Povežite se sa nama

MONITORING

IZBORI: Prepolovljena zemlja

Objavljeno prije

na

Demokratska partija socijalista osvojila je na izborima 16. oktobra najveći broj glasova. Formiranje vlade zavisiće od manjinskih partija. Zvuči kao vijest od prije četiri godine, samo je oktobar bio 14.

Državna izborna komisija utvrdila je preliminarne rezultate parlamentarnih izbora prema kojima je Demokratska partija socijalista osvojila 36 manadata, Demokratski front 18, Velika koalicija Ključ devet, a Demokratska Crna Gora osam. Socijaldemokratska pratija je osvojila četiri manadata, Bošnjačka stranka i Socijaldemokrate po dva, dok su po manadat osvojile Hrvatska građanska inicijativa i lista Albanci odlučno.

DIK je rezultate glasanja utvrdio većinom od 14 glasova, dok je 11 predstavnika tog tijela bilo protiv. Prema posljednjim vijestima izbori bi, pored nekoliko, ne malih biračkih mjesta, mogli da budu ponovljeni i u čitavoj opštini Andrijevica. Budući da je ta varoš, nakon što je decenijama bila opoziciona, tokom posljednja dva izborna ciklusa postala uporište DPS-a – slaba nada da bi se nakon ponovljenog glasanja nešto moglo promijeniti.

Opozicija je objavila kako ne priznaje rezultate izbora. Hoće li istrajati – u ovom trenutku nije moguće procijeniti.

Od 528.817 upisanih u birački spisak, svoje pravo da bira iskoristilo je 382.245 ili 72,28 odsto građana. Vladajuća partija voli da se pohvali kako visok odziv birača govori o njihovom povjerenju u izbore. Krupna je to laž. Birači u Crnoj Gori savršeno dobro znaju da DPS ima ,,bazu” sigurnih glasova blisku trećini biračkog tijela i visokom izlaznošću pokušavaju da se izbore sa onim što vlast unaprijed podmiti i pokrade.

DPS je na ovim izborima imala 158.301 glas što čini 41,42 odsto. Na izborima 2012. imali su, zajedno sa SDP-om, 165.380 ili 46,33 odsto glasova. Izgubili su oko sedam hiljada glasova i imaće, kako trenutno stvari stoje, 36 mandata.

Demokratski front je dobio 77.491 glas, odnosno 20, 27 odsto glasova. To je 18 mandata. Formacija sa istim imenom na prošlim izborima imala je 82.773 glasa što je činilo 23,2 odsto, ali je tada u njenom sastavu bio i dio od kojeg je u međuvremenu, uz odlazak lidera prvobitnog Fronta Miodraga Lekića, nastao Demos.

Velika koalicija Ključ – Demos, SNP, URA – dobila je 42.271 glas, 11,06 procenata, koji im donose devet mandata. Njihov izborni rezultet nije moguće porediti sa prethodnim izborima. Simptomatičnim se, ipak, može smatrati fakat da je SNP, koji je 2012. nastupio samostalno imao 40.131 glas, to jest 11,24 odsto i takođe devet mandata.

Demokrate Alekse Bečića, partije nastale nakon rascjepa u SNP-u, osvojile su 38.183 glasa – 9,99 procenata. Imaće osam poslanika.

Socijaldemokratska partija, iako je lider DPS-a Milo Đukanović priželjkivao da ne pređe cenzus, dobila je 19.997 glasova koji čine 5,23 odsto izašlih na izbore. Takav rezultat donosi im četiri poslanička mjesta. Kada su prethodni put samostalno išli na izbore, daleke 1996, nijesu ušli u parlament.

Socijaldemokrate Ivana Brajovića dobile su 12.447 glasova, 3,26 odsto. Uzimaju dva mandata.

Bošnjačka stranka ubilježila je 12.236 glasova, dobijaju dva mandata.

Na izborima 2012. imali su 15.124 ili 4,24 odsto glasova – tri mandata.

Koalicija albanskih stranaka – Forca, DUA, AA – sa 4.839 glasova ili 1,27 odsto imaće jedan mandat.

Jedan mandat Hrvatskoj građanskoj inicijativi donosi 1.801. glas. U procentima: 0,47.

Za prelazak cenzusa od tri odsto na ovim izborima trebalo je dobiti 11.468 glasova. Nije ga prešlo osam stranaka, na čelu sa Pozitivnom, koja je osvojila 5.058 glasova ili 1,32 odsto. Na prošlim izborima imali su blizu trideset hiljada. Lider Pozitivne Darko Pajović, nakon saopštavanja izbornih rezultata je podnio ostavku. Rasipanje pet hiljada glasova može se računati u njegovo posljednje političko štetočinstvo.

Albanske koalicije sa značajnim brojem glasova – jedna sa 3.388. druga sa 1542 – nijesu uspjele da pređu cenzus. Albanske manjinske liste nakon ovih izbora imaće predstavnika manje nego u prethodnom sazivu parlamenta kada su imale dva poslanička mjesta.

Opozicija – DF, Ključ, Demokrate i SDP – dobila je, dakle, 177.942 ili 46.55 odsto glasova. To je 19.641 više od DPS-a. U procentima je to razlika od 5,13 u korist opozicije. Opet uzalud.

Već u izbornoj noći Đukanović je najavio kako sa ,,tradicionalnim partnerima” ima 42 mandata, te da će brzo doći do dogovora o formiranju vlade.

Izbori su održani u krajnje napetoj atmosferi. Čitavu kampanju DPS je bazirao na podizanju tenzija i ,,spašavanju” države, vrhunac te priče bila je, usred izbornog dana objavljena, informacija o hapšenju grupe od dvadeset terorista iz Srbije koja se spremala da upadne u Skupštinu i ,,uhapsi” premijera. Niko ne može da dokaže koliko ljudi se zbog toga prepalo i ostalo kući ili promijenilo odluku za koga će glasati, ali je očigledno da je tako krupna stvar mogla uticati na regularnost uslova u kojima se izbori održavaju. Za proizvodnju straha nije bilo neophodno da ljudi zaista povjeruju u nastupajući terorizam. I oni koji su pretpostavljali da je riječ o mutnom poslu vlasti mogli su odustati od iskazivanja svoje izborne volje iz golog straha od toga do kojih je granica Đukanović spreman da ide kako bi ostao na vlasti. Prosto: šta bi marila koja mrtva glava.

U sred gužve stigao je i poziv mitro¬po¬lita cr¬no¬gor¬sko-pri¬mor¬skog Amfilohija da se građani ne okupljaju pri¬je ob¬ja¬vlji¬va¬nja ko¬nač¬nih rezu-ta¬la¬ta par¬la¬men¬tar¬nih iz¬bo¬ra.

O slobodi koja je 16. oktobra 2016. vladala u Crnoj Gori svjedoči i fakat da su na nekoliko sati zvanično bili ukinuti internet servisi Viber i WhatsApp. SDP je protiv Sekulića podnio krivičnu prijavu.

Ostale izborne zloupotrebe spadaju u oblast tradicionalnih. Kupovina ličnih karata, isplate novca nakon glasanja, plaćanje puta, prema nekim informacijama i glasa ljudima iz dijaspore, prežanje ispred izbornih mjesta kako bi se zabilježilo ko je a ko nije izašao na izbore i ,,neposlušni” pozvali telefonom da obave građansku dužnost i tako dalje.

Naglašeno se u danima uoči izbora govorilo o avionima kojima DPS dovodi glasače iz dijaspore. Na internetu se na dan izbora pojavio snimak na kojem se vidi djevojka koja potvrđuje da su je iz te partije zvali da dođe na glasanje. Opozicija, pozivajući se na Ustav, tvrdi kako ljudi koji ne žive u Crnoj Gori ne treba da imaju pravo glasa.

Tačno je da u Ustavu piše da pravo glasa imaju državljani Crne Gore koji imaju 18 godina i dvije godine prebivališta, ali je poznato da se Ustav ne primjenjuje direktno i da je, u ovom slučaju, trebalo zakonom precizirati ustavne odredbe o prebivalištu. Prema sadašnjim propisima, onaj ko ode iz zemlje odjavljuje se dobrovoljno. Ako se ne odjavi – nikome ništa. Promjenu tog propisa opozicija nikad nije tražila. Oduzimanje prava glasa je krupan zalogaj, ali, sve dok je zakon ovakav, niko nema pravo da se buni što o njegovoj sudbini odlučuje neko ko doputuje iz Minhena, na primjer. Drugo je pitanje što se za taj posao dobija novac.

,,U toku izbornog dana MANS je kontaktiralo 490 građana, a na osnovu obezbijeđenih dokaza i svjedoka Specijalnom tužilaštvu smo podnijeli ukupno 117 krivičnih prijava zbog sumnji da su počinjena krivična djela protiv izbornih prava”, saopštili su iz te organizacije i precizirali da je riječ o kupovini ličnih karata, pritiscima i predizbornim potkupljivanjima.

Specijalno državno tužilaštvo objavilo je kako su, tokom posljednja dva mjeseca formirali 157 predmeta zbog krivičnih djela protiv izbornih prava. Dva predmeta su odbačena, ostali su u fazi ,,izviđaja”.

Odluku da neće priznati rezultate izbora opozicija je usaglasila nakon što je konstatovala da su ,,ovaj izborni proces pratile takve zloupotrebe, koje su po sadržaju i broju nadmašile sve prethodne izborne procese u istoriji parlamentarizma Crne Gore”. Prema nekim informacijama, opozicija insistira da nezavisna komisija u koju treba uključiti i predstavnike međunarodne zajednice, konstatuje i ispita sve činjenice u vezi sa ,,državnim udarom” i javnosti saopšti ko su izvršioci, a ko nalogodavci ovog krivičnog djela.

Dan nakon što je objavljeno da opozicija ne priznaje izbore, Front je objavio kako bi podržao manjinsku vladu koju bi činili Ključ, Demokrate, SDP i manjinske partije. Objasnili su kako i dalje ne priznaju rezultate izbora ali da su, ,,zbog interesa Crne Gore, koji su važniji od partijskog interesa”, spremni da podrže manjinsku vladu u kojoj ne bi bilo DPS-a, ali ni Fronta. ,,Ne bih imao ništa protiv da mandatar bude predsjednik Bošnjačke stranke Rafet Husović”, kazao je Nebojša Medojević Pobjedi.

Malo ko pomišlja da će manjinske stranke prihvatiti opozicionu ponudu. Nije jasno zašto bi se od njih više očekivalo nego recimo od Socijaldemokrata, da iskoče iz toplog DPS-ovog krila. Bošnjačka stranka, HGI i Forca najavile su da će u ponedjeljak početi zvanične konsultacije o zajedničkoj pregovoračkoj platformi.

Sudeći po informacijama koje su se u međuvremenu pojavile ili je Hrvatskoj građanskoj inicijativi naglo porasla popularnost na sjeveru Crne Gore. HGI je, na primjer, u Pljevljima, dobila 25 glasova iako u toj opštini, prema popisu, živi 16 Hrvata. Nema DPS sa tim nikakve veze jel’ da?

Prema nekim izvorima, slična pomoć bila je potrebna i Bošnjačkoj stranci. Ona je u odnosu na prošle izbore, kad je dobila opozicione bošnjačke glasove a priklonila se DPS-ovoj vladi, znatno izgubila na popularnosti. Ta vrsta ,,investiranja” svojih glasova u manjinske partije DPS-u je omogućavala ,,jeftinije” mandate. Ukoliko su te informacije tačne, predstavnici bošnjačke i hrvatske manjinske liste zapravo nemaju mandat da biraju partnera nakon izbora prosto zato što je DPS svoje glasove preusmjerio i investirao u njih. Oni nijesu Đukanoviću partneri nego podizvođači.

Posao DPS-a oko pretakanja glasova nije bio nimalo jednostavan. Ni glasovi Socijaldemokrata nijesu s neba pali, DPS je i tu pružio bratsku ruku, preciznu i sigurnu. Opozicija je ove izbore izgubila za 979 glasova. Za toliko je SD prešla cenzus.

Zbog nečega, gnijev opozicione javnosti što će ,,održati Mila na vlasti” uglavnom pada na Bošnjake. Tu ništa ne pomažu činjenice. Od oko 53 hiljade Bošnjaka u Crnoj Gori BS je glasalo njih oko 12 hiljada. Zakleo bi se ogroman broj građana naše multinacionalne i multikonfesionalne i uopšte multi države da na izborima presuđuju glasovi iz bošnjačkih krajeva. Samo brojevi kažu da je u Gusinju izlaznost bila 47, u Petnjici 52, u Plavu 58 i u Rožajama 64 odsto. Po podršci DPS-u Petnjica je u prednosti nad Andrijevicom za samo oko šest procenata – 60 prema 53 odsto.

Ako ne iz ljubavi, iz golog je interesa barem, opozicija mogla da ozbiljniju pažnju posveti manjinskim narodima. Ali nije. Ako ne iz ljubavi, partije koje zastupaju manjinske narode bi, zbog dugoročnih interesa svojih naroda mogle da uračunaju da će Đukanović, kad-tad, proći, a da će im komšije ostati. Ali neće. Teška je ovo zemlja. Prepolovljena.

Kako nas drugi vide

Poslije izbora u Crnoj Gori, međunarodna štampa se uglavnom bavi ličnošću premijera Mila Đukanovića. No, piše se i o rascjepkanoj crnogorskoj opoziciji. „Već 25 godina postoje dobri razlozi zbog kojih on – i samo on – obavezno mora da ostane na vlasti”, piše o Milu Đukanoviću dnevnik Frankfurter rundšau. ,,Najprije je bio partner za srpske interese za vreme ratova u Hrvatskoj i Bosni, potom se radilo o distanciranju od Srbije, pa o nezavisnosti proglašenoj 2006, a zatim o tome da je on bio jedini koji je znao posao u mladoj državi i mogao da zadovolji ‘biznismene’, a onda o tome da je imao toliku moć da je samo on kao patron mogao da deli poslove. A sada je važno da opozicija ne dođe na vlast kako se Amerikanci ne bi naljutili”. U komentaru u dnevniku Zidojče cajtung crnogorski izbori su stavljeni u širi kontekst: „Evropa mora da napravi mnoge kompromise kada je riječ o standardima demokratskog i čistog vladanja. Poljska i Mađarska su, i pored spornih zakona, prošle bez sankcija. I bilans Rumunije i Bugarske bi, kada je riječ o borbi protiv korupcije i nepotizma, morao da se bitno popravi. I pored toga, EU nastavlja kurs proširenja, makar i samo na papiru. Brisel pregovara sa Srbijom baš kao i sa Crnom Gorom – iako i jednoj i drugoj državi nedostaje zrelost za EU.” U tekstu za Radio Slobodna Evropa Bodo Weber, analitičar u Vijeću za politiku demokratizacije iz Berlina piše: ,,Strategija opozicije o nepriznavanju izbornih rezultata teško da će uspjeti. Protiv uspjeha stoje: krhkost tog, ideološki razjedinjenog, predizbornog opozicionog ‘bloka’; perspektiva Đukanovića da s tradicionalnim partnerima iz manjina formira, makar slabu, većinu u parlamentu; te izjave međunarodnih posmatrača i EU predstavnika koji su izbore procijenili kao ‘uglavnom regularne’ i pozvali domaće institucije da se time bave. Najvjerovatniji rezultat izbora će biti nastavak političke nestabilnost Crne Gore – sa oslabljenim ‘vječnim’ režimom Mila Đukanovića na jednoj, te hronično slabom opozicijom na drugoj strani”.

Lokalni izbori

DPS je izgubio lokalne izbore u Budvi i Kotoru, dobio u Andrijevici. Za Gusinje se ne zna. Prema podacima CEMI-ja, DPS je u Budvi osvojio 12 mandata, Demokrate i DF imaju po sedam, CDU i Koalicija Budva mora i koalicija SNP-Demos imaju po dva mandata, a jedan mandat u budvanskoj opštini osvojile su Socijaldemokrate. U Kotoru je DPS osvojio 12 mandata, Demokrate imaju pet, DF pet, SNP tri mandata, SDP tri, a po jedan mandat imaju HGI, Liberalna partija i URA. U Andrijevici sa 20 odbornika DPS ostaje na vlasti. SNP i DF su u ovoj opštini, prema rezultatima CEMi-ja, osvojili po pet mandata. Ulazak u parlament izborio je i SD sa jednim mandatom, a ispod cenzusa su ostali SDP, Pozitivna i Demos. Na lokalnim izborima u Gusinju DPS ima osam mandata, SD i Partija za Gusinje po sedam, SNP i SDP po tri mandata, a Bošnjačka stranka dva mandata, tako da nijedna partija nije osvojila većinu. Teško je prognozirati ko bi sa kim mogao u koaliciju.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAPUŠTENI HOTELI I TURISTIČKA NASELJA NA BUDVANSKOJ RIVIJERI: Simboli megalomanije, korupcije i bespravne gradnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale

 

Investiciona groznica koja je zahvatila Crnogorsko primorje, posebno područje budvanske rivijere, nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore, ostavila je neizbrisiv trag u vidu brojnih građevina koje su svojim gabaritima i izgledom trajno narušile atraktivan priobalni prostor turističke prijestonice. Grozničavu kupoprodaju zemljišta i gradnju neprimjerenih objekata uz morsku obalu, pratilo je enormno zaduživanje kod crnogorskih banaka, bespravna gradnja, kriminal i korupcija, te nevjerovatne povlastice koje su pripadnici građevinskog lobija dobijali od tadašnje vlade i pojedinih ministarstava.

Iza investicione euforije ostali su brojni nedovršeni objekti, napušteni betonski skeleti razasuti duž morske obale, ponegdje i čitava stambena naselja, kao svojevrsni spomenici megalomanije i alavosti investitora.

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, koji poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale, prešao je put od elitnog hotela izgrađenog za potrebe njemačkog auto-moto kluba, preko blokade rada u jednoj od privrednih afera u SFRJ, do strateške privatizacije koja je završila optužnicom protiv vlasnika za privredni kriminal i korupciju. Prošlo je 18 godina od neuspjele privatizacije hotela As koju je obilježila blamaža sa izdavanjem bezvrijednih garancija Vladi, tadašnjem ministru Branimiru Gvozdenoviću, u iznosu od 3 miliona eura. Hotel je nelegalno rekonstruisan i dograđivan dok nije dostigao nevjerovatnih 17 spratova. Sablasna betonska građevina hotela As izgleda kao kadar iz horor filmova

U selu Blizikuće iznad Svetog Stefana, na uzvišenju lokaliteta Česminovo, tik uz seosko groblje i crkvu Sv. Neđelja, sagrađeno je stambeno naselje Carsko selo, sa 36 tipskih kuća namijenjenih prodaji. Investitor projekta prvobitno nazvanog Rusko selo, bio je poznati crnogorski tajkun Zoran Ćoćo Bećirović, dok je radove izvodila kompanija Trejdjunik iz Budve, vlasnika Mirka Latinovića. Luksuzne vile podijeljene su među partnerima. One u posjedu Latinovića već su u funkciji, dok  kuće Bećirovića, deset godina kasnije, zvrje napuštene i prazne.

Bećirovićeva investicija na brdu Česminovo, odakle se pruža predivan pogled na morsku pučinu i budvansku rivijeru, svjedoči prije svega o korupciji, kriminalu i povlasticama koje su Opština Budva i Vlada udjeljivale pojedincima tokom proteklog investicionog buma. Carsko selo izgrađeno je na opštinskoj zemlji koju je tadašnji predsjednik Opštine, bez saglasnosti Skupštine i bez javnog poziva, ustupio Bećiroviću. Radi se o parceli površine 6.000 kvadrata procijenjenih na 600.000 eura. Bećirović zemljište nije platio Opštini. Zbog nezakonitog prenosa opštinske imovine na fizičko lice, Specijalno državno tužilaštvo otvorilo je 2016. istragu protiv tadašnjih budvanskih funkcionera Rajka Kuljače, Aleksandra Tičića i biznismena Mirka Latinovića, koja pored ostalih leži u nekoj fijoci.

Bećirović je stambeno naselje sagradio nelegalno, na lokaciji koja nije bila urbanizovana. Prodaja kuća u Carskom selu ne ide željenim tokom jer investitori nisu uzeli u obzir veoma prisutno sujevjerje kod potencijalnih kupaca, koji su odustajali od kupovine čim bi ugledali seosko groblje i crkvu. Trejdjunik je uspio prodati tek 5-6 kuća, dok ostale koristi za izdavanje tokom turističke sezone. Vile površine 180 m2 sa 400m2 placa prodaju se po cijeni od 400.000–500.000 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZBRKA U DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU: Ko je nadležan za bivše čelnike UP

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić naredio je hapšenje dvojice policijskih rukovodilaca zbog sumnje da su „skidanjem“ zabrane ulaska Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću zloupotrijebili službeni položaj, ali je SDT preuzeo predmet i oslobodio ih

 

Hapšenje visokih policijskih službenika Aleksandra Boškovića i Saše Đurovića odjeknulo je prethodne sedmice. Lišenje slobode rukovodilaca u Upravi policije naredio je podgorički osnovni državni tužilac Vukas Radonjić. Nakon tog događaja nastala je opšta zbrka u državnom tužilaštvu, ali i u bezbjednosnom sektoru.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je, istog dana kada je objavljena vijest o hapšenju Boškovića i Đurovića, preuzelo slučaj od Radonjića i odlučilo da u njihovim postupcima nema elemenata krivičnog djela. Ono je naredilo Specijalnom policijskom odjeljenju da policijske rukovodioce pusti na slobodu.

Radonjića je zatvorio Boškovića i Đurovića zbog osnova sumnje da su krajem prošle godine zloupotrijebili službeni položaj nezakonitim ukidanjem zabrane ulaska u Crnu Goru beogradskim kriminalcima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću. Protiv njihove kriminalne grupe je u Srbiji podignuta optužnica zbog više ubistava i trgovine drogom, a važe za saradnike kavačkog klana i njihovog odbjeglog vođe Radoja Zvicera.

Belivuk i Miljković su optuženi i u Crnoj Gori za ubistvo pripadnika škaljarskog klana Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića. Oni su tada, prema sumnjama SDT-a, nelegalno ušli u Crnu Goru da bi počinili ovaj zločin. U to vrijeme im je kao bezbjednosno interesantnim licima, bio zabranjen ulaz u Crnu Goru. Krajem prošle godine, međutim, dozvoljeno im je da uđu u državu kao gosti kotorskih kriminalaca Slobodana Kašćelana i Zvicera. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ranije je pojasnio da je menadžment Uprave policije „skinuo“ zabranu ulaska na zahtjev srpskih bezbjednosnih službi, ali do danas nema materijalnih dokaza koji bi potkrijepili tu tvrdnju.

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić, ipak je sumnjao da zabrana ulaska opasnim beogradskim kriminalcima nije skinuta u skladu sa zakonom. Monitor nezvanično saznaje da je do osnova sumnje došao nakon saslušanja službenice Granične policije S.I. protiv koje je prijavu podnio državni sekretara u MUP-u Rade Milošević. Nakon toga odredio je zadržavanje policijskim službenicima zbog, kako saznaje Monitor, opasnosti da će uticati na svjedoke, saradnike, između ostalog, i na S.I.

Privođenje Boškovića i Đurovića izazvalo je, prema informacijama Monitora, veliko interesovanje kod tužilaca višeg ranga od Radonjića. Iste noći nazvala ga je predsjednica Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica. Milošević je na pres konferenciji kazao da je Medenica pokušala da vrši pritisak na Radonjića.

„Naređeno mu je kako da postupa, a postupajući tužilac je to odbio“, kazao je Milošević na pres konferenciji.

Pravnici objašnjavaju da Medenica nije imala zakonski osnov da direktno telefonom pozove Radonjića i naloži mu kako da postupa. Zakonom propisana komunikacija je da Medenica, kao predsjednica tužilaštva višeg ranga, pismenim putem šalje obavezujuće uputstvo rukovodiocu osnovnog tužilaštva. On dalje prosljeđuje uputstvo tužiocu nadležnom za taj predmet. Ovdje je očigledno bila riječ o žurbi da se neke radnje završe što prije.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZVJEŠTAJ O POSTUPANJU BEZBJEDNOSNOG SEKTORA NA CETINJU: Papir bez pravne snage

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komisiju Vladinog Biroa za operativnu koordinaciju ne prepoznaje zakon, zbog čega njen izvještaj nema pravnu snagu.  Međutim, ovaj dokument  može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu eventualne postupke

 

Nešto više od mjesec dana od ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, završen je dokument komisije, koju je osnovao Biro za operativnu koordinaciju (BOK), a koja je trebala da utvrdi šta se dešavalo na dan ustoličenja na Cetinju, 5. septembra ove godine, i da li je bilo propusta u radu izvršnih organa.

Noć uoči ustoličenja došlo je do sukoba između premijera Zdravka Krivokapića i ministra unutrašnjih poslova (MUP) Sergeja Sekulovića i direktora Uprave policije Zorana Brđanina, jer su navodno, vođeni bezbjednosnim procjenama Agencije za nacionalnu bezbjendost (ANB) i Uprave policije, čelnici policije bili za to da se ustoličenje izmjesti ili odgodi. Krivokapić je navodno tražio smjenu Sekulovića i Brđanina, ali se predomislio prije konferencije na kojoj je to trebao da najavi, a nakon reakcija zemalja Kvinte i najave Građanskog pokreta URA da će uskratiti podršku Vladi. Na toj konferenciji je, međutim, premijer iznio da će Vlada obrazovati tijelo, koje će ispitati rad svih državnih organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Iza Krivokapića stali su Demokratski front i Demokratska Crna Gora, dok je iza Sekulovića i Brđanina stao potpredsjednik Vlade i koordinator bezbjednosnih službi Dritan Abazović.

Izvještaju o rezultatima postupanja sektora bezbjednosti tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, prethodilo je prepucavanje između političkih lidera. Vlast i dalje preokupira  ko je bio za, a ko protiv ustoličenja novog mitropolita, dok se gotovo i ne pominje  uloga najvećeg opozicionog subjekta Demokratske partije socijalista (DPS) u neredima na Cetinju.

Komisija, na čijem čelu je poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Dragan Ivanović, konstatovala je u Izvještaju  da su lica kojima tu nije bilo mjesto i koja nisu u lancu odgovornosti, prisustvovala  sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija. Situaciju je, piše u izvještaju, dodatno usložnila činjenica da su se Sekulović i Brđanin protivili ustoličenju na Cetinju, pozivajuću se na procjene ANB-a i Uprave polcije. Komisija je zaključila da je Uprava policije profesionalno odradila svoj posao.

,,Uzimajući u obzir sve okolnosti, probleme i uočene nedostatke, UP je 5. septembra svoj zadatak obavila profesionalno i efikasno, čuvajući ustavni poredak i štiteći zagarantovana vjerska prava i slobode”, navodno piše u Izvještaju.

Na posljednjoj sjednici BOK-a nije usvojen Izvještaj, niti se razmatrao, jer je Ivanović bio odsutan. Abazović je rekao da je na sjednici preovladao stav da u Izvještaju nije dovoljno potencirana uloga državnog tužilaštva u potencijalnom suzbijanju rizika za dešavanje na Cetinju 4. i 5. septembra.

,,Siguran sam da će to biti glavni komentar nakon što se mi i zvanično izjasnimo, i vjerujem da će i Komisija to prihvatiti. Možda je to nešto što je promaklo, ali to je jako važna činjenica vezana za aktivnosti državnog tužilaštva u susret i tokom dešavanja na Cetinju”, kazao je Abazović.

Članovi Biroa za operativnu koordinaciju će na narednoj sjednici dati komentare na Izvještaj, ali i usvojiti zaključke. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, pojedini članovi će insistirati da se kroz zaključke precizira da Sekulović i Brđanin nijesu bili protiv ustoličenja mitropolita, već da nijesu željeli da ugrožavaju bezbjednost štićene ličnosti (patrijarha Porfirija), za čiji su život bili najodgovorniji kao rukovodioci policije. Da je postojao visok stepen opasnost po život štićene ličnosti ukazuju bezbjednosne procjene ANB-a.

Iako bi Izvještaj trebao da završi priču o događajima na Cetinju, sagovornici Monitora iz izvršne vlasti smatraju da se to neće dogoditi. Jedan od lidera Demokratskog fronta i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević tražio je da Izvještaj, koji trenutno nosi oznaku tajnosti, bude dostavljen članovima tog tijela. Takođe je tražio da se taj dokument otvori za javnost.

Nezvanični izvori Monitora tvrde da je i ministar Sekulović predložio da se svi iskazi, na osnovu kojih je sačinjen Izvještaj, učine javnim. O tome će se, međutim, takođe raspravljati na narednoj sjednici BOK-a, a i na nekoj od narednih sjednica Vlade.

Izvještaj, međutim, tvrde eksperti sam po sebi ne može da ima pravno dejstvo. Riječ je o komisiji koju ne prepoznaje sistem, niti zakoni. Međutim, ovaj Izvještaj može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu postupke. Jedan od njih je Skupština, koja vrši kontrolnu funkciju izvršne vlasti, i može da pokrene parlamentarnu istragu. Odbor za bezbjednost i odbranu je već obavio kontrolna saslušanja čelnika bezbjednosnog sektora na sjednici koja je trajala devet sati.

Na osnovu Izvještaja moglo bi da djeluje i državno tužilaštvo, ukoliko je stvarno bilo ,,veleizdaje” i ,,pokušaja državnog udara u Vladi” koji su se pominjali nakon 5. septembra. Međutim, Abazović od početka potencira ulogu tužilaštva koje nije regovalo uoči, tokom i nakon protesta na Cetinju. On će, prema saznanjima Monitora, inicirati da BOK u tom pravcu donese i jedan od zaključaka nakon rasprave o Izvještaju.

Ovaj dokument, čini se, neće otkriti ništa novo o postupanju policije, tužilaštva, Vlade, političara tokom protesta na Cetinju. Neće ni otkloniti neslaganja nosilaca vlasti u Crnoj Gori. Izvještaj konstatuje da su Sekulović i Brđanin predlagali da se, zbog bezbjednosnih razloga, odgodi ili izmjesti ustoličenje, što ide na ruku onih koji zagovaraju njihovu smjenu zbog protivljenja ustoličenju. Dok, sa druge strane, zaključuje i da je Uprava policije radila profesionalno što je argument onih koji brane ministra i prvog čovjeka policije. Međutim, iako je zakonska obaveza ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije da postupaju jedino na osnovu podataka koje prikupi policija (uniformisana i tajna), donosiocima odluka je, čini se, mnogo bitnija politička konotacija njihovih predloga, a ne zakonitost.

Abazović je više puta javno rekao da neće dozvoliti da ni na jedan način budu sankcionisani ljudi koji su dobro obavili svoj posao. Takođe je podsjetio da bi promjenama u sektoru bezbjednosti ova Vlada mogla izgubiti podršku država Kvinte. On naredne sedmice putuje u zvaničnu posjetu jednoj od tih država – Sjedinjenim Američkim Državama, gdje će upravo biti govora i o bezbjednosnim izazovima. Demokratski front, međutim, traži rekonstrukciju Vlade i da Abazovićevu ulogu u rekonstruisanoj izvršnoj vlasti preuzme lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

Izvještaj svakako, čini se, neće značajno uticati na političke posljedice i neslaganja nakon događaja na Cetinju, ali pitanje je da li će i kakve pravne posljedice proizaći iz ovog dokumenta.

 

Formiran 21 predmet povodom postupanja policije na Cetinju

Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije, žalilo se 25 građana na postupanje službenika tog organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Na osnovu toga formiran je 21 predmet.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je četiri pritužbe proslijedilo Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove.

,,Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije je dostavljeno 25 pritužbi građana u vezi sa postupanjem policijskih službenika povodom predmetnog događaja, povodom kojih je formiran 21 predmet, dok su četiri pritužbe, imajući u vidu njihovu sadržinu, proslijeđene na uvid i dalje postupanje Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova. Osim navedenog, Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije preduzima mjere i radnje iz nadležnosti i povodom šest zahtjeva za prikupljanje potrebnih obavještenja koje je, u vezi sa primjenom policijskih ovlašćenja u predmetnom događaju, Unutrašnjoj kontroli policije dostavilo Osnovno državno tužilaštvo Cetinje”, navode iz MUP-a.

 

U Vladi bili ljudi koji nijesu u lancu komande

U javnosti se ranije vodila polemika o ljudima koji su bili u Krivokapićevom kabinetu, a nijesu iz bezbjednosnog sektora. U Izvještaju Komisije konstantovano je da su ljudi koji nisu u lancu odgovornosti prisustvovali sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija.

U zgradi Vlade sastali su se Krivokapić, Abazović, Sekulović, Brđanin, ministarka odbrane Olivera Injac, ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, šef diplomatije Đorđe Radulović, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, ministar ekologije i prostornog planiranja Ratko Mitrović, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić, generalna sekretarka Vlade Žana Praščević – Milačić, poslanik i lider Prave Crne Gore Marko Milačić i državna sekretarka u Ministarstvu poljoprivrede Nikolina Mišnić. Sastanci su trajali gotovo neprekidno tokom cijele noći. U zgradu Vlade kasnije su, u različitim terminima, ušli funkcioner Demokratske Crne Gore Momo Koprivica, a potom i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo