Povežite se sa nama

MONITORING

OPOZICIONE PODJELE: Svakom svoje parče poraza

Objavljeno prije

na

Opozicija, kao što znamo, nije priznala rezultate parlamentarnih izbora iz oktorbra 2016. Skupština radi sa DPS-om i satelitima. Kogod naivan i dobronamjeran mogao bi pomisiti da će zbog tih prostih činjenica opozicione partije prionuti da misle rade i sarađuju na tome da ono što im je ukradeno vrate. Jok. Demokratski front se bavi sobom i pokušava da se odbrani od režimske ofanzive na taj savez, Demokrate po terenu biju svoju bitku, SDP i URA žive svoje živote, a SNP i, odskora, Demos, biju unutarpartijske bitke.

Velika koalicija “Ključ” koju su činili Demos, SNP i URA osvojila je devet mandata. Kako trenutno stvari stoje – ne zna se kojim će partijama ubuduće pripadati sedam mandata Demosa i SNP-a.

Prije nekoliko dana 43 člana Glavnog odbora Demosa podnijela su zahtjev za održavanje izborne skupštine te partije. Na čelu grupacije je predsjednik Izvršnog odbora Demosa Goran Danilović. U obrazloženju za sazivanje skupštine, pored ostalog, piše da je, imajući u vidu ” dubo-ku stranačku političku krizu i organizacione probleme sa kojima se suo-čava stranka u dužem vremenskom periodu”, jasno da se sve to može razriješiti samo održavanjem izborne skupštine Demosa, na kojoj će se preispitati odgovornost i izabrati potpuno novi stranački organi.

“Evidentno je da organi Demosa ne funkcionišu i ne vrše ovlašćenja u skladu sa statutom, kao i da se suočavaju sa opstrukcijom izazvanom nedostatkom koordinacije. Zanemarene su statutarne obaveze i izvršena je uzurpacija ovlašćenja stranačkih organa od jednog organa, što za po-sljedicu ima paralizu rada stranke, organizacioni haos i potpunu margi-nalizaciju stranke na političkoj sceni Crne Gore”, piše u inicijativi. Predsjednik partije, Miodrag Lekić optužen je da za dvije godine postoja-nja Demosa nijednom nije glavnom odboru podnio godišnji izvještaj o radu i tako dalje.

Monitorovi izvori iz Demosa kažu da su vidljiva nezadovoljstva u partiji počela za Božić kada je gradski odbor Demosa u Podgorici osveštao svoje prostorije. Budući da je Demos zamišljen kao građanska partija, koju čini multikulturni mozaik, na sjednici Predsjedništva partije taj postupak je osuđen i dogovoreno je da se takvi postupci ne ponavljaju. “Ponovilo se već za Vaskrs u Danilovgradu. U to vrijeme počinju mimoilaženja sa članovima koji su nekada bili članovi Nove i radikala”, kaže Monitorov izvor blizak predsjedniku partije.

Nakon kraha na izborima u Herceg Novom na kojima je Demos ostao daleko ispod cenzusa sa samo 192 glasa, predsjednik partije Miodrag Lekić tražio je, da se napravi zaokret, da se više radi, što se nije desilo, tvrde u jednom dijelu Demosa. Kažu da su se naredne pukotine pojavile oko bojkota parlamenta. Dok je Lekić insistirao da je bojkot parlamenta jedini kohezioni faktor u opoziciji, šuškalo se da u partiji ne misle svi tako.

Članovi partije bliski Lekiću tvrde da većina u Glavnom odboru na koju se pozivaju inicijatori održavanja izborne skupštine stranke, nije izvjesna. Iz Demosa je saopsteno da su četiri potpisnika Inicijative Gorana Danilovića povukla svoj potpis, zbog kako su zvanično objasnili “dovodjenja u zabludu povodom svrhe same inicijative”. Samim tim, kako su ocijenili, „bučno najavljivana većina koja traži vanrednu Skupstinu je nepostojeća”.

Tina Raičević, savjetnica za politička pitanja i medije u Demosu, rekla je da će rukovodstvo stranke na čelu sa predsjednikom Miodragom Lekićem „pomoći svim inicijatorima za regularno održavanje stranačkih organa, uključujući i vanrednu sjednicu”.

“Pokušavamo da spasimo stranku”, kaže Monitorov izvor iz Danilovićeve struje. U toj struji sigurni su da u Glavnom odboru partije imaju većinu i objašnjavaju da su već dobili dva nova potpisa podrške.

Zanimljivo je i govori ponešto o radu stranke to što ni jedna ni druga strana ne znaju tačan broj članova Glavnog odbora. Tu je negdje oko 82, možda 85.

Iz krugova bliskih Lekiću kažu da je teško procijeniti koja strana ima veće izglede da nadvlada u Demosu. „Statut je napisan po mjeri Gorana Danilovića. On je poslanik, šef poslaničkog kluba, predsjednik Izvršnog odbora i upravlja finansijama u partiji. Oni su možda organizovaniji, ali mislimo da je javnost na našoj strani”, kaže izvor blizak predsjedniku partije uz tvrdnju da nije tačno da se Demos dijeli po liniji Srbi – Crnogorci.

Jedan od članova Demosa koji podržava inicijativu za održavanje izborne skupštine siguran je u veću snagu Danilovićeve grupacije. Očekuje da bi se stvari mogle razbistriti u roku od narednih mjesec dana.

Demos je u okviru kolaicije Ključ dobio četri poslanička mandata. I tu su podijeljeni na pola – dva pripadaju jednoj dva drugoj strani. Uz Miodraga Lekića je Anka Vukićević, uz Gorana Danilovića Goran Radonjić, predsjednik podgoričkog odbora stranke.

Mjesečna primanja Demosa, prema Monitorovim izvorima su između 16 i 18 hiljada eura. Vrlo je vjerovatno da ta cifra nije bez uticaja na tekuće događaje.

Dijeljenje SNP-a već je praistorijska priča. U posljednjoj eri na kongresu partije u Beranama u jesen 2014. za predsjedničko mjesto su konkurisala tri kandidata. Srđan Milić je osvojio 273 glasa, Aleksa Bečić 141, dok je za Aleksandra Damjanovića glasalo 80 delegata.

Bečić je formirao novu, Damjanović ostao u staroj partiji otvoreno najavljujući kako će se boriti da je promijeni.

U međuvremenu su se nizali loši partijski rezultati. Nakon izbora 2012 SNP je imao devet poslanika, 2016 su im iz kolaicije “Ključ” pripala tri. Aleksandar Damjanović na jednoj, Srđan Milić i Danijela Pavićević na drugoj strani.

Godinama je SNP bio partija na vlasti u Herceg Novom, na posljednjim izborima dobili su oko 900 glasova i dva mandata.

Možda je ponekome iz jedne ili druge struje u SNP-u jasno šta se sve u međuvremenu u patriji dešavalo, koji su sve opštinski odbori pozivali na smjenu partijskog lidera Srđana Milića, a koji su bili protiv, koji su članovi iz pojedinih odbora javljali kako se ne slažu sa odlukom većine. To obilje informacija zanimalo je samo direktno zainteresovane.

Onda je krajem maja presjednik Socijalističke narodne partije Srđan Milić podnio ostavku. Ko je mislio da je to korak ka razrješenju krize u toj partiji – prevario se.

Trenutno, bitka i dalje traje. Partijski kongres zakazan je za 13. avgust. Grupa funkcionera SNP-a, predvođena poslanikom Aleksandrom Damjanovićem i predsjednikom opštine Berane Dragoslavom Šćekićem, saopštila je da ne priznaje odluke GO SNP jer su nestatutarne.

Nezadovoljni su odlukom Glavnog odbora koji je na osnovu zaključaka elektronske sjednice donio odluku o kriterijumima za odabir delegata za Kongres. Oponenti Srđana Milića tvrde da je napravljen ponoćni “partijski inžinjering”, koji omogućava jasnu prednost vjerovatnog predsjedničkog kandidata iz Bara Snežane Jonice.

Po pravilima SNP-a broj delegata na kongresu određuje se u skladu sa rezultatima posljenjih izbore. Pošto je na posljednjim izborima SNP bila dio koalicije “Ključ”, dio delegata, na primjer sa Cetinja, biće nesrazmjeran snazi partije u tom gradu.

“Hoće da im se svi sklone da bi bio izabran Šćekić”, kažu Milićeve pristalice.

“Stanje u koje ste vi doveli Partiju, koju smo stvarali je veoma uvredljivo za nas. Jedanaest godina ste vodili partiju i doveli je na najniže moguće grane, a uz put ste je i potpuno finansijski poharali i mislite da i dalje nastavite tako”, saopštavaju iz struje koja je za Damjanovića.

Padaju i isključenja iz partije, i lete čaršijske priče. Ko će koga izdati, ko je vjera, a ko nevjera. Mogu se čuti i prognoze na duge staze prema kojima nije isključeno da se jednog dana značajno približe Goran Danilović i Aleksandar Damjanović. Tice mu ga znale.

Sigurno je samo da za opozicionu scenu, na kojoj inače malo šta valja, ovo ne valja – ništa. Teško neko iz ovoga ne može izaći kao “zdrava snaga”.

Ostavka predsjednika BS

Rafet Husović podnijeće ostavku na funkciju predsjednika Bošnjačke stranke na sjednici Glavnog odbora Bošnjačke stranke, zakazanoj za subotu u Rožajama, objavila je Antena M.

Husović je o svojoj namjeri obavijestio samo članove Predsjedništva BS, jer, navodno, želi da izbjegne eventualne pritiske da se predomisli i ostane na čelu stranke. Nezvanično, svoju je odluku obrazložio umorom i željom da uzme predah od političkih obaveza.

Kao mogući kandidati za Husovićevog nasljednika pominju se Ervin Ibrahimović, poslanik i nosilac liste BS za prošlogodišnje izbore i ministar saobraćaja Osman Nurković.

Za predsjednika Bošnjačke stranke Rafet Husović izabran je 26. februara 2006., a reizabran je još dva puta – na Drugom kongresu BS 2011. i na Trećem kongresu 25. jula 2015. Njegova bliskost sa DPS-om opštepoznata je.

Husović do sada nije ni demnatovao ni potvrdio informacije o svom odlasku.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo