Povežite se sa nama

MONITORING

IZBORNI PUČ ILI DRŽAVNI UDARAC: Dva oka u glavi i strani element

Objavljeno prije

na

Priča o planiranim terorističkim napadima/državnom udaru u izbornoj noći, uhapšenim teroristima i onima koji su još u bjekstvu (ili skriveni na rezervnom položaju?), potraga za njihovim inspiratorima i finansijerima i, konačno, ciljevima otkrivene zločinačke organizacije – ili više njih – dobila je nove pripovjedače. Dio službenih saznanja iz prve ruke sa nama su, u minulih nedjelju dana, podijelili glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, predsjednik Vlade Republike Srbije Aleksandar Vućić i odlazeći crnogorski premijer Milo Đukanović. I pored toga, i dalje je mnogo nepoznanica i neslaganja u pričama o tome šta se desilo, a šta je moglo da se desi 16. oktobra, nakon 23 sata, u Podgorici.

,,Mi smo zaustavili točak istorije, a bio je planiran užas koji nije zabilježen…”, utisak je Milivoja Katnića. Gostujući u emisiji Načisto na TV Vijesti, Katnić je ustvrdio kako bi ,,Crna Gora bila u crno zavijena”, da tužilaštvo, uz pomoć specijalnog policijskog odjeljenja, Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) i pripadnika Uprave policje (UP) nije uhapsilo grupu srpskih državljana osumnjičenih za stvaranje kriminalne organizacije i terorizam u pokušaju. ,,U ovu priču ulažem svoj obraz i svoju čast”, naglasio je Katnić insistirajući da Specijalno tužilaštvo ima dokaze ,,za sve što kaže”.

Nažalost, specijalni tužilac je ostao nedorečen na mjestima koja bi nam pomogla da lakše shvatimo uzroke i posljedice događaja koji su, bez sumnje, obilježili minule izbore. Uhapšeni su namjeravali da u Skupštinu uđu u uniformama policajaca, kazao je Katnić, ,,najvjerovatnije posebne jedinice”. Znači li to da specijalni tužilac, zapravo, ne zna koje su uniforme namjeravali da koriste nesuđeni napadači? Slično, Katnić kaže kako su ,,došli do dokaza” da je teroristička grupa htjela da zauzme parlament i omogući narodu i političarima da u njega uđu. Ali – ,,ja ne znam koji bi to političari bili”. Umjesto toga tužilac, kao podatak, nudi priču da su se napadači spremali na ,,višednevnu, pa i višemjesečnu odbranu” zauzete zgrade ,,sve dok im ne dođe očekivana pomoć”. Sami procijenite realnost tog iskaza. Bez obzira na to da li su takve ideje snimljene tokom nekog od prisluškivanih razgovora.

Crnogorska javnost je ostala zatečene i informacijom da državni organi, zapravo, nijesu zaplijenili oružje koje su teroristi planirali da iskoriste tokom napada. ,,Mi ga ne prikazujemo zato što nijesmo dozvolili da to oružje uopšte uđe u Crnu Goru”. Kazao je Katnić precizirajući kako ,,nije bilo moguće da se oružje isprati od granice između Srbije i Albanije”. Inače, Srbija i Albanija – kako sada stvari stoje – nemaju međusobnu granicu.

Specijalni tužilac kaže kako je oružje već uništeno, na bezbjednoj lokaciji gdje je bilo pripremljeno da se ubaci u Crnu Goru, i da su to – bez saradnje sa službama susjednih zemalja – ,,uradila lica pod kontrolom SDT i specijalnog odjeljenja policije”!?

Tu je, ako smo dobro razumjeli tužioca, riječ o 50 automatskih pušaka i 3.500 metaka (oko 120 okvira). Napadači su – ko god oni bili – planirali da ubace i ,,druge naoružane grupe, uniforme policije, sredstva veze, izvore električne energije… “, kazao je Katnić. Bez jasnog objašnjenja šta je od tog plana realizovano.

Neobično je zvučalo i obrazloženje odustajanja od optužbi protiv šestorice uhapšenih. ,,Ova lica su dobrovoljno odustala od izvršenja ovog krivičnog djela”, kaže specijalni tužilac, ,,imajući u vidu da imamo puno posla na razotkrivanju drugih činjenica koje su važne, mi smo ova lica pustili”. Uporedimo li spisak puštenih sa ranije objavljenim podacima tužilaštva, vidimo da je pet od šest oslobođenih sumnjičeno za planiranu ,,upotrebu oružja, hapšenje građana i policijskih službenika i zauzimanja državnih institucija”. U tom kontekstu, njihovo puštanje na slobodu djeluje, možda, i previše milosrdno. O čemu se radi?

Konačno, važno je saznanje da je Milorad Katnić, 16. oktobra, zvao ministra policije, upoznao ga sa planom napadača i zatražio da se spriječe najavljena okupljanja pred Skupštinom. ,,Vjerujem da bi, da su se građani okupili, došlo do krvoprolića”, objasnio je Katnić. Zašto ta pomisao nije smetala vladinim zvaničnicima upućenim u detalje izbornog puča – od direktora UP Slavka Stojanovića do potpredsjednika Vlade i DPS kandidata za budućeg premijera Duška Markovića, pa nijedan od njih nije našao za shodno da se javno oglasi u kritičnim momentima? To je, možda, jedna od najvećih nepoznanica (ne)realizovanog državnog udara.

Jer, dileme nema – Crnoj Gori je prijetila opasnost terorističkog napada. Ostaje da se vidi koliko je ona bila ozbiljna, procijeni pričinjena šteta i prosudi da li je opasnost od napada trajno otklonjena.

U ponedjeljak veče, nakon sastanka Biroa za koordinaciju službi bezbjednosti RS, i Aleksandar Vučić je obznanio kako zvanični Beograd ima dokaze da su ,,određena lica pratila putanju kretanja premijera Crne Gore i to na dnevnom nivou, svake sekunde, i obaveštavale druga lica”. I taman kad smo pomislili da su se kockice poklopile, Vučić insistira da ,,to nisu ovi koji su uhapšeni dole”.

-Sećate se da sam odmah čim su uhapšeni rekao da taj bašibozuk nije mogao to da uradi, ali ima ko je mogao, rekao je srpski premijer uz opasku “znate o kome govorim”. Znamo li?

Javio se, na to, i Đukanović. Za razliku od izbornog dana, kada je – neuobičajeno naivan i neinformisan – čekao saopštenje državnih organa da se obavijesti o licima koja su, pored ostalog, planirala i njegovu otmicu, odlazeći premijer je poruku iz Beograda čuo i shvatio iz prve. ,,Onaj dio istrage koji je vođen u Srbiji potvrdio je sve ono o čemu smo i govorili tokom predizborne kampanje, uoči i na dan izbora – da imamo snažnu involviranost inostranih faktora kada je u pitanju crnogorski proces parlamentarnih izbora i da se pri tome služe nelegalnim novcem i metodama koje su svakako van svih propisa i van svakih sistema države…”.

Onima koji nije bilo do kraja jasno, Đukanović je bio voljan da prevede: „Bila bi puka koincidencija da oni koji su došli da zauzmu parlament i pucaju u građane računaju da će neko nepoznat okupiti nekoliko hiljada ljudi ispred parlamenata i da to nema baš nikakve veze sa onim što su lideri Fronta najavljivali upravo pozivajući narod da se okupi”.

Đukanović je naglasio da priča ono „što je politička logika”. Bez dokaza, dakle. Nešto nalik poznatoj konstrukciji da iza ubistvo Duška Jovanovića stoji Vojislav Koštunica. Zato premijer nije razmatrao mogućnost da su pohapšeni pučisti bili prevareni za najavljeno okupljanje pred parlamentom, na isti način – a možda i od istih lica – koja su ih već obmanula po pitanju oružja i uniformi koje će im biti na raspolaganju.

Na drugoj strani, Vučić i Katnić su insistirali na tome da ne znaju političke inspiratore ljudi koji su spremali napade u Crnoj Gori. Zapravo, srpski premijer je naveo da iza svega stoje „mnogo ozbiljna lica”, a onda, kao ohrabrenje, javnosti ponudio informaciju: „Dobra je vest da u svemu nismo naišli na umešanost bilo kog političara iz Srbije, a ni iz Crne Gore”.

Katnić je insistirao da on „nema saznanja ko su političari za koje je planirano da zavjerenici uđu u Skupštinu” (ne zna, a ne nema dokaza). Onda je, po uzoru na Đukanovića, i on malo logicirao. Tako mu je palo na pamet da bi političku korist od svega ovoga mogao imati i DPS. ,,Ko kaže da to (organizovanje napada na parlament) ne bi mogao da odradi neko iz njegovog (Đukanovićevog – prim. Monitora) okruženja”, odgovorio je Katnić na primjedbe da je Specijalno tužilaštvo konstacijom da su zavjerenici radili u korist neimenovane političke grupacije, praktično optužilo opoziciju za pripremu državnog udara.

Dok ne dobijemo kompletne informacije, pokušajmo da i mi malo ,,logiciramo”. Pretpostavimo kako je izborni puč pod komandom Dikića i Sinđelića – uspješno završen. Može biti logično, makar onoliko koliko je utemeljena i pretpostavka da iza pučista stoji neko iz opozicije, da je potencijalnim napadačima komandovao neko angažovan od strane vlasti. Sa ciljem da tokom izbornog dana zaplaši jedne, zbuni druge a motiviše treće – glasače vladajuće ,,procrnogrske” opcije. I da, u slučaju nepovoljnog ishoda glasanja, ima – ili dodatno stvori – povod za uvođenje vanrednog stanja kojim bi, faktički, bila poništena pobjeda opozicije. A od tog scenarija nas je dijelilo, recimo, da Đukanovićeve Socijaldemokrate osvoje nekih 0,2 odsto glasova manje, odnosno, da na birališta izađe još dva do tri odsto birača. Malo ili mnogo?

Sa tom logikom – na prvi pogled – imamo problem da objasnimo postojanje pučista koji još nijesu otkriveni i uhapšeni a iza kojih, prema Vučiću, stoji ,,mnogo ozbiljna ekipa i ljudi”.

Tu nam može pomoći DF-ova interpretacija Vučićevog izlaganja. „Sa-znanja koja je prezentovao Aleksandar Vučić, u suštini su ukazala na dugogodišnju povezanost Mila Đukanovića sa organizovanim krimina-lom…”, saopštili su iz DF-a, „Nije nikakva tajna i nije ništa novo da je Milo Đukanović prevario mnoge od tih partnera, pa ne bi bilo nikakvo iznenađenje da pojedini od njih žele da znaju gdje se on u svakoj se-kundi nalazi. A što se tiče stranih obavještajnih službi, podsjećamo da je on i ranije bio predmet njihove pažnje…”.

Množe se, dakle, interpretacije navodnog državnog udara. Koji je možda izvršen, možda spriječen, a možda još nije ni započeo. Istina nam, i dalje, ostaje jednako daleko kao što je to bila i 16. oktobra.

TRANSKRIPTI NA POPRAVNOM: Reci šta hoćeš, brate

U sjenci izjava specijalnog državnog tužioca i čelnika srpske i crnogorske vlade, ovdašnji mediji naklonjeni DPS-u – Pink M, Informer i paket dnevnih novina i portala u vlasništvu omiljenog vladinog Grka Petrosa Statisa – nastavljaju sa ,,razotkrivanjem domaćih izdajnika” i publikovanjem ekskluzivnih informacija, ne mareći mnogo za sumnje u njihovu tačnost.

„Na osnovu informacija koje ja imam radi se o jednoj vrlo smišljenoj podvali, o ubacivanju u transkript razgovora osoba koje nijesu mogle komunicirati”, izjavio je ministar MUP-a Goran Danilović, neposredno nakon objavljivanja prve ture navodnih zavjereničkih razgovora, najavljujući da će Unutrašnja kontrola utvrditi odakle su, i sa kojim ciljem, plasirane te dezinformacije. „Objavljeni transkripti nijesu pouzdani”, potvrdio je i Milivoje Katnić, potvrdivši da je pokrenuta istraga zbog „curenja informacija”.

Tragikomična priča je, ipak, dobila svoj nastavak. Tako se djelovi navodnog transkripta razgovora između Aleksandra Sinđelića i Bratislava Dikića, objavljeni početkom prošle nedjelje, na njenom kraju – na istom mjestu (CDM) – pojavljuju kao razgovori Sinđelića i izvjesnog Velimirovića (vjerovatno je riječ o Mirku Velimiroviću, koji je crnogorskoj policiji prijavio terorističku operaciju u kojoj je i sam imao bitnu ulogu):

SINĐA: „Daj Bože, može da bude sve u redu, da se ovaj Milo pomiri sa sudbinom da je izgubio, i da ne bude ništa”.

DIKIĆ/u drugoj verziji VELIMIROVIĆ: „On da je pametan, dao bi odmah vlast”.

SINĐA: „Baš”.

U drugoj epizodi razgovor dobija novi, vanredno zanimljiv, zaplet:

SINĐELIĆ: „Ovi su rekli ako dođe do gužve i ako se on pojavi da izađe slučajno na trg među narod, nagrada se daje ko ga uhvati… Bukvalno da ga tu uhapsite.”

VELIMIROVIĆ: „Da uhapsimo Mila?”

SINĐELIĆ: „Znači to… Bili bi nagrađeni do kraja.”

VELIMIROVIĆ: „Reci mi koja bi bila nagrada, brate?”

SINĐELIĆ: Nagrada… Reci šta hoćeš…”

VELIMIROVIĆ: „Važi, brate.”

SINĐELIĆ: „Vidiš ti kakav sam ja čovek…”.

Dakle, da pritvrdimo, plan je bio sledeći: ako „dođe do gužve” pa se Milo Đukanović pojavi „na trgu”, među ljudima koji demonstriraju protiv njega – angažovani zavjerenici trebalo bi da ga uhapse. I da to snime. Pa da onda, nagradu, kažu šta hoće.

Potvrdi li se autentičnost ovog zapisa, nije isključeno da će ga advokati optuženih priložiti kao neoboriv dokaz smanjenje uračunljivosti njihovih klijenata. U međuvremenu, nadamo se novim „ekskluzivama” iz DPS-ove medijske kuhinje. I ako nijesu tačne – zabavne su.

Vučićev rebus

Nijesu svi dijelili oduševljenje zvaničnika iz Podgorice, nakon što je srpski premijer Aleksandar Vučić saopštio da je, povodom planiranih operacija u Crnoj Gori, zvanični Beograd uhapsio neka lica (do danas se ne zna koga i koliko njih); zaplijenio neke uniforme (čije, koliko?) i ,,ogroman novac” (125 hiljada eura – jedini opipljiv podatak iz Vučićeve priče).

„Što se sadržaja te kratke i konfuzne konferencije za novinare tiče, bilo je to neobično zbunjujuće za sve; čini se i za njega… (Aleksandra Vućića)”, piše u nedjeljniku Vreme Miloš Vasić. Pa nastavlja: „Ovoga puta nije pominjao ravnogorce iz Zubinog Potoka i tamošnjeg komandira policije Seljimaja, kao prošli put, ali je upotrebio zbirni naziv bazibozluk (kaže se bašibozuk, turska neredovna pešadija). Pohvalio se i da naše službe znaju više od crnogorskih, što je i logično ako je o teritoriji Srbije reč. Iz svega toga nismo, barem nas desetak koji smo razmenjivali utiske ponedeljka, razumeli ama baš ništa… Šta je ovaj hteo da kaže? Čemu izvanredna konferencija za štampu, osim što on to voli? Šta je uopšte rekao?”

Vasiću se ne može spočitati pristrasnost, ali ni nekompetentnost i neopreznost sa ozbiljnim stvarima. Kao bivši policajac, novinar sa velikim iskustvom i autor knjige Atentat na Zorana (Đinđića, prim. Monitora) Vasić zna da postavi granice. Ali i uoči očigledne šupljine u serviranim pričama. Nije jedini, uostalom.

Beogradski Danas piše: „Hapšenje državljana Srbije u Crnoj Gori uoči izbornog dana i najnovije izjave premijera Srbije Aleksandra Vučića da postoje nepobitni dokazi o praćenju crnogorskog premijera iz sekunde u sekundu predstavljaju jednu veoma čudnu priču, kažu za Danas nezvanično diplomatski izvori. Naši sagovornici navode da se stiče utisak da tu ima suviše spinovanja i besmislica, pa je veoma teško davati bilo kakve ocene.

Isti dnevnik – da se ponovo pozabavimo pitanjem (ne)pristrasnosti – u četvrtak donosi ekskluzivnu inofrmaciju da je „nekoliko ruskih državljana proterano iz Srbije zbog učešća u pripremama terorističkih akcija u Crnoj Gori”. Danas je tu informaciju objavio pozivajući se na izvore bliske vlastima u Srbiji ali dodaju da nisu uspjeli da saznaju o kojim licima se radi i da li je posjeta sekretara ruskog Savjeta bezbjednosti Nikolaja Petruševa koji je u srijedu doputovao u Beograd povezana sa tim protjerivanjem.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo