Povežite se sa nama

MONITORING

IZBORNI PUČ ILI DRŽAVNI UDARAC: Dva oka u glavi i strani element

Objavljeno prije

8 godina

na

DRZAVNI-UDAR

Priča o planiranim terorističkim napadima/državnom udaru u izbornoj noći, uhapšenim teroristima i onima koji su još u bjekstvu (ili skriveni na rezervnom položaju?), potraga za njihovim inspiratorima i finansijerima i, konačno, ciljevima otkrivene zločinačke organizacije – ili više njih – dobila je nove pripovjedače. Dio službenih saznanja iz prve ruke sa nama su, u minulih nedjelju dana, podijelili glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, predsjednik Vlade Republike Srbije Aleksandar Vućić i odlazeći crnogorski premijer Milo Đukanović. I pored toga, i dalje je mnogo nepoznanica i neslaganja u pričama o tome šta se desilo, a šta je moglo da se desi 16. oktobra, nakon 23 sata, u Podgorici.

,,Mi smo zaustavili točak istorije, a bio je planiran užas koji nije zabilježen…”, utisak je Milivoja Katnića. Gostujući u emisiji Načisto na TV Vijesti, Katnić je ustvrdio kako bi ,,Crna Gora bila u crno zavijena”, da tužilaštvo, uz pomoć specijalnog policijskog odjeljenja, Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) i pripadnika Uprave policje (UP) nije uhapsilo grupu srpskih državljana osumnjičenih za stvaranje kriminalne organizacije i terorizam u pokušaju. ,,U ovu priču ulažem svoj obraz i svoju čast”, naglasio je Katnić insistirajući da Specijalno tužilaštvo ima dokaze ,,za sve što kaže”.

Nažalost, specijalni tužilac je ostao nedorečen na mjestima koja bi nam pomogla da lakše shvatimo uzroke i posljedice događaja koji su, bez sumnje, obilježili minule izbore. Uhapšeni su namjeravali da u Skupštinu uđu u uniformama policajaca, kazao je Katnić, ,,najvjerovatnije posebne jedinice”. Znači li to da specijalni tužilac, zapravo, ne zna koje su uniforme namjeravali da koriste nesuđeni napadači? Slično, Katnić kaže kako su ,,došli do dokaza” da je teroristička grupa htjela da zauzme parlament i omogući narodu i političarima da u njega uđu. Ali – ,,ja ne znam koji bi to političari bili”. Umjesto toga tužilac, kao podatak, nudi priču da su se napadači spremali na ,,višednevnu, pa i višemjesečnu odbranu” zauzete zgrade ,,sve dok im ne dođe očekivana pomoć”. Sami procijenite realnost tog iskaza. Bez obzira na to da li su takve ideje snimljene tokom nekog od prisluškivanih razgovora.

Crnogorska javnost je ostala zatečene i informacijom da državni organi, zapravo, nijesu zaplijenili oružje koje su teroristi planirali da iskoriste tokom napada. ,,Mi ga ne prikazujemo zato što nijesmo dozvolili da to oružje uopšte uđe u Crnu Goru”. Kazao je Katnić precizirajući kako ,,nije bilo moguće da se oružje isprati od granice između Srbije i Albanije”. Inače, Srbija i Albanija – kako sada stvari stoje – nemaju međusobnu granicu.

Specijalni tužilac kaže kako je oružje već uništeno, na bezbjednoj lokaciji gdje je bilo pripremljeno da se ubaci u Crnu Goru, i da su to – bez saradnje sa službama susjednih zemalja – ,,uradila lica pod kontrolom SDT i specijalnog odjeljenja policije”!?

Tu je, ako smo dobro razumjeli tužioca, riječ o 50 automatskih pušaka i 3.500 metaka (oko 120 okvira). Napadači su – ko god oni bili – planirali da ubace i ,,druge naoružane grupe, uniforme policije, sredstva veze, izvore električne energije… “, kazao je Katnić. Bez jasnog objašnjenja šta je od tog plana realizovano.

Neobično je zvučalo i obrazloženje odustajanja od optužbi protiv šestorice uhapšenih. ,,Ova lica su dobrovoljno odustala od izvršenja ovog krivičnog djela”, kaže specijalni tužilac, ,,imajući u vidu da imamo puno posla na razotkrivanju drugih činjenica koje su važne, mi smo ova lica pustili”. Uporedimo li spisak puštenih sa ranije objavljenim podacima tužilaštva, vidimo da je pet od šest oslobođenih sumnjičeno za planiranu ,,upotrebu oružja, hapšenje građana i policijskih službenika i zauzimanja državnih institucija”. U tom kontekstu, njihovo puštanje na slobodu djeluje, možda, i previše milosrdno. O čemu se radi?

Konačno, važno je saznanje da je Milorad Katnić, 16. oktobra, zvao ministra policije, upoznao ga sa planom napadača i zatražio da se spriječe najavljena okupljanja pred Skupštinom. ,,Vjerujem da bi, da su se građani okupili, došlo do krvoprolića”, objasnio je Katnić. Zašto ta pomisao nije smetala vladinim zvaničnicima upućenim u detalje izbornog puča – od direktora UP Slavka Stojanovića do potpredsjednika Vlade i DPS kandidata za budućeg premijera Duška Markovića, pa nijedan od njih nije našao za shodno da se javno oglasi u kritičnim momentima? To je, možda, jedna od najvećih nepoznanica (ne)realizovanog državnog udara.

Jer, dileme nema – Crnoj Gori je prijetila opasnost terorističkog napada. Ostaje da se vidi koliko je ona bila ozbiljna, procijeni pričinjena šteta i prosudi da li je opasnost od napada trajno otklonjena.

U ponedjeljak veče, nakon sastanka Biroa za koordinaciju službi bezbjednosti RS, i Aleksandar Vučić je obznanio kako zvanični Beograd ima dokaze da su ,,određena lica pratila putanju kretanja premijera Crne Gore i to na dnevnom nivou, svake sekunde, i obaveštavale druga lica”. I taman kad smo pomislili da su se kockice poklopile, Vučić insistira da ,,to nisu ovi koji su uhapšeni dole”.

-Sećate se da sam odmah čim su uhapšeni rekao da taj bašibozuk nije mogao to da uradi, ali ima ko je mogao, rekao je srpski premijer uz opasku “znate o kome govorim”. Znamo li?

Javio se, na to, i Đukanović. Za razliku od izbornog dana, kada je – neuobičajeno naivan i neinformisan – čekao saopštenje državnih organa da se obavijesti o licima koja su, pored ostalog, planirala i njegovu otmicu, odlazeći premijer je poruku iz Beograda čuo i shvatio iz prve. ,,Onaj dio istrage koji je vođen u Srbiji potvrdio je sve ono o čemu smo i govorili tokom predizborne kampanje, uoči i na dan izbora – da imamo snažnu involviranost inostranih faktora kada je u pitanju crnogorski proces parlamentarnih izbora i da se pri tome služe nelegalnim novcem i metodama koje su svakako van svih propisa i van svakih sistema države…”.

Onima koji nije bilo do kraja jasno, Đukanović je bio voljan da prevede: „Bila bi puka koincidencija da oni koji su došli da zauzmu parlament i pucaju u građane računaju da će neko nepoznat okupiti nekoliko hiljada ljudi ispred parlamenata i da to nema baš nikakve veze sa onim što su lideri Fronta najavljivali upravo pozivajući narod da se okupi”.

Đukanović je naglasio da priča ono „što je politička logika”. Bez dokaza, dakle. Nešto nalik poznatoj konstrukciji da iza ubistvo Duška Jovanovića stoji Vojislav Koštunica. Zato premijer nije razmatrao mogućnost da su pohapšeni pučisti bili prevareni za najavljeno okupljanje pred parlamentom, na isti način – a možda i od istih lica – koja su ih već obmanula po pitanju oružja i uniformi koje će im biti na raspolaganju.

Na drugoj strani, Vučić i Katnić su insistirali na tome da ne znaju političke inspiratore ljudi koji su spremali napade u Crnoj Gori. Zapravo, srpski premijer je naveo da iza svega stoje „mnogo ozbiljna lica”, a onda, kao ohrabrenje, javnosti ponudio informaciju: „Dobra je vest da u svemu nismo naišli na umešanost bilo kog političara iz Srbije, a ni iz Crne Gore”.

Katnić je insistirao da on „nema saznanja ko su političari za koje je planirano da zavjerenici uđu u Skupštinu” (ne zna, a ne nema dokaza). Onda je, po uzoru na Đukanovića, i on malo logicirao. Tako mu je palo na pamet da bi političku korist od svega ovoga mogao imati i DPS. ,,Ko kaže da to (organizovanje napada na parlament) ne bi mogao da odradi neko iz njegovog (Đukanovićevog – prim. Monitora) okruženja”, odgovorio je Katnić na primjedbe da je Specijalno tužilaštvo konstacijom da su zavjerenici radili u korist neimenovane političke grupacije, praktično optužilo opoziciju za pripremu državnog udara.

Dok ne dobijemo kompletne informacije, pokušajmo da i mi malo ,,logiciramo”. Pretpostavimo kako je izborni puč pod komandom Dikića i Sinđelića – uspješno završen. Može biti logično, makar onoliko koliko je utemeljena i pretpostavka da iza pučista stoji neko iz opozicije, da je potencijalnim napadačima komandovao neko angažovan od strane vlasti. Sa ciljem da tokom izbornog dana zaplaši jedne, zbuni druge a motiviše treće – glasače vladajuće ,,procrnogrske” opcije. I da, u slučaju nepovoljnog ishoda glasanja, ima – ili dodatno stvori – povod za uvođenje vanrednog stanja kojim bi, faktički, bila poništena pobjeda opozicije. A od tog scenarija nas je dijelilo, recimo, da Đukanovićeve Socijaldemokrate osvoje nekih 0,2 odsto glasova manje, odnosno, da na birališta izađe još dva do tri odsto birača. Malo ili mnogo?

Sa tom logikom – na prvi pogled – imamo problem da objasnimo postojanje pučista koji još nijesu otkriveni i uhapšeni a iza kojih, prema Vučiću, stoji ,,mnogo ozbiljna ekipa i ljudi”.

Tu nam može pomoći DF-ova interpretacija Vučićevog izlaganja. „Sa-znanja koja je prezentovao Aleksandar Vučić, u suštini su ukazala na dugogodišnju povezanost Mila Đukanovića sa organizovanim krimina-lom…”, saopštili su iz DF-a, „Nije nikakva tajna i nije ništa novo da je Milo Đukanović prevario mnoge od tih partnera, pa ne bi bilo nikakvo iznenađenje da pojedini od njih žele da znaju gdje se on u svakoj se-kundi nalazi. A što se tiče stranih obavještajnih službi, podsjećamo da je on i ranije bio predmet njihove pažnje…”.

Množe se, dakle, interpretacije navodnog državnog udara. Koji je možda izvršen, možda spriječen, a možda još nije ni započeo. Istina nam, i dalje, ostaje jednako daleko kao što je to bila i 16. oktobra.

TRANSKRIPTI NA POPRAVNOM: Reci šta hoćeš, brate

U sjenci izjava specijalnog državnog tužioca i čelnika srpske i crnogorske vlade, ovdašnji mediji naklonjeni DPS-u – Pink M, Informer i paket dnevnih novina i portala u vlasništvu omiljenog vladinog Grka Petrosa Statisa – nastavljaju sa ,,razotkrivanjem domaćih izdajnika” i publikovanjem ekskluzivnih informacija, ne mareći mnogo za sumnje u njihovu tačnost.

„Na osnovu informacija koje ja imam radi se o jednoj vrlo smišljenoj podvali, o ubacivanju u transkript razgovora osoba koje nijesu mogle komunicirati”, izjavio je ministar MUP-a Goran Danilović, neposredno nakon objavljivanja prve ture navodnih zavjereničkih razgovora, najavljujući da će Unutrašnja kontrola utvrditi odakle su, i sa kojim ciljem, plasirane te dezinformacije. „Objavljeni transkripti nijesu pouzdani”, potvrdio je i Milivoje Katnić, potvrdivši da je pokrenuta istraga zbog „curenja informacija”.

Tragikomična priča je, ipak, dobila svoj nastavak. Tako se djelovi navodnog transkripta razgovora između Aleksandra Sinđelića i Bratislava Dikića, objavljeni početkom prošle nedjelje, na njenom kraju – na istom mjestu (CDM) – pojavljuju kao razgovori Sinđelića i izvjesnog Velimirovića (vjerovatno je riječ o Mirku Velimiroviću, koji je crnogorskoj policiji prijavio terorističku operaciju u kojoj je i sam imao bitnu ulogu):

SINĐA: „Daj Bože, može da bude sve u redu, da se ovaj Milo pomiri sa sudbinom da je izgubio, i da ne bude ništa”.

DIKIĆ/u drugoj verziji VELIMIROVIĆ: „On da je pametan, dao bi odmah vlast”.

SINĐA: „Baš”.

U drugoj epizodi razgovor dobija novi, vanredno zanimljiv, zaplet:

SINĐELIĆ: „Ovi su rekli ako dođe do gužve i ako se on pojavi da izađe slučajno na trg među narod, nagrada se daje ko ga uhvati… Bukvalno da ga tu uhapsite.”

VELIMIROVIĆ: „Da uhapsimo Mila?”

SINĐELIĆ: „Znači to… Bili bi nagrađeni do kraja.”

VELIMIROVIĆ: „Reci mi koja bi bila nagrada, brate?”

SINĐELIĆ: Nagrada… Reci šta hoćeš…”

VELIMIROVIĆ: „Važi, brate.”

SINĐELIĆ: „Vidiš ti kakav sam ja čovek…”.

Dakle, da pritvrdimo, plan je bio sledeći: ako „dođe do gužve” pa se Milo Đukanović pojavi „na trgu”, među ljudima koji demonstriraju protiv njega – angažovani zavjerenici trebalo bi da ga uhapse. I da to snime. Pa da onda, nagradu, kažu šta hoće.

Potvrdi li se autentičnost ovog zapisa, nije isključeno da će ga advokati optuženih priložiti kao neoboriv dokaz smanjenje uračunljivosti njihovih klijenata. U međuvremenu, nadamo se novim „ekskluzivama” iz DPS-ove medijske kuhinje. I ako nijesu tačne – zabavne su.

Vučićev rebus

Nijesu svi dijelili oduševljenje zvaničnika iz Podgorice, nakon što je srpski premijer Aleksandar Vučić saopštio da je, povodom planiranih operacija u Crnoj Gori, zvanični Beograd uhapsio neka lica (do danas se ne zna koga i koliko njih); zaplijenio neke uniforme (čije, koliko?) i ,,ogroman novac” (125 hiljada eura – jedini opipljiv podatak iz Vučićeve priče).

„Što se sadržaja te kratke i konfuzne konferencije za novinare tiče, bilo je to neobično zbunjujuće za sve; čini se i za njega… (Aleksandra Vućića)”, piše u nedjeljniku Vreme Miloš Vasić. Pa nastavlja: „Ovoga puta nije pominjao ravnogorce iz Zubinog Potoka i tamošnjeg komandira policije Seljimaja, kao prošli put, ali je upotrebio zbirni naziv bazibozluk (kaže se bašibozuk, turska neredovna pešadija). Pohvalio se i da naše službe znaju više od crnogorskih, što je i logično ako je o teritoriji Srbije reč. Iz svega toga nismo, barem nas desetak koji smo razmenjivali utiske ponedeljka, razumeli ama baš ništa… Šta je ovaj hteo da kaže? Čemu izvanredna konferencija za štampu, osim što on to voli? Šta je uopšte rekao?”

Vasiću se ne može spočitati pristrasnost, ali ni nekompetentnost i neopreznost sa ozbiljnim stvarima. Kao bivši policajac, novinar sa velikim iskustvom i autor knjige Atentat na Zorana (Đinđića, prim. Monitora) Vasić zna da postavi granice. Ali i uoči očigledne šupljine u serviranim pričama. Nije jedini, uostalom.

Beogradski Danas piše: „Hapšenje državljana Srbije u Crnoj Gori uoči izbornog dana i najnovije izjave premijera Srbije Aleksandra Vučića da postoje nepobitni dokazi o praćenju crnogorskog premijera iz sekunde u sekundu predstavljaju jednu veoma čudnu priču, kažu za Danas nezvanično diplomatski izvori. Naši sagovornici navode da se stiče utisak da tu ima suviše spinovanja i besmislica, pa je veoma teško davati bilo kakve ocene.

Isti dnevnik – da se ponovo pozabavimo pitanjem (ne)pristrasnosti – u četvrtak donosi ekskluzivnu inofrmaciju da je „nekoliko ruskih državljana proterano iz Srbije zbog učešća u pripremama terorističkih akcija u Crnoj Gori”. Danas je tu informaciju objavio pozivajući se na izvore bliske vlastima u Srbiji ali dodaju da nisu uspjeli da saznaju o kojim licima se radi i da li je posjeta sekretara ruskog Savjeta bezbjednosti Nikolaja Petruševa koji je u srijedu doputovao u Beograd povezana sa tim protjerivanjem.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

6 dana

na

27 Septembra, 2024

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Podsjetnik o vrijednostima vlasti

Objavljeno prije

6 dana

na

27 Septembra, 2024

Objavio:

Pitali smo –  kako komentarišete odluku  vlasti da se podigne  spomenik pokojnom mitropolitu Amfilohiju

 

TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA
Uskopatrijski nacionalistički interesi

Idejom o spomeniku pokojnom mitropolitu Amfilohiju partije na vlasti (PES, NSD, DNP i Demokrate) forsiraju svoje uskopartijske, nacionalističke interese i podstiču podjele i nestabilnost, na štetu opšteg interesa gradjanske Crne Gore.

Za ove prosrpske partije u Vladi je profitabilno da na račun Amfilohija dobiju neke glasove na izborima u Podgorici i na drugim lokalnim izborima. Uostalom, radi se o političarima koje je on i doveo na vlast.

Međutim, kad Vlada odluči da mu podigne spomenik, to je zloupotreba položaja, jer se radi o vrlo kontraverznoj ličnosti koja nije poštovala Crnu Goru kao građansku državu svih njenih gradjana.

Amfilohije je htio neku drugu državu, koja je samo srpska, samo pravoslavna, koja slavi ratne zločince, u kojoj npr. nema mjesta za ljude bez djece, za ljude drugačije seksualne orjentacije. Amfilohije je bio vrlo isključiv vjersko-nacionalistički lider, koga uzdižu samo pripadnici jedne vjerske grupe, dok je za druge to da mu se diže spomenik jedna zastrašujuća provokacija

 

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Dok je ovakvih inicijativa, bićemo daleko od ljudskosti i pomirenja

Mislim da je to prljava politička igra u kojoj grupacija koja ima vlast hoće da nametne vlastite vrijednosti svima. Umjesto da naš novac koriste u opštem interesu i za javno dobro oni sprovode vlastite, partikularne interese.

Da nije tako oni bi svom ideološkom i vjerskom vođi od vlastitih donacija u dvorištu vjerskog objekta napravili spomenik kao znak poštovanja i zahvalnosti. U nedostatku oboje oni mimoilazeći zakon nameću svoju volju svima i troše zajednički novac.

Iako sam protiv spomenika pojedincima i stvaranja kultova ličnosti razumno je što je zakonom predviđena vremenska distanca da se procijeni realni doprinos vrijednostima zajednice kako ne bi stalno neke spomenike ličnostima rušili a neke stvarali. U ovom slučaju to je zaobiđeno. Nije zaobiđeno kada je Anima tražila spomen obilježje za žrtve zločina u Logoru Morinj koji su devedesetih  rađeni u ime svih nas (Amfilohije ih je  i blagosiljao). Zakon je važio za NVO  ali nije, kao i sada, za vršioce vlasti. Sve dok bude ovakvih inicijativa mi ćemo biti daleko od ljudskosti i pomirenja. To je njihov politički cilj visoko na agendi.

 

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR
Spomenik mitropolitu ili Đedu?

Kada je riječ o namjeri podizanja spomenika pokojnom mitropolitu crnogorsko-primorskom, zetsko brdskom i skenderijskom, treba prvo razlučiti da li se želi podići spomenik bivšem mitropolitu ili, pak, Đedu, osobi u kojoj su patrijarhatu skloni ovdašnji vjernici i vjernice prepoznali Onoga koji ih može izvesti iz nedođija sadašnjosti na vječno zelene slobodarske katune pune bogougodne paše?

Ako je namjera da se podiže spomenik mitropolitu, onda bi bio red da se njegov lik ovaploti u prigodnoj materiji na prijestonom Cetinju, đe je sjedište Mitropolije, a ne u Beranama. Nije Amfilohije bio iguman manastira Đurđevi stupovi, no mitropolit crnogorko-primorski, zetsko brdski i skenderijski. Ako se, pak, želi podići spomenik svenarodnom Đedu, onda bi morao biti podignut na lokaciji koju će sva njegova duhovno-politička unučad moći da  podjednako svojataju.

Sama pomisao da su Berane podesna lokacija za spomenik nasljedniku znamenitih vladika iz roda Petrovića poništava ideju o kontinuitetu duhovne i emancipatorske istorijske uloge Mitropolije. Ta pomisao, međutim, otkriva ono što je savremenicima i savremenicama pokojnog mitropolita bilo lako prepoznati – on sam je mnogo predanije radio na diskontinuitetu nego na kontinuitetu. Ne radi se o njegovom srbovanju, jer su to radile i vladike rodom s Njeguša, nego o tome da je srpstvo vezivao za kvislinšku vojnu formaciju, te time kompromitovao borbeni i rodoljubivi etos crnogorskog srpstva.

 

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD
Potrebna istorijska distanca

To što je Vlada Crne Gore tako brzo podržala inicijativu za podizanje spomenika mitropolitu Amfilohiju Radoviću, bez konsultacija sa opštom i stručnom javnošću, pokazuje koji su prioriteti ove Vlade, jer neke druge mnogo važnije stvari za ovu državu drže po strani.

Zakon o spomen obilježjima je napisan tako da je rastegljive prirode tj. u članu 9 Zakona jasno stoji da se: „Spomen obilježje istaknutoj ličnosti ne može se podići prije isteka roka od 20 godina od dana kada je lice umrlo“, ali takođe stoji i „Izuzetno, uz prethodnu saglasnost Vlade Crne Gore, spomen-obilježje za značajni događaj ili istaknutoj ličnosti može se podići prije isteka roka iz st. 1 i 2 ovog člana.

Dakle, Zakon dozvoljava i ne dozvoljava, što ide u prilog onima koji nameću teme od kojih benefite vide samo političke elite koje ovakvim temama povećavaju svoju vidljivost, gle čuda, tik pred lokalne izbore.

Da bi realno sagledavali istorijske ličnosti, one stvarno treba da bude istorijske, što znači da to podrazumijeva neku vremensku distancu. Ja ovdje ne bih baratao sa brojevima, zakon je jasan po tom pitanju, ali ono što sigurno jeste neupitno je to da tri godine definitivno nijesu dovoljno dug period.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Vlada pokazala nedostatak integriteta

Slučaj u vezi sa donošenjem odluka o podizanju spomenika pokojnom Mitropolitu SPC Amfilohiju, pokazuje da je SPC, na žalost, i dalje najuticajnija politička organizacija u Crnoj Gori. Prvobitna odluka nadležnog Ministarstava kulture i medija u vezi sa zahtjevom za izgradnju spomenika, pod pritiskom SPC je munjevito promijenjena uz egzaltiranost potpredsjednika Vlade Alekse Bečića (koji je predsjedavao sjednicom Vlade na kojoj je donijeta odluka) a uz podršku svih ministara PES-a, NSD-a, Demokrata, DNP-a i protivljenje ministara iz BS-a i albanskih partija.

Cijeli slučaj ima i dodatnu političku dimenziju jer se odluka donosi u susret izborima u Podgorici. Najveći dio političkih patija koje čine vlast na državnom nivou (PES, NSD, Demokrate, DNP) računa na podršku SPC i onih birača koji se izjašnjavaju kao Srbi a i onih koji su vjernici SPC.

Na kraju, suštinsko je pitanje na osnovu kojih kriterijuma i zakonskih procedura se može donijeti odluka da se spomenik Amfilohiju podigne ako se zna da je tokom dugog perioda kao velikodostojnik SPC podsticao nasilje, veličao ratne zločince, negirao crnogorsku naciju, narušavao odnose sa drugim etničkim zajedinicama u Crnoj Gori.

Vlada Crne Gore je na ovom primjeru pokazala svoju slabost ali i nedostatak integriteta jer je većina ministara, kao i predsjednik, spremna na sve odluke koje mogu pomoći zadržavanju političkog rejtinga  bez obzira koliko bile suprotne vrijednostima za koje se navodno zalažu

 

DEJAN MIJOVIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Više lica mitropolita

Kao ekonomista i gradjanski aktivista smatram da se u pozitivni bilans Amfilohijevog djelovanja može ubrojiti njegova podrška konceptu razvoja Crne Gore kao ekološke države, kako tekstu Deklaracije usvojenoj 1991. godine, tako i kasnijim zalaganjem da se naši najljepši kanjoni ne uništavaju gradnjom velikih hidroelektrana. Za pohvalu je i njegovo odustajanje od prvobitne podrške gradnji ogromnog turističkog naselja u Buljarici koja bi devastirala tu jedinstvenu morsku uvalu. Slučajno ili ne, učinio je to nakon jednog istraživačkog teksta u Monitoru i drugog autorskog u Vijestima kojima sam i ja dao svoj skromni doprinos da se raskrinka kriminalna pozadina ovog nauma. Jer od tog projekta, sem vladajuće porodice Djukanović, niko pa ni njegova crkva koja raspolaže velikim dijelom tamošnjeg zemljišta, ne bi imala nikakve koristi.  S druge strane, Amfilohije je istovremeno napravio veliku štetu nestručnim i nezakonitim intervencijama na nasim kulturno-istorijskim spomenicima. Za to je, međutim, jednako odgovorna i tadašnja DPS vlast koja je to mogla ali nije htjela spriječiti.

Moj stric Pavle Mijović, ugledni istoričar umjetnosti, je sa Vladikom Amfilohijem krajem osamdesetih i početkom devedesetih dobro sarađivao kao naučnik ali i veoma oštro sa njim polemisao kao predvodnik borbe za očuvanje crnogorske kulture i identiteta čije su postojanje Amfilohije i tadašnja vlast potpuno negirali. Iako mu je Amfilohije na tom drugom planu bio ljuti protivnik, sjećam se da je Pavle govorio da ga cijeni kao rijetko obrazovanog intelektualca čije se sposobnosti nikako ne smiju potcijeniti. Nažalost, njegovi nasljednici na čelu Crnogorskog PEN-a i Matice nisu bili kadri da se nose sa Amfilohijem koji se nije libio da snažno kritikuje ili podrži vlast da bi širio svoje ideje. Za razliku od njega, oni su nekritičkom podrškom mafijaškoj vlasti, umjesto afirmacije, znatno doprinijeli da se i sam pojam crnogorstva ogadi velikom broju građana. Zato je razorni uticaj Amfilohijevog djelovanja po crnogorsku stvar mogao biti i mnogo veći da on nije pri kraju svog vijeka doživeo neku vrste katarze i uvažio postojanje crnogorskog identiteta. Možda upravo zahvaljujući obrazovanju i intelektualnom sposobnostima o kojima je Pavle Mijović pričao.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ODGOVOR DRŽAVE NA KJU GROZNICU: Zakopaj problem

Objavljeno prije

2 sedmice

na

20 Septembra, 2024

Objavio:

,,Jako je bitna poruka za građane da ne treba da brinu, da je zdravstveni sistem potpuno spreman”, osvrnuo se na kju groznicu i premijer Spajić. O toj spremnosti najbolje govori do sada (ne)urađeno i ogromna šteta koja je napravljena

 

U Crnoj Gori dosad je registrovano 10 oboljelih građana od kju (Q) groznice. Ova zarazna bolest mnogih životinjskih vrsta spada u grupu bolesti koje se sa životinja mogu prenijeti na ljude. Zaraza je do sada otkrivena kod oko 250 grla. Vladimir Đaković, direktor Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove, izjavio je da je do sada  eutanazirano između 103 i 105 zaraženih grla, te da više od 20 u Nikšiću i devet u Danilovgradu čeka eutanaziju.

Na farmi porodice Iković u ponedjeljak je eutanazirano 31 grlo.
,,Situacija kod nas je tužna i žalosna, od toga smo živjeli. Ostale su tri muzne krave i tri junice, koje nisu steone. Sa 1.100 litara, mi smo sišli na nekih 50 litara mlijeka po danu. Da li mogu sa 50 litara da platim 1.500 eura kredita?… Sve je moglo drugačije da se riješi, ali odmori su bili preči od nas”, kazala je za Dan Seka Iković. Ona dodaje da je samo Bogu zahvalna što su joj djeca živa i zdrava i što se nisu zarazili jer su 24 sata bili na toj farmi, dodajući da je njen suprug imao ozbiljne komplikacije zbog infekcije kju groznice.

Za sada se nagađa da se kju groznica prvo pojavila na teritoriji nikšićke opštine, ali da se to prećutalo i da je prvi registrovani slučaj zabilježen u drugoj polovini juna u opštini Danilovgrad. Zaražene životinje su eutanizirane tek poslije 20 dana – 19. avgusta, a dio njih tek ove sedmice. ,,Institucije nijesu uopšte reagovale kako je trebalo. Da su u početku suzbile tu bolest danas ne bismo imali epidemiju”, ocijenio je inženjer stočarstva i bivši ministar poljoprivrede  Budimir Mugoša iz Socijaldemokratske partije.

Sekretar Udruženja stočara iz Danilovgrada Vlado Lakić tvrdi da je sporan uvoz (makar jednog) kontingenta krava koji je došao s jedne farme iz Srbije. Lakić smatra da su se tom prilikom desili ogromni propusti prilikom ulaska životinja u Crnu Goru, koje, kako dodaje, uopšte nisu bile testirane na način na koji je trebalo prilikom uvoza. Ističe da na tu temu ćute i nadležni, ali i farmeri koji su uvozili stoku sa te farme.,,Na sceni je nestručnost i neznanje. Mi o takvom neznanju već dugo vremena govorimo, ljudi koje vode određene resore u Ministarstvu poljoprivrede, baš zbog te njihove nestručnosti i neodgovornosti, doveli su nas u ovakvu poziciju da svaki crnogorski farmer koji ima veliko imanje, koji ima puno stoke, može doći u poziciju da bude sjutra socijalni slučaj”, izjavio je Lakić Televiziji E. On je izrazio bojazan da je kju groznica rasprostranjenija nego što pokazuje zvaničan broj, te da znatan dio farmera prećutkuje simptome ove bolesti kod stoke, da ne bi obustavili isporuku mlijeka mljekarama, sirarama i građanima.

Ugroženi farmeri traže da država nadoknadi bar dio štete koju su pretrpjeli zbog eutanaziranih grla, do čega je došlo propustom državnih službi prilikom uvoza i obavezne kontrole zdravlja grla. Nadležni za poljoprivredu, ministar Vladimir Joković je saopštio da će krave biti nadoknađene, ali da neće biti ispunjeni svi zahtjevi farmera.

U emisiji na Televiziji Crne Gore 16. septembra Joković je štetu za farmere zbog uspavljivanja bolesnih krava uporedio sa smrtima ljudi od koronavirusa: ,,Svako grlo ćemo platiti i nadoknadićemo. A recite mi vi kome je nadoknađeno kada je hiljade građana umrlo od korone? Jesu li djeci nadoknađeni roditelji? Zašto sada tolika pompa, a tri hiljade ljudi je nastradalo od korone?”.

Dan kasnije, dozvao se i saopštio da su mediji tendenciozno prenijeli njegovu izjavu: ,,Pokušao sam da objasnim i rekao da situacija koja nam se desila kao posljedica kju groznice koja je pogodila stočni fond nije ni približno katastrofalna kao druge situacije iz skorije prošlosti”. Očigledno nije uspio u objašnjavanju.

Da su nadležne službe gore čak i od ministarske izjave potvrdio je skandal oko lokacija na kojima će biti pokopane eutanizirane životinje. Problem zakopavanja lešina zaraženih životinja pojavio se nakon što je, početkom septembra, 59 krava prvo zakopano u Župi nikšićkoj. Nakon protesta mještana, nadležni su otkopali leševe životinja i prevezli ih šleperom na drugu lokaciju. Najprije su životinje bile tajno zakopane u mjestu Bunići u Župi nikšićkoj, dvadesetak metara od saobraćajnice koja vodi do okolnih sela i stotinak metara od jezera Liverovići, a onda su 5. septembra ponovo premještene.

Nakon protesta mještana lokalne vlasti su počele da se prepucavaju sa državnima ko je nadležan za zakopavanje životinja. ,,Ukoliko lokalne samouprave neće da odrede lokaciju za ukopavanje eutanaziranih krava, Vlada će uzeti stvar u svoje ruke“, zaprijetio je Joković. Uključio se i premijer Milojko Spajić, poručio je – kako lokalne samouprave najbolje znaju koje lokacije su bezbjedne za zakopavanje životinja.

No kako lokalne vlasti ništa ne pitaju mještane, opet je ove sedmice izbio problem. Uprava Opštine Danilovgrad zakopala je usmrćene krave na Studenom, u sjevernom dijelu opštine. Iz Preokrata su saopštili da se zakopavanje obavilo tajno, a da je biolog Vuk Iković sa građanima i mještanima pokušao to zaustaviti. Iković i njegov komšija Željko Kovačević su privedeni u policiju jer su u ponedjeljak veče „ometali zakopavanje životinja“.

Predsjednik Opštine Danilovgrad Aleksandar Grgurović je kazao da je ukopavanje eutanaziranih grla na toj lokaciji potpuno bezbjedno i legalno. Tvrdi da se ova lokacija, koja je u svojini države Crne Gore, ne nalazi se u blizini vodoizvorišta i ne predstavlja nikakvu prijetnju ni za životnu sredinu niti za zdravlje stanovništva, te da na lokaciji nema stalnog stanovništva.

Mještani tvrde suprotno – da je riječ o katunu na kome stoka pase, da je lokacija pored puta, da tu ima ljudi, te da mjesto nije ograđeno i označeno. Blokirali su put i zahtijevali da se lešine iskopaju i prenesu na drugu lokaciju. ,,Uprava za bezbjednost hrane i fitosanitarne poslove strogo je zabranila iskopavanje već zakopanih krava, a s druge strane sada je teško naći novu adekvatnu lokaciju za taj proces”, kazao je Grgurović. Nakon dva dana protesta mještana, ipak je postignut kompromis.

Pojava kju groznice osim što je ogolila nesposobnost nadležnih, na državnom i lokalnom nivou, otvorila je i pitanje kako se, i mimo epidemije, postupa  sa životinjskim ostacima. Po podacima koje je objavilo Ministarstvo poljoprivrede 2018. Crnoj Gori se godišnje zakolje u odobrenim objektima za klanje oko 30.000 krava, bikova, teladi i junadi. Istom analizom je procijenjeno da godišnje imamo oko 20.000 tona nusproizvoda životinjskog porijekla.

,,Kako Crna Gora nema spalionice niti preradu otpada životinjskog porijekla prisiljeni smo na stočna groblja, ali mi nemamo ni stočno groblje”, kazao je Vuk Iković.

On je podsjetio da nemamo adekvatno odlagalište ili postrojenje za bezbjedno uništavanje ostataka uginulih životinja, iako je Svjetska banka prije četiri godine odobrila kredit od 15 miliona eura za njegovu izgradnju. ,,Zato se ovih dana leševi krava zakopavaju, a onda otkopavaju jer su nepropisno zakopani”, navodi Iković i podsjeća na obavezu da urade spalionicu još od 2020. godine,

Stručni tim za kju (Q) groznicu, Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne uslove, saopštio je da se mnoge od odredaba Naredbe za sprečavanje pojave, otkrivanje i suzbijanje zarazne bolesti kju groznice kod goveda u kontinuitetu ne sprovode. Poručili su da je, ukoliko se propisane mjere ne poštuju i ne sprovode, uzaludan svaki napor suzbijanja zarazne bolesti i da svako sprovođenje ostalih mjera u takvoj situaciji gubi smisao i stručnu opravdanost.

Iz Instituta za javno zdravlje saopšteno je da su 17. septembra pristigle tri prijave kju groznice, upućene iz epidemiološke službe Doma zdravlja Nikšić. Time ukupan broj registrovanih slučajeva tokom 2024. godine iznosi osam, navedeno je u saopštenju. U međuvremenu su registrovana još dva inficirana pacijenta.

Iz Instituta su objasnili da je infekcija kod ljudi često asimptomatska, ali može imati blagi do teški i rijetko smrtonosni tok. Obično se manifestuje kao bolest slična gripu i može uključivati simptome: iznenadna glavobolja, groznica, bolovi u mišićima, umor, noćno znojenje, gubitak u težini, bolovi u zglobovima i mučnina/ povraćanje. Kod pojedinih slučajeva može se razviti i upala pluća, a simptomi poput umora mogu trajati duže vrijeme.

,,Jako je bitna poruka za građane da ne treba da brinu, da je zdravstveni sistem potpuno spreman”, osvrnuo se na kju groznicu i premijer Spajić. O toj spremnosti najbolje govori do sada urađeno.

 

VUK IKOVIĆ, BIOLOG
Nebriga i nesposobnost

Ako Opštine Danilovgrad i Nikšić ne preuzmu hitne mjere zaštite desiće se velike negativne društveno-ekonomske posljedice.

Povećava se broj zaraženih i usmrćenih krava, a u posljednje vrijeme i broj zaraženih stanovnika, testiranja na Q groznicu su sporadična. Desetkovanje stočnog fonda u Danilvgradu je realnost. Iz straha da se ne zaraze, građani sve manje kupuju mlijeko iz Crne Gore.

Zato Skupština Crne Gore treba da uvede vanredno stanje na području opštine Danilovgrad u skladu sa Zakonom o zaštiti i spašavanju.

Opštine Nikšić i Danilovgrad moraju pod hitno da odrede lokaciju za zakopavanje usmrćenih krava jer će broj zaraženih i usmrćenih povećava. Svaka zaražena krava ako se na vrijeme ne eutanazira uzrokuje prenošenje bolesti na druge krave.

Ovo se uvijek dešava kada na ključnim mjestima rade ljudi koji nemaju potrebno znanje i iskustvo. Zakazali su prije svega oni koji rukovode institucijama, a dijelom i vlasnici poljoprivrednih objekata jer nemaju sve potrebne biosigurnosne mjere.

Zašto je Naredba za sprečavanje pojave, otkrivanje, suzbijanje i iskorjenjivanje zarazne bolesti Q groznica kod goveda stupila na snagu tek 17. avgusta ove godine ako znamo da je još prije pet godina u Crnoj Gori evidentirano 84 krave, ovce i koze koje su bile oboljele od Q groznice? Zašto Opštine od 17. avgusta nijesu uradile pripremu sigurnosnih mjera i odredile lokaciju za zakopovanje krava. Ovo su pokazatelji da Opštine i Vlada ne brinu o stočarima, a ko ne brine o proizvođačima hrane taj ne brine ni o građanima.

Sakrivanje informacija je uzrokovalo rast straha i panike. Svaka odluka donešena bez informisanja mještana i bez saglasnosti građana je loša odluka čak i kada takva odluka ima dobru namjeru. Pored nepostojanja lokacije za zakopavanje usmrćenih krava građani su zabrinuti zbog 14 leševa krava zakopanih u blizini gradskog izvorišta, pri tome Opština zvanično ne preduzima nikakve mjere da se izvrši sanacija ovog mjesta. Očigledno će građani morati da organizuju nove proteste kako bi fizički zaštitili svoje živote.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo