Povežite se sa nama

MONITORING

OPOZICIONE PODJELE: Svakom svoje parče poraza

Objavljeno prije

na

Opozicija, kao što znamo, nije priznala rezultate parlamentarnih izbora iz oktorbra 2016. Skupština radi sa DPS-om i satelitima. Kogod naivan i dobronamjeran mogao bi pomisiti da će zbog tih prostih činjenica opozicione partije prionuti da misle rade i sarađuju na tome da ono što im je ukradeno vrate. Jok. Demokratski front se bavi sobom i pokušava da se odbrani od režimske ofanzive na taj savez, Demokrate po terenu biju svoju bitku, SDP i URA žive svoje živote, a SNP i, odskora, Demos, biju unutarpartijske bitke.

Velika koalicija “Ključ” koju su činili Demos, SNP i URA osvojila je devet mandata. Kako trenutno stvari stoje – ne zna se kojim će partijama ubuduće pripadati sedam mandata Demosa i SNP-a.

Prije nekoliko dana 43 člana Glavnog odbora Demosa podnijela su zahtjev za održavanje izborne skupštine te partije. Na čelu grupacije je predsjednik Izvršnog odbora Demosa Goran Danilović. U obrazloženju za sazivanje skupštine, pored ostalog, piše da je, imajući u vidu ” dubo-ku stranačku političku krizu i organizacione probleme sa kojima se suo-čava stranka u dužem vremenskom periodu”, jasno da se sve to može razriješiti samo održavanjem izborne skupštine Demosa, na kojoj će se preispitati odgovornost i izabrati potpuno novi stranački organi.

“Evidentno je da organi Demosa ne funkcionišu i ne vrše ovlašćenja u skladu sa statutom, kao i da se suočavaju sa opstrukcijom izazvanom nedostatkom koordinacije. Zanemarene su statutarne obaveze i izvršena je uzurpacija ovlašćenja stranačkih organa od jednog organa, što za po-sljedicu ima paralizu rada stranke, organizacioni haos i potpunu margi-nalizaciju stranke na političkoj sceni Crne Gore”, piše u inicijativi. Predsjednik partije, Miodrag Lekić optužen je da za dvije godine postoja-nja Demosa nijednom nije glavnom odboru podnio godišnji izvještaj o radu i tako dalje.

Monitorovi izvori iz Demosa kažu da su vidljiva nezadovoljstva u partiji počela za Božić kada je gradski odbor Demosa u Podgorici osveštao svoje prostorije. Budući da je Demos zamišljen kao građanska partija, koju čini multikulturni mozaik, na sjednici Predsjedništva partije taj postupak je osuđen i dogovoreno je da se takvi postupci ne ponavljaju. “Ponovilo se već za Vaskrs u Danilovgradu. U to vrijeme počinju mimoilaženja sa članovima koji su nekada bili članovi Nove i radikala”, kaže Monitorov izvor blizak predsjedniku partije.

Nakon kraha na izborima u Herceg Novom na kojima je Demos ostao daleko ispod cenzusa sa samo 192 glasa, predsjednik partije Miodrag Lekić tražio je, da se napravi zaokret, da se više radi, što se nije desilo, tvrde u jednom dijelu Demosa. Kažu da su se naredne pukotine pojavile oko bojkota parlamenta. Dok je Lekić insistirao da je bojkot parlamenta jedini kohezioni faktor u opoziciji, šuškalo se da u partiji ne misle svi tako.

Članovi partije bliski Lekiću tvrde da većina u Glavnom odboru na koju se pozivaju inicijatori održavanja izborne skupštine stranke, nije izvjesna. Iz Demosa je saopsteno da su četiri potpisnika Inicijative Gorana Danilovića povukla svoj potpis, zbog kako su zvanično objasnili “dovodjenja u zabludu povodom svrhe same inicijative”. Samim tim, kako su ocijenili, „bučno najavljivana većina koja traži vanrednu Skupstinu je nepostojeća”.

Tina Raičević, savjetnica za politička pitanja i medije u Demosu, rekla je da će rukovodstvo stranke na čelu sa predsjednikom Miodragom Lekićem „pomoći svim inicijatorima za regularno održavanje stranačkih organa, uključujući i vanrednu sjednicu”.

“Pokušavamo da spasimo stranku”, kaže Monitorov izvor iz Danilovićeve struje. U toj struji sigurni su da u Glavnom odboru partije imaju većinu i objašnjavaju da su već dobili dva nova potpisa podrške.

Zanimljivo je i govori ponešto o radu stranke to što ni jedna ni druga strana ne znaju tačan broj članova Glavnog odbora. Tu je negdje oko 82, možda 85.

Iz krugova bliskih Lekiću kažu da je teško procijeniti koja strana ima veće izglede da nadvlada u Demosu. „Statut je napisan po mjeri Gorana Danilovića. On je poslanik, šef poslaničkog kluba, predsjednik Izvršnog odbora i upravlja finansijama u partiji. Oni su možda organizovaniji, ali mislimo da je javnost na našoj strani”, kaže izvor blizak predsjedniku partije uz tvrdnju da nije tačno da se Demos dijeli po liniji Srbi – Crnogorci.

Jedan od članova Demosa koji podržava inicijativu za održavanje izborne skupštine siguran je u veću snagu Danilovićeve grupacije. Očekuje da bi se stvari mogle razbistriti u roku od narednih mjesec dana.

Demos je u okviru kolaicije Ključ dobio četri poslanička mandata. I tu su podijeljeni na pola – dva pripadaju jednoj dva drugoj strani. Uz Miodraga Lekića je Anka Vukićević, uz Gorana Danilovića Goran Radonjić, predsjednik podgoričkog odbora stranke.

Mjesečna primanja Demosa, prema Monitorovim izvorima su između 16 i 18 hiljada eura. Vrlo je vjerovatno da ta cifra nije bez uticaja na tekuće događaje.

Dijeljenje SNP-a već je praistorijska priča. U posljednjoj eri na kongresu partije u Beranama u jesen 2014. za predsjedničko mjesto su konkurisala tri kandidata. Srđan Milić je osvojio 273 glasa, Aleksa Bečić 141, dok je za Aleksandra Damjanovića glasalo 80 delegata.

Bečić je formirao novu, Damjanović ostao u staroj partiji otvoreno najavljujući kako će se boriti da je promijeni.

U međuvremenu su se nizali loši partijski rezultati. Nakon izbora 2012 SNP je imao devet poslanika, 2016 su im iz kolaicije “Ključ” pripala tri. Aleksandar Damjanović na jednoj, Srđan Milić i Danijela Pavićević na drugoj strani.

Godinama je SNP bio partija na vlasti u Herceg Novom, na posljednjim izborima dobili su oko 900 glasova i dva mandata.

Možda je ponekome iz jedne ili druge struje u SNP-u jasno šta se sve u međuvremenu u patriji dešavalo, koji su sve opštinski odbori pozivali na smjenu partijskog lidera Srđana Milića, a koji su bili protiv, koji su članovi iz pojedinih odbora javljali kako se ne slažu sa odlukom većine. To obilje informacija zanimalo je samo direktno zainteresovane.

Onda je krajem maja presjednik Socijalističke narodne partije Srđan Milić podnio ostavku. Ko je mislio da je to korak ka razrješenju krize u toj partiji – prevario se.

Trenutno, bitka i dalje traje. Partijski kongres zakazan je za 13. avgust. Grupa funkcionera SNP-a, predvođena poslanikom Aleksandrom Damjanovićem i predsjednikom opštine Berane Dragoslavom Šćekićem, saopštila je da ne priznaje odluke GO SNP jer su nestatutarne.

Nezadovoljni su odlukom Glavnog odbora koji je na osnovu zaključaka elektronske sjednice donio odluku o kriterijumima za odabir delegata za Kongres. Oponenti Srđana Milića tvrde da je napravljen ponoćni “partijski inžinjering”, koji omogućava jasnu prednost vjerovatnog predsjedničkog kandidata iz Bara Snežane Jonice.

Po pravilima SNP-a broj delegata na kongresu određuje se u skladu sa rezultatima posljenjih izbore. Pošto je na posljednjim izborima SNP bila dio koalicije “Ključ”, dio delegata, na primjer sa Cetinja, biće nesrazmjeran snazi partije u tom gradu.

“Hoće da im se svi sklone da bi bio izabran Šćekić”, kažu Milićeve pristalice.

“Stanje u koje ste vi doveli Partiju, koju smo stvarali je veoma uvredljivo za nas. Jedanaest godina ste vodili partiju i doveli je na najniže moguće grane, a uz put ste je i potpuno finansijski poharali i mislite da i dalje nastavite tako”, saopštavaju iz struje koja je za Damjanovića.

Padaju i isključenja iz partije, i lete čaršijske priče. Ko će koga izdati, ko je vjera, a ko nevjera. Mogu se čuti i prognoze na duge staze prema kojima nije isključeno da se jednog dana značajno približe Goran Danilović i Aleksandar Damjanović. Tice mu ga znale.

Sigurno je samo da za opozicionu scenu, na kojoj inače malo šta valja, ovo ne valja – ništa. Teško neko iz ovoga ne može izaći kao “zdrava snaga”.

Ostavka predsjednika BS

Rafet Husović podnijeće ostavku na funkciju predsjednika Bošnjačke stranke na sjednici Glavnog odbora Bošnjačke stranke, zakazanoj za subotu u Rožajama, objavila je Antena M.

Husović je o svojoj namjeri obavijestio samo članove Predsjedništva BS, jer, navodno, želi da izbjegne eventualne pritiske da se predomisli i ostane na čelu stranke. Nezvanično, svoju je odluku obrazložio umorom i željom da uzme predah od političkih obaveza.

Kao mogući kandidati za Husovićevog nasljednika pominju se Ervin Ibrahimović, poslanik i nosilac liste BS za prošlogodišnje izbore i ministar saobraćaja Osman Nurković.

Za predsjednika Bošnjačke stranke Rafet Husović izabran je 26. februara 2006., a reizabran je još dva puta – na Drugom kongresu BS 2011. i na Trećem kongresu 25. jula 2015. Njegova bliskost sa DPS-om opštepoznata je.

Husović do sada nije ni demnatovao ni potvrdio informacije o svom odlasku.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo