Priča o planiranim terorističkim napadima/državnom udaru u izbornoj noći, uhapšenim teroristima i onima koji su još u bjekstvu (ili skriveni na rezervnom položaju?), potraga za njihovim inspiratorima i finansijerima i, konačno, ciljevima otkrivene zločinačke organizacije – ili više njih – dobila je nove pripovjedače. Dio službenih saznanja iz prve ruke sa nama su, u minulih nedjelju dana, podijelili glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, predsjednik Vlade Republike Srbije Aleksandar Vućić i odlazeći crnogorski premijer Milo Đukanović. I pored toga, i dalje je mnogo nepoznanica i neslaganja u pričama o tome šta se desilo, a šta je moglo da se desi 16. oktobra, nakon 23 sata, u Podgorici.
,,Mi smo zaustavili točak istorije, a bio je planiran užas koji nije zabilježen…”, utisak je Milivoja Katnića. Gostujući u emisiji Načisto na TV Vijesti, Katnić je ustvrdio kako bi ,,Crna Gora bila u crno zavijena”, da tužilaštvo, uz pomoć specijalnog policijskog odjeljenja, Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) i pripadnika Uprave policje (UP) nije uhapsilo grupu srpskih državljana osumnjičenih za stvaranje kriminalne organizacije i terorizam u pokušaju. ,,U ovu priču ulažem svoj obraz i svoju čast”, naglasio je Katnić insistirajući da Specijalno tužilaštvo ima dokaze ,,za sve što kaže”.
Nažalost, specijalni tužilac je ostao nedorečen na mjestima koja bi nam pomogla da lakše shvatimo uzroke i posljedice događaja koji su, bez sumnje, obilježili minule izbore. Uhapšeni su namjeravali da u Skupštinu uđu u uniformama policajaca, kazao je Katnić, ,,najvjerovatnije posebne jedinice”. Znači li to da specijalni tužilac, zapravo, ne zna koje su uniforme namjeravali da koriste nesuđeni napadači? Slično, Katnić kaže kako su ,,došli do dokaza” da je teroristička grupa htjela da zauzme parlament i omogući narodu i političarima da u njega uđu. Ali – ,,ja ne znam koji bi to političari bili”. Umjesto toga tužilac, kao podatak, nudi priču da su se napadači spremali na ,,višednevnu, pa i višemjesečnu odbranu” zauzete zgrade ,,sve dok im ne dođe očekivana pomoć”. Sami procijenite realnost tog iskaza. Bez obzira na to da li su takve ideje snimljene tokom nekog od prisluškivanih razgovora.
Crnogorska javnost je ostala zatečene i informacijom da državni organi, zapravo, nijesu zaplijenili oružje koje su teroristi planirali da iskoriste tokom napada. ,,Mi ga ne prikazujemo zato što nijesmo dozvolili da to oružje uopšte uđe u Crnu Goru”. Kazao je Katnić precizirajući kako ,,nije bilo moguće da se oružje isprati od granice između Srbije i Albanije”. Inače, Srbija i Albanija – kako sada stvari stoje – nemaju međusobnu granicu.
Specijalni tužilac kaže kako je oružje već uništeno, na bezbjednoj lokaciji gdje je bilo pripremljeno da se ubaci u Crnu Goru, i da su to – bez saradnje sa službama susjednih zemalja – ,,uradila lica pod kontrolom SDT i specijalnog odjeljenja policije”!?
Tu je, ako smo dobro razumjeli tužioca, riječ o 50 automatskih pušaka i 3.500 metaka (oko 120 okvira). Napadači su – ko god oni bili – planirali da ubace i ,,druge naoružane grupe, uniforme policije, sredstva veze, izvore električne energije… “, kazao je Katnić. Bez jasnog objašnjenja šta je od tog plana realizovano.
Neobično je zvučalo i obrazloženje odustajanja od optužbi protiv šestorice uhapšenih. ,,Ova lica su dobrovoljno odustala od izvršenja ovog krivičnog djela”, kaže specijalni tužilac, ,,imajući u vidu da imamo puno posla na razotkrivanju drugih činjenica koje su važne, mi smo ova lica pustili”. Uporedimo li spisak puštenih sa ranije objavljenim podacima tužilaštva, vidimo da je pet od šest oslobođenih sumnjičeno za planiranu ,,upotrebu oružja, hapšenje građana i policijskih službenika i zauzimanja državnih institucija”. U tom kontekstu, njihovo puštanje na slobodu djeluje, možda, i previše milosrdno. O čemu se radi?
Konačno, važno je saznanje da je Milorad Katnić, 16. oktobra, zvao ministra policije, upoznao ga sa planom napadača i zatražio da se spriječe najavljena okupljanja pred Skupštinom. ,,Vjerujem da bi, da su se građani okupili, došlo do krvoprolića”, objasnio je Katnić. Zašto ta pomisao nije smetala vladinim zvaničnicima upućenim u detalje izbornog puča – od direktora UP Slavka Stojanovića do potpredsjednika Vlade i DPS kandidata za budućeg premijera Duška Markovića, pa nijedan od njih nije našao za shodno da se javno oglasi u kritičnim momentima? To je, možda, jedna od najvećih nepoznanica (ne)realizovanog državnog udara.
Jer, dileme nema – Crnoj Gori je prijetila opasnost terorističkog napada. Ostaje da se vidi koliko je ona bila ozbiljna, procijeni pričinjena šteta i prosudi da li je opasnost od napada trajno otklonjena.
U ponedjeljak veče, nakon sastanka Biroa za koordinaciju službi bezbjednosti RS, i Aleksandar Vučić je obznanio kako zvanični Beograd ima dokaze da su ,,određena lica pratila putanju kretanja premijera Crne Gore i to na dnevnom nivou, svake sekunde, i obaveštavale druga lica”. I taman kad smo pomislili da su se kockice poklopile, Vučić insistira da ,,to nisu ovi koji su uhapšeni dole”.
-Sećate se da sam odmah čim su uhapšeni rekao da taj bašibozuk nije mogao to da uradi, ali ima ko je mogao, rekao je srpski premijer uz opasku “znate o kome govorim”. Znamo li?
Javio se, na to, i Đukanović. Za razliku od izbornog dana, kada je – neuobičajeno naivan i neinformisan – čekao saopštenje državnih organa da se obavijesti o licima koja su, pored ostalog, planirala i njegovu otmicu, odlazeći premijer je poruku iz Beograda čuo i shvatio iz prve. ,,Onaj dio istrage koji je vođen u Srbiji potvrdio je sve ono o čemu smo i govorili tokom predizborne kampanje, uoči i na dan izbora – da imamo snažnu involviranost inostranih faktora kada je u pitanju crnogorski proces parlamentarnih izbora i da se pri tome služe nelegalnim novcem i metodama koje su svakako van svih propisa i van svakih sistema države…”.
Onima koji nije bilo do kraja jasno, Đukanović je bio voljan da prevede: „Bila bi puka koincidencija da oni koji su došli da zauzmu parlament i pucaju u građane računaju da će neko nepoznat okupiti nekoliko hiljada ljudi ispred parlamenata i da to nema baš nikakve veze sa onim što su lideri Fronta najavljivali upravo pozivajući narod da se okupi”.
Đukanović je naglasio da priča ono „što je politička logika”. Bez dokaza, dakle. Nešto nalik poznatoj konstrukciji da iza ubistvo Duška Jovanovića stoji Vojislav Koštunica. Zato premijer nije razmatrao mogućnost da su pohapšeni pučisti bili prevareni za najavljeno okupljanje pred parlamentom, na isti način – a možda i od istih lica – koja su ih već obmanula po pitanju oružja i uniformi koje će im biti na raspolaganju.
Na drugoj strani, Vučić i Katnić su insistirali na tome da ne znaju političke inspiratore ljudi koji su spremali napade u Crnoj Gori. Zapravo, srpski premijer je naveo da iza svega stoje „mnogo ozbiljna lica”, a onda, kao ohrabrenje, javnosti ponudio informaciju: „Dobra je vest da u svemu nismo naišli na umešanost bilo kog političara iz Srbije, a ni iz Crne Gore”.
Katnić je insistirao da on „nema saznanja ko su političari za koje je planirano da zavjerenici uđu u Skupštinu” (ne zna, a ne nema dokaza). Onda je, po uzoru na Đukanovića, i on malo logicirao. Tako mu je palo na pamet da bi političku korist od svega ovoga mogao imati i DPS. ,,Ko kaže da to (organizovanje napada na parlament) ne bi mogao da odradi neko iz njegovog (Đukanovićevog – prim. Monitora) okruženja”, odgovorio je Katnić na primjedbe da je Specijalno tužilaštvo konstacijom da su zavjerenici radili u korist neimenovane političke grupacije, praktično optužilo opoziciju za pripremu državnog udara.
Dok ne dobijemo kompletne informacije, pokušajmo da i mi malo ,,logiciramo”. Pretpostavimo kako je izborni puč pod komandom Dikića i Sinđelića – uspješno završen. Može biti logično, makar onoliko koliko je utemeljena i pretpostavka da iza pučista stoji neko iz opozicije, da je potencijalnim napadačima komandovao neko angažovan od strane vlasti. Sa ciljem da tokom izbornog dana zaplaši jedne, zbuni druge a motiviše treće – glasače vladajuće ,,procrnogrske” opcije. I da, u slučaju nepovoljnog ishoda glasanja, ima – ili dodatno stvori – povod za uvođenje vanrednog stanja kojim bi, faktički, bila poništena pobjeda opozicije. A od tog scenarija nas je dijelilo, recimo, da Đukanovićeve Socijaldemokrate osvoje nekih 0,2 odsto glasova manje, odnosno, da na birališta izađe još dva do tri odsto birača. Malo ili mnogo?
Sa tom logikom – na prvi pogled – imamo problem da objasnimo postojanje pučista koji još nijesu otkriveni i uhapšeni a iza kojih, prema Vučiću, stoji ,,mnogo ozbiljna ekipa i ljudi”.
Tu nam može pomoći DF-ova interpretacija Vučićevog izlaganja. „Sa-znanja koja je prezentovao Aleksandar Vučić, u suštini su ukazala na dugogodišnju povezanost Mila Đukanovića sa organizovanim krimina-lom…”, saopštili su iz DF-a, „Nije nikakva tajna i nije ništa novo da je Milo Đukanović prevario mnoge od tih partnera, pa ne bi bilo nikakvo iznenađenje da pojedini od njih žele da znaju gdje se on u svakoj se-kundi nalazi. A što se tiče stranih obavještajnih službi, podsjećamo da je on i ranije bio predmet njihove pažnje…”.
Množe se, dakle, interpretacije navodnog državnog udara. Koji je možda izvršen, možda spriječen, a možda još nije ni započeo. Istina nam, i dalje, ostaje jednako daleko kao što je to bila i 16. oktobra.
TRANSKRIPTI NA POPRAVNOM: Reci šta hoćeš, brate
U sjenci izjava specijalnog državnog tužioca i čelnika srpske i crnogorske vlade, ovdašnji mediji naklonjeni DPS-u – Pink M, Informer i paket dnevnih novina i portala u vlasništvu omiljenog vladinog Grka Petrosa Statisa – nastavljaju sa ,,razotkrivanjem domaćih izdajnika” i publikovanjem ekskluzivnih informacija, ne mareći mnogo za sumnje u njihovu tačnost.
„Na osnovu informacija koje ja imam radi se o jednoj vrlo smišljenoj podvali, o ubacivanju u transkript razgovora osoba koje nijesu mogle komunicirati”, izjavio je ministar MUP-a Goran Danilović, neposredno nakon objavljivanja prve ture navodnih zavjereničkih razgovora, najavljujući da će Unutrašnja kontrola utvrditi odakle su, i sa kojim ciljem, plasirane te dezinformacije. „Objavljeni transkripti nijesu pouzdani”, potvrdio je i Milivoje Katnić, potvrdivši da je pokrenuta istraga zbog „curenja informacija”.
Tragikomična priča je, ipak, dobila svoj nastavak. Tako se djelovi navodnog transkripta razgovora između Aleksandra Sinđelića i Bratislava Dikića, objavljeni početkom prošle nedjelje, na njenom kraju – na istom mjestu (CDM) – pojavljuju kao razgovori Sinđelića i izvjesnog Velimirovića (vjerovatno je riječ o Mirku Velimiroviću, koji je crnogorskoj policiji prijavio terorističku operaciju u kojoj je i sam imao bitnu ulogu):
SINĐA: „Daj Bože, može da bude sve u redu, da se ovaj Milo pomiri sa sudbinom da je izgubio, i da ne bude ništa”.
DIKIĆ/u drugoj verziji VELIMIROVIĆ: „On da je pametan, dao bi odmah vlast”.
SINĐA: „Baš”.
U drugoj epizodi razgovor dobija novi, vanredno zanimljiv, zaplet:
SINĐELIĆ: „Ovi su rekli ako dođe do gužve i ako se on pojavi da izađe slučajno na trg među narod, nagrada se daje ko ga uhvati… Bukvalno da ga tu uhapsite.”
VELIMIROVIĆ: „Da uhapsimo Mila?”
SINĐELIĆ: „Znači to… Bili bi nagrađeni do kraja.”
VELIMIROVIĆ: „Reci mi koja bi bila nagrada, brate?”
SINĐELIĆ: Nagrada… Reci šta hoćeš…”
VELIMIROVIĆ: „Važi, brate.”
SINĐELIĆ: „Vidiš ti kakav sam ja čovek…”.
Dakle, da pritvrdimo, plan je bio sledeći: ako „dođe do gužve” pa se Milo Đukanović pojavi „na trgu”, među ljudima koji demonstriraju protiv njega – angažovani zavjerenici trebalo bi da ga uhapse. I da to snime. Pa da onda, nagradu, kažu šta hoće.
Potvrdi li se autentičnost ovog zapisa, nije isključeno da će ga advokati optuženih priložiti kao neoboriv dokaz smanjenje uračunljivosti njihovih klijenata. U međuvremenu, nadamo se novim „ekskluzivama” iz DPS-ove medijske kuhinje. I ako nijesu tačne – zabavne su.
Vučićev rebus
Nijesu svi dijelili oduševljenje zvaničnika iz Podgorice, nakon što je srpski premijer Aleksandar Vučić saopštio da je, povodom planiranih operacija u Crnoj Gori, zvanični Beograd uhapsio neka lica (do danas se ne zna koga i koliko njih); zaplijenio neke uniforme (čije, koliko?) i ,,ogroman novac” (125 hiljada eura – jedini opipljiv podatak iz Vučićeve priče).
„Što se sadržaja te kratke i konfuzne konferencije za novinare tiče, bilo je to neobično zbunjujuće za sve; čini se i za njega… (Aleksandra Vućića)”, piše u nedjeljniku Vreme Miloš Vasić. Pa nastavlja: „Ovoga puta nije pominjao ravnogorce iz Zubinog Potoka i tamošnjeg komandira policije Seljimaja, kao prošli put, ali je upotrebio zbirni naziv bazibozluk (kaže se bašibozuk, turska neredovna pešadija). Pohvalio se i da naše službe znaju više od crnogorskih, što je i logično ako je o teritoriji Srbije reč. Iz svega toga nismo, barem nas desetak koji smo razmenjivali utiske ponedeljka, razumeli ama baš ništa… Šta je ovaj hteo da kaže? Čemu izvanredna konferencija za štampu, osim što on to voli? Šta je uopšte rekao?”
Vasiću se ne može spočitati pristrasnost, ali ni nekompetentnost i neopreznost sa ozbiljnim stvarima. Kao bivši policajac, novinar sa velikim iskustvom i autor knjige Atentat na Zorana (Đinđića, prim. Monitora) Vasić zna da postavi granice. Ali i uoči očigledne šupljine u serviranim pričama. Nije jedini, uostalom.
Beogradski Danas piše: „Hapšenje državljana Srbije u Crnoj Gori uoči izbornog dana i najnovije izjave premijera Srbije Aleksandra Vučića da postoje nepobitni dokazi o praćenju crnogorskog premijera iz sekunde u sekundu predstavljaju jednu veoma čudnu priču, kažu za Danas nezvanično diplomatski izvori. Naši sagovornici navode da se stiče utisak da tu ima suviše spinovanja i besmislica, pa je veoma teško davati bilo kakve ocene.
Isti dnevnik – da se ponovo pozabavimo pitanjem (ne)pristrasnosti – u četvrtak donosi ekskluzivnu inofrmaciju da je „nekoliko ruskih državljana proterano iz Srbije zbog učešća u pripremama terorističkih akcija u Crnoj Gori”. Danas je tu informaciju objavio pozivajući se na izvore bliske vlastima u Srbiji ali dodaju da nisu uspjeli da saznaju o kojim licima se radi i da li je posjeta sekretara ruskog Savjeta bezbjednosti Nikolaja Petruševa koji je u srijedu doputovao u Beograd povezana sa tim protjerivanjem.
Zoran RADULOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DUHANKESA4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice