Povežite se sa nama

MONITORING

ŠETALIŠTE U PETROVCU, JOŠ JEDNA AFERA BUDVANSKE GRUPE: Skadar na moru

Objavljeno prije

na

Šetalište u Petrovcu je i ovu sezonu dočekalo turiste nedovršeno. Radovi koji su otpočeli 2009. još nijesu finiširani uprkos činjenici da je umjesto planiranih 2,4 miliona, do sada na šetalište potrošeno tri puta više – osam miliona eura.

Za jedan od najskupljih nedovršenih projekata na primorju u međuvremenu se zainteresovalo i Specijalno tužilaštvo. Iz tužilaštva su najavili da ovaj slučaj ulazi u svoju završnicu. Početkom juna tužilaštvu je predat nalaz vještaka građevinske i ekonomske struke. Zbog ovog slučaja saslušavan je bivši gradonačelnik Budve Lazar Rađenović, za koga istražitelji sumnjaju da je najodgovorniji u ovoj malverzaciji. Pored Rađenovića, koji je u zatvoru od maja 2016, istragom su obuhvaćeni i Dragan Marović, tadašnji šef Sekretarijata za investicije i potpredsjednik Opštine Milenko Medigović.

U avgustu prošle godine i u vezi sa šetalištem saslušavan je Rajko Kuljača, bivši prvi čovjek Budve koji ima status svjedoka saradnika Specijalnog tužilaštva. Tužilaštvo je tada od Opštine Budva zatražilo da im dostavi svu dokumentaciju o gradnji šetališta. Krajem marta ove godine novi gradonačelnik Budve Dragan Krapović je potvrdio da je Specijalno tužilaštvo izuzelo dokumentaciju o brojnim poslovima u kojima je učestvovala Opština, među njima i o ovom.

Mijomir Pejović iz Demokrata smatra da ti poslovi nijesu mogli da prođu bez političke saglasnosti tadašnjeg predsjednika OO DPS-a Budva Svetozara Marovića.

,,Izgradnja šetališta u Petrovcu je rađena po uobičajenoj šemi budvanske organizovane kriminalne grupe, na način da se isisivanje novca iz opštinskog budžeta radilo po nekoliko puta većim iznosima od realnih”, kaže Pejović za CIN CG.

On je dok je kao član SNP-a bio odbornik u SO Budva došao do specifkacije o izvršenim radovima iz kojih je saznao da je samo javni toalet plaćen 278.000 eura!

,,Cijelo šetalište, još uvijek nezavršeno, zajedno sa ulaganjima Morskog dobra uveliko je prešlo iznos od 8.000.000 evra. Podatak da je hotel Avala prodat za cijenu od 3,2 miliona evra, a da je jedno šetalište od 800 metara plaćeno preko osam miliona evra najbolji je pokazatelj o kakvoj količini zloupotreba se tu radi”, ističe Pejović.

Tender za šetalište u Petrovcu je raspisan 2008. godine, a radovi su ustupljeni nikšićkoj firmi Udarnik, čiji je osnivač, prema CRPS-u, Dragan Lučić. Radovi su započeti 2009. godine i više puta su obustvaljani jer je Opština Budva kasnila sa isplatom ugovorenih obaveza, koje su se iz godinu u godinu uvećavale. Izgradnja oko 900 metara šetališta trajala je punih šest godina, završena je tek 2015.

Prema zvaničnim podacima opštinskog Sekretarijata za investije, izgradnja šetališta bez popločavanja koštala je 6.063.286,45 eura. Kako se navodi u izvještaju Sekretarijata, pripremni radovi na šetalištu koštali su 425.000, a zemljani 1.600.000 eura.

Za gornji sloj – postavljenje tampona i betona, potrošeno je 324.000, zidovi i pločasti propusti koštali su 854.000, a vodovodna, fekalna i atmosferska kanalizacija 1,8 miliona eura. Prema istim navodima, za izgradnju elektroinstalacija dato je 479.000.

Za primjer neracionalne potrošnje – izgradnja javnog toaleta od preko 270.000 eura, iz Opštine su se branili tvrdnjama da je riječ o objektu površine 382 kvadrata, u kome se osim javnog toaleta nalaze i dva poslovna prostora, prostor za plažni mobilijar, natkriveni plato i terasa.

Radovi na popločavanju šetališta koštali su dodatnih 1,45 miliona. Popločavanje, 15 hiljada kvadrata šetališta, započeto je uoči lokalnih izbora 2012. Novac su, popola, izdvojili Opština i JP Morsko dobro.

Radovi su povjereni nikšićkoj kompaniji Flemer stone, čiji je vlasnik Božidar Vučinić, koja je do kraja 2012. trebala da okonča posao. Međutim, u toku radova došlo je do nesuglasica između Opštine i ove firme. Iz Opštine su tvrdili da su sav posao plaćen, čak i ,,preplaćen”, a da nije gotov, dok su iz nikšićke firme tvrdili suprotno. Rok za završetak radova bio je probijen i kada su prije početka turističke sezone 2014, radnici ove firme napustili radove na šetalištu. Iz Opštine su tada prijetili raskidom ugovora.

Prvobitnim projektom bila je predviđena temeljna rekonstrukcija donjeg i gornjeg stroja šetališta, popločavanje čitave trase novim materijalom. Planirana je bila i rekonstrukcija infrastrukturnih sistema, atmosferska kanalizacija, vodovod, elektroinstalacije, javna rasvjeta. I dalje se čeka na završetak svega planiranog.

Tužilaštvu je dugo trebalo da se aktivira povodom ovog slučaja. Još od 2011, tada najjača opoziciona stranka u Budvi SNP poziva tadašnje tužiteljke Ranku Čarapić i Đurđinu Ivanović da hitno procesuiraju odgovorne za ,,isisavanje novca” preko projekta šetalište u Petrovcu. Bezuspješno.

,,Dosadašnju nezainteresovanost tužilaštva za pomenuti predmet mogu tumačiti samo time da je u cijeloj priči učestvovao i neko iz vrha podgoričkog DPS-a, jer nema drugog logičkog opravdanja za nepreduzimanje zakonom propisanih radnji od strane SDT-a”, smatra Pejović.

A najviši funkcioneri iz Podgorice se nisu libili da se kite ,,sjajem” petrovačke promenade. Tako je Filip Vujanović u predizbornoj predsjedničkoj kampanji 2013. obišao i ,,otvorio” nezavršeno šetalište.

Praksa je bila da pred početak turističke sezone opštinski funkcioneri najavljuju završetak radova i otvaranje za iduću sezonu. Tadašnji potpredsjednik Opštine Milenko Medigović u martu 2010. objašnjava da se radi o velikom projektu koji se radi jednom u 50 godina i tvrdi ,,sigurno je da će šetalište biti spremno u sezoni 2011. godine”.

Rađenović, u martu 2015. najavljuje da će šetalište biti otvoreno 1. maja. Kada je taj rok prošao, iz Opštine obećavaju da će radovi biti završeni najkasnije do 10. juna. U avgustu Rađenović, i ostali opštinski funkcioneri Milena Marović-Bogdanović, Dragan Marović, Rajko Kuljača, Aleksandar Tičić, Milenko Medigović i ostali su uhapšeni zbog slučaja TQ Plaza.

I od tada Petrovčani i njihovi gosti čekaju da šetalište konačno bude gotovo. Predsjednik Mjesne zajednice Petrovac Ilija Kaloštrović, iz DPS-a, ističe da je Petrovac dobio jednu modernu promenadu i da neće da ulazi u to da li je ona koštala mnogo ili malo, te da je sada to stvar tužilaštva.

,,Ono što je problem za stanovnike Petrovca je to da šetalište nije završeno. Nedostaju slivnici za atmosferske vode (urađeni su samo u prvih 15 metara), nema poklopaca na šahtama pa su ih improvizovali mještani i vlasnici kafića, nedostaju žardinjere, neke od terasa nijesu popločane…”, navodi Kaloštrović za CIN CG. Pored ovog problem je i održavanje šetališta. ,,Kamene ploče su počele da otpadaju, a fleke od žvaka, na primjer, niko ne skida. Komunalno iz Budve odnosi samo smeće, a za ploče, klupe, skidanje žvaka, čišćenje prosutog ulja po pločama, to niko ne radi. Komunalno neće da se prihvati tog posla”, kaže Kaloštrović.

Opštini Budva smo više puta poslali pitanje o tome kada planiraju da počnu radove na završetku šetališta. Odgovore nijesmo dobili. Nezvanično, problem je dug Opštine prema jednom od izvođača od 150.000 eura, oko kojeg se vodi spor jer je volšebno porastao na 450.000, a i čeka se da se završi izviđaj tužilaštva da bi mogao da se planira završetak radova.

Kako god bilo, opet ostaje samo najava da će petrovačko šetalište biti završeno tek za iduću sezonu. U najboljem slučaju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo