Povežite se sa nama

MONITORING

IZBORI: Prepolovljena zemlja

Objavljeno prije

na

Demokratska partija socijalista osvojila je na izborima 16. oktobra najveći broj glasova. Formiranje vlade zavisiće od manjinskih partija. Zvuči kao vijest od prije četiri godine, samo je oktobar bio 14.

Državna izborna komisija utvrdila je preliminarne rezultate parlamentarnih izbora prema kojima je Demokratska partija socijalista osvojila 36 manadata, Demokratski front 18, Velika koalicija Ključ devet, a Demokratska Crna Gora osam. Socijaldemokratska pratija je osvojila četiri manadata, Bošnjačka stranka i Socijaldemokrate po dva, dok su po manadat osvojile Hrvatska građanska inicijativa i lista Albanci odlučno.

DIK je rezultate glasanja utvrdio većinom od 14 glasova, dok je 11 predstavnika tog tijela bilo protiv. Prema posljednjim vijestima izbori bi, pored nekoliko, ne malih biračkih mjesta, mogli da budu ponovljeni i u čitavoj opštini Andrijevica. Budući da je ta varoš, nakon što je decenijama bila opoziciona, tokom posljednja dva izborna ciklusa postala uporište DPS-a – slaba nada da bi se nakon ponovljenog glasanja nešto moglo promijeniti.

Opozicija je objavila kako ne priznaje rezultate izbora. Hoće li istrajati – u ovom trenutku nije moguće procijeniti.

Od 528.817 upisanih u birački spisak, svoje pravo da bira iskoristilo je 382.245 ili 72,28 odsto građana. Vladajuća partija voli da se pohvali kako visok odziv birača govori o njihovom povjerenju u izbore. Krupna je to laž. Birači u Crnoj Gori savršeno dobro znaju da DPS ima ,,bazu” sigurnih glasova blisku trećini biračkog tijela i visokom izlaznošću pokušavaju da se izbore sa onim što vlast unaprijed podmiti i pokrade.

DPS je na ovim izborima imala 158.301 glas što čini 41,42 odsto. Na izborima 2012. imali su, zajedno sa SDP-om, 165.380 ili 46,33 odsto glasova. Izgubili su oko sedam hiljada glasova i imaće, kako trenutno stvari stoje, 36 mandata.

Demokratski front je dobio 77.491 glas, odnosno 20, 27 odsto glasova. To je 18 mandata. Formacija sa istim imenom na prošlim izborima imala je 82.773 glasa što je činilo 23,2 odsto, ali je tada u njenom sastavu bio i dio od kojeg je u međuvremenu, uz odlazak lidera prvobitnog Fronta Miodraga Lekića, nastao Demos.

Velika koalicija Ključ – Demos, SNP, URA – dobila je 42.271 glas, 11,06 procenata, koji im donose devet mandata. Njihov izborni rezultet nije moguće porediti sa prethodnim izborima. Simptomatičnim se, ipak, može smatrati fakat da je SNP, koji je 2012. nastupio samostalno imao 40.131 glas, to jest 11,24 odsto i takođe devet mandata.

Demokrate Alekse Bečića, partije nastale nakon rascjepa u SNP-u, osvojile su 38.183 glasa – 9,99 procenata. Imaće osam poslanika.

Socijaldemokratska partija, iako je lider DPS-a Milo Đukanović priželjkivao da ne pređe cenzus, dobila je 19.997 glasova koji čine 5,23 odsto izašlih na izbore. Takav rezultat donosi im četiri poslanička mjesta. Kada su prethodni put samostalno išli na izbore, daleke 1996, nijesu ušli u parlament.

Socijaldemokrate Ivana Brajovića dobile su 12.447 glasova, 3,26 odsto. Uzimaju dva mandata.

Bošnjačka stranka ubilježila je 12.236 glasova, dobijaju dva mandata.

Na izborima 2012. imali su 15.124 ili 4,24 odsto glasova – tri mandata.

Koalicija albanskih stranaka – Forca, DUA, AA – sa 4.839 glasova ili 1,27 odsto imaće jedan mandat.

Jedan mandat Hrvatskoj građanskoj inicijativi donosi 1.801. glas. U procentima: 0,47.

Za prelazak cenzusa od tri odsto na ovim izborima trebalo je dobiti 11.468 glasova. Nije ga prešlo osam stranaka, na čelu sa Pozitivnom, koja je osvojila 5.058 glasova ili 1,32 odsto. Na prošlim izborima imali su blizu trideset hiljada. Lider Pozitivne Darko Pajović, nakon saopštavanja izbornih rezultata je podnio ostavku. Rasipanje pet hiljada glasova može se računati u njegovo posljednje političko štetočinstvo.

Albanske koalicije sa značajnim brojem glasova – jedna sa 3.388. druga sa 1542 – nijesu uspjele da pređu cenzus. Albanske manjinske liste nakon ovih izbora imaće predstavnika manje nego u prethodnom sazivu parlamenta kada su imale dva poslanička mjesta.

Opozicija – DF, Ključ, Demokrate i SDP – dobila je, dakle, 177.942 ili 46.55 odsto glasova. To je 19.641 više od DPS-a. U procentima je to razlika od 5,13 u korist opozicije. Opet uzalud.

Već u izbornoj noći Đukanović je najavio kako sa ,,tradicionalnim partnerima” ima 42 mandata, te da će brzo doći do dogovora o formiranju vlade.

Izbori su održani u krajnje napetoj atmosferi. Čitavu kampanju DPS je bazirao na podizanju tenzija i ,,spašavanju” države, vrhunac te priče bila je, usred izbornog dana objavljena, informacija o hapšenju grupe od dvadeset terorista iz Srbije koja se spremala da upadne u Skupštinu i ,,uhapsi” premijera. Niko ne može da dokaže koliko ljudi se zbog toga prepalo i ostalo kući ili promijenilo odluku za koga će glasati, ali je očigledno da je tako krupna stvar mogla uticati na regularnost uslova u kojima se izbori održavaju. Za proizvodnju straha nije bilo neophodno da ljudi zaista povjeruju u nastupajući terorizam. I oni koji su pretpostavljali da je riječ o mutnom poslu vlasti mogli su odustati od iskazivanja svoje izborne volje iz golog straha od toga do kojih je granica Đukanović spreman da ide kako bi ostao na vlasti. Prosto: šta bi marila koja mrtva glava.

U sred gužve stigao je i poziv mitro¬po¬lita cr¬no¬gor¬sko-pri¬mor¬skog Amfilohija da se građani ne okupljaju pri¬je ob¬ja¬vlji¬va¬nja ko¬nač¬nih rezu-ta¬la¬ta par¬la¬men¬tar¬nih iz¬bo¬ra.

O slobodi koja je 16. oktobra 2016. vladala u Crnoj Gori svjedoči i fakat da su na nekoliko sati zvanično bili ukinuti internet servisi Viber i WhatsApp. SDP je protiv Sekulića podnio krivičnu prijavu.

Ostale izborne zloupotrebe spadaju u oblast tradicionalnih. Kupovina ličnih karata, isplate novca nakon glasanja, plaćanje puta, prema nekim informacijama i glasa ljudima iz dijaspore, prežanje ispred izbornih mjesta kako bi se zabilježilo ko je a ko nije izašao na izbore i ,,neposlušni” pozvali telefonom da obave građansku dužnost i tako dalje.

Naglašeno se u danima uoči izbora govorilo o avionima kojima DPS dovodi glasače iz dijaspore. Na internetu se na dan izbora pojavio snimak na kojem se vidi djevojka koja potvrđuje da su je iz te partije zvali da dođe na glasanje. Opozicija, pozivajući se na Ustav, tvrdi kako ljudi koji ne žive u Crnoj Gori ne treba da imaju pravo glasa.

Tačno je da u Ustavu piše da pravo glasa imaju državljani Crne Gore koji imaju 18 godina i dvije godine prebivališta, ali je poznato da se Ustav ne primjenjuje direktno i da je, u ovom slučaju, trebalo zakonom precizirati ustavne odredbe o prebivalištu. Prema sadašnjim propisima, onaj ko ode iz zemlje odjavljuje se dobrovoljno. Ako se ne odjavi – nikome ništa. Promjenu tog propisa opozicija nikad nije tražila. Oduzimanje prava glasa je krupan zalogaj, ali, sve dok je zakon ovakav, niko nema pravo da se buni što o njegovoj sudbini odlučuje neko ko doputuje iz Minhena, na primjer. Drugo je pitanje što se za taj posao dobija novac.

,,U toku izbornog dana MANS je kontaktiralo 490 građana, a na osnovu obezbijeđenih dokaza i svjedoka Specijalnom tužilaštvu smo podnijeli ukupno 117 krivičnih prijava zbog sumnji da su počinjena krivična djela protiv izbornih prava”, saopštili su iz te organizacije i precizirali da je riječ o kupovini ličnih karata, pritiscima i predizbornim potkupljivanjima.

Specijalno državno tužilaštvo objavilo je kako su, tokom posljednja dva mjeseca formirali 157 predmeta zbog krivičnih djela protiv izbornih prava. Dva predmeta su odbačena, ostali su u fazi ,,izviđaja”.

Odluku da neće priznati rezultate izbora opozicija je usaglasila nakon što je konstatovala da su ,,ovaj izborni proces pratile takve zloupotrebe, koje su po sadržaju i broju nadmašile sve prethodne izborne procese u istoriji parlamentarizma Crne Gore”. Prema nekim informacijama, opozicija insistira da nezavisna komisija u koju treba uključiti i predstavnike međunarodne zajednice, konstatuje i ispita sve činjenice u vezi sa ,,državnim udarom” i javnosti saopšti ko su izvršioci, a ko nalogodavci ovog krivičnog djela.

Dan nakon što je objavljeno da opozicija ne priznaje izbore, Front je objavio kako bi podržao manjinsku vladu koju bi činili Ključ, Demokrate, SDP i manjinske partije. Objasnili su kako i dalje ne priznaju rezultate izbora ali da su, ,,zbog interesa Crne Gore, koji su važniji od partijskog interesa”, spremni da podrže manjinsku vladu u kojoj ne bi bilo DPS-a, ali ni Fronta. ,,Ne bih imao ništa protiv da mandatar bude predsjednik Bošnjačke stranke Rafet Husović”, kazao je Nebojša Medojević Pobjedi.

Malo ko pomišlja da će manjinske stranke prihvatiti opozicionu ponudu. Nije jasno zašto bi se od njih više očekivalo nego recimo od Socijaldemokrata, da iskoče iz toplog DPS-ovog krila. Bošnjačka stranka, HGI i Forca najavile su da će u ponedjeljak početi zvanične konsultacije o zajedničkoj pregovoračkoj platformi.

Sudeći po informacijama koje su se u međuvremenu pojavile ili je Hrvatskoj građanskoj inicijativi naglo porasla popularnost na sjeveru Crne Gore. HGI je, na primjer, u Pljevljima, dobila 25 glasova iako u toj opštini, prema popisu, živi 16 Hrvata. Nema DPS sa tim nikakve veze jel’ da?

Prema nekim izvorima, slična pomoć bila je potrebna i Bošnjačkoj stranci. Ona je u odnosu na prošle izbore, kad je dobila opozicione bošnjačke glasove a priklonila se DPS-ovoj vladi, znatno izgubila na popularnosti. Ta vrsta ,,investiranja” svojih glasova u manjinske partije DPS-u je omogućavala ,,jeftinije” mandate. Ukoliko su te informacije tačne, predstavnici bošnjačke i hrvatske manjinske liste zapravo nemaju mandat da biraju partnera nakon izbora prosto zato što je DPS svoje glasove preusmjerio i investirao u njih. Oni nijesu Đukanoviću partneri nego podizvođači.

Posao DPS-a oko pretakanja glasova nije bio nimalo jednostavan. Ni glasovi Socijaldemokrata nijesu s neba pali, DPS je i tu pružio bratsku ruku, preciznu i sigurnu. Opozicija je ove izbore izgubila za 979 glasova. Za toliko je SD prešla cenzus.

Zbog nečega, gnijev opozicione javnosti što će ,,održati Mila na vlasti” uglavnom pada na Bošnjake. Tu ništa ne pomažu činjenice. Od oko 53 hiljade Bošnjaka u Crnoj Gori BS je glasalo njih oko 12 hiljada. Zakleo bi se ogroman broj građana naše multinacionalne i multikonfesionalne i uopšte multi države da na izborima presuđuju glasovi iz bošnjačkih krajeva. Samo brojevi kažu da je u Gusinju izlaznost bila 47, u Petnjici 52, u Plavu 58 i u Rožajama 64 odsto. Po podršci DPS-u Petnjica je u prednosti nad Andrijevicom za samo oko šest procenata – 60 prema 53 odsto.

Ako ne iz ljubavi, iz golog je interesa barem, opozicija mogla da ozbiljniju pažnju posveti manjinskim narodima. Ali nije. Ako ne iz ljubavi, partije koje zastupaju manjinske narode bi, zbog dugoročnih interesa svojih naroda mogle da uračunaju da će Đukanović, kad-tad, proći, a da će im komšije ostati. Ali neće. Teška je ovo zemlja. Prepolovljena.

Kako nas drugi vide

Poslije izbora u Crnoj Gori, međunarodna štampa se uglavnom bavi ličnošću premijera Mila Đukanovića. No, piše se i o rascjepkanoj crnogorskoj opoziciji. „Već 25 godina postoje dobri razlozi zbog kojih on – i samo on – obavezno mora da ostane na vlasti”, piše o Milu Đukanoviću dnevnik Frankfurter rundšau. ,,Najprije je bio partner za srpske interese za vreme ratova u Hrvatskoj i Bosni, potom se radilo o distanciranju od Srbije, pa o nezavisnosti proglašenoj 2006, a zatim o tome da je on bio jedini koji je znao posao u mladoj državi i mogao da zadovolji ‘biznismene’, a onda o tome da je imao toliku moć da je samo on kao patron mogao da deli poslove. A sada je važno da opozicija ne dođe na vlast kako se Amerikanci ne bi naljutili”. U komentaru u dnevniku Zidojče cajtung crnogorski izbori su stavljeni u širi kontekst: „Evropa mora da napravi mnoge kompromise kada je riječ o standardima demokratskog i čistog vladanja. Poljska i Mađarska su, i pored spornih zakona, prošle bez sankcija. I bilans Rumunije i Bugarske bi, kada je riječ o borbi protiv korupcije i nepotizma, morao da se bitno popravi. I pored toga, EU nastavlja kurs proširenja, makar i samo na papiru. Brisel pregovara sa Srbijom baš kao i sa Crnom Gorom – iako i jednoj i drugoj državi nedostaje zrelost za EU.” U tekstu za Radio Slobodna Evropa Bodo Weber, analitičar u Vijeću za politiku demokratizacije iz Berlina piše: ,,Strategija opozicije o nepriznavanju izbornih rezultata teško da će uspjeti. Protiv uspjeha stoje: krhkost tog, ideološki razjedinjenog, predizbornog opozicionog ‘bloka’; perspektiva Đukanovića da s tradicionalnim partnerima iz manjina formira, makar slabu, većinu u parlamentu; te izjave međunarodnih posmatrača i EU predstavnika koji su izbore procijenili kao ‘uglavnom regularne’ i pozvali domaće institucije da se time bave. Najvjerovatniji rezultat izbora će biti nastavak političke nestabilnost Crne Gore – sa oslabljenim ‘vječnim’ režimom Mila Đukanovića na jednoj, te hronično slabom opozicijom na drugoj strani”.

Lokalni izbori

DPS je izgubio lokalne izbore u Budvi i Kotoru, dobio u Andrijevici. Za Gusinje se ne zna. Prema podacima CEMI-ja, DPS je u Budvi osvojio 12 mandata, Demokrate i DF imaju po sedam, CDU i Koalicija Budva mora i koalicija SNP-Demos imaju po dva mandata, a jedan mandat u budvanskoj opštini osvojile su Socijaldemokrate. U Kotoru je DPS osvojio 12 mandata, Demokrate imaju pet, DF pet, SNP tri mandata, SDP tri, a po jedan mandat imaju HGI, Liberalna partija i URA. U Andrijevici sa 20 odbornika DPS ostaje na vlasti. SNP i DF su u ovoj opštini, prema rezultatima CEMi-ja, osvojili po pet mandata. Ulazak u parlament izborio je i SD sa jednim mandatom, a ispod cenzusa su ostali SDP, Pozitivna i Demos. Na lokalnim izborima u Gusinju DPS ima osam mandata, SD i Partija za Gusinje po sedam, SNP i SDP po tri mandata, a Bošnjačka stranka dva mandata, tako da nijedna partija nije osvojila većinu. Teško je prognozirati ko bi sa kim mogao u koaliciju.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

 

Još ne postoji zvaničan podatak obroju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Već kada pominjemo EPCG i Srbiju, evo jedna, nazovimo je, zanimljivost. Izvori Monitora iz EPCG najavljuju kako će se narednog ponedjeljka, 15. aprila, u Beogradu održati sjednica Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore. Iz njihove perspektive to je ne samo (pre)skup izlet za kojim nema „ni povoda ni potrebe“, već i rizičan potez kojim se stvara mogućnost da podaci i odluke Odbora direktora EPCG, koji su u dobroj mjeri nedostupni javnosti kao poslovan tajna, dospiju u ruke inostrane konkurencije. Pa se pitaju šta će nadležni uraditi kako bi u konkretnom slučaju zaštitili državne interese.

Predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović u razgovoru za Monitor demantuje tu informaciju. Ali ne spori da će, skupa sa još nekoliko članova odbora direktora EPCG, izvršnim direktorom  i nekoliko zvaničnika kompanija koje su u njihovom vlasništvu (Rudnik uglja, CEDIS, EPCG-Solar, EPCG – Željezara i par manjih preduzeća) početkom naredne nedjelje službeno boraviti u Beogradu. Tamo će, predočio nam je Đukanović, održati više sastanaka sa potencijalnim partnerima u vezi mogućih zajedničkih projekata. Prvi čovjek EPCG je zamolio da ne iznosimo detalje, ali ne možemo odoljeti da ne pomenemo kako će jedna od tema biti potencijalna revitalizacija Rudnika uglja u Beranama.

Đukanović nam je, ipak, potvrdio da će se u ovdašnji članovi Odbora direktora EPCG (oni koji otputuju za Srbiju) u Beogradu sresti sa kolegama Jovicom Milanovićem (dekan ETF u Mančesteru) i Vladimirom Katićem (profesor FTN u Novom Sadu) koji su u aktuelni saziv Odbora direktora imenovani kao eksperti, na prijedlog resornog ministra. Dakle, većina članova borda EPCG okupiće se u Beogradu. „Iskoristićemo priliku“, kazao nam je Milutin Đukanović. A da li će to biti sjednica ili susret možda saznamo iz nekog od narednih kompanijskih saopštenja.

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju.

„EPCG osjeća potrebu da se, javnosti radi, oglasi povodom današnjeg istupa u Skupštini CG gospodina Dritana Abazovića (URA), koji vrlo tendenciozno i zlonamjerno opisuje izvršnog direktora naše kompanije, gospodina Ivana Bulatovića. U navedenim istupima se, naime, gospodin Bulatović dovodi u vezu sa nekim skrivenim centrima moći“, nedavno je saopšteno iz EPCG. „Kao predstavnici najvažnije kompanije u državi, dužni smo da ukažemo na jednu vrlo problematičnu praksu u dijelu koji se odnosi na potrebu nekih političkih aktera da, preko leđa EPCG, njenog poslovodstva i zaposlenih, stiču jeftine političke poene. Tako nešto ne samo da je neprofesionalno i nekorektno, nego se, kako vidimo, do sada nikome nije isplatilo u smislu stvarnog postizanja političkog efekta. Jer, i javnost i građani Crne Gore vrlo jasno uočavaju razliku između EPCG, kao ozbiljnog privrednog sistema, i političkog avanturizma.“

Nije bilo davno kada su Đukanović (DF) i Abazović (URA), skupa, ugovorali i proslavljali kupovinu imovine nekadašnje nikšićke Željezare. Sve pred TV kamerama, uz primjetno odsustvo tadašnjeg izvršnog direktora EPCG Nikole Rovčanina (Demokrate), koji je, u međuvremenu, podnio ostavku i preselio se u poslaničke klupe. Zajednički posao finansiran novcem poreskih obveznika nedavno je, od strane Agencije za zaštitu konkurentnosti (AZK), proglašen za nezakonitu državnu pomoć. To je naljutilo čelnike EPCG predvođene Đukanovićem, pa su nadležnom sudu uložili žalbu na odluku AZK. Abazović je ostao ravnodušan, pošto on više nije premijer a njegove partijske kolege su razriješene iz Odbora direktora EPCG.

„Tako smo bili svjedoci smjena članova Odbora direktora EPCG koji je ostavio na računu 80 miliona eura, a juče smo imali priliku da vidimo i smjenu članova Odbora direktora Aerodroma Crne Gore koji ostavljaju na računu preko 24 miliona eura”, saopštili su neki dan iz GP URA.

U tom saopštenju nije navedeno da je na čelu smijenjenog Odbora direktora Aerodoroma CG bio čovjek sa njihove kvote imenovanja po dubini. I da je taj Odbor, onog dana kada im je resorni ministar Filip Radulović saopštio da će njihov mandat sjutradan biti okončan, donio odluku o razrješenju tadašnjeg izvršnog direktora Aerodroma Vladana Draškovića. Imenujući za v.d. direktora sebi bližeg. Bez pomena miliona koji se nalaze na kompanijskom računu.

Toliko o principima. I obećanom otklonu od politika iz vremena vladavine DPS-a.

“Konkurisao za Željeznički prevoz?“, pita 2021. u svom kabinetu Andrija Mandić Beranca Momčila Jelića, ne znajući da njegov sagovornik, odlučan da se iz Srbije vrati u Crnu Goru (na kakvu direktorsku funkciju), snima njihov razgovor. A snimak je nedavno objavljne u Vijestima. Jelić mu odgovara “Da”.

“Za direktora, je l’? Željeznički prevoz je pripao Milanu Kneževiću tako da ovdje ti ne mogu…”, kaže Mandić. “Ali kažu Mandić je tamo”, odgovara Jelić. “To nije moje i mislim da je Milan Knežević već tamo odredio nekoga…“.

Kako se ono kaže: meritornost!?

Inače, prema objavljenim podacima Instituta alternativa  EPCG i Rudnik uglja Pljevlja su dvije od četiri državne kompanije sa najvećim brojem zaposlenih. Ispred njih je CEDIS (takođe dio EPCG grupe) a između Pošta Crne Gore. Aerodromi su na petom mjestu, dok je Željeznički prevoz, bio Milanov ili državni, na 12. mjestu. Ispred EPCG – Solar gradnja.

Iz iste baze podataka saznajemo da je najveća plata izvršnog direktora neke državne kompanije 5,5 hiljada eura (državna avio kompanija ToMontenegro) a najmanja prijavljena 515 eura (Montenegroturist Budva). Dok petnaestak izvršnih direktora državnih kompanija nijesu prijavili svoju zaradu. Valjda čekaju sud partije?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Iz ASP-a navode i da firma Kronor ima dvije mHE, a prikazala je nagomilani keš od oko 3,6 miliona. Konzorcijum Small Hydro Power Plant Mojanska ima dvije mHE i već 2,9 miliona nagomilane dobiti, a Igma Energy sa dvije mHE je prikazala dobit od 1,5 miliona.

Nakon što su prošle godine, usljed energetske krize,  porasle cijene struje Hidroenergija Montenegro i BB Hidro prestale su da koriste podsticaje. Počele su da prodaju cijenu po tržišnim uslovima i ostvarile rekordne profite. Hidroenergija Montenegro je imala 12 miliona dobiti 2022., da bi ta dobit prošle godine porasla na 2,8 miliona.

Kompanija BB hidro u vlasništvu Blaža Đukanovića, sina bivšeg predsjednika države Mila Đukanovića, i njegovog poslovnog partnera Ivana Burzanovića, je u 2022. godini imala neto dobit  25,8 hiljada eura, a lani 178 hiljada eura, što je sedam puta bolji rezultat.

Agencija za sprečavanje korupcije  2018. godine, nakon prijave nevladine organizacije KOD, presudila je  da Milo Đukanović nije bio u konfliktu interesa kada je sinu potpisao koncesiju za mHE nakon što je njegova Vlada verifikovala odluku.  Objašnjeno je da  premijer nije odlučivao o tome da li njegov sin ispunjava uslove već je samo potpisao odluku.

Đukanovićeva kompanija sada tuži državu i traži naknadu štete i izmaklu dobit, jer im je, kako tvrde, onemogućeno da grade svoju drugu malu hidroelektranu Slatina.

Bivša vlada Zdravka Krivokapića raskinula je 2021. godine deset ugovora o koncesijama za gradnju mHE zbog nepoštovanja ugovornih obaveza od strane investitora.

Oni sa kojima su ugovori raskinuti tuže državu. Tako, državljanin SAD, porijeklom sa Kosova, Fljorin Krasnići, od države Crne Gore traži 20 miliona odštete za navodnu izgubljenu dobit zbog toga što mu je 2016. godine onemogućeno da u Plavu izgradi malu hidroelektranu.

,,Tom gospodinu smo te godine lijepo pokušali da objasnimo da ne može praviti hidroelektranu na Đuričkoj rijeci, iznad koje je Jasenička rijeka, sa koje sa grad napaja vodom. Taj koji mu je obećao da može da gradi, u tadašnjoj Vladi i tadašnjoj lokalnoj upravi u Plavu, neka mu sada da odštetu”, saopštili su nedavno u plavskom pokretu građana Ne damo rijeke. Uz pozivanje Specijalnog državnog tužioca da se aktivnije uključi u sporove oko malih HE.

Krasnići je dozvolu za gradnju dobio u vrijeme dok je plavskom opštinom upravljao Orhan Šahmanović. Prošle godine, Krasnići je  posvjedočio da je od tadašnjeg premijera Duška Markovića dobio uvjerenje da će biti obeštećen.

Iako se prijetilo višemilionskim odštetama, za sada su prvostepene presude značajno manje. Privredni sud je zbog naknade štete i izgubljene dobiti za jednu malu HE dosudio iznos od 780.000 eura, a za drugu iznos nakade štete zbog aktiviranja bankarske garancije je oko 253.000 eura.

Ministarstvo energetike i rudarstva je u informaciji s kraja prošle godine navelo da u Crnoj Gori trenutno rade 33 mHE. U informaciji se navodi i da trenutno postoji 29 aktivna ugovora o koncesiji za izgradnju malih hidroelektrana i dvije energetske dozvole za rekonstrukciju mHE kojima je omogućena izgradnja i eksploatacija ukupno 42 objekta mHE, od kojih je završena izgradnja 33 mHE koje su trenutno u radu, četiri mHE u fazi projektovanja i pet mHE u fazi izgradnje.

Prema podacima o energetskom bilansu za prošlu godinu male HE imaju  5,5 odsto učešća u ukupnoj proizvodnji električne energije. ,,Male HE su proizvele 226 GWh električne energije, što je za 54 GWh ili 30,93% više od plana, a 31,87% više u odnosu na 2022. godinu”, navodi se u Energetskom bilansu koji je uradilo Ministarstvo energetike i rudarstva.

Termoelektrana Pljevlja tokom prošle godine učestvovala je u ukupnoj proizvodnji sa 37,6 odsto, dok su hidroelektrane ostvarile učešće od 54,3 odsto, vjetroelektrane 7,6, a solarne elektrane 0,31 odsto.

Crna Gora je sa preko 60 odsto energije iz obnovljivih izvora umnogome premašila prosjek EU koji iznosi 41 odsto.

Iz ASP-a kažu da osim struje iz mHE subvencije se u ovom času plaćaju i za dvije velike vjetroelektrane (Možura i Krnovo), kao i više solarnih elektrana. Upozoravaju na veoma štetni Nacrt zakona o korišćenju energije iz obnovljivih izvora, koji, kako tvrde, pakuje nove subvencije potrošačima, koje će plaćati za proizvedenu električnu energiju iz raznih obnovljivih izvora.

U Nacrtu zakona predviđaju se i dalje subvencije u roku od 12 godina a navedeni su i izvori obnovljive energije: solarna,  energija vjetra, hidroenergija, geotermalna, energija biomase, deponijski gas, energija talasa i mora.

Novi zakon bi po ASP-u mogao da otvori prostor da u biznis sa obnovljivim izvorima energije uđu novi-stari biznismeni koji bi izvukli korist na štetu građana i države.

Kao primjer navode firmu Čevo Solar u kojoj su osnivači Srđan Kovačević sa procentom udjela od 20 odsto, Dragoslav Damjanović sa 7 odsto, Radomir Kovačević sa 38 odsto, Momir Grbović sa 14 odsto, Zoran Đukanović sa 14 odsto i Aleksandar Tičić sa procentom udjela od 7 odsto.

Firma je osnovana jula 2022. godine, a krajem prošle godine je ozvaničila početak rada prve solarne elektrane na zemlji, na Čevu, na teritoriji Prijestonice Cetinje.

Srđan Kovačević je dugogodišnji predsjednik Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore (EPCG). ,,Najviše je ostao upamćen iz vremena prodaje dijela akcija EPCG italijanskoj kompaniji A2A, koja je tada predstavljana stateškim partnerom. Desetine miliona eura dobijenih od prodaje akcija Italijanima je, umjesto da se investiraju u razvoj mreže, držao po niskim kamatama u Prvoj banci većinskog vlasnika Aca Đukanovića, kako bi bila spašena od propasti. Iz tog vremena je i zaključenje suboordinisanog kredita sa istom bankom, koji je i danas na snazi, a koji je proizveo direktnu milionsku štetu EPCG”, ističu iz ASP.

Radomir Kovačević, navode, stoji iza privatne firme Mezon. ,,Ova firma je godinama dobijala od CEDIS-a poslove ugradnje brojila, vrijedne desetine miliona eura’. Analiza ASP-a od prije nekoliko godina pokazala je da je u samo jednoj javnoj nabavci te vrste, na analiziranom uzorku od desetak miliona eura, cijena bila preplaćena za preko dva miliona eura.

CEDIS je kćerka firma EPCG, a na njenom čelu je više godina bio Zoran Đukanović, koji je upravo dodjeljivao poslove Mezonu, a sudeći prema javnim evidencijama, sada je i on jedan od vlasnika u Čevo Solar, ističu iz ASP…

Nove firme za nove subvencije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo