Povežite se sa nama

MONITORING

IZBORI: Prepolovljena zemlja

Objavljeno prije

na

Demokratska partija socijalista osvojila je na izborima 16. oktobra najveći broj glasova. Formiranje vlade zavisiće od manjinskih partija. Zvuči kao vijest od prije četiri godine, samo je oktobar bio 14.

Državna izborna komisija utvrdila je preliminarne rezultate parlamentarnih izbora prema kojima je Demokratska partija socijalista osvojila 36 manadata, Demokratski front 18, Velika koalicija Ključ devet, a Demokratska Crna Gora osam. Socijaldemokratska pratija je osvojila četiri manadata, Bošnjačka stranka i Socijaldemokrate po dva, dok su po manadat osvojile Hrvatska građanska inicijativa i lista Albanci odlučno.

DIK je rezultate glasanja utvrdio većinom od 14 glasova, dok je 11 predstavnika tog tijela bilo protiv. Prema posljednjim vijestima izbori bi, pored nekoliko, ne malih biračkih mjesta, mogli da budu ponovljeni i u čitavoj opštini Andrijevica. Budući da je ta varoš, nakon što je decenijama bila opoziciona, tokom posljednja dva izborna ciklusa postala uporište DPS-a – slaba nada da bi se nakon ponovljenog glasanja nešto moglo promijeniti.

Opozicija je objavila kako ne priznaje rezultate izbora. Hoće li istrajati – u ovom trenutku nije moguće procijeniti.

Od 528.817 upisanih u birački spisak, svoje pravo da bira iskoristilo je 382.245 ili 72,28 odsto građana. Vladajuća partija voli da se pohvali kako visok odziv birača govori o njihovom povjerenju u izbore. Krupna je to laž. Birači u Crnoj Gori savršeno dobro znaju da DPS ima ,,bazu” sigurnih glasova blisku trećini biračkog tijela i visokom izlaznošću pokušavaju da se izbore sa onim što vlast unaprijed podmiti i pokrade.

DPS je na ovim izborima imala 158.301 glas što čini 41,42 odsto. Na izborima 2012. imali su, zajedno sa SDP-om, 165.380 ili 46,33 odsto glasova. Izgubili su oko sedam hiljada glasova i imaće, kako trenutno stvari stoje, 36 mandata.

Demokratski front je dobio 77.491 glas, odnosno 20, 27 odsto glasova. To je 18 mandata. Formacija sa istim imenom na prošlim izborima imala je 82.773 glasa što je činilo 23,2 odsto, ali je tada u njenom sastavu bio i dio od kojeg je u međuvremenu, uz odlazak lidera prvobitnog Fronta Miodraga Lekića, nastao Demos.

Velika koalicija Ključ – Demos, SNP, URA – dobila je 42.271 glas, 11,06 procenata, koji im donose devet mandata. Njihov izborni rezultet nije moguće porediti sa prethodnim izborima. Simptomatičnim se, ipak, može smatrati fakat da je SNP, koji je 2012. nastupio samostalno imao 40.131 glas, to jest 11,24 odsto i takođe devet mandata.

Demokrate Alekse Bečića, partije nastale nakon rascjepa u SNP-u, osvojile su 38.183 glasa – 9,99 procenata. Imaće osam poslanika.

Socijaldemokratska partija, iako je lider DPS-a Milo Đukanović priželjkivao da ne pređe cenzus, dobila je 19.997 glasova koji čine 5,23 odsto izašlih na izbore. Takav rezultat donosi im četiri poslanička mjesta. Kada su prethodni put samostalno išli na izbore, daleke 1996, nijesu ušli u parlament.

Socijaldemokrate Ivana Brajovića dobile su 12.447 glasova, 3,26 odsto. Uzimaju dva mandata.

Bošnjačka stranka ubilježila je 12.236 glasova, dobijaju dva mandata.

Na izborima 2012. imali su 15.124 ili 4,24 odsto glasova – tri mandata.

Koalicija albanskih stranaka – Forca, DUA, AA – sa 4.839 glasova ili 1,27 odsto imaće jedan mandat.

Jedan mandat Hrvatskoj građanskoj inicijativi donosi 1.801. glas. U procentima: 0,47.

Za prelazak cenzusa od tri odsto na ovim izborima trebalo je dobiti 11.468 glasova. Nije ga prešlo osam stranaka, na čelu sa Pozitivnom, koja je osvojila 5.058 glasova ili 1,32 odsto. Na prošlim izborima imali su blizu trideset hiljada. Lider Pozitivne Darko Pajović, nakon saopštavanja izbornih rezultata je podnio ostavku. Rasipanje pet hiljada glasova može se računati u njegovo posljednje političko štetočinstvo.

Albanske koalicije sa značajnim brojem glasova – jedna sa 3.388. druga sa 1542 – nijesu uspjele da pređu cenzus. Albanske manjinske liste nakon ovih izbora imaće predstavnika manje nego u prethodnom sazivu parlamenta kada su imale dva poslanička mjesta.

Opozicija – DF, Ključ, Demokrate i SDP – dobila je, dakle, 177.942 ili 46.55 odsto glasova. To je 19.641 više od DPS-a. U procentima je to razlika od 5,13 u korist opozicije. Opet uzalud.

Već u izbornoj noći Đukanović je najavio kako sa ,,tradicionalnim partnerima” ima 42 mandata, te da će brzo doći do dogovora o formiranju vlade.

Izbori su održani u krajnje napetoj atmosferi. Čitavu kampanju DPS je bazirao na podizanju tenzija i ,,spašavanju” države, vrhunac te priče bila je, usred izbornog dana objavljena, informacija o hapšenju grupe od dvadeset terorista iz Srbije koja se spremala da upadne u Skupštinu i ,,uhapsi” premijera. Niko ne može da dokaže koliko ljudi se zbog toga prepalo i ostalo kući ili promijenilo odluku za koga će glasati, ali je očigledno da je tako krupna stvar mogla uticati na regularnost uslova u kojima se izbori održavaju. Za proizvodnju straha nije bilo neophodno da ljudi zaista povjeruju u nastupajući terorizam. I oni koji su pretpostavljali da je riječ o mutnom poslu vlasti mogli su odustati od iskazivanja svoje izborne volje iz golog straha od toga do kojih je granica Đukanović spreman da ide kako bi ostao na vlasti. Prosto: šta bi marila koja mrtva glava.

U sred gužve stigao je i poziv mitro¬po¬lita cr¬no¬gor¬sko-pri¬mor¬skog Amfilohija da se građani ne okupljaju pri¬je ob¬ja¬vlji¬va¬nja ko¬nač¬nih rezu-ta¬la¬ta par¬la¬men¬tar¬nih iz¬bo¬ra.

O slobodi koja je 16. oktobra 2016. vladala u Crnoj Gori svjedoči i fakat da su na nekoliko sati zvanično bili ukinuti internet servisi Viber i WhatsApp. SDP je protiv Sekulića podnio krivičnu prijavu.

Ostale izborne zloupotrebe spadaju u oblast tradicionalnih. Kupovina ličnih karata, isplate novca nakon glasanja, plaćanje puta, prema nekim informacijama i glasa ljudima iz dijaspore, prežanje ispred izbornih mjesta kako bi se zabilježilo ko je a ko nije izašao na izbore i ,,neposlušni” pozvali telefonom da obave građansku dužnost i tako dalje.

Naglašeno se u danima uoči izbora govorilo o avionima kojima DPS dovodi glasače iz dijaspore. Na internetu se na dan izbora pojavio snimak na kojem se vidi djevojka koja potvrđuje da su je iz te partije zvali da dođe na glasanje. Opozicija, pozivajući se na Ustav, tvrdi kako ljudi koji ne žive u Crnoj Gori ne treba da imaju pravo glasa.

Tačno je da u Ustavu piše da pravo glasa imaju državljani Crne Gore koji imaju 18 godina i dvije godine prebivališta, ali je poznato da se Ustav ne primjenjuje direktno i da je, u ovom slučaju, trebalo zakonom precizirati ustavne odredbe o prebivalištu. Prema sadašnjim propisima, onaj ko ode iz zemlje odjavljuje se dobrovoljno. Ako se ne odjavi – nikome ništa. Promjenu tog propisa opozicija nikad nije tražila. Oduzimanje prava glasa je krupan zalogaj, ali, sve dok je zakon ovakav, niko nema pravo da se buni što o njegovoj sudbini odlučuje neko ko doputuje iz Minhena, na primjer. Drugo je pitanje što se za taj posao dobija novac.

,,U toku izbornog dana MANS je kontaktiralo 490 građana, a na osnovu obezbijeđenih dokaza i svjedoka Specijalnom tužilaštvu smo podnijeli ukupno 117 krivičnih prijava zbog sumnji da su počinjena krivična djela protiv izbornih prava”, saopštili su iz te organizacije i precizirali da je riječ o kupovini ličnih karata, pritiscima i predizbornim potkupljivanjima.

Specijalno državno tužilaštvo objavilo je kako su, tokom posljednja dva mjeseca formirali 157 predmeta zbog krivičnih djela protiv izbornih prava. Dva predmeta su odbačena, ostali su u fazi ,,izviđaja”.

Odluku da neće priznati rezultate izbora opozicija je usaglasila nakon što je konstatovala da su ,,ovaj izborni proces pratile takve zloupotrebe, koje su po sadržaju i broju nadmašile sve prethodne izborne procese u istoriji parlamentarizma Crne Gore”. Prema nekim informacijama, opozicija insistira da nezavisna komisija u koju treba uključiti i predstavnike međunarodne zajednice, konstatuje i ispita sve činjenice u vezi sa ,,državnim udarom” i javnosti saopšti ko su izvršioci, a ko nalogodavci ovog krivičnog djela.

Dan nakon što je objavljeno da opozicija ne priznaje izbore, Front je objavio kako bi podržao manjinsku vladu koju bi činili Ključ, Demokrate, SDP i manjinske partije. Objasnili su kako i dalje ne priznaju rezultate izbora ali da su, ,,zbog interesa Crne Gore, koji su važniji od partijskog interesa”, spremni da podrže manjinsku vladu u kojoj ne bi bilo DPS-a, ali ni Fronta. ,,Ne bih imao ništa protiv da mandatar bude predsjednik Bošnjačke stranke Rafet Husović”, kazao je Nebojša Medojević Pobjedi.

Malo ko pomišlja da će manjinske stranke prihvatiti opozicionu ponudu. Nije jasno zašto bi se od njih više očekivalo nego recimo od Socijaldemokrata, da iskoče iz toplog DPS-ovog krila. Bošnjačka stranka, HGI i Forca najavile su da će u ponedjeljak početi zvanične konsultacije o zajedničkoj pregovoračkoj platformi.

Sudeći po informacijama koje su se u međuvremenu pojavile ili je Hrvatskoj građanskoj inicijativi naglo porasla popularnost na sjeveru Crne Gore. HGI je, na primjer, u Pljevljima, dobila 25 glasova iako u toj opštini, prema popisu, živi 16 Hrvata. Nema DPS sa tim nikakve veze jel’ da?

Prema nekim izvorima, slična pomoć bila je potrebna i Bošnjačkoj stranci. Ona je u odnosu na prošle izbore, kad je dobila opozicione bošnjačke glasove a priklonila se DPS-ovoj vladi, znatno izgubila na popularnosti. Ta vrsta ,,investiranja” svojih glasova u manjinske partije DPS-u je omogućavala ,,jeftinije” mandate. Ukoliko su te informacije tačne, predstavnici bošnjačke i hrvatske manjinske liste zapravo nemaju mandat da biraju partnera nakon izbora prosto zato što je DPS svoje glasove preusmjerio i investirao u njih. Oni nijesu Đukanoviću partneri nego podizvođači.

Posao DPS-a oko pretakanja glasova nije bio nimalo jednostavan. Ni glasovi Socijaldemokrata nijesu s neba pali, DPS je i tu pružio bratsku ruku, preciznu i sigurnu. Opozicija je ove izbore izgubila za 979 glasova. Za toliko je SD prešla cenzus.

Zbog nečega, gnijev opozicione javnosti što će ,,održati Mila na vlasti” uglavnom pada na Bošnjake. Tu ništa ne pomažu činjenice. Od oko 53 hiljade Bošnjaka u Crnoj Gori BS je glasalo njih oko 12 hiljada. Zakleo bi se ogroman broj građana naše multinacionalne i multikonfesionalne i uopšte multi države da na izborima presuđuju glasovi iz bošnjačkih krajeva. Samo brojevi kažu da je u Gusinju izlaznost bila 47, u Petnjici 52, u Plavu 58 i u Rožajama 64 odsto. Po podršci DPS-u Petnjica je u prednosti nad Andrijevicom za samo oko šest procenata – 60 prema 53 odsto.

Ako ne iz ljubavi, iz golog je interesa barem, opozicija mogla da ozbiljniju pažnju posveti manjinskim narodima. Ali nije. Ako ne iz ljubavi, partije koje zastupaju manjinske narode bi, zbog dugoročnih interesa svojih naroda mogle da uračunaju da će Đukanović, kad-tad, proći, a da će im komšije ostati. Ali neće. Teška je ovo zemlja. Prepolovljena.

Kako nas drugi vide

Poslije izbora u Crnoj Gori, međunarodna štampa se uglavnom bavi ličnošću premijera Mila Đukanovića. No, piše se i o rascjepkanoj crnogorskoj opoziciji. „Već 25 godina postoje dobri razlozi zbog kojih on – i samo on – obavezno mora da ostane na vlasti”, piše o Milu Đukanoviću dnevnik Frankfurter rundšau. ,,Najprije je bio partner za srpske interese za vreme ratova u Hrvatskoj i Bosni, potom se radilo o distanciranju od Srbije, pa o nezavisnosti proglašenoj 2006, a zatim o tome da je on bio jedini koji je znao posao u mladoj državi i mogao da zadovolji ‘biznismene’, a onda o tome da je imao toliku moć da je samo on kao patron mogao da deli poslove. A sada je važno da opozicija ne dođe na vlast kako se Amerikanci ne bi naljutili”. U komentaru u dnevniku Zidojče cajtung crnogorski izbori su stavljeni u širi kontekst: „Evropa mora da napravi mnoge kompromise kada je riječ o standardima demokratskog i čistog vladanja. Poljska i Mađarska su, i pored spornih zakona, prošle bez sankcija. I bilans Rumunije i Bugarske bi, kada je riječ o borbi protiv korupcije i nepotizma, morao da se bitno popravi. I pored toga, EU nastavlja kurs proširenja, makar i samo na papiru. Brisel pregovara sa Srbijom baš kao i sa Crnom Gorom – iako i jednoj i drugoj državi nedostaje zrelost za EU.” U tekstu za Radio Slobodna Evropa Bodo Weber, analitičar u Vijeću za politiku demokratizacije iz Berlina piše: ,,Strategija opozicije o nepriznavanju izbornih rezultata teško da će uspjeti. Protiv uspjeha stoje: krhkost tog, ideološki razjedinjenog, predizbornog opozicionog ‘bloka’; perspektiva Đukanovića da s tradicionalnim partnerima iz manjina formira, makar slabu, većinu u parlamentu; te izjave međunarodnih posmatrača i EU predstavnika koji su izbore procijenili kao ‘uglavnom regularne’ i pozvali domaće institucije da se time bave. Najvjerovatniji rezultat izbora će biti nastavak političke nestabilnost Crne Gore – sa oslabljenim ‘vječnim’ režimom Mila Đukanovića na jednoj, te hronično slabom opozicijom na drugoj strani”.

Lokalni izbori

DPS je izgubio lokalne izbore u Budvi i Kotoru, dobio u Andrijevici. Za Gusinje se ne zna. Prema podacima CEMI-ja, DPS je u Budvi osvojio 12 mandata, Demokrate i DF imaju po sedam, CDU i Koalicija Budva mora i koalicija SNP-Demos imaju po dva mandata, a jedan mandat u budvanskoj opštini osvojile su Socijaldemokrate. U Kotoru je DPS osvojio 12 mandata, Demokrate imaju pet, DF pet, SNP tri mandata, SDP tri, a po jedan mandat imaju HGI, Liberalna partija i URA. U Andrijevici sa 20 odbornika DPS ostaje na vlasti. SNP i DF su u ovoj opštini, prema rezultatima CEMi-ja, osvojili po pet mandata. Ulazak u parlament izborio je i SD sa jednim mandatom, a ispod cenzusa su ostali SDP, Pozitivna i Demos. Na lokalnim izborima u Gusinju DPS ima osam mandata, SD i Partija za Gusinje po sedam, SNP i SDP po tri mandata, a Bošnjačka stranka dva mandata, tako da nijedna partija nije osvojila većinu. Teško je prognozirati ko bi sa kim mogao u koaliciju.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo