u na ruku ide i očigledno kalkulantski pristup vladajuće većine. Ona je već zaboravila na obećane zakone o lustraciji i preispitivanju porijekla imovine. Najava iz saopštenja Demokrata i DF-a o istovremenom izboru rekonstruisane Vlade i članova Tužilačkog savjeta svjedoči o nastavku političke trgovine, po naslijeđenom DPS obrascu.

Druga meta koju je Đukanović gađao raspisujući lokalne izbore je popis. DF je opstanak Vlade uslovio nacionalnim prebrojavanjem do kraja godine – to je jedini podatak iz popisa koji njih interesuje – a Krivokapić je (još jednom) promijenio raniji stav i priklonio se njihovim zahtjevima. Raspisivanjem izbora Đukanović je stvorio situaciju u kojoj bi se popis održavao istovremeno kad i izborna kampanja, što nije u skladu sa standardima prihvaćenim u Evropi. Tako je stvorio poziciju da opozicija, pod njegovom komandom, osporava rezultate popisa ukoliko on bude održan, ili čak pozove na bojkot popisa i popisivača. Kao uvod u nove raskole. Moglo bi se pokazati, ponovo, da će odlučujuću riječ i o održavanju popisa imati poslanici Koalicije Crno na bijelo.

Ovonedjeljna preraspodjela i grupisanje snaga u vlasti i opoziciji donijela je još dva zanimljiva „detalja”.

Ozvaničenjem jedinstvenog opozicionog bloka i najavom jedinstvenog djelovanja, SDP se i formalno vratio pod Đukanovićevo starateljstvo, odakle se uz mnogo problema (partijski raskol) otrgao prije pet godina. Time je na teoriju svedena nada o zajedničkoj političkoj platformi građanskih partija iz redova sadašnje vlasti i opozicije koje su, programski i po dubini, jedne drugima mnogo bliže nego što su to sadašnjim partnerima.

Interesantna je i pozicija premijera. U danu kada je većina njegove parlamentarne većine obznanila dogovor o rekonstrukciji Vlade, iz istih redova je došao novi napad na ministra finansija. Milojku Spajiću – već viđenom lideru partije na čijem osnivanju dio vlade predvođen premijerom radi mjesecima – prebacuje se da je član „međunarodne kriminalne grupe”.  To čini veoma upitnim njegov ostanak na toj funkciji pod okriljem aktuelne većine, nakon što je krenuo u koncentraciju ogromne moći.

Da parafraziramo Miodraga Lekića: ova svijeća (izvršna i zakonodavna vlast) gori sa oba kraja. Prostora u sredini sve je manje. I sve je neudobnije. Valja gasiti.   Priprema uslova za izbore, koji bi bili pošteniji od prethodnih, u ovom trenutku, izgleda maksim mogućeg ove vlade, ako je ne sruše. Ili ne uruši sama sebe. U  postojećem rasporedu snaga, ni to ne bi bilo malo. U svakom slučaju mnogo je više od ništa.

Zoran RADULOVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Nezaobilazna tema je svakako ruski vladar Vladimir Putin o čijoj mudrosti i aktivnostima se naširoko piše. Interesantno je da i znatan broj hrvatskih mainstream medija poput Hine, Jutarnjeg lista, Slobodne Dalmacije… podržava sliku Putina kao „pravog muškarca“ i „oštrog momka u divljoj prirodi“ dok ga slikaju kao konjanika golih prsa, koji neustrašivo prilazi medvjedima i lavovima. Narativ o predsjedniku koji marljivo radi za dobrobit naroda ali je i nevjerovatno svjestran i uspješan u mnogim poljima ima puno sličnosti sa ranijim kultom Josifa Visarionoviča Staljina. Istina, Staljin se nije družio sa životinjama u stilu Sv. Franje Asiškog i Putina i nije išao u crkvu ali je zato svake godine objavljivao na desetine naučnih radova iz svih oblasti na koji je stavljao potpise.

Putinu srbijanski mainstream mediji pripisuju i mesijanske uloge u zaštiti ugroženog srpstva pa tako „Putin spašava Srbiju od zapadnog pritiska“,  „SAD i NATO ratuju sa Rusijom u Srbiji” „Ludaci sa Zapada spremaju veliko zlo – 18.000 NATO vojnika sprema udar na Putina!“ itd.

Kritični tekstovi o Rusiji ili unutrašnji nezavisni pogled ne postoje  u Vučićevim medijima. Tu se Vučić očinski brine i „brani celovitost Srbije“ pa zbog toga „Amerikanci hoće da ubiju Vučića“, „CIA radi Vučiću o glavi“, „NATO i ISIS pripremaju haos na (fudbalskom) Svetskom prvenstvu“, „Srbomrsci savetuju Bajdenu: Srušite Vučića ako ne prizna Kosovo“ itd. Takođe i „EU plaća udar na Vučića“ iako EU svake godine daje upravo Vučićevoj vladi bezpovratnih 300 miliona eura i prvi je trgovinski partner Srbije (dvije trećine robne razmjene sa inostranstvom). Rusija daleko zaostaje za EU i u vezi sa pomoći i trgovinom sa svojom balkanskom „ćiriličnom i pravoslavnom braćom koju veže iskrena ljubav bez interesa“.

Identičan pristup ruski i srbijanski mediji primjenjuju i kad je u pitanju Republika Srpska u BiH. Njen lider Milorad Dodik često daje izjave za Sputnjik koje se onda prenose u srbijanskim i RS medijima. Dodik u takvoj vrsti izvještavanja takođe ima odlike mesijanstva kao i kremaljski car i srbijanski vožd.

U trouglu Sjeverna Makedonija – Srbija – Bugarska ruska propaganda nastoji da održava stanje konstantnih tenzija i ciljano podstiče višeslojne sukobe između tri zemlje iako je Rusima Bugarska, isto kao i Hrvatska, značajna baza i saveznik na Balkanu. Nakon što je konačno postignut dogovor između Makedonaca i Grka oko imena zemlje a čiji dogovor je Moskva više od decenije opstruirala, lopta je prebačena Bugarima. Bugarska je počela novo zatezanje oko makedonskih integracija sa EU, ovaj put svojatajući makedonski narod, jezik i istoriju. Srpska štampa vjerno prenosi „skandaloznu poruku“ iz Sofije „bugarski vicepremijer nazvao Srbiju dželatom Makedonije“, „Nerazumni san Bugarske: Kriva im Srbija što postoji Makedonija”, „Bugarski političar nazvao makedonske zvaničnike ‘etničkim Bugarima…”

S druge strane, srbijansko svojatanje crnogorskog identiteta i istorije nije nikakav problem i ruski propagandisti i trolovi raspaljuju debatu i tenzije sa obje strane.

Brajova studija se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu. Međutim analize izvan pomenute publikacije Fondacije Nojman ukazuju da događaji na Cetinju od 5. septembra oko ustoličenja novog mitropolita Joanikija su propraćeni do sada neviđenom medijskom halabukom u zemlji i regionu. Način na koji su dva, na prvi pogled suprotstavljena, bloka prezentirali događaje na Cetinju je bio sve samo ne stihijski i otvoreno je priželjkivano da „padne krv“ kako je i najavljivala srbijanska žuta štampa. Vokabular koji su oba bloka usvojila i njihove „činjenice“ odslikavaju obrasce koji ukazuju na postojanje sličnog scenarija kao u trouglu Bugara, Makedonaca i Srba. Mediji pod kotrolom Đukanovića i njegovog volonterskog savjetnika i možda glavnog ruskog čovjeka na Balkanu Milana Roćena su takođe po obrascu i komandi napadali velikosrpski hegemonizam, imperijalizam i sve ono što krasi današnju Srbiju i Srpsku crkvu po tim istim medijima. Interesantno je da se oba bloka uzdržavaju bilo kakve kritike protivnika zbog uništavanja ekonomije, vladavine prava, korupcije i cvjetanja organizovanog kriminala u vrhovima državnih vlasti. Takođe oba bloka izbjegavaju bilo kakvu kritiku Putina i Rusije pa čak iako su preneseni od strane vodećih svjetskih medija. Takođe, i pored napada i demonizacije Đukanovića samo zbog njegovog navodnog antisrpstva, ruska propagadna i njihovi srbijanski vazali troše puno više vremena i energije da bi diskreditirali sadašnju crnogorsku Vladu zbog njihovog antisrpstva, izdaje Srpske crkve i okretanja leđa Rusiji. Isto tako i Đukanovićevi mediji puno više energije troše protiv Krivokapića i pripisuju mu epitete klerikalizma, fašizma, nepotizma i svega onoga po čemu je bila prepoznata Demokratska partija socijalista (DPS) još od ranih devedesetih. Ruski odjel u crnogorskim „patriotskim“ medija takođe pripisuje svome gospodaru Đukanoviću mesijanske vrline koje krase i sve druge zajedničke prijatelje autokrate u regionu.

Brajova studija  kao najveći uspjeh ruskog djelovanja na Balkanu vidi kreiranje posvađanih balkanskih mini režima po nacionalnim osnovama ali koji odlično sarađuju u kriminalnim poslovima i nedozvoljavanju da ikada zaživi pravna država čime bi se osigurala trajna stabilnost i održivost regiona, a time i njegova integracija sa Evropom. Putinov sistem patronata, zasnovan na njemu bliskim oligarhima, tajnoj službi, političkoj instrumentalizaciji i prožimanju državne i državi bliske ekonomije, kontroli pravosuđa i prinudi medija, plagiran je i  doveden do savršenstva zaključuje Tomas Braj. Đukanović u Crnoj Gori, Vučić u Srbiji, njihov prijatelj Edi Rama u Albaniji, Zoran Zaev u Sjevernoj Makedoniji itd. su imena na koja Kremlj može biti ponosan. Međutim, balkanske autokrate nisu usamljene. Sadašnje elite u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj i Bugarskoj ne kriju oduševljenje sa prijateljem u Moskvi i javno ili potajno priželjkuju iste standarde i kod njih.

 Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo