Povežite se sa nama

MONITORING

IZBORNI PUČ ILI DRŽAVNI UDARAC: Dva oka u glavi i strani element

Objavljeno prije

na

Priča o planiranim terorističkim napadima/državnom udaru u izbornoj noći, uhapšenim teroristima i onima koji su još u bjekstvu (ili skriveni na rezervnom položaju?), potraga za njihovim inspiratorima i finansijerima i, konačno, ciljevima otkrivene zločinačke organizacije – ili više njih – dobila je nove pripovjedače. Dio službenih saznanja iz prve ruke sa nama su, u minulih nedjelju dana, podijelili glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, predsjednik Vlade Republike Srbije Aleksandar Vućić i odlazeći crnogorski premijer Milo Đukanović. I pored toga, i dalje je mnogo nepoznanica i neslaganja u pričama o tome šta se desilo, a šta je moglo da se desi 16. oktobra, nakon 23 sata, u Podgorici.

,,Mi smo zaustavili točak istorije, a bio je planiran užas koji nije zabilježen…”, utisak je Milivoja Katnića. Gostujući u emisiji Načisto na TV Vijesti, Katnić je ustvrdio kako bi ,,Crna Gora bila u crno zavijena”, da tužilaštvo, uz pomoć specijalnog policijskog odjeljenja, Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) i pripadnika Uprave policje (UP) nije uhapsilo grupu srpskih državljana osumnjičenih za stvaranje kriminalne organizacije i terorizam u pokušaju. ,,U ovu priču ulažem svoj obraz i svoju čast”, naglasio je Katnić insistirajući da Specijalno tužilaštvo ima dokaze ,,za sve što kaže”.

Nažalost, specijalni tužilac je ostao nedorečen na mjestima koja bi nam pomogla da lakše shvatimo uzroke i posljedice događaja koji su, bez sumnje, obilježili minule izbore. Uhapšeni su namjeravali da u Skupštinu uđu u uniformama policajaca, kazao je Katnić, ,,najvjerovatnije posebne jedinice”. Znači li to da specijalni tužilac, zapravo, ne zna koje su uniforme namjeravali da koriste nesuđeni napadači? Slično, Katnić kaže kako su ,,došli do dokaza” da je teroristička grupa htjela da zauzme parlament i omogući narodu i političarima da u njega uđu. Ali – ,,ja ne znam koji bi to političari bili”. Umjesto toga tužilac, kao podatak, nudi priču da su se napadači spremali na ,,višednevnu, pa i višemjesečnu odbranu” zauzete zgrade ,,sve dok im ne dođe očekivana pomoć”. Sami procijenite realnost tog iskaza. Bez obzira na to da li su takve ideje snimljene tokom nekog od prisluškivanih razgovora.

Crnogorska javnost je ostala zatečene i informacijom da državni organi, zapravo, nijesu zaplijenili oružje koje su teroristi planirali da iskoriste tokom napada. ,,Mi ga ne prikazujemo zato što nijesmo dozvolili da to oružje uopšte uđe u Crnu Goru”. Kazao je Katnić precizirajući kako ,,nije bilo moguće da se oružje isprati od granice između Srbije i Albanije”. Inače, Srbija i Albanija – kako sada stvari stoje – nemaju međusobnu granicu.

Specijalni tužilac kaže kako je oružje već uništeno, na bezbjednoj lokaciji gdje je bilo pripremljeno da se ubaci u Crnu Goru, i da su to – bez saradnje sa službama susjednih zemalja – ,,uradila lica pod kontrolom SDT i specijalnog odjeljenja policije”!?

Tu je, ako smo dobro razumjeli tužioca, riječ o 50 automatskih pušaka i 3.500 metaka (oko 120 okvira). Napadači su – ko god oni bili – planirali da ubace i ,,druge naoružane grupe, uniforme policije, sredstva veze, izvore električne energije… “, kazao je Katnić. Bez jasnog objašnjenja šta je od tog plana realizovano.

Neobično je zvučalo i obrazloženje odustajanja od optužbi protiv šestorice uhapšenih. ,,Ova lica su dobrovoljno odustala od izvršenja ovog krivičnog djela”, kaže specijalni tužilac, ,,imajući u vidu da imamo puno posla na razotkrivanju drugih činjenica koje su važne, mi smo ova lica pustili”. Uporedimo li spisak puštenih sa ranije objavljenim podacima tužilaštva, vidimo da je pet od šest oslobođenih sumnjičeno za planiranu ,,upotrebu oružja, hapšenje građana i policijskih službenika i zauzimanja državnih institucija”. U tom kontekstu, njihovo puštanje na slobodu djeluje, možda, i previše milosrdno. O čemu se radi?

Konačno, važno je saznanje da je Milorad Katnić, 16. oktobra, zvao ministra policije, upoznao ga sa planom napadača i zatražio da se spriječe najavljena okupljanja pred Skupštinom. ,,Vjerujem da bi, da su se građani okupili, došlo do krvoprolića”, objasnio je Katnić. Zašto ta pomisao nije smetala vladinim zvaničnicima upućenim u detalje izbornog puča – od direktora UP Slavka Stojanovića do potpredsjednika Vlade i DPS kandidata za budućeg premijera Duška Markovića, pa nijedan od njih nije našao za shodno da se javno oglasi u kritičnim momentima? To je, možda, jedna od najvećih nepoznanica (ne)realizovanog državnog udara.

Jer, dileme nema – Crnoj Gori je prijetila opasnost terorističkog napada. Ostaje da se vidi koliko je ona bila ozbiljna, procijeni pričinjena šteta i prosudi da li je opasnost od napada trajno otklonjena.

U ponedjeljak veče, nakon sastanka Biroa za koordinaciju službi bezbjednosti RS, i Aleksandar Vučić je obznanio kako zvanični Beograd ima dokaze da su ,,određena lica pratila putanju kretanja premijera Crne Gore i to na dnevnom nivou, svake sekunde, i obaveštavale druga lica”. I taman kad smo pomislili da su se kockice poklopile, Vučić insistira da ,,to nisu ovi koji su uhapšeni dole”.

-Sećate se da sam odmah čim su uhapšeni rekao da taj bašibozuk nije mogao to da uradi, ali ima ko je mogao, rekao je srpski premijer uz opasku “znate o kome govorim”. Znamo li?

Javio se, na to, i Đukanović. Za razliku od izbornog dana, kada je – neuobičajeno naivan i neinformisan – čekao saopštenje državnih organa da se obavijesti o licima koja su, pored ostalog, planirala i njegovu otmicu, odlazeći premijer je poruku iz Beograda čuo i shvatio iz prve. ,,Onaj dio istrage koji je vođen u Srbiji potvrdio je sve ono o čemu smo i govorili tokom predizborne kampanje, uoči i na dan izbora – da imamo snažnu involviranost inostranih faktora kada je u pitanju crnogorski proces parlamentarnih izbora i da se pri tome služe nelegalnim novcem i metodama koje su svakako van svih propisa i van svakih sistema države…”.

Onima koji nije bilo do kraja jasno, Đukanović je bio voljan da prevede: „Bila bi puka koincidencija da oni koji su došli da zauzmu parlament i pucaju u građane računaju da će neko nepoznat okupiti nekoliko hiljada ljudi ispred parlamenata i da to nema baš nikakve veze sa onim što su lideri Fronta najavljivali upravo pozivajući narod da se okupi”.

Đukanović je naglasio da priča ono „što je politička logika”. Bez dokaza, dakle. Nešto nalik poznatoj konstrukciji da iza ubistvo Duška Jovanovića stoji Vojislav Koštunica. Zato premijer nije razmatrao mogućnost da su pohapšeni pučisti bili prevareni za najavljeno okupljanje pred parlamentom, na isti način – a možda i od istih lica – koja su ih već obmanula po pitanju oružja i uniformi koje će im biti na raspolaganju.

Na drugoj strani, Vučić i Katnić su insistirali na tome da ne znaju političke inspiratore ljudi koji su spremali napade u Crnoj Gori. Zapravo, srpski premijer je naveo da iza svega stoje „mnogo ozbiljna lica”, a onda, kao ohrabrenje, javnosti ponudio informaciju: „Dobra je vest da u svemu nismo naišli na umešanost bilo kog političara iz Srbije, a ni iz Crne Gore”.

Katnić je insistirao da on „nema saznanja ko su političari za koje je planirano da zavjerenici uđu u Skupštinu” (ne zna, a ne nema dokaza). Onda je, po uzoru na Đukanovića, i on malo logicirao. Tako mu je palo na pamet da bi političku korist od svega ovoga mogao imati i DPS. ,,Ko kaže da to (organizovanje napada na parlament) ne bi mogao da odradi neko iz njegovog (Đukanovićevog – prim. Monitora) okruženja”, odgovorio je Katnić na primjedbe da je Specijalno tužilaštvo konstacijom da su zavjerenici radili u korist neimenovane političke grupacije, praktično optužilo opoziciju za pripremu državnog udara.

Dok ne dobijemo kompletne informacije, pokušajmo da i mi malo ,,logiciramo”. Pretpostavimo kako je izborni puč pod komandom Dikića i Sinđelića – uspješno završen. Može biti logično, makar onoliko koliko je utemeljena i pretpostavka da iza pučista stoji neko iz opozicije, da je potencijalnim napadačima komandovao neko angažovan od strane vlasti. Sa ciljem da tokom izbornog dana zaplaši jedne, zbuni druge a motiviše treće – glasače vladajuće ,,procrnogrske” opcije. I da, u slučaju nepovoljnog ishoda glasanja, ima – ili dodatno stvori – povod za uvođenje vanrednog stanja kojim bi, faktički, bila poništena pobjeda opozicije. A od tog scenarija nas je dijelilo, recimo, da Đukanovićeve Socijaldemokrate osvoje nekih 0,2 odsto glasova manje, odnosno, da na birališta izađe još dva do tri odsto birača. Malo ili mnogo?

Sa tom logikom – na prvi pogled – imamo problem da objasnimo postojanje pučista koji još nijesu otkriveni i uhapšeni a iza kojih, prema Vučiću, stoji ,,mnogo ozbiljna ekipa i ljudi”.

Tu nam može pomoći DF-ova interpretacija Vučićevog izlaganja. „Sa-znanja koja je prezentovao Aleksandar Vučić, u suštini su ukazala na dugogodišnju povezanost Mila Đukanovića sa organizovanim krimina-lom…”, saopštili su iz DF-a, „Nije nikakva tajna i nije ništa novo da je Milo Đukanović prevario mnoge od tih partnera, pa ne bi bilo nikakvo iznenađenje da pojedini od njih žele da znaju gdje se on u svakoj se-kundi nalazi. A što se tiče stranih obavještajnih službi, podsjećamo da je on i ranije bio predmet njihove pažnje…”.

Množe se, dakle, interpretacije navodnog državnog udara. Koji je možda izvršen, možda spriječen, a možda još nije ni započeo. Istina nam, i dalje, ostaje jednako daleko kao što je to bila i 16. oktobra.

TRANSKRIPTI NA POPRAVNOM: Reci šta hoćeš, brate

U sjenci izjava specijalnog državnog tužioca i čelnika srpske i crnogorske vlade, ovdašnji mediji naklonjeni DPS-u – Pink M, Informer i paket dnevnih novina i portala u vlasništvu omiljenog vladinog Grka Petrosa Statisa – nastavljaju sa ,,razotkrivanjem domaćih izdajnika” i publikovanjem ekskluzivnih informacija, ne mareći mnogo za sumnje u njihovu tačnost.

„Na osnovu informacija koje ja imam radi se o jednoj vrlo smišljenoj podvali, o ubacivanju u transkript razgovora osoba koje nijesu mogle komunicirati”, izjavio je ministar MUP-a Goran Danilović, neposredno nakon objavljivanja prve ture navodnih zavjereničkih razgovora, najavljujući da će Unutrašnja kontrola utvrditi odakle su, i sa kojim ciljem, plasirane te dezinformacije. „Objavljeni transkripti nijesu pouzdani”, potvrdio je i Milivoje Katnić, potvrdivši da je pokrenuta istraga zbog „curenja informacija”.

Tragikomična priča je, ipak, dobila svoj nastavak. Tako se djelovi navodnog transkripta razgovora između Aleksandra Sinđelića i Bratislava Dikića, objavljeni početkom prošle nedjelje, na njenom kraju – na istom mjestu (CDM) – pojavljuju kao razgovori Sinđelića i izvjesnog Velimirovića (vjerovatno je riječ o Mirku Velimiroviću, koji je crnogorskoj policiji prijavio terorističku operaciju u kojoj je i sam imao bitnu ulogu):

SINĐA: „Daj Bože, može da bude sve u redu, da se ovaj Milo pomiri sa sudbinom da je izgubio, i da ne bude ništa”.

DIKIĆ/u drugoj verziji VELIMIROVIĆ: „On da je pametan, dao bi odmah vlast”.

SINĐA: „Baš”.

U drugoj epizodi razgovor dobija novi, vanredno zanimljiv, zaplet:

SINĐELIĆ: „Ovi su rekli ako dođe do gužve i ako se on pojavi da izađe slučajno na trg među narod, nagrada se daje ko ga uhvati… Bukvalno da ga tu uhapsite.”

VELIMIROVIĆ: „Da uhapsimo Mila?”

SINĐELIĆ: „Znači to… Bili bi nagrađeni do kraja.”

VELIMIROVIĆ: „Reci mi koja bi bila nagrada, brate?”

SINĐELIĆ: Nagrada… Reci šta hoćeš…”

VELIMIROVIĆ: „Važi, brate.”

SINĐELIĆ: „Vidiš ti kakav sam ja čovek…”.

Dakle, da pritvrdimo, plan je bio sledeći: ako „dođe do gužve” pa se Milo Đukanović pojavi „na trgu”, među ljudima koji demonstriraju protiv njega – angažovani zavjerenici trebalo bi da ga uhapse. I da to snime. Pa da onda, nagradu, kažu šta hoće.

Potvrdi li se autentičnost ovog zapisa, nije isključeno da će ga advokati optuženih priložiti kao neoboriv dokaz smanjenje uračunljivosti njihovih klijenata. U međuvremenu, nadamo se novim „ekskluzivama” iz DPS-ove medijske kuhinje. I ako nijesu tačne – zabavne su.

Vučićev rebus

Nijesu svi dijelili oduševljenje zvaničnika iz Podgorice, nakon što je srpski premijer Aleksandar Vučić saopštio da je, povodom planiranih operacija u Crnoj Gori, zvanični Beograd uhapsio neka lica (do danas se ne zna koga i koliko njih); zaplijenio neke uniforme (čije, koliko?) i ,,ogroman novac” (125 hiljada eura – jedini opipljiv podatak iz Vučićeve priče).

„Što se sadržaja te kratke i konfuzne konferencije za novinare tiče, bilo je to neobično zbunjujuće za sve; čini se i za njega… (Aleksandra Vućića)”, piše u nedjeljniku Vreme Miloš Vasić. Pa nastavlja: „Ovoga puta nije pominjao ravnogorce iz Zubinog Potoka i tamošnjeg komandira policije Seljimaja, kao prošli put, ali je upotrebio zbirni naziv bazibozluk (kaže se bašibozuk, turska neredovna pešadija). Pohvalio se i da naše službe znaju više od crnogorskih, što je i logično ako je o teritoriji Srbije reč. Iz svega toga nismo, barem nas desetak koji smo razmenjivali utiske ponedeljka, razumeli ama baš ništa… Šta je ovaj hteo da kaže? Čemu izvanredna konferencija za štampu, osim što on to voli? Šta je uopšte rekao?”

Vasiću se ne može spočitati pristrasnost, ali ni nekompetentnost i neopreznost sa ozbiljnim stvarima. Kao bivši policajac, novinar sa velikim iskustvom i autor knjige Atentat na Zorana (Đinđića, prim. Monitora) Vasić zna da postavi granice. Ali i uoči očigledne šupljine u serviranim pričama. Nije jedini, uostalom.

Beogradski Danas piše: „Hapšenje državljana Srbije u Crnoj Gori uoči izbornog dana i najnovije izjave premijera Srbije Aleksandra Vučića da postoje nepobitni dokazi o praćenju crnogorskog premijera iz sekunde u sekundu predstavljaju jednu veoma čudnu priču, kažu za Danas nezvanično diplomatski izvori. Naši sagovornici navode da se stiče utisak da tu ima suviše spinovanja i besmislica, pa je veoma teško davati bilo kakve ocene.

Isti dnevnik – da se ponovo pozabavimo pitanjem (ne)pristrasnosti – u četvrtak donosi ekskluzivnu inofrmaciju da je „nekoliko ruskih državljana proterano iz Srbije zbog učešća u pripremama terorističkih akcija u Crnoj Gori”. Danas je tu informaciju objavio pozivajući se na izvore bliske vlastima u Srbiji ali dodaju da nisu uspjeli da saznaju o kojim licima se radi i da li je posjeta sekretara ruskog Savjeta bezbjednosti Nikolaja Petruševa koji je u srijedu doputovao u Beograd povezana sa tim protjerivanjem.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA, SKUPA DO USTAVNIH AMANDMANA: Dogovorilo ih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radujmo se nastavku evropskog puta. I nadajmo da će ljudi poput šefa delegacije EU u Podgorici Johana Setlera i njemačkog ambasadora Petera Feltena dovoljno dugo imati strpljenja da sa ovdašnjom „političkom elitom” rješavaju njihove domaće zadatke

 

 

Zamršeno klupko nesuglasica i sporenja predstavnika vlasti i opozicije, nerijetko na granici konflikta, počelo je da se raspetljava. Uz „malu pomoć” zvaničnika EU na službi u Podgorici.

Sada smo, kažu, ponovo svi pobjednici. Naš evropski put biće nastavljen bez tereta obećanih a neusvojenih promjena Ustava u dijelu jačanja nezavisnosti pravosuđa (sastav i nadležnosti Sudskog i Tužilačkog savjeta) i samostalnosti rada Centralne banke.

„Kada se postigne dogovor koji snaži evropski put države, nema poraženih. Pobijedila je Crna Gora. Pobijedili su njeni građani. Pobijedila je njena evropska budućnost“, poručio je poslanik Boris Mugoša, objavljujući tekst sporazuma vlasti i (većeg) dijela opozicije kojim je trasirana mapa puta koji treba preći u narednih tridesetak dana. Preciznije, do početka septembra, do kada traje novi rok za usvajanje amandmana na Ustav Crne Gore.

Kao službenu potvrdu sporazuma, dobili smo Politički dogovor o prevazilaženju parlamentarne krize u ključnoj fazi procesa evropske integracije Crne Gore.

Taj dokument najavljuje da će, do kraja mjeseca, biti izmijenjen Zakona o unutrašnjim poslovima u dijelu koji se odnosi na „proceduru obrazovanja i sastav” Komisije za provjeru bezbjednosnih smetnji zaposlenih u MUP-u i Upravi policije. U istom roku trebaju se pripremiti i usvojiti i izmjene Zakona o ANB-u, tako što će biti predviđeni snažniji mehanizmi sudske kontrole rada Agencije.

Riječ je o spornim mjestima koja su registrovana dok su zakoni još bili u formi prijedloga a na koje su primjedbe imali maltene svi. Od sindikata policije, stručne javnosti i civilnog sektora, preko opozicije do zvaničnika Brisela. Svejedno, vlast je bila tvrda u naumu da uz pomoć očigledno problematičnih zakonskih rješenja uspostavi dodatnu kontrolu nad sektorom bezbjednosti i proširi opseg tajnih aktivnosti ANB-a.

Stav su, eto, promijenili minulog vikenda. Pritisnuo ih evropski cajtnot, ili su već obavili dio posla koji im je bio omogućen spornim rješenjima? Ne bi bilo nepametno to provjeriti tokom rada na izmjenama pomenutih zakona. Pa, eventualno, poništiti odluke i postupke pokrenute po osnovu odredbi koje su, svjesno i namjenski, kršile prava građana Crne Gore, ponajprije onih zapošljenih u UP i ANB-u.

Uostalom, potpisani Politički dogovor predviđa formiranje posebnog skupštinskog radnog tijela koje će pratiti primjenu ta dva zakona.

Dalje, postignuti dogovor predviđa da se „bez odlaganja” intenziviraju napori za izbor dvoje sudija Ustavnog suda, koje predlaže Predsjednik Crne Gore. Ovdje, primjetno je, nema krajnjeg roka za realizaciju dogovora. Predsjednik Jakov Milatović je, poodavno, parlamentu predložio svoje kandidate za sudije Ustavnog suda, ali je vladajuća većina ignorisala njegove prijedloge. Zapravo, od poslanika PES-a smo čuli da će skupštinska većina čekati da joj ustavne sudije iz te kvote predloži “neki drugi predsjednik”.

Jedno su želje a drugo mugoćnosti. Predsjednik parlamenta Andrija Mandić najavio je da bi se za predložene sudije moglo glasati već tokom ove nedjelje. Iskustvo uči da Mandić nije baš tvrd oko poštovanja najavljenih rokova, ali što najavi – to bude završeno. Neće biti čudo ako kraj proljećnog zasjedanja Skupštine (31. jul) dočekamo sa kompletnim sastavom Ustavnog suda.

Neke druge institucije mogle bi sačekati malo duže. Trenutno se, koliko sjećanje služi, u skupštinskoj procedure nalaze prijedlozi za izbor članova Sudskog, Fiskalnog i Savjeta RTCG. „Potpisnici dokumenta se obavezuju da vode inkluzivan dijalog o svim imenovanjima koja se sprovode kroz procedure u Skupštini Crne Gore a koja će se realizovati uz najširu saglasnost parlamentarne većine i parlamentarne opozicije”.

Još da je ovom tekstu dodato u skladu sa zakonom, pa da se svi nadamo da će cijela priča izaći na dobro. Ovako, ostaje bojazan da se do najšire saglasnosti vlasti i opozicije može doći mimo volje onih kojima je zakon dao pravo da predlažu članove pojedinih savjeta. Ne bi bio prvi put. Ko ne može da se sjeti o čemu je riječ, neka pogleda još aktuelni slučaj Veselina Drljeviće, pravosnažno osuđenog predsjednika Savjeta medijskog javnog servisa, umalo izabranog za novi mandat. Uz sinhronizovan rad skupštinskih tijela na skrivanju popisa NVO-a koje su podržale njegovu kandidaturu. Od stida ili zbog kršenja propisa – ostaće tajna, pošto je Drljević povukao kandidaturu.

Pomalo iznenađujuće, Politički dogovor vlasti i opozicije predviđa nastavak rada na davno započetoj, pa zaboravljenoj, reformi izbornog zakonodavstva. I tu imamo krajnji rok (31. jul) za usvajanje prioritetnih izmjena Zakona o izboru odbornika i poslanika, Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja i Zakona o izboru predsjednika, „u skladu sa zahtjevima iz pristupnih pregovora Crne Gore sa EU”.

Čini se da je to premalo vremena za ozbiljan posao. Suština ovog dijela sporazuma nije u tome što treba, već u onome što ne treba uraditi. Dogovoreno je, naime, da se „bez prethodno postignutog konsenzusa” neće mijenjati propisi iz paketa izbornog zakonodavstva. Da se dogovoreno pritvrdi, ponovljeno je još jednom u daljem tekstu sporazuma: „Potpisnici su se obavezali da neće jednostrano pokretati izmjene tih zakona prije održavanja izbora 2027. godine”.

I, konačno, ustavne promjene.

Potpisnici su potvrdili spremnost da podrže izmjene Ustava i druge odluke za koje je potrebna kvalifikovana većina u Skupštini, „uz obavezu da sve procedure završe najkasnije do 4. septembra 2026. godine”. Da su ozbiljni u tom naumu pokazalo se već u utorak kad je u parlamentu, sa 74 glasa za i tri protiv, započeta procedura izmjena Ustava Crne Gore. Protiv su glasali samo poslanici DNP, a njihov stav obrazložio je Milan Knežević. „Nismo se svi dogovorili i svi glasali, jer bi to bilo jednoumlje. Nismo u Sjevernoj Koreji…”.

Koliko sjutradan, skupštinski Ustavni odbor je usvojio tekst pet amandmana i oni su stavljeni na „javnu raspravu”. Navodnici su to da podsjete kako je ta rasprava samo puka forma, pošto je sadržaj amandmana već dogovoren. I ovdje u Podgorici i tamo đe treba. Pitanje je samo da li će se postignuti dogovor održati do drugog glasanja o ustavnim promjenama. I tada treba obezbijedtiti podršku dvotrećinske većine u parlamentu.

Otud i odluke poput one kojom je Odbor ovlastio ministra pravde Bojana Božovića da se o izmjenama Ustava koje tretiraju Sudski i Tužilački savjet traži mišljenje od eksperata Venecijanske komisije. Ali, ukoliko to mišljenje ne stigne u za 30 dana, koliko traje „javna rasprava”, taj odbor i Skupština će nastaviti po prethodnom planu.

A nije da se ne bi imalo o čemu pričati. Na primjer: da li tužilaštvo, pripremljenim izmjenama Ustava, postaje četvrta grana vlasti ili preuzima mjesto koje je istim dokumentom namijenjeno sudstvu? Budući odnos snaga u Sudskom i Tužilačkom savjetu asocira na tako nešto.

Nije u redu da ovonedjeljno pomirenje vlasti i (većeg dijela) opozicije ostane u sjenci eventualnih nesporazuma i problema. Radujmo se nastavku evropskog puta. I nadajmo da će ljudi poput šefa delegacije EU u Podgorici Johana Setlera i njemačkog ambasadora Petera Feltena dovoljno dugo imati strpljenja da sa ovdašnjom političkom elitom rješavaju njihove domaće zadatke.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREIMENOVANJE BIBLIOTEKE RADOSAV LJUMOVIĆ: Huškači na djelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Biblioteka u Podgorici nosi ime Radosava Ljumovića od 1959. godine. Pored poezije, Ljumović je ostavio trag i u novinarstvu, a kao komunista više puta je hapšen i osuđivan na zatvorske kazne. Upravo su njegove antifašističke vrijednosti trn u oku onim članovima Savjeta biblioteke, dokazanim ratnim huškačima, koji su sami odlučili da Biblioteci treba drugo ime

 

 

Od prepoznatljivih toponima Titograda malo je toga ostalo – Kino Kultura srušen, istoimena knjižara prenamjenjena, Radovče premješteno, Hotel Crna Gora preuređen… Sada su u Savjetu Narodne biblioteke Radosav Ljumović odlučili da je preimenuju u Marko Miljanov.

Promjenu imena inicirao je član Savjeta biblioteke Novica Đurić u februaru ove godine, obrazlažući da doprinos Marka Miljanova „nacionalnom identitetu, kulturi i književnosti daje puno opravdanje da jedna od najvažnijih ustanova kulture u Glavnom gradu nosi njegovo ime“. To što Miljanov ima spomenik preko puta biblioteke, članovi Savjeta cijene da nije dovoljno.

Predlog je usvojen početkom ovog mjeseca, a pored inicijatora Đurića, za njega su glasali Emilo Labudović i Bećir Vuković. Ni predsjednica Savjeta Gorica Vukićević, nije bila protiv, već uzdržana, a, kako su mediji objavili, član iz reda zaposlenih u biblioteci je bio opravdano odsutan.

Minuli rad trojice članova Savjeta, koji izglasaše da se nakon 67 godina ime gradske biblioteke promijeni ili bolje reći prilagodi, je manje-više poznat i jasno politički i nacionalno obojen.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je nedavno podsjetio da je Đurić početkom devedesetih godina, kao glavni i odgovorni urednik lista Pokret, učestvovao u širenju nacionalističke i ratnohuškačke propagande, posebno u periodu napada na Dubrovnik.

Đurić je aktuelni predsjednik Udruženja književnika Crne Gore, a dugo je bio na čelu Udruženja novinara Crne Gore. Na prijedlog Nove srpske demokratije (NSD) imenovan je za člana žirija za dodjelu ovogodišnje Trinaestojulske nagrada, prethodno iskustvo ima u žiriju koji je 1993. nagradu za poeziju Risto Ratković dodijelio Radovanu Karadžiću.

Tu je i prošlogodišnji laureat Trinaestojulske nagrade Bećir Vuković koji je zbog nje u svojstvu svjedoka saslušavan u podgoričkom Osnovnom državnom tužilaštvu. Postupak se u ODT vodi već devet mjeseci zbog sumnje na navodno falsifikovanje podataka o objavljivanju knjige „Kuće beskućnika“, za koju je dobio ovo visoko državno priznanje. Postupak je pokrenut nakon što je Nacionalna biblioteka „Đurđe Crnojević“ utvrdila da sporni naslov ne postoji u bibliotečkim bazama. Paralelno, Agencija za sprečavanje korupcije ispituje mogući konflikt interesa, s obzirom na to da su i on i član žirija Želidrag Nikčević bili povezani kroz Politički savjet  Nove srpske demokratije, pri čemu je Nikčević i glasao za njegovu nagradu.

Svima koji su gledali televiziju devedesetih, Emila Labudovića ne treba posebno predstavljati. U Dnevnicima Televizije Crne Gore, koji su trajali često i po sat i po, pa i duže, njegovi omiljeni prilozi su bili izvještaji sa ratišta od Dubrovnika, preko Bosne do Slavonije. Labudović je sugestivno i nimalo novinarski kritikovao „neprijatelje“ i bodrio „naše“.

Namjera da se ime biblioteke promijeni izazvala je buru u javnosti. Reagovao je i gradonačelnik Podgorice Saša Mujović. Tvrdi da će konačnu riječ o ovome dati odbornici u Skupštini glavnog grada.

Iako je ovo pitanje već izazvalo podjele, Mujović je izjavio da ono „ne bi smjelo da bude povod za nove podjele“, posebno u trenutku kada se, kako kaže, na državnom nivou šalju poruke kompromisa i evropskog puta Crne Gore. Gradonačelnik Podgorice je zaključio: „Ne smatram da su ljudi koji su članovi Savjeta imali nekakvu skrivenu agendu“.

Ne nikako. Neformalno glasilo NSD, portal Borba, kojoj su na državnom nivou usta puna EU, a kojoj je blizak trojac iz Savjeta, objasnio je sve u članku pod naslovom „Crni đavole, brate moj, razaraj svetinje, i ja sam s tobom, nisi sam“: Satanistički stihovi Radosava Ljumovića jasan razlog zašto podgorička biblioteka treba promijeniti ime!

Citirana je Ljumovićeva socijalna pjesma Crni đavole, brate moj. Pa je zaključeno: „Ovo su stihovi pomenute pjesme. Moguće je da naša redakcija ne shvata ovaj komunističko-socijalistički pjesnički opus i da je ovo umjetničko izražavanje proslavljenog pjesnika. Ili je možda, samo možda, primjer satanizma i da ime ovog čovjeka danas nosi Narodna biblioteka?“

U pravu su iz Borbe, o poeziji pojma nemaju, ali im propaganda dobro ide. O tome svjedoči i jedan od komentara ispod ovog pamfleta: „Proklete komunjare svi bili satanisti jado moj! Petokraka je pentagram“!

Da ne bi sve ostalo samo na slovima, i vizuelno su opremili tekst – na slici Radoslav Ljumović, zgrada Narodne biblioteke, a iznad đavo lično i njegovi simboli.

Da neće ići sve tako glatko, upozorio je predsjednik Skupštine Glavnog grada Srđan Perić. „Ako hoćete potpuno funkcionalno, ako idemo tom analogijom, da li bi to značilo da savjeti svih institucija mogu u nekoliko dana da promijene nazive svih institucija u Podgorici?”, upitao je Perić.

On je objavio da Skupština Glavnog grada ima ključnu ulogu u proceduri promjene naziva javne ustanove u oblasti kulture čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave (Glavni grad). Takva uloga Skupštine, kako je objavljeno, proizlazi iz Ustavom utvrđene potrebe države da podstiče, pomaže i zaštiti kulturu kao djelatnost od javnog interesa, ali i od ovlašćenja Skupštine kao osnivača javne ustanove.

Oglasilo se i Ministarstvo kulture i medija iz koga je poručeno da naziv javne ustanove koji čuva uspomenu na istaknutu ličnost ima karakter spomen-obilježja. Zbog toga se njegova izmjena ne može sprovoditi jednostranim odlukama upravljačkog tijela ili osnivača, već isključivo u skladu sa Zakonom o spomen-obilježjima i uz prethodnu saglasnost MKM-a. Iz ovog resora napominju da takav zahtjev još nijesu primili.

Pojasnili su da promjena zahtijeva program koji donosi Skupština Glavnog grada uz odobrenje državnog organa, te upozorili da postupanje suprotno procedurama povlači jasnu pravnu odgovornost. Na kraju, pozvali su na poštovanje zakonskog poretka i antifašističkih vrijednosti koje predstavlja ime Radosava Ljumovića.

Biblioteka u Podgorici nosi Ljumovićevo ime od 1959. godine. A kako su upravo antifašističke vrijednosti pojedinima trn u oku, red je da se podsjetimo Ljumovićevog života. Pored poezije, on je ostavio trag i u novinarstvu. Radio je u beogradskim listovima, među kojima su Pravda i Politika, pišući reportaže i tekstove o svakodnevnim problemima običnih ljudi. Bio je poznat po britkom jeziku, humoru i društvenoj kritici, često ukazujući na siromaštvo, nepravdu i zapostavljenost radničkih i prigradskih naselja. Smatra se jednim od pionira ulične reportaže, jer je među prvima svakodnevno razgovarao sa građanima i njihove priče prenosio čitaocima.

Kao komunista više puta je hapšen i osuđivan na zatvorske kazne, tamnovao je u Glavnjači, Sremskoj Mitrovici i podgoričkoj Jusovači. Otišao je u Španiju 1937. gdje se priključio Internacionalnim brigadama koje su se borile na strani republikanaca u Španskom građanskom ratu. U bataljonu „Đuro Đaković“ obavljao je dužnost političkog komesara, ali i ratnog reportera, pišući za brigadne listove i stvarajući poeziju inspirisanu ratnim iskustvima. Poginuo je 1938. godine tokom Aragonske ofanzive, kod Morelje, u 36. godini života.

 

Sumnjive nabavke

U pozadini priče oko promjene imena teče i sukob oko nabavke knjiga za potrebe Narodne biblioteke Radoslav Ljumović.

Naime, konsultantska kuća Fidelity consulting Miloša Vukovića, optužila je rukovodstvo biblioteke da su 497 knjiga platili 50.000 eura.

Fidelity je analizirao kupovine knjiga od izdavača Nova knjiga, vlasnika Predraga Uljarevića. „Godine 2025. kupljeno je 497 knjiga, najmanje za tri godine, za 50.000 eura, najviše za tri godine. Po knjizi: stotinu eura!“, navodi se u analizi ove konsultantske kuće.

„Najskuplje knjige na spisku zbilja košaju oko 100 eura u maloprodaji; no, takvih je knjiga svega petnaestak. Ostalih četiri stotine osamdeset knjiga su romani od petnaestak eura tipa Bukovski, Fante, Hamsun. Zanimljivo, po 100 eura prosječno, kupljeno je sedamnaest naslova Vesne Dedić, među njima je i knjiga Čuvaj me koja je nabavljena dva puta, za svaki slučaj izgleda“, obrazloženo je iz Fidelity.

Narodna biblioteka nije za 50.000 eura nabavila 497 knjiga, kako je saopštio Fidelity Consulting, već 497 naslova u ukupno 4.127 primjeraka, odgovorila je na konferenciji za medije direktorica Biblioteke Slavica Ilinčić.
Ona je kazala da Biblioteka ima službenika za javne nabavke Igora Nikezića, čiji je posao da se isključivo bavi tim postupcima. „Dakle, 497 naslova, ali 8,3 puta više primjeraka. Dakle, nabavljeno je ukupno 4.127 knjiga, što je podatak koji sadrži i izvještaj koji sam podnijela o radu koji sam podnijela za 2025. godinu“, kazala je Ilinčić.

Kazala je i da se na tender javlja samo jedan dobavljač – firma Nova knjiga, te da se tenderskom dokumentacijom traže kompleti, a ne knjige pojedinačno.

Iz Fidelity su odgovorili da u koloni „jedinica mjere“ stoji „komad“, a ne „komplet“, dok je uz svih 497 naslova kao količina naveden broj jedan. Zbog toga tvrde da se iz objavljene dokumentacije ne može zaključiti da je nabavljeno ukupno 4.127 primjeraka knjiga.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SVI NAŠI VIDOVDANI I PORAZI: Vodi li put u EU preko Kosovskog boja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nesporna je Mandićeva vještina balansiranja u delikatnim temama. Na ovakve ocjene (i pohvale) možete naići i u neformalnim razgovorima s evropskim diplomatama u Podgorici. Suočen s medijskom kampanjom zvaničnog Beograda protiv njega (i Mitropolita Joanikija) Mandić je pokazao svom biračkom tijelu da i dalje stoji na postulatima domaćeg srpstva. Istovremeno istrajava na kursu EU (što posebno iritira braću Vučić) i korektnom koaliranju s partnerima u vlasti. Ovaj Vidovdan Mandić dočekuje s dobrim izgledima Crne Gore u EU 2028

 

 

Predsjednik Skupštine i lider Nove srpske demokratije (NSD) Andrija Mandić priredio je 28. juna koktel, kako je još sredinom maja najavio, povodom 20 godina nezavisnosti Crne Gore. Za razliku od Vlade i Predsjednika, lideru nacionalne srpske stranke je zgodnije bilo izbjeći 21. maj a opet nekako obilježiti nezavisnost države čiji je predsjednik parlamenta. Prijem Crne Gore u članstvo Ujedinjenih nacija (UN) se poklopio sa važnim datumom u srpskoj istoriji – Vidovdanom. „Nije slučajno što se ovaj veliki jubilej obilježava upravo 28. juna” napisao je Mandić na društvenoj mreži X. Osim napomene da je nezavisnost „veliki jubilej” Mandić je naglasio „jasnu viziju” da zemlja bude „prva naredna članica Evropske Unije (EU)… kao zemlja slobodnih, srećnih i bogatih ljudi”. Slijedile su ode demokratiji, evropejstvu ali i poštovanju sebe i tradicije koja spaja najbolje iz prošlosti i sadašnjosti. Članstvo u UN-u i buduće članstvo u EU je moguće zahvaljujući vjekovnoj borbi naših predaka za slobodu. Pomenuo je Mojkovačku bitku, Vučji do, Martiniće, Grahovac, Fundinu „ali i na onaj sveti i sudbinski Vidovdan 1389. godine”.

Naime, „na Kosovu polju naši preci su dali svoj odgovor istoriji… pokazali da pripadaju tadašnjoj hrišćanskoj Evropi… Odgovor nije bio samo ratnički. On je bio duhovni, moralni i civilizacijski”.  Na svečanosti je postavljena reprodukcija (posebno naručena za jubilej) svjetski poznate slike Kosovski boj slikara Petra Lubarde koja će krasiti kabinet šefa parlamenta. „Današnja Crna Gora, koja strijemi EU, ne ide u nepoznato. Ona se vraća svojoj evropskoj porodici… onom civilizacijskom krugu čije je temelje branila i 1389. godine, i u svim kasnijim vjekovima svoje borbe” naglasio je Mandić.

Mnogi mogu osporavati istorijske fakte u Mandićevom govoru. Naši preci nisu bili na Kosovu, dijelom jer su bili u poluvazalnom odnosu prema Osmanlijama. No nesporna je Mandićeva politička vještina balansiranja u ovakvim delikatnim temama. Na te ocjene (i pohvale) možete naići i u neformalnim razgovorima s evropskim diplomatama u Podgorici. Suočen sa prljavom medijskom kampanjom zvaničnog Beograda protiv njega (i Mitropolita Joanikija) Mandić je pokazao svom biračkom tijelu da i dalje stoji na postulatima izvornog domaćeg srpstva. Istovremeno istrajava na kursu EU (što posebno iritira braću Vučić) i korektnom koaliranju s partnerima u vlasti. Ovaj Vidovdan Mandić dočekuje s dobrim izgledima Crne Gore u EU 2028 godine.

Vidovdan samo dvije godine ranije nije prošao lako. Skupština je donijela, s jednim glasom preko, Rezoluciju o genocidu u sistemu logora Jasenovac i logorima Dahauu i Mauthauzenu čiji formalni predlagač je bio Mandić. Svima, naravno i Hrvatima, je bilo jasno da je rezolucija stigla iz beogradske kuhinje kako bi se naškodilo evropskom putu Crne Gore. Vladar Srbije je ranije odbio istu rezoluciju donijeti kod kuće jer bi tim činom, kako kaže, „svesno narušio odnose sa Hrvatskom za narednih 100 godina”. I naravno njen evropski put.

Da Mandiću (ali i premijeru Milojku Spajiću) nije bilo svejedno vidi se po tome da je rezolucija prečišćavana nekoliko puta. Nije bilo licitiranja broja žrtava na kojem insistiraju velikosrpski mitomani. Radi relativizacije, Jasenovcu su dodati i Dahau i Mathauzen. Ipak, nalog Aleksandra Vučića se morao ispuniti, što je dovelo i do hrvatske blokade Poglavlja 31 (susjedski odnosi, vanjska politika i odbrana) i stavljanja Mandića na listu persona non grata. Na listi su završili i Milan Knežević i neoduševljeni Aleksa Bečić koji je nekoliko puta lobirao ukidanje – bez uspjeha. Ipak, od tada počinje i lagani otklon Mandića od Vučića koji se završio otvorenom kampanjom protiv Mandića u režimskim tabloidima i Vučićevim proglašenjem Kneževića za vođu srpskog naroda u Crnoj Gori.

Ni ovaj Vidovdan nije prošao bez iskušenja za Mandića. Sa kosovske granice vraćeni su NSD-ovi nacionalno ostrašćeni gradonačelnici Marko Kovačević (Nikšić) i Dario Vraneš (Pljevlja). Mediji su objavili dokument kosovskog MUP-a koji nosi datum 26. 6. 2026. kojim se Kovačeviću odbija ulaz na Kosovo jer je „prijetnja javnom redu i sigurnosti, nacionalnoj bezbjednosti ili međunarodnim odnosima” (engleska verzija). Na sami Vidovdan Vraneš je objavio da mu je „policija lažne države Kosovo…zabranila ulazak u južnu srpsku pokrajinu Kosovo i Metohiju”.  Kaže da mu je šef granične policije Bajram Kolić saopštio da mu je zabrana aktivirana dva dana ranije (kad i Kovačeviću) i da je spisak za zabranu „dostavljen iz Crne Gore”. Objavu je završio pozdravom „dogodine u Prizrenu”. NSD je izdala saopštenje (koga nema na središnjem portalu NSD-a) da su „prištinske vlasti, na čelu s odlazećim političarem Aljbinom Kurtijem, … još jednom su potvrdile svoju jasnu antisrpsku politiku”. U saopštenju se dodaje da „još veću sjenku na ovu zabranu baca činjenica da su njome Kovačeviću povrijeđena vjerska prava”. I ovo saopštenje se završava novom NSD retorikom da je „Crna Gora okrenuta zajedničkoj evropskoj budućnosti”.

Mandić je reagovao istoga dana kada su Kovačević i predsjednica beranske skupštine Vida Ivanović vraćeni. Rekao je da zabrana ulaska „na Kosovo i Metohiju neće narušiti odnose srpskih i albanskih političkih predstavnika u Crnoj Gori” i da odgovor ne trebaju biti recipročne mjere, već dijalog i očuvanje regionalne stabilnosti. „Vrata ove zemlje treba da budu otvorena” poručio je.

Ovogodišnji Vidovdan su pratile i povećane mjere bezbjednosti kosovske policije da se ne dozvole nacionalističke pomame. Poruke mržnje koje godinama šalju Kovačević i Vraneš prema Kosovu i svima koji se ne uklapaju u njihov ideološki koncept svakako su doprinijeli da im se zabrani ulaz.

I neki od onih koji su došli na Gazimestan nisu dobro prošli. Svi su na ulasku u ograđeni kompleks dobili papire na srpskom s molbom da se izbjegavaju nacionalističke provokacije. Na kraju je policija uhapsila 36 osoba nakon parastosa zbog nacionalističkih skandiranja. Među njima su bili i petorica naših državljanj – Stefan Tatar, Mirko Žižić, Damjan Otašević, Darko Ašanin i Danilo Ljutić. Oni su istakli u pismu crnogorskom ambasadoru Bernadu Čobaju da su bili fizički maltretirani od strane policije i da su na Gazimestan došli bez nacionalnih obilježja. Režimski mediji u Srbiji su objavili da je policija iz čista mira nasrnula, hapsila i tukla Srbe. Kod nas su odmah reagovali NSD i vučićevske stranke i poslanici (DNP-SNP-UCG). Reakcije je objavilo i Udruženje Vasojevića, Primorja i Boke koje je osudilo policijsku torturu. Kasnije se oglasilo i Ministarstvo vanjskih poslova i kabinet Predsjednika da prate situaciju i da se privedenima pruža konzularna podrška. Osnovni sud u Prištini je 1. jula presudio deportaciju stranih državljana uz zabranu ulaza na tri godine, dok su lokalci osuđeni prekršajno sa 700 eura. Da je policija prekoračila ovlašćenja izgledno je sudeći po reakcijama OEBS-a, EULEX-a i američke ambasade. Inspektorat policije je najavio istragu.

Jedan od prisutnih Srba je Monitoru rekao: „Kada su vladike i sveštena lica napustila dio oko spomenika, začule su se pjesme posvećene Vidovdanu… To bi prošlo ok da naši nisu počeli sa skandiranjem Kosovo je Srbija… Onda policija zatvara kapiju izbacuje vjernike a sve koji su vikali Kosovo je Srbija hapsi”, objasnio je sagovornik.

Mnogi Albanci dobro pamte Vidovdan 1989. na spomen 600 godine Kosovske bitke.  Te 1989. se pod organizacijom Slobodana Miloševića skupilo skoro milion ljudi. Poruke s Gazimestana su zloslutno najavile krvavi kraj Jugoslavije. Prije toga su mošti kneza Lazara nošene kroz BiH i Hrvatsku kojima su operativci srpske UDBE i SPC-a pomamljivali tamošnji narod i najavljivali novo Dušanovo carstvo. Već naredne 1990. je nasilno ukinuta autonomija pokrajine i uveden aparthejd koji je rezultirao oružanom pobunom i kasnije NATO intervencijom. Miloševićeva vlast je rat iskoristila kao opravdanje za „konačno rešenje albanskog pitanja”. Evropa je 1999. gledala najveće etničko čišćenje poslije 1945. sa preko 800.000 protjeranih Albanaca i skoro 9.000 ubijenih civila u odmazdama srbijanske policije, vojske i paravojnih kriminalnih organizacija. Na glavnom putu od Peći prema Prištini, kuda su namjeravali proći Kovačević i Vraneš, sva albanska sela su bila redom popaljena i porušena.

Do sada od strane tzv. crnogorskih sljedbenika srpstva nije stigla niti jedna poruka izvinjenja i saosjećanja prema Albancima. Izuzetak je pokojni mitropolit Amfilohije koji je priznao nakon rata da su nad Albancima izvršeni brojni zločini. Ni Mandić nije skupio hrabrosti za tako nešto, vjerovatno znajući reakcije Beograda ali i NSD birača. Umjesto toga, on pokušava da pomiri kosovsko-vidovdanski i EU put. „Svi smo na njem sreću izgubili; al su mišca, ime crnogorsko, uskrsnuli s kosovske grobnice” citirao je Njegoša Mandić na prijemu.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo